Kategorija: Život

Ako ste novi u baštovanstvu, ovo vam se može činiti čudno, ali svaki iskusniji “poljoprivrednik” znaće kakve benefite jaja imaju za biljke.

U saksijsku zemlju spustite jedno cijelo svježe jaje. Preko njega sipajte još malo zemlje, pa zatim posadite željeno cvijeće i zalivajte ga po potrebi.

Minerali koje jaje sadrži postepeno će se rastapati i sjedinjavati sa zemljom i istovremeno hraniti biljku.

Sličan efekat možete da postignete i ako u saksijsku zemlju stavite samo ljuske od jaja – svježih ili kuvanih. Izlomite ih, da bi se kalcijum lakše oslobodio iz njih i “prešao” u zemlju, odakle će hraniti korijen biljke.

Ne plašite se da na isti način održavate ljepotu i bujnost i sobnog bilja – kalcijum, fosfor i magnezijum podsticaće njihov rast i održavati ljepotu listova.

(Izvor vijesti: Krstarica)

Gubitak voljene osobe neizbježan je dio života kroz cijeli životni vijek. Svako će se, prije ili kasnije, suočiti s gubitkom voljene osobe, ali moramo znati da u tome nismo sami i da je sasvim prirodno da nas preplavi osjećaj teške i dugotrajne tuge. Ono što može biti utješno jeste da će se s vremenom stvari stabilizovati, a neke rane će zacijeliti.

Kako se nositi s gubitkom voljene osobe?

Ožalošćenost je osnovna ljudska reakcija na smrt voljene osobe. Na gubitak reagujemo tugom – dubokom tjelesnom i duševnom boli. Kada za nekoga kažemo da je pogođen tugom, mislimo da je tuga zahvatila njegovo čitavo biće.
S obzirom da tuga može da bude sveobuhvatna, društva su kroz istoriju razvijala načine da pomognu svojim članovima da nastave dalje i da se suoče sa životnim promjenama koje dolaze nakon smrti bliske osobe.

Tugovanje je društveno i kulturno oblikovan izraz misli i osjećanja ožalošćene osobe.

Običaji kao što su okupljanje porodice i prijatelja, nošenje crnine, prisustvovanje sahrani i poštovanje razdoblja žalosti s posebnim ritualima, znatno variraju među različitim kulturama i zajednicama. Ipak, cilj im je uvijek isti – pomoći ljudima da prođu kroz tugu i nauče kako da nastave život bez voljene osobe.
Tuga i tugovanje su usko povezani.

Proces i faze tugovanja

Teoretičari koji su proučavali širok spektar gubitaka i iskustava ožalošćenih osoba – i djece i odraslih – slažu se da se tugovanje često odvija u tri faze: izbjegavanje, suočavanje i oporavak. Svaka faza nosi različite emocionalne i psihološke reakcije.

Naravno, ljudi se veoma razlikuju u načinu na koji tuguju, vremenu trajanja i izražavanju emocija. Ono što možemo sa sigurnošću reći jeste da tugovanje ide u valovima – s usponima i padovima – uz postepeni oporavak.

Izbjegavanje

Kad saznaju vijest, ljudi često uđu u stanje šoka, zatim nevjerice i poricanja, što može da traje od nekoliko sati do nekoliko sedmica. Ovo stanje otupjelosti je svojevrsna emocionalna zaštita dok osoba počinje da postaje svjesna gubitka. Voljena osoba bila je dio svakodnevice, i njena smrt je previše bolna da bi odmah bila prihvaćena.

Suočavanje

Kada se tugujući suoči sa stvarnošću gubitka, tuga postaje intenzivnija. Ožalošćena osoba tada može osjećati:

• tjeskobu
• duboku tugu
• protest
• ljutnju
• nemoć
• frustraciju
• osjećaj napuštenosti
• snažnu čežnju za voljenom osobom.

Često se pojavljuje potreba da se iznova prolazi kroz okolnosti smrti, s pitanjem da li se moglo nešto učiniti da se tragedija spriječi. Tuga tada postaje i potraga za smislom u gubitku. Česta je i mentalna odsutnost, problemi sa koncentracijom, nesanica, gubitak apetita, ili čak samodestruktivno ponašanje (npr. pretjerana upotreba lijekova ili rizično ponašanje).

Iako bolno, svako suočavanje približava osobu prihvatanju činjenice da je smrt konačna i da odnos s voljenom osobom mora da se premjesti iz svakodnevice u sjećanja.

Oporavak

Na početku, suočavanje s gubitkom može da okupira čitav život osobe. Vremenom se javljaju i drugi izazovi: prevazilaženje samoće, preuzimanje obaveza koje je pokojnik obavljao, prilagođavanje novom identitetu.

Prema savremenim psihološkim teorijama, oporavak je najefikasniji kada ljudi uspijevaju da se kreću između izražavanja tuge i posvećivanja svakodnevnom životu. Ta dinamika omogućava povremeno olakšanje i distancu od bola.

Posljedice tugovanja

Tugovanje bez podrške i olakšanja može da ima ozbiljne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje. Kada se tuga smanji, osoba obično preusmjerava svoju emocionalnu energiju ka novim ciljevima – svakodnevnim obavezama, aktivnostima i međuljudskim odnosima.

U posebnim danima, kao što su godišnjice smrti ili praznici, tuga se može vratiti, ali to ne mora da ometa zdrav odnos prema životu.

Koliko traje tugovanje?

Nema univerzalnog odgovora. Nekada oporavak traje nekoliko mjeseci, a nekada godinama. Periodični valovi tuge mogu da potraju cijeli život, naročito nakon gubitka supružnika, djeteta, roditelja ili bliskog prijatelja.

Psihološki aspekti tugovanja

Tugovanje se često posmatra samo kao emocionalna reakcija, ali ono podrazumijeva čitav spektar psiholoških procesa: misaonih, tjelesnih, emocionalnih, duhovnih i socijalnih.

Pored tuge i čežnje, ljudi mogu osjećati i krivicu, sram, zbunjenost, pa čak i olakšanje – što sve može biti normalna reakcija, u zavisnosti od okolnosti gubitka.

