Kategorija: Život

Ulje avokada postalo je popularno posljednjih godina od kako su ga u masovnu upotrebu uveli ljudi koji praktikuju paleo dijetu. Zbog visoke tačke dimljenja, smatra se izuzetno zdravim za kuvanje i prženje, međutim, većinu ljudi neće obradovati cijena koja je takođe dosta visoka za naše uslove.

Razlog zbog kojeg je ulje avokada i dalje luksuzni proizvod, iako sam avokado viđamo na svakom koraku, jeste činjenica da njegova proizvodnja i dalje nije dovoljno rasporostranjena. Najviše se proizvodi u Meksiku, a od 2016. je krenula i prva velika proizvodnja u SAD.

A zbog čega ga stručnjaki za ishranu toliko cijene?

Ulje avokada je puno oleinske kiseline, odnosno mononezasićenih masti, koje su mnogo zdravije za srce i krvne sudove od zasićenih, koje čine 12 odsto njegovog sastava. Kad bismo pravili rang listu ulja po tome koliko je u njima sadržano zasićenih masti, ulje avokada bi se našlo iza kokosovog, palminog, ulja semenki pamuka, kikirikija, sojinog, ekstra djevičanskog maslinovog ulja, kukuruznog ulja i ulja semenki suncokreta. Ulja koja su, pak, po ovom aspektu sadržaja kvalitetnija su: ulje grožđa, uljane repice, ulja šafranike i ulja oraha, prenosi Zadovoljna.rs.

Ulje avokada je odličan izvor omega-9 masnih kiselina, antiinflamatornog antioksidanta vitamina E i luteina (koji pospješuje vid). U poređenju sa maslinovim uljem, avokadovo je puno fitosterola, steroida koji snižavaju LDL holesterol i koji se zadržavaju u ulju avokada čak i nakon dugih perioda izloženosti visokoj toploti.

Upravo ta tačka dimljenja je ključan razlog zašto je ovo najbolje ulje za prženje – ona za nerafinisano iznosi 250 stepeni Celzijusa, a za rafinisano 271. Ipak, teško da ćete njime napuniti fritezu ili tiganj za pohovanje u dubokom ulju, s obzirom na to da flašica od 250 mililitara u Srbiji košta oko 900 dinara. Zbog toga, ali i zdravstvenih benefita, i dalje je najbolji izbor da ga konzumirate u salatama ili prelivima, hladno cijeđeno u sirovom obliku, navodi se na sajtu Health.

Domaće voće i povrće je na prvi pogled teško razlikovati od onog koje je tretirano pesticidima. No, postoji nekoliko trikova pomoću kojih ćete lakše moći da prepoznate domaće, organske prozvode, a više o tome čitajte u nastavku teksta.

Miris i ukus

Organsku hranu, kako ističu stručnjaci, možete prepoznati po mirisu i ukusu. Inače, naš mozak prepoznaje šta ne valja jesti, te šta miriše, a šta ne. Na primjer, ako kupite paradajz u prodavnici, a s druge strane uzmete jedan domaći, odmah se vidi, ali i osjeti razlika.

Domaći proizvodi su ukusniji jer nisu podvrgnuti dugom transportu i skladištenju, što inače može umanjiti njihov ukus i kompletan doživljaj hrane.

Tako će, na primjer, domaće i svježe jabuke imati zelenu i čvrstu peteljku, a stare jabuke ćete prepoznati po tome što je peteljka suva i lako se otrgne.

Svježe jabuke će, osim već navedenog, imati i snažniji miris i biće čvršće na dodir pa obratite pažnju i na to. Takođe, kora svježih jabuka je glatka i čvrsta, dok starije jabuke već imaju naboranu koru.

Inače, ako probate jabuku za koju niste sigurni da li je svježa, ona će biti pomalo bezukusna i imaće brašnastu teksturu, te gorkast ukus.

Razlika u cijeni

Organski, domaći proizvodi inače imaju višu cijenu od onih koji su konvencionalno proizvedeni, a s obzirom na to da ovaj vid proizvodnje zahtijeva više radne snage, ulaganja i vremena, razumljiva je i ova računica.