Za neke osobe tugovanje je i duhovna kriza – preispituju vjeru, smisao života, prirodu smrti. Neki se povlače u sebe, drugi traže podršku zajednice, religije, ili stručnu pomoć.

Gubitak voljene osobe iznenadnom smrću

Gubitak koji dolazi naglo i bez upozorenja – poput saobraćajne nesreće, srčanog udara ili nesreće na radu – može biti naročito traumatičan. Odsustvo vremena da se osoba oprosti, kaže zbogom ili se pripremi, ostavlja dublje ožiljke. U tim slučajevima često dolazi do osjećaja šoka, poricanja, pa čak i posttraumatskog stresa.

Oni koji ostaju često se bore s pitanjima “Zašto se to dogodilo?” i “Šta sam mogao uraditi da spriječim?”. U takvim trenucima važno je imati podršku – porodice, prijatelja, ili stručnjaka.

Gubitak partnera (supružnika)

Gubitak supružnika, naročito nakon dužeg zajedničkog života, stvara osjećaj praznine i dezorijentisanosti. Osoba je izgubila saputnika, prijatelja, nekoga s kim je dijelila svakodnevicu, snove i obaveze. Često je prisutan osjećaj usamljenosti, kao i strah od budućnosti.

Osim emocionalnog bola, tuga se može izraziti i kroz konkretne svakodnevne poteškoće: od finansijskih izazova, do donošenja odluka koje je ranije dijelio par. Iako je tuga velika, mnogi vremenom pronalaze nove načine da se prilagode životu i njeguju uspomene.

Kako pomoći osobi koja tuguje

Biti uz nekoga ko prolazi kroz duboku tugu zahtijeva strpljenje, razumijevanje i prisutnost. Često ne trebaju velike riječi, savjeti ili utjehe – već samo osjećaj da nisu sami.

• Slušajte bez osuđivanja. Dajte osobi prostor da govori, plače, ćuti. Ne pokušavajte odmah da „popravite“ situaciju.
• Ne umanjujte bol. Rečenice poput: „Vrijeme liječi sve“ ili „Bar više ne pati“ mogu zvučati kao umanjivanje osjećanja. Umjesto toga, recite: „Žao mi je što prolaziš kroz ovo. Tu sam.“
• Ponudite konkretnu pomoć. Umjesto „Ako ti nešto zatreba, javi“, bolje je reći: „Idem u prodavnicu, da li ti treba nešto?“, „Mogu čuvati djecu ako želiš da se odmoriš.“
• Budite prisutni i nakon sahrane. Većina ljudi se povuče nakon prvih nekoliko dana. Prava podrška je ona koja traje – i kad se formalnosti završe.

Kada potražiti stručnu pomoć

Iako je tuga prirodan dio života, ponekad ona preraste u stanje koje zahtijeva stručnu podršku. Ako osoba:

• ne može da funkcioniše duži vremenski period,
• osjeća stalnu beznadežnost,
• ima misli o smrti ili samoubistvu,
• se povlači iz života i odnosa,
• ne može da spava, jede, ili brine o sebi,

važno je potražiti pomoć psihologa, psihijatra ili terapeuta. Tuga ne treba da se „pretrpi“ u tišini. Postoji pomoć. Postoje načini da bol bude lakši, da se uspomene sačuvaju, a život, uprkos svemu, nastavi.

Ljudi nisu svjesni, ali krvna grupa može da igra ulogu u brzini starenja. Rezultati nove studije ukazuju na to da osobe sa krvnom grupom B takoreći sporije stare.

Toni Vis-Korej sa Univerziteta Stanford proveo je godine istražujući ove biološke misterije, a njegovo istraživanje navodi da krv može pružiti važne tragove o trošenju organizma tokom godina.

Naime, krvne grupe se određuju specifičnim markerima na crvenim krvnim zrncima i antitjelima koja cirkulišu u našem krvotoku.

U ABO sistemu krvnih grupa, ljudi sa grupom B imaju antigen B na svojim crvenim krvnim zrncima i proizvode antitjela protiv antigena A.

Samo oko 10 odsto svjetske populacije spada u ovu kategoriju. Istraživači su ispitali da li ovaj jedinstveni marker može doprinijeti efikasnijem upravljanju metaboličkim promjenama, što bi moglo pomoći ovim osobama da sporije stare.

Faktori dugovječnosti

Prije nekoliko decenija, naučnici su počeli da istražuju vezu između krvnih grupa i životnog vijeka. Zaključili su da, prenosi sajt Earth, krvna grupa B može biti povezana sa izuzetnom dugovječnošću. Neki ukazuju na bolje mehanizme ćelijske popravke i regeneracije.

Drugi sugerišu da njihova tijela lakše podnose metabolički stres, što bi ih moglo zaštititi od određenih zdravstvenih problema povezanih sa starenjem.

Naučnici primjećuju da ljudi sa krvnom grupom B nisu imuni na zdravstvene rizike.

Istraživači su identifikovali nešto veću vjerovatnoću kardiovaskularnih problema među ovim osobama. Ova grupa takođe ima reputaciju veće emocionalne osjetljivosti, a neki kažu da im je potreban jak sistem podrške kako bi održali dobro mentalno zdravlje.

Uvidi u starenje organa

Sve više dokaza ukazuje na to da je starenje neravnomjeran proces u različitim dijelovima tijela. Neki organi mogu se brže pogoršati od drugih, što podiže rizik od bolesti, čak i ako osoba spolja djeluje zdravo.

Jedna velika studija ispitala je više od 5.000 dobrovoljaca kako bi se procjenila biološka starost 11 organa provjeravanjem nivoa preko 4.000 proteina u krvotoku.

Ovo istraživanje je pokazalo da otprilike 20 odsto populacije doživljava ubrzano starenje u najmanje jednom organu.
Pristup zasnovan na krvi

Postojeće metode često mjere epigenetske promjene u DNK kako bi se predvidjelo ukupno starenje. To obično zahtjeva uzorke tkiva, koje je teško prikupiti iz svakog organa. Međutim, krv je pristupačnija i može pružiti pregled nivoa proteina povezanih sa različitim unutrašnjim sistemima.

Alatke za mašinsko učenje sortiraju hiljade ovih proteina. Zatim upoređuju nivoe specifičnih proteina sa pojedinačnim organima, otkrivajući koji dijelovi možda stare brže nego što se očekivalo. Ove informacije mogle bi da se koriste za kreiranje personalizovanih strategija za usporavanje pogoršanja.

Iznad brojeva

Iako statistika pobuđuje interesovanje, svakodnevne navike obično određuju kako se ovi nalazi odražavaju u stvarnosti. Održavanje dobre ishrane, ostanak aktivan, dovoljno odmora i njegovanje jakih odnosa pomažu u stabilizaciji fizičkog i emocionalnog zdravlja. Istraživači navode da svako treba da se trudi da živi kvalitetan život.

(Izvor vijesti: Magazin)

Naizgled jednostavno pitanje – „Koja ti je omiljena boja?“ – često krije dublje značenje nego što bismo pomislili. Psiholozi i stručnjaci za simboliku boja vjeruju da nas nesvjesne sklonosti prema određenim nijansama mogu otkriti više nego što bismo želeli – o našem temperamentu, navikama, pa čak i životnim vrijednostima.

Omiljena boja nije samo estetska preferenca – ona je prozor u vašu ličnost. Otkrijte šta boje govore o vama…

Ljubičasta

Perfekcionista, kreativac i neko ko voli da pomaže drugima – to ste vi ako vam je ljubičasta omiljena boja. Imate izraženu intuiciju i osjećaj za estetiku, ali i crtu taštine. Ne trudite se da se uklopite – vi ste svoji, magnetično privlačni i koračate životom u svom ritmu.

Crna

Ako preferirate crnu, vi ste osoba koja voli da drži konce u svojim rukama. Djelujete dostojanstveno, ozbiljno i misteriozno. Ne otkrivate lako svoja osjećanja, a svoj privatni život dijelite samo sa odabranima. Iako vas neki mogu doživjeti kao zatvorene ili zastrašujuće, zapravo ste samouvjereni, postojani i odani onima koji su vam bliski.

Bijela

Bijela simbolizuje čistoću, jasnoću i jednostavnost. Ljudi koji je biraju teže redu, eleganciji i unutrašnjem miru. Nezavisni su, organizovani i često postavljaju visoke standarde – i sebi i drugima. Djeluju smireno, ali emotivno duboko proživljavaju sve važno u životu.

Siva

Ako vam je siva omiljena, vjerovatno ste realista koji ne voli ekstremne emocije. Pouzdani ste, odmjereni i uvijek spremni na kompromis. Ljudi vas poštuju zbog vaše sposobnosti da budete pravedni, objektivni i da iz svake situacije izvučete najbolje – bez dramatizovanja.

Crvena

Strast, energija i odlučnost – to ste vi ako volite crvenu. Hrabra ste osoba koja ne bježi od izazova, a emocije pokazujete otvoreno i bez zadrške. Imate jaku harizmu, često ste u centru pažnje i prirodni ste lider. Vaš entuzijazam i direktnost osvajaju ljude oko vas.

Roze

Roze boju biraju oni koji zrače toplinom i dobrotom. Brižni ste, nježni i uvijek spremni da pružite podršku. Volite sklad, prijateljstva vam znače mnogo, a životu pristupate s lakoćom i vedrinom. Iako djelujete opušteno, vrlo ste intuitivni i znate kada treba da budete ozbiljni.

Narandžasta

Ako obožavate narandžastu, vi ste pravi društveni leptir. Uvijek ste okruženi ljudima, širite optimizam i znate kako da unesete dobru energiju gdje god da se pojavite. Ne paničite u stresnim situacijama, jer vjerujete da je svaki problem privremen – a nešto lijepo čeka odmah iza ugla.

Plava

Plava boja odražava stabilnost, povjerenje i unutrašnju snagu. Osobe koje je vole su smirene, pouzdane i vjerne. Umiju da slušaju, saosećaju s drugima i rijetko kada donose odluke ishitreno. Porodica, prijateljstvo i istina su im među najvišim vrijednostima.

Zelena

Zelenu biraju oni koji teže balansu, prirodi i iskrenosti. Imate izraženu emocionalnu inteligenciju, promišljeni ste i rijetko reagujete impulsivno. Ljudi vam se dive zbog vaše staloženosti i sposobnosti da zadržite neutralnost čak i pod pritiskom.

Žuta

Ako je žuta vaša boja, vi ste vedar duh sa bogatom maštom. Puni ste ideja, volite slobodu, i uvijek pronalazite svjetlu stranu svega. Ponekad djelujete povučeno, ali u suštini ste mudri, duhoviti i spremni da podelite svoje znanje sa drugima.

Braon

Ljubitelji braon boje su prizemni, praktični i izuzetno vjerni. Cijenite iskrenost, dosljednost i jednostavne životne radosti. Uvijek ste tu kada je potrebno, ne volite neiskrenost i smatrate da se do uspjeha dolazi isključivo trudom i poštenjem.

Tirkizna

Tirkiznu boju biraju oni koji teže balansu između razuma i emocija. Ako vam je tirkiz omiljena boja, vjerovatno ste komunikativni, duhoviti i puni kreativnih ideja. Imate smiren i pribran nastup, ali u vama se krije čitav svijet emocija. Lako uspostavljate kontakte, znate kako da se izrazite i drugi često traže vaš savjet, jer zračite mudrošću i poverenjem.

Mađenta

Mađentu, intenzivnu boju između crvene i ljubičaste, vole ljudi koji ne žele da se uklope u prosječnost. To su snažne, nezavisne ličnosti koje se ne plaše da pokažu svoju autentičnost. Imaju izražen senzibilitet, ali i snažnu volju – spiritualni su, intuitivni i strastveni u svemu što rade. Vole duboke odnose, umjetnost i sve što ima simboliku. Mađenta je boja transformacije – a ako je volite, često prolazite kroz unutrašnje procese rasta i promjena.