Međutim, iako na prvi pogled izgleda da su lokalni proizvodi skuplji od onih komercijalno uzgajanih, može se reći da su dugoročno jeftiniji. Domaći proizvodi su često skuplji, ali ako kupujete lokalne proizvode, u tom slučaju ne plaćate troškove distribucije, već ulažete u hranjive supstance i kvalitet. Takođe, moguće je pronaći pristupačnije cijene na lokalnim tržnicama i u malim trgovinama koje prodaju domaće proizvode.

Savjeti za kupovinu domaćih namirnica:

• Otiđite na lokalne tržnice, u male trgovine i poljoprivredne zadruge koje prodaju domaće proizvode,
• Potražite sezonsko voće i povrće koje je dostupno na vašem području,
• Pitajte lokalne proizvođače o načinu na koji uzgajaju svoje proizvode,
• Uporedite oblik i miris domaćih proizvoda s onima industrijski uzgojenim,
• Potražite domaće proizvode koji su označeni kao ekološki.

Za bolje zdravlje uvijek se preporučuje konzumacija voća. U voću se nalaze hranljive materije koje održavaju tijelo zdravim. Na listi takvog voća nalaze se urme. To je voće čija konzumacija ima brojne prednosti za organizam.

Mnogi ljudi koriste urme kao zamjenu za šećer. Konzumiranje ovog voća, bogatog vlaknima, takođe pomaže u borbi protiv mnogih bolesti. Urme su odlična opcija za eliminisanje želje za šećerom, a takođe su i odlična popodnevna užina. Zbog svih benefita koje daju, urme mnogi smatraju i najzdravijim voćem na svijetu.

Natapanje urmi u vodi uklanja tanin ili fitinsku kiselinu koja se nalazi u njima. Posle toga lakše apsorbujemo hranljive materije. Jedenje natopljenih urmi takođe ih čini lakšim za varenje.

Preporučuje se konzumiranje dvije do tri urme ujutru, piše “EHProject”.

Ako želite da uživate u ukusu urmi i njihovim hranljivim sastojcima, potopite ih osam do deset sati prije jela. Urme sadrže mnoge vrste hranljivih materija, kao što su ugljeni hidrati, proteini, vlakna, vitamin K, vitamin B, kalijum, magnezijum, gvožđe, kalcijum, mangan, cink itd. Svi ovi hranljivi sastojci nas štite od mnogih bolesti.

Redovna konzumacija urmi donosi brojne zdravstvene prednosti. Osim što pomažu kod zatvora, urme mogu pomoći u snižavanju holesterola i održavanju krvnog pritiska pod kontrolom. Uključivanje urmi u ishranu može doprinijeti održavanju zdravlja srca.

Takođe, pozitivno utiču na čvrstoću kostiju i ubrzavaju rad mozga. Pružaju olakšanje od umora i slabosti i korisni su za poboljšanje opšteg energetskog stanja. Osim toga, urme su korisne za pacijente sa anemijom i mogu ublažiti probleme sa hemoroidima. Takođe poboljšavaju zdravlje kože i kose, a konzumacija urmi doprinosi povećanju fizičke snage i izdržljivosti, prenosi RTCG.

Iako svi znamo koristiti toplomjer, postavlja se pitanje da li to radimo ispravno te koji je najtačniji način mjerenja temperature. Osim toga, vjerovatno ste se nekad zapitali i koji toplomjer je najbolji. Provjerili smo, te u nastavku donosimo odgovore na vaša pitanja.

Mjerenje temperature

Postoji nekoliko mjesta za mjerenje tjelesne temperature, i to u uhu, oralno, pod pazuhom te rektalno. Mjerenje tjelesne temperature razlikuje se i u odnosu na starosnu grupu, pa se tako kod odraslih i veće djece preporučuje mjerenje temperature pod pazuhom, i to u trajanju od 10 minuta, dok se kod male djece obično savjetuje rektalno, i to u trajanju od dva do tri minuta.