Zlatna

Zlatna boja simboliše uspjeh, samopouzdanje i mudrost. Ljudi koji je vole često imaju visoke ambicije, ali i izražen osjećaj za moral i pravednost. Ako volite zlatnu boju, volite i lijepe stvari, ali ne po svaku cijenu – vaša potreba za uspjehom uvijek je povezana sa unutrašnjim vrijednostima. Harizmatični ste, velikodušni i često vas drugi vide kao vođe ili uzore.

Srebrna

Srebrnu boju biraju oni koji teže eleganciji, suptilnosti i duhovnoj ravnoteži. Ako volite srebrenu boju, imate istančanu intuiciju, tiho samopouzdanje i zračite sofisticiranošću. Sposobni ste da sagledate stvari iz više uglova, skloni ste introspekciji i umijete da balansirate između razuma i emocija. Imate izraženu empatiju, ali se rijetko otvarate svakome.

(Izvor vijesti: Politika)

Skok šećera u krvi samo je jedna od mnogobrojnih negativnih posljedica po zdravlje, kada se jedu pogrešne namirnice za doručak.

Doručak koji u sebi ima visok nivo šećera, zasićenih masti i prerađenih sastojaka, bez vlakana, proteina ili vitamina je najgori izbor kada je doručak u pitanju.

Posebno je važno da izbor prvog obroka bude adekvatan jer pogrešan izbor vodi ka narušenom zdravlju.

Peciva, pite i druge pekarske đakonije su najčešći izbor doručka kod nas i to je ujedno i velika greška u ishrani kojoj svi podliježu zbog ubrzanog tempa života.

Iako će ovakav izbor doručka u trenu oterati glad, peciva su prepuna su rafinisanih šećera, nezdravih masti i prerađenog brašna, zbog čega mogu da doprinesu problemima kao što su debljanje i upalne reakcije u tijelu.

Primjeri najštetnijeg doručka

• Kroasan sa čokoladom i gazirani sok

Ovaj doručak sadrži previše šećera i bijelog brašna, i nula hranljivih materija. Izaziva nagli skok šećera u krvi, pa brzi pad i nakon njega se vrlo brzo ponovo gladni.

• Krofne i zaslađena kafa sa mlijekom

Prženo u ulju, bogato trans mastima i šećerom jedna je od najgorih kombinacija za srce i šećer u krvi.

• Industrijske žitarice i mlijeko

Ovakav doručak često ima više šećera nego neki kolači, nisu zasitni, a imaju puno praznih kalorija.

• Doručak u čaši/flaši kao kupovni šejkovi ili jogurti sa okusima

Ove namirnice pune su dodatnih šećera i vještačkih aroma. Izgledaju zdravo, ali često nutritivno su siromašni.

(Izvor: Politika)

Možda će u bližoj budućnosti prisustvo pasa u bolnicama postati uobičajena stvar. Jer, jedna studija koja je nedavno predstavljena u Sjedinjenim Državama pokazuje da se nivo anksioznosti kod srčanih bolesnika smanjivao za 24 odsto pošto bi “čovjekov najbolji prijatelj” proveo 12 minuta uz njihovu bolničku postelju.

Autori te studije – stručnjaci s Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu – kažu da je kod pacijenata sa srčanim oboljenjima, koje su posjećivali dobrovoljci, nivo zabrinutosti i nemira opadao za samo 10 odsto, a da kod onih koji nisu imali nikakve posjete nije bilo pozitivnih promjena.

Istraživači su otkrili da je bolesnicima koji su se nakratko družili s četvoronošcima padao i srčani pritisak, kao i nivo norepinefrina, hormona stresa, a to zapravo sugeriše da im je srce bolje funkcionisalo.

Ipak, najuočljivije je bilo popravljanje njihovog raspoloženja. Naravno, za ljude koji boluju od srca, ovakav pomak je vrlo važan, pošto su oni obično depresivni, i osjećaju se bespomoćno.

Prema riječima Keti Kol, članice istraživačkog tima, neki od njih su već poslije treće noći u bolnici izrazito zabrinuti i uznemireni.

Ekipa iz Los Anđelesa je za potrebe svoje studije “angažovala” pse različitih rasa, koji su istrenirani za pružanje pomoći u liječenju.

Ali ovi eksperti ističu da i neobučeni psi djeluju veoma umirujuće na osobe sa srčanim problemima. Isti efekat bi, dodaju oni, mogle da proizvedu i druge životinje, ukoliko je bolesnik vezan za njih.

(Izvor vijesti: Politika)

Japanski koncept života može da ponudi zaista drugačije uvide u pronalaženje sreće

U Japanu se sreća često duboko povezuje sa drugima i oni važe za jednu od srećnijih nacija. Cijenjenje malih stvari je naime obilježje japanske sreće.

Omoijari je intuitivno razumijevanje drugih – saosećanje koje se takođe može usmjeriti ka unutra.

Vabi-sabi nas može naučiti da pronađemo ljepotu u nesavršenosti, da cijenimo tihu radost u stabilnim životnim trenucima.

Evo nekih dobrih vijesti: postoje bezbrojni načini da se traži i pronađe sreća, navodi doktorka Marijana Pogosjan, predavač kulturne psihologije i konsultant specijalizovan za međukulturne tranzicije.

Mnogi od ovih načina stavljaju čoveka u centar. To jest, razvijanjem naših unutrašnjih snaga, postizanjem ciljeva i životom po našim vrijednostima, možemo sebi stvoriti prilično bogatstvo.

U ovom smislu, sreća se može posmatrati kao jedan od najznačajnijih životnih „uradi sam” projekata, gdje svako od nas uživa u samostalnom autorstvu i odgovornosti nad svojim ručnim radom.

Kada je, kako navodi Pogosjan, psiholog Jukiko Učida prvi put počela da proučava sreću u različitim kulturama, ovaj fokus na individualni trud bio je iznenađenje za nju. Odrastajući u Japanu, Učida je učena da je sreća više relaciona. Može se naći među nama, a ne u nama samima.

Njene studije su potvrdile njene intuicije: za Japance, društvena podrška igra veću ulogu u blagostanju nego samopoštovanje, posebno u poređenju sa američkim kontekstom.

„U Japanu, sreća ima više ravnoteže. Iako su naše vještine i dostignuća važni, naša sreća je duboko povezana sa drugima”, objašnjava ona za Psihology Today.

Harmonija sa prirodom i jedni sa drugima

Naša ograničenja postaju posebno očigledna u vremenima teškoća. Duga istorija prirodnih katastrofa Japana ojačala je kulturnu vrijednost života u harmoniji i sa okolinom i jedni sa drugima. Ovo prepoznavanje međuzavisnosti, zauzvrat, jača „sisteme uzajamne podrške” i podstiče snažno pridržavanje društvenih normi, napominje Učida.

Ovi sistemi su vitalni za kolektivnu otpornost u vremenima krize. Kao što je pokazalo Učidino istraživanje nakon razornog zemljotresa u Tohoku-Kantu 2011. godine, oni takođe nude uvid u suptilnosti relacione sreće.

„Čak i usred široko rasprostranjene tuge, mnogi ljudi su i dalje mogli da dožive trenutke svojevrsnog blagostanja”, kaže Učida.

Ovo je, prema njenim riječima, bilo moguće zahvaljujući „transcendentalnom” načinu razmišljanja koji je osjetljiv na našu međusobnu povezanost i tradicionalne japanske stavove prema sreći.

Dugoročna, obična sreća

Postoji nekoliko obilježja japanske konceptualizacije sreće. Jedna od njih je otpornost.

„Japanska mudrost podržava dugoročnu sreću”, kaže Učida.

To znači veći fokus na ravnoteži nego na jurenju za emocionalnim uzletima ili hedonistički „savršenim” trenucima. Regulacija emocija je pažljivija i promišljenija. Unutrašnji mir je veoma cijenjen. To je strpljiv, „sačekaj i vidi” pristup, objašnjava Učida, onaj koji čini sreću održivijom.

Još jedna karakteristika je uvažavanje malih stvari. U svojim intervjuima Učida je otkrila da mnogi Japanci definišu dobar život kao „heibun na džinsei” – stabilan, običan život. „Normalan život”, u doslovnom prevodu termina. Postoji duboko uvažavanje mirnih, neupadljivih dana i malih, tihih radosti koje oni nude. Dobar obrok. Zajednički smjeh. Besprekorno plavo nebo. Veseli pas.

Kako Učida napominje, sreća ne mora da dolazi iz velikih ili izvanrednih trenutaka. Jedna od Učidinih studija sa zaposlenima iz različitih kultura pokazala je ovu teoriju. Dok su američki i britanski učesnici često povezivali svoju sreću na poslu sa dostignućima kao što su titule i bonusi, japanski učesnici su svoju sreću opisali kao skromnu i suptilnu – ne nešto što bi moglo da promijeni svijet.
Tri japanska koncepta

Istraživanje sreće kroz različite kulturne perspektive širi perspektive, produbljuje razumevanje jedni drugih i podstiče međusobno učenje. Prema Učidi, to nam takođe može pomoći da se odvojimo od posmatranja sreće kao oskudnog resursa za koji moramo da se takmičimo. Kada prepoznamo da ljudi traže sreću na različite načine, skloniji smo saradnji, kaže ona. Nismo rivali, već saputnici na putu.

Tri japanska koncepta mogu ponuditi uvid u vođenje dobrog života.

Omoijari: Ljubaznost prema drugima, ljubaznost prema sebi

Mješavina empatije, saosećanja i pažljivosti, omoijari je intuitivno razumijevanje drugih. Smatra se osnovnom japanskom vrijednošću, omoijari je opisan kao „altruistička osjetljivost” i „sposobnost i spremnost da se osjeti ono što drugi osećaju”. Učida ga naziva intuitivnom društvenom podrškom.
„Omoijari se odnosi na to da budete usklađeni sa potrebama drugih, da ih predviđate i da nudite ono što je najkorisnije – čak i bez da vas se to pita.“

Važno je napomenuti da se ova osjetljivost može usmjeriti i ka unutra. Prepoznavanje i zadovoljavanje sopstvenih potreba je, samo po sebi, radikalan čin ljubaznosti.

Vabi-sabi: Ljepota u nesavršenosti

Budistički koncept vabi-sabija je više od estetike koja cijeni „rustičnu jednostavnost“ ili „prigušenu eleganciju“ sa kojom se povezuje. Njegov uticaj se proteže i na japansku psihologiju.
„Vabi-sabi nas uči da život nije samo uzlet hedonističkih težnji ili preokret živahne sreće“, kaže Učida.
„Umjesto toga, možemo naučiti da cijenimo tihu radost u stabilnim, pa čak i monotonim životnim trenucima.“
Kao i kod ikebane – japanske umjetnosti aranžiranja cvijeća – koja koristi i pupoljke koji tek treba da procvjetaju i one koji su prošli svoj vrhunac, filozofija vabi-sabija, prema Učidi, poziva nas da cijenimo urođenu ljepotu prolaznosti u svakoj fazi života.
Kako bi bilo zaustaviti našu stalnu težnju ka savršenstvu i odustati od navike odlaganja sreće dok sve ne bude kako treba?

Iči-go iči-e: Zbirka konačnih trenutaka

Prevedena kao „jedan život, jedan susret“, frazu iči-go iči-e, kaže se, skovao majstor čaja Rikju u 16. veku. Rikju je učio da je svako okupljanje na ceremoniji čaja događaj koji se dešava jednom u životu, i pošto se nikada ne smije ponoviti tačno onako kako jeste, zaslužuje puno prisustvo i pažnju praktičara. Kao takav, iči-go iči-e je poziv da cijenimo svaki susret onakvim kakav jeste: prolazan, jedinstven i dar. „Ne nužno od Boga“, dodaje Učida, „već od samog života i prirode.“
Kako bismo se odnosili prema svojim trenucima kada bismo znali da je svaki od njih jedinstveno iskustvo?
Kao što je francuska filozofkinja Simon Vejl jednom napisala: „Pažnja je najređi i najčistiji oblik velikodušnosti.“ Kako bi se osećali ponuditi takvu velikodušnost drugima, svetu i sebi?