Izaberite dio tijela za mjerenje temperature

Ljekari savjetuje da ćete najtačnije mjerenje temperature postići u tačkama najbližim dijelu tijela, gdje je tjelesna temperatura konstantna. U skladu s tim, temperatura izmjerena ispod ruke, u rektumu ili pod jezikom najtačnije odražava pravo zdravstveno stanje.

Ipak, prilikom mjerenja temperature ispod ruke kod ljudi sa prekomjernom težinom mogu se pojaviti ozbiljne greške. Masno tkivo djeluje kao sloj između termometra i tijela, pa se gojaznim ljudima preporučuje da odaberu drugu tačku za mjerenje temperature.

Oralno mjerenje – Kod ove vrste mjerenje temperature razlikuje se bukvalno mjerenje (u obrazu) ili sublingvalno mjerenje (ispod jezika). U oba je slučaja izmjerena temperatura je ispod izmjerene vrijednosti rektalnog mjerenja – približno 0,3°C do 0,8°C.

Rektalno mjerenje je najpouzdaniji način za dobijanje vrijednosti temperature jezgre te su razlike u rezultatima tom vrstom mjerenja zaista male, dok je preciznost posebno visoka. Normalni raspon temperatura je približno između 36,2 °C i 37,7 °C.

Pazušno mjerenje – Mjerenje tjelesne površinske temperature obično sprovodi medicinsko osoblje ispod pazuha i na preponama. Međutim, to je moguće samo do određene tjelesne mase. Kod odraslih bolesnika temperatura pazušnog mjerenja niža je od rektalne – približno 0,5°C do 1,5°C. Kod djece je razlika od rektalne mjerne vrijednosti manja.

Koji toplomjer je najpouzdaniji?

Iako su, s jedne strane, živini toplomjeri prilično precizni, sa druge strane, oni su izuzetno opasni, te su u mnogim zemljama izbačeni iz upotrebe.

Elektronski termometri su pogodniji za mjerenje temperature u ustima ili u rektumu, ali ako njima mjerite temperaturu ispod pazuha, oni često mogu dati pogrešne vrijednosti. Takođe, stručnjaci preporučuju da nekoliko puta zaredom izmjerite temperaturu ovim toplomjerom.

Kada su u pitanju uređaji za beskontaktno mjerenje temperature, koji se aktivno koriste na javnim mestima, važno je razumjeti da se oni mogu koristiti za masovni skrining. Brojevi na aparatu sa beskontaktnom metodom mjerenja biće jedan do 1,5 stepeni niži od stvarnih vrijednosti, a uređaj će pokazati povišenu temperaturu samo ako je viša od 38-39 stepeni.

Za održavanje zdrave kose kod starijih ljudi, važno je voditi računa o hidrataciji, ishrani i pravilnoj njezi.

Evo nekoliko preporuka:

Hidratacija

Stariji ljudi treba redovno da hidriraju kosu. Upotreba hidratantnih šampona i regeneratora može pomoći u održavanju mekoće i sjaja kose.

Pravilna ishrana

Ishrana bogata hranljivim sastojcima poput proteina, vitamina i minerala ključna je za zdravu kosu. Preporučuju se namirnice poput ribe, jaja, orašastih plodova, voća i povrća.

Nježno tretiranje kose

Kod starijih ljudi, kosa može postati suvlja i krhkija. Važno je nježno češljanje i stilizovanje kako bi se izbegla dodatna oštećenja.

Redovno šišanje

Redovno odlazak kod frizera radi skraćivanja ispucalih krajeva može pomoći u održavanju zdravog izgleda kose.

Zaštita od sunca

Ukoliko stariji ljudi izlaze napolje tokom sunčanih dana, preporučljivo je nositi šešire ili marame kako bi zaštitili kosu od štetnih sunčevih zraka.

Upotreba blažih proizvodaž

Kada je riječ o bojenju kose ili stilizovanju, preporučljivo je koristiti blaže prozivode koji manje opterećuju kosu.

Ove smjernice mogu pomoći u održavanju zdrave i lijepe kose kod starijih osoba. Uvijek je dobro konsultovati se sa frizerom ili stručnjakom za njegu kose kako bi se dobile individualne preporuke koje odgovaraju specifičnim potrebama kose.