Slutnja radosti

Odjeci japanske mudrosti mogu se pronaći kroz vjekove i kulture: drevni stoici, koji su vjerovali da nam život u harmoniji sa samim sobom omogućava da živimo u harmoniji sa univerzumom; mistici, koji su zahvalnost nazivali najvišim oblikom molitve; pjesnici, koji nas, iznova i iznova, podučavaju da držimo oči i srca otvorenima.
Možda nas onda dobar život poziva da se krećemo kroz svoje dane sa blagim iščekivanjem neke ili druge radosti. To bi mogla biti ljubav, u svim njenim permutacijama. Zamislite da stojite na ivici zaljubljivanja, znajući da dolazi. Koi no jokan na japanskom – predznak ljubavi. Ili, to bi jednostavno moglo biti ostajanje otvorenim za ljepotu naših običnih dana, dok se istovremeno sećamo da smo već primaoci najvećeg dara od svih: samog života.

Dve šake badema dnevno smanjuju nivo lošeg LDL holesterola za gotovo deset procenata.

Svakodnevno uzimanje šake pečenih badema u medu možda zvuči kao čisto uživanje, ali može biti i zdrav način da poboljšate nivo holesterola u krvi.

Dve nove studije sugerišu da med i bademi pojedinačno imaju specijalna svojstva koja pomažu da se zaštitimo od srčanih bolesti. To, međutim, ne znači da sada možemo da se bacimo na poslastice kao što je baklava, u nadi da ćemo sniziti holesterol.

Med i bademe polako uvoditi u ishranu

Umjesto toga, kažu naučnici, med i bademe treba polako uvoditi u ishranu i njima zamenjivati drugu kaloričnu hranu, da bismo iskoristili sve dobrobiti bez dobijanja viška kilograma.

U prvoj studiji, istraživači sa Univerziteta Ilinois su otkrili da med sadrži istu količinu antioksidanasa kao voće i povrće, uključujući špinat, banane, narandže i jagode. Međutim, potrebno je da pojedete značajnu količinu meda da biste dobili istu dozu antioksidanasa koju dobijate jedenjem komada voća.

Možda to i zvuči kao velika količina meda, ali autor studije dr Niki Endžset kaže da dodavanje male količine meda može da poveća efekat namirnica dobrih za srce i tako održava nivo holesterola pod kontrolom.

“Med može da zamjeni šećer i druge zaslađivače koji se inače koriste, i da se tako unesu značajne količine antioksidanasa”, tvrdi dr Endžset.

Ona i njene kolege su otkrili da je unošenje mješavine 4 supene kašike meda sa dve šolje vode povećalo nivoe antioksidanasa u krvi 25 muškaraca koji su učestvovali u njihovoj petonedjeljnoj studiji. Istraživači kažu da je to prvi put pokazalo da med ima antioksidativno dejstvo kod ljudi.

Taman med ima više antioksidanasa

Jedna ranija laboratorijska studija istog istraživačkog tima pokazala je da taman med ima veću koncentraciju antioksidanasa. Njihovi nalazi predstavljeni su nedavno na godišnjem sastanku Američke hemijske asocijacije, a studiju je finansirao Nacionalni bord za med.

U odvojenom istraživanju, kanadski naučnici su otkrili da bademi mogu značajno da snize tzv. loš (LDL) holesterol. Iako su ranije studije pokazale da ishrana bogata orašastim plodovima može da smanji rizik od kardiovaskularnih bolesti, nije bilo poznato koliko komada je potrebno pojesti da bi se to postiglo.

Testirane tri dijete

U ovoj studiji, koju je finansirao Odbor za badem Kalifornije, istraživači su testirali tri dijete na 27 muškaraca i žena sa visokim holesterolom u periodu od tri mjeseca.

Za mjesec dana, učesnici su jeli veliku dozu badema (oko 2 šake) što je iznosilo nešto manje od četvrtine njihovog ukupnog dnevnog unosa kalorija.

U narednih mjesec dana, jeli su manje doze (jednu šaku) badema, dok su u posljednjih mjesec dana, jeli su integralni kolač mafin sa niskim sadržajem masti, koji je imao istu količinu kalorija, proteina i masti (zasićenih i polinezasićenih) kao bademi.

Nakon poređenja nivoa holesterola tokom i poslije svakog režima ishrane, istraživači su otkrili da su nivoi LDL smanjeni u prosjeku za 4,4% kod dijete sa manjim udjelom badema i 9,4% kod dijete sa većim porcijama.

“Bili smo veoma impresionirani – kaže autor studije dr Dejvid J.A. Dženkins, direktor Centra za kliničku ishranu i faktore rizika u bolnici St. Majkl u Torontu, u svom saopštenju.

Pored toga, odnos LDL i HDL („dobrog“) holesterola promjenio se u korist „dobrog“ za gotovo 8% kada je uzimano pola doze badema i za 12% kod pune doze, tokom perioda od četiri nedjelje.

Bademi imali pozitivan uticaj

To znači da su bademi imali dobar uticaj na LDL holesterol bez smanjenja količine HDL. Nasuprot tome, nivo holesterola nije se značajno promjenio poslije faze sa mafinom.

Orašasti plodovi su dobar izvor proteina i nemaju holesterol, ali Američka asocijacija za srce ističe da oni, ako se samo dodaju uobičajenoj ishrani, mogu učiniti više štete nego koristi, jer imaju mnogo masti i kalorija.

Pored badema i ostalo koštunjavo voće, uključujući orah, pekan, kikiriki, makadamija orah i pistaći, takođe, utiču na smanjenje nivoa holesterola.

Dr Dženkins kaže da su, iako nema dovoljno istraživanja koja bi pokazala da svi orasi imaju jednaku zdravstvenu vrijednost, bademi naročito dobro istraženi.