Niske temperature u zimskom periodu smanjuju nosivost kokošaka. Ako su uslovi gajenja loši, a u isto vrijeme se bilježe niske vanjske temperature, može doći do potpunog prestanka nosivosti i ponovnog pronošenja tek na proljeće. Naravno da do te pojave ne mora uvijek da dođe.

U periodu zime potrebno je posvetiti pažnju kokoškama kako bi što lakše podnijele niske temperature, navodi Svjetlana Mičić, viši stručni saradnik za stočarstvo u PSSRS te ističe kako je neophodno obezbijediti suv i topao kokošinjac, dobru ventilaciju, dovoljno svjetlosti i ako se dobro hrane, onda im se i u zimskom periodu, može održati, ili čak i povećati nosivost.

“Iznad svega je neophodno održavati higijenu na zavidnom nivou, sprovoditi kontinuirano preventivnu veterinarsku zaštitu, jer je dobra zdravstvena kondicija od presudne važnosti za maksimalnu mogućnost korištenja hrane i dobru nosivost”, pojašnjava stručnjak.

Genetika je važna

Osnova nosivosti u zimskom periodu je gajenje kvalitetnih rasa, čija je prirodna odlika visoka nosivost. Genetika igra veliku ulogu. Mičić navodi kako je ogromna razlika u polaganju jaja od rase do rase.

“Jednostavno rečeno, ako pasmina nije dovoljno plodna, onda ne možete ni očekivati da ćete stalno sakupljati istu količinu jaja od njih. Vjerovatno nećete, ali koke nisu krive zbog toga”, dodaje.

Važno je, kako napominje, u cilju očuvanja nosivosti u hladnom periodu godine ostaviti samo mlade kokoške koje su u odličnom zdravstvenom stanju.

Temperatura u kokošinjcu

U zimskim uslovima potrebno ih je gajiti u kokošinjcima koje je moguće zagrijavati, što podrazumijeva da budu zidani od kvalitetnih i nepropusnih materijala.

Potrebno je i da budu prostrani kako bi mogle da se slobodno kreću i da pri tom održavaju svoju normalnu tjelesnu temperaturu koja iznosi od 40,5 do 43 stepena Celzijusa.

Nosilje zahtijevaju i odlično osvjetljenje prostorije u kojima borave pa je potrebno voditi računa da ono bude od najmanje 3,5 w po jednom metru kvadratnom. Pri tome treba temperaturu zraka u prostoriji u kojoj borave održavati na 20 stepeni. Neophodno je i da vlažnost zraka bude visoka od 65-75%.

Ishrana kokošaka

Tokom čitave jeseni i zime je potrebno obezbijediti izuzetno kvalitetnu hranu i treba ih pustiti da same odrede koliko im je dovoljno, odnosno voditi računa da hranilice uvijek budu pune, kako bi mogle da se hrane po svojoj slobodnoj volji, i to isključivo koncentratom za nosilje.

“Neophodno je da svaki dan u hranilicama bude najmanje 110 g koncentrata na jednu koku. Visoko kvalitetna hrana treba da sadrži hranjive materije, vitamine, minerale. Neophodne su žitarice, prvenstveno kukuruz, ječam, zob, i mahunarke”, napominje Mičić i dodaje da kada se daju nesamljevena zrna, probava duže traje, pružaju potrebnu rezervu energije, ali je slabija hranljiva iskorištenost.

Mogu se davati tople kaše. Preporučljivo je toplu, vlažnu hranu davati u jutarnjim satima, dok se suva daje u drugom dijelu dana. Prije podne se daju povrće, korijenski usjevi i drugi dodaci koji će osigurati dovoljno minerala i vitamina.

Kako bi se proces varenja odvijao bez problema potrebno je dovoljno pijeska i kamenčića. Voda u pojilicama ne smije da se smrzne, jer je preduslov za proizvodnju jaja i dobro zdravlje. Kao i svoj drugoj gajenoj živini. neophodno je osigurati dovoljne količine svježe vode za piće. Za koke nosilje je to od dva do tri decilitra vode.