Njegova studija je objavljena naučnom časopisu Američke asocijacije za srce.

(Izvor vijesti: Magazin)

Treće doba je posebno razdoblje u životu koje donosi mnoge promjene, ali i prilike za lični rast, uživanje i ispunjenje. Mnogi ljudi misle da stariji život znači povlačenje i snižavanje aktivnosti, no istina je da treće doba može biti najuzbudljiviji dio života. U ovom članku istražit ćemo različite načine kako možete aktivno provoditi treće doba te uživati u zdravlju, sreći i ispunjenju.

Fizička aktivnost: Temelj zdravlja u trećem dobu

Fizička aktivnost ključna je za održavanje zdravlja i vitalnosti. Redovno vježbanje pomaže u jačanju mišića, poboljšanju cirkulacije i održavanju zasićenosti energijom.

Evo nekoliko ideja za tjelesnu aktivnost:

• Šetnje u prirodi: Dugačke šetnje u prirodi ne samo da pružaju tjelesnu aktivnost, već i osvježavaju duh. Pronađite obližnji park ili šumsku stazu i redovno idite u šetnje.
• Grupni sportovi: Pridružite se lokalnoj seniorskoj ekipi. To može biti nešto poput boćanja, plivanja, planinarenja, tenisa itd… Grupe pomažu ne samo fizičkoj aktivaciji, već i socijalizaciji.
• Joga i pilates: Ove aktivnosti potpomažu fleksibilnost, ravnotežu i mir, a vrlo su prilagodljive za sve uzraste. Mnogi fitness centri nude posebne časove za starije osobe.
• Volontiranje u zajednici: Pomoću volontiranja možete se uključiti u razne aktivnosti koje pružaju fizičku aktivnost, poput uređenja parkova ili pomoći starijim komšijama.

Mentalna stimulacija: Održavanje uma oštrim

Održavanje mentalne stimulacije jednako je važno kao i fizička aktivnost. Kvalitetni mentalni izazovi mogu unaprijediti kognitivnu funkciju i smanjiti rizik od demencije.
Evo nekoliko prijedloga:

• Čitanje: Uživite se u knjige, časopise ili novine. Stvaranje čitateljskih grupa može proširiti iskustva i omogućiti raspravu o pročitanom.
• Igre s riječima i brojevima: Rješavanje križaljki, sudoku ili drugih logičkih zagonetki odlična su vježba za mozak. Brojne aplikacije za telefon nude ove igre.
• Učenje novih vještina: Nikad nije kasno za učenje! Prijavite se na kurs slikanja, sviranja instrumenta ili čak učenje novog jezika.
• Sudjelovanje u radionicama: Radionice za starije osobe pružaju priliku za sticanje novih znanja i vještina, a istovremeno omogućuju i upoznavanje drugih ljudi s istim interesima.

Socijalna povezanost: Jačanje odnosa i prijateljstava

Socijalna povezanost igra ključnu ulogu u mentalnom i emocionalnom zdravlju. Izolacija može dovesti do osjećaja usamljenosti i depresije, stoga je važno održavati kontakte sa porodicom i prijateljima.

• Organizacija druženja: Redovno organizirajte porodična okupljanja ili okupljanja s prijateljima. Bez obzira na to radi li se o večeri, rođendanskoj proslavi ili jednostavnom druženju uz kafu, važno je ostati u kontaktu.
• Prijateljstva kroz hobi: Pridružite se klubovima koji se bave vašim hobijima. Bilo da se radi o vrtlarstvu, fotografiji ili nečemu drugom, zajednički interesi mogu potaknuti nova prijateljstva.
• Online društvene mreže: U današnje vrijeme, digitalne platforme omogućavaju povezivanje s ljudima širom svijeta. Isprobajte društvene mreže kako biste se spojili s drugim ljudima koji dijele slične interese.
• Putovanja s prijateljima ili porodicom: Planiranje putovanja može biti odličan način jačanja veza s voljenima. Istraživanje novih mjesta može donijeti svježe uzbuđenje u život.

Kreativnost: Izražavanje sebe

Kreativne aktivnosti pružaju priliku za izražavanje i oslobađanje emocija. Bilo da se radi o slikanju, pisanju ili nečemu drugom, važno je dati prostor svojoj kreativnosti.

• Slikanje ili crtanje: Evenetualno se pridružite lokalnim radionicama ili uzmite vremena za stvaranje vlastitih umjetničkih djela.
• Pisanje: Pisanje dnevnika, pjesama ili čak romana može biti terapeutski i donijeti olakšanje.
• Ručni radovi: Pletite, šivajte ili stvarajte rukotvorine koje možete pokloniti ili koristiti u svojoj svakodnevici.
• Muzika: Sviranje instrumenta, pjevanje u zboru ili čak slušanje muzike može poboljšati raspoloženje i općenito osvježiti dušu.

Zdravlje i njegovanje tijela

Biti aktivan ne znači samo vježbanje, već i briga o tijelu kroz pravilnu prehranu i redovne medicinske preglede.

• Pravilna prehrana: Uključite više voća i povrća u vašu prehranu. Omega-3 masne kiseline, cjelovite žitarice i dovoljna hidratacija također su bitni.
• Redovni medicinski pregledi: Nemojte zaboraviti na važno praćenje zdravlja. Redovne preglede i konsultacije s doktorom mogu pravovremeno otkriti potencijalne probleme.
• Mindfulness i meditacija: Ove prakse smanjuju stres i poboljšavaju emocionalno zdravlje. Dajte sebi vremena za opuštanje uz meditaciju ili disanje.
• Spavanje: Kvalitetan san je ključan za zdravlje. Potrudite se regulisati svoje navike spavanja kako biste osigurali dobar san.

Zaključak

Treće doba može biti vrijeme ispunjeno radošću, aktivnostima i održavanim odnosima. Uživanje u ovom razdoblju života zahtijeva predanost vlastitom zdravlju, društvenim vezama i kreativnom izražavanju. Uložite trud u svoje fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje i uživajte u svim čarima trećeg doba. Kroz sve navedene ideje, moguće je živjeti ispunjen i aktivan život čak i u zlatnim godinama.