Starost koka

Starost nosilja prati i proizvodnju jaja. Kao u svakoj proizvodnji, postiže se vrhunac proizvodnje, nakon čega postepeno počinje opadati, prenosi Agroklub.

“Kod nosilja se taj vrhunac događa između 26. i 27. sedmice starosti, kada proizvodnja jaja uz optimalne uslove dostiže i 92 posto”, ističe stručnjak za stočarstvo i napominje da se uz povećanje starosti nosilja povećava i masa jaja, gdje bi u 34. sedmici starosti, težina jajeta trebala iznositi oko 60 grama.

Biološka karakteristika proizvodnje i proizvodni vijek uslovljavaju remont i zamjenu nosilja novim jedinkama. Preporuke su da se dezinfekcija i odmor kokošinjca izvrši u periodu od oko 21. dan između dva turnusa.

Koliko puta vam se desilo da poželite da napravite ćufte, sarmu, punjenu papriku ili musaku, a nemate vremena da sačekate da se meso odledi?

Kad unaprijed znate da ćete pripremati jelo sa mljevenim mesom, najsigurniji način je da ga izvadite bar 12 sati ranije iz zamrzivača i držite u frižideru do pripreme kako bi proces odleđivanja bio što bezbjedniji.

Onda kad baš žurite, spuštanje vodootporne kese sa mesom u posudu sa hladnom vodom takođe može da bude jedno od rješenja.

Konačno, i odleđivanje u mikrotalasnoj pećnici na 50 odsto snage dva-tri minuta je sistem kom domaćice ponekad pribjegavaju.

Ali, u svim navedenim situacijama meso će se brže razlediti ukoliko ste ga pravilno spakovali prije spuštanja u zamrzivač, prenosi Krstarica.

Da bi se mljeveno meso brzo i bezbjedno odledilo, neophodno je da ga stavite u vodonepropusnu kesicu i da ga, što je moguće više, izravnate prije nego što ga zamrznete.

Što je pakovanje mljevenog mesom ravnije i tanje, to će se meso brže odlediti kad ga izvadite iz zamrzivača.

Kiv je bogat vitaminom C, vlaknima i drugim hranjivim materijama, a iako je slatkog ukusa pogodan je za dijabetičare.

Ovo su zdravstvene dobrobiti kivija.

Kivi je poznat po visokom sadržaju vitamina C koji igra ključnu ulogu u podršci imunog sistema.

“Jedan kivi može da osigura više od dnevnog preporučenog unosa vitamina C, pomažući tijelu da se odbrani od bolesti”, rekla je nutricionistkinja i edukatorka za dijabetes Archana Batra, za HealthShots.

Pun je antioksidansa

Ovo je voće bogato antioksidansima, uključujući polifenole i karotenoide, koji pomažu u borbi protiv oksidativnog stresa. Ti antioksidansi igraju ulogu u neutralizaciji slobodnih radikala, smanjenju upale i potencijalnom smanjenju rizika od hroničnih bolesti.

Podstiče mršavljenje

Uprkos slatkom ukusu, kivi ima relativno malo kalorija i masti, što ga čini zadovoljavajućim i hranjivim međuobrokom za one koji žele da kontrolišu svoju težinu. Kombinacija vlakana i niske kalorijske vrednosti u kiviju podstiče osjećaj sitosti, pomaže u kontroli apetita i podržava ciljeve mršavljenja.

Dobar je za kožu

Kombinacija vitamina C i antioksidansa u kiviju podržava zdravlje kože, podstičući sintezu kolagena i štiteći kožu od oksidativnih oštećenja. Redovna konzumacija kivija može pridonijeti mlađem i svetlijem tenu kože.

Poboljšava kvalitet sna

Kivi sadrži jedinstven spoj koji se zove serotonin, često povezan s regulacijom raspoloženja i spavanjem.

“Konzumacija kivija prije spavanja može doprineti poboljšanju kvaliteta i trajanja sna, što ga čini prirodnom i zdravom opcijom za riješavanje poremećaja spavanja”, tvrdi Batra.