Prihvatite nove izazove, budite otvoreni za nove mogućnosti i uživajte u svakodnevnim radostima.

U savremenom svijetu neprestano nam se govori da će nas bogatstvo i dostignuća učiniti srećnim. U zapadnom svijetu, uz pomoć savremenih sila, kao što su mediji, stiče se utisak da treba da se oslonimo na svoj posao, a da ćemo se osjećati srećno kada postignemo ono što smo zacrtali.

Mnoge značajne ličnosti su, međutim, otkrile da ih to šro su postali bogati i slavni nije učinilo srećnijim, a istraživanja to potvrđuju.

Kako onda treba da trošimo svoju energiju i šta treba da nam bude prioritet u životu da bismo sebi dali najbolju šansu da budemo srećni?

Harvardska studija o razvoju odraslih je najšira studija o životu ljudi koja je ikada sprovedena.

Prije više od 85 godina, 1940. godine, tim istraživača je počeo da prati živote 724 muškarca. Naučnici su pratili svaki dio njihovog života od početka, raspitujući se o njihovim kućnim navikama, poslu, porodici, odnosima i bilo čemu drugom relevantnom za njihove živote.

Vrlo malo studija ove vrste opstaje veoma dugo iz nekoliko razloga: ljudi napuštaju studiju, zaustavlja se finansiranje ili istraživači postaju nezainteresovani (ili umiru). Kombinacijom sreće i upornosti nekoliko generacija istraživača, studija je preživjela.

U 2015, oko 60 od prvobitna 724 muškarca je još uvek bilo živo i učestvovalo je u studiji. Dodato je još 2.000 muške djece, koji su sada, takođe, deo studije.

Prvobitni učesnici su poticali iz dve grupe. Jedna grupa je uključena u studiju kada su bili studenti druge godine na Univerzitetu Harvard. Ovi ljudi su se borili u Drugom svjetskom ratu kada su diplomirali.

Drugu grupu su činili pojedinci iz nekih od najsiromašnijih naselja u Bostonu.

Učesnici su intervjuisani i opsežno testirani kada su se prvi put pridružili studiji. Oni su zatim odrasli i postali ljekari, advokati, vozači, a jedan učesnik je čak postao i predsjednik Sjedinjenih Država (Džon F. Kenedi).

Neki učesnici studije, međutim, postali su alkoholičari, a kod drugih se razvila šizofrenija. Neki ljudi su otišli sa dna društvene ljestvice na vrh, a neki u suprotnom smjeru.

Da bi dobili što precizniju sliku, istraživači im nisu samo poslali upitnike. Vadili su im krv, radili skeniranje mozga, razgovarali sa njihovom djecom i prijateljima, dobijali njihove medicinske kartone, pa čak i video zapise kako razgovaraju sa svojim suprugama. Na kraju su i njihove supruge i druge žene postale predmet istraživanja.

Usamljenost je ubica

Posmatrajući ljudska bića tokom čitavog njihovog odraslog života, tim istraživača je dobio dragocjen uvid u ono što čini srećan i zdrav život.
Za početak, ljudi koji su više društveno povezani sa porodicom, prijateljima i zajednicom su fizički zdraviji, srećniji i žive duže.

Usamljenost je ubica. Ljudi koji su više izolovani od drugih nego što to žele da budu, otkrivaju da su manje srećni, da im je zdravlje ranije narušeno u srednjim godinama, da im funkcija mozga opada ranije i da žive kraće od ljudi koji nisu usamljeni.

Tužna činjenica je da je usamljenost, posebno među stanovništvom u bogatijim zemljama, veoma rasprostranjena. To je uobičajeno među starijim građanima, ali i mlađi ljudi su, takođe, veoma podložni ovom osjećaju.

Druga najznačajnija lekcija iz studije bila je da je kvalitet bliskih odnosa među ljudima od suštinskog značaja za njihovu sreću. Studija sugeriše da su konfliktni brakovi, bez mnogo ljubavi, loši za zdravlje ljudi i možda čak i gori za njihovo blagostanje od razvoda.

Nasuprot tome, dobri odnosi štite naše zdravlje i dobrobit. Gledajući unazad na živote ljudi, oni koji su imali zdrave odnose najbolje su prošli kada su ostarjeli.

Ljudi koji su bili najzadovoljniji u svojim vezama sa 50 godina, bili su najzdraviji sa 80 godina.

Stariji ljudi u dobrim vezama su izjavili da su im raspoloženja bila jednako dobra čak i kada su iskusili fizički bol. Kada su ljudi koji su bili u nesrećnim vezama osjetili fizički bol, njihov emocionalni bol ga je uvećavao.

Najsrećniji su imali dobre veze, ne dobar posao

Još jedna lekcija iz studije bila je da dobri odnosi nisu dobri samo za naša tijela, već su dobri i za naš mozak. Ljudi koji su bili u bezbjednim vezama, gdje su otkrili da se mogu osloniti na svoje partnere u trenucima potrebe, duže su zadržali svoja sjećanja.

Oni koji su bili u vezama, a osjećali da ne mogu da računaju na drugu osobu, ranije su iskusili gubitak pamćenja.

Vrste odnosa koje su uticale na ljudska sjećanja nisu bile definisane stalnom harmonijom bez ikakvih prepirki. Ono što je bilo važno je da li se osjećaju kao da mogu da se oslone na drugu osobu.

Koje je najsrećnije životno doba

Studija Univerziteta Harvard imala je za cilj da odredi i tačnu starost u kojoj se postiže srecća. Pokazalo se da su kada napune 60 godina ljudi najsrecćniji.

„Proučavane su zdravstvene putanje učesnika i njihov život uopšte, uključujucći njihove trijumfe i neuspjehe u karijerama ili brakovima. Rezultati su pružili iznenađujuće lekcije, ne samo za istraživače već i za čovječanstvo”, navodi se u saopštenju čuvenog američkog univerziteta.

Studija ističe tri suštinska aspekta: biti voljen, imati trajan brak i voditi računa o svom tijelu.