Smanjuje rizik od osteoporoze

Vitamin K neophodan je nutrijent za zdravlje kostiju, a adekvatan unos podstiče apsorpciju kalcijuma te doprinosi jakim i zdravim kostima. Na taj način smanjuje rizik od osteoporoze. Kivi je dobar izvor ovog vitamina pa ga vrijedi dodati u ishranu.

Postoje li nuspojave konzumiranja kivija?

Dok se kivi uopšteno smatra sigurnim za većinu, postoji nekoliko potencijalnih rizika kojih moramo biti svjesni. Neki pojedinci mogu biti alergični na kivi i osjećati simptome kao što su svrab, oticanje ili otežano disanje.

Osim toga, visok sadržaj vitamina C u kiviju može uzrokovati probleme s probavom ili alergijske reakcije kod osjetljivih osoba. Ako smo zabrinuti ili osjetimo bilo kakve nuspojave, preporučljivo je konsultovati se sa zdravstvenim radnikom.

Za većinu nas hljeb je neizostavan dio skoro svakog obroka. Neki ga čak jedu i s voćem – lubenicom, dinjom, grožđem. Međutim, odavno je poznato da se hljeb ne ubraja u naročito zdravu hranu.

Najčešće se proizvodi od prerađene pšenice, što mu umanjuje hranljiivost. Pored toga, od hljeba raste nivoa šećera u krvi, a često ne možemo da se zaustavimo na samo jednom parčetu pa pretjeramo s kalorijskim unosom.

Srećom, postoje zdrave alternative koje mogu zamijeniti ulogu hljeba u obrocima na maštovite načine. Neke od ovih zamjena mogu takođe raditi za ljude koji ne podnose gluten ili jednostavno ne podnose hljeb.

Ražani hljeb

Raž spada u žitarice, ali za razliku od pšeničnog hljeba, ražani hljeb ne izaziva tako značajan skok šećera u krvi kad ga pojedemo.On ima tamniju boju i gušću strukturu od običnog hljeba, a i ukus mu je malo jači. Odlikuje se visokim sadržajem vlakana,međutim sadrži gluten, pa ako imate netoleranciju na ovaj protein, ražani hljeb ipak preskočite, ističe 24sedam.rs.

Jaja

Pored toga što su među najhranljivijim namirnicama koje možete uključiti u svoju ishranu, jaja su takođe raznovrsna i ukusna i dobro se slažu s mnogim vrstama hrane. Prirodno su bogate proteinima i vitaminima B2, B12 i D. Ako ste ljubitelj hamburgera, ali ste svesni da to nije najzdravija opcija, lepinju možete zameniti pečenim jajima.

Slatki krompir

Kriške kuvanog slatkog krompira, poznatog i kao batat, spadaju u još jednu odličnu zamjenu za pljeskavice, kao i druge vrste lepinja. Pored toga, možete koristiti i drugo povrće kao što su krastavci, pečurke, patlidžani i paprike. Posebno dobro idu uz dodatke kao što su krem sir i razne vrste mesa.

Kukuruzne tortilje

Tortilje se najčešće prave od pšenice ili kukuruza, ali zahvaljujući visokom sadržaju vlakana, kukuruzne tortilje su zdravija opcija. Možete ih puniti, reimo, sirom, mesom ili povrćem, a ukoliko spadate u osobe osjetljive na gluten, kukuruzne tortilje su dobara izbor, jer ga ne sadrže.

Salata

Ukoliko tražite najbolju zdravu opciju, hljeb možete zamijeniti zelenom salatom tako što ćete meso, sir ili drugo povrće umotati u list zelene salate – kao kada pravite burito. Na ovaj način ćete značajno smanjiti unos kalorija, što je posebno praktično za one koji pokušavaju da regulišu svoju težinu, ali i da unesu vitamine A i C.

Jabuke

Jabuke kao zamjena za hljeb možda vam zvuči kao čudna ideja, ali vam savjetujemo da im ipak date šansu. Ako volite sendviče sa puterom od kikirikija, pokušajte sljedeći put da ga namažete na kriške jabuke – ova kombinacija ukusa je će vas sigurno oduševiti.