Kategorija: Život

Inkontinencija je medicinski termin koji se koristi za opisivanje nemogućnosti kontrole mokrenja ili pražnjenja crijeva. Osobe koje pate od inkontinencije ne mogu svjesno kontrolirati procese pražnjenja mokraćnog mjehura ili crijeva, što može rezultirati nenamjernim gubitkom urina ili stolice.

Postoje različiti tipovi inkontinencije, uključujući:

1. Stresna inkontinencija: Gubitak urina javlja se prilikom kašljanja, kihanja, smijanja, podizanja teških predmeta ili drugih aktivnosti koje stvaraju pritisak na mjehur.
2. Urgentna inkontinencija: Osoba ima nagli i snažan nagon za mokrenjem koji je teško kontrolisati, što može rezultirati nenamjernim gubitkom urina.
3. Prelijevanje inkontinencija: Mokraćni mjehur nije u mogućnosti potpuno se isprazniti, što može dovesti do curenja urina kada se mjehur prelije.
4. Neurogenska inkontinencija: Nastaje kao posljedica oštećenja živaca koji regulišu funkciju mjehura i crijeva, kao što je kod neuroloških bolesti, ozljeda leđne moždine ili moždanog udara.
5. Funkcionalna inkontinencija: Osobe s ovim tipom inkontinencije imaju fizičke ili mentalne poteškoće koje im otežavaju pravovremeno odlazak na toalet, poput fizičke nemoći ili demencije.

Inkontinencija može biti privremena ili trajna, a uzroci mogu uključivati različite faktore kao što su starenje, trudnoća i porođaj, bolesti prostate, infekcije mokraćnog sustava, neurološki poremećaji ili ozljede.

Postoje različiti tretmani i strategije upravljanja inkontinencijom, uključujući promjene u načinu života, vježbe mišića zdjelice, lijekove ili hirurške zahvate, zavisno o uzroku i ozbiljnosti problema.

U svakom slučaju, važno je potražiti medicinsku pomoć kako bi se utvrdio uzrok i odabrala najbolja terapija za svakog pojedinca.

Anksioznost je normalna reakcija tijela na stresne ili prijeteće situacije. To je osjećaj zabrinutosti, nelagode i straha koji može biti povezan s fizičkim simptomima kao što su ubrzani puls, plitko disanje, napetost mišića i poteškoće s koncentracijom.

Liječenje anksioznosti može uključivati kombinaciju terapije i lijekova, zavisno od težine simptoma i individualnim potrebama osobe.

Evo nekoliko uobičajenih pristupa liječenju anksioznosti:

• Terapija razgovorom: Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) je često prvi izbor u liječenju anksioznosti. Ova terapija pomaže identifikovati negativne obrasce mišljenja i ponašanja te ih mijenja u pozitivnije i zdravije načine. Takođe, terapeut može koristiti tehnike kao što su tehnike opuštanja i disanja kako bi pomogao osobi da se nosi s anksioznim simptomima.
• Lijekovi: Lijekovi se mogu koristiti za liječenje anksioznosti. SSRI su antidepresivi koji se takođe koriste za liječenje anksioznih poremećaja, dok su benzodiazepini sedativi koji se koriste za kratkoročno olakšanje simptoma anksioznosti.
• Vježbanje i fizička aktivnost: Redovna fizička aktivnost može pomoći u smanjenju simptoma anksioznosti. Vježba potiče oslobađanje endorfina, prirodnih hemikalija koje poboljšavaju raspoloženje i smanjuju osjećaj tjeskobe.
• Tehnike opuštanja: Tehnike opuštanja poput dubokog disanja, meditacije, joga ili progresivne mišićne relaksacije mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i stresa.
• Promjene u načinu života: Uključivanje zdravih navika kao što su redovan san, zdrava prehrana, izbjegavanje stimulansa poput kofeina i alkohola te izbjegavanje stresnih situacija može pomoći u upravljanju anksioznošću.

Važno je konsultovati se s kvalifikovanim zdravstvenim stručnjakom kako bi se postavila dijagnoza i razmotrile najbolje opcije liječenja za vašu specifičnu situaciju. Svaka osoba je jedinstvena, pa je individualni pristup najbolji način za upravljanje anksioznošću.

Smuti je napitak koji se pravi od kombinacije voća, povrća, tečnosti (poput mlijeka ili soka), i dodataka kao što su led, jogurt ili proteini u prahu.

Evo jednostavnog recepta za smuti:

Sastojci:

• 1 šolja svježeg ili zamrznutog voća (npr. jagode, banane, borovnice, mango ili breskve)
• 1 šolja tečnosti (npr. mlijeko, bademovo mlijeko, sojino mlijeko, jogurt, sok od narandže)
• 1/2 šolje leda
• opciono: med, javorov sirup ili drugi zaslađivač po želji

Uputstvo:

1. U blenderu stavite sve sastojke: voće, tečnost, led i zaslađivač po potrebi.
2. Blendajte sve dok smjesa ne postane glatka i kremasta.
3. Ako je smuti pregust, možete dodati malo više tečnosti. Ako je rijedak, dodajte još voća ili leda.
4. Kada dobijete željenu konzistenciju i ukus, sipajte smuti u čašu i poslužite.

Napomena: Možete eksperimentisati sa različitim kombinacijama voća, povrća i tečnosti kako biste pronašli svoj omiljeni ukus. Takođe, možete dodati i druge sastojke kao što su orašasti plodovi, sjemenke, cimet ili vanila ekstrakt kako biste poboljšali ukus i nutritivni sadržaj smutija.

Uživajte u svom domaćem smutiju!

Remi je popularna kartaška igra koja se igra sa dva standardna špila od 52 karte + 4 džokera. Evo osnovnih pravila kako se igra:

Remi ukupno može igrati od 2 do 6 igrača. Nasumično se odabere igrač koji će prvi dijeliti. Igrač prije njega presječe špil karata, a djelitelj kreće da dijeli karte igraču ispred sebe.

Djelitelj u prvom krugu djeljenje igraču ispred sebe podjeli tri karte, a ostalim igračima po dvije. Poslije prvog kruga djeljenja deli se svima po dve karte i sve tako dok igrač ispred delitelja ne dobije 15 karata, a svi ostali po 14 karata.

Igrač prije djelitelja, koji je presekao špil karata, izvlači jednu kartu sa dna presječene grupe karata i stavlja je licem na gore a sve ostale karte koje su kod njega i koje preostanu nakon djeljenja se stavljaju preko te karte.

Ukoliko igrač koji sječe izvuče džokera, može da ga zadrži za sebe i izvlači sledeću kartu koju stavlja na sto licem okrenutu na gore. Ukoliko igrač koji sječe izvuče džokera i uzme ga onda se njemu dijeli manje karata kako bi na kraju opet imao 14 karata kada se djeljenje završi.

Prvi igra igrač koji ima 15 karata, odnosno igrač ispred igrača koji je u ovom krugu dijelio karte. Kada se partija završi, djeliće igrač koji je u ovoj partiji igrao prvi i tako u krug svi budu djelitelji kada na njih dođe red.

Remi se obično igra onoliko partija koliko ima igrača da svi budu djelitelji jednom ili u dužoj varijanti da svi dijele po dva ili više puta. Recimo, ako igra 4 igrača i odredi se da svi dijele po 4 puta onda će ukupno biti 16 partija.

Neka od pravila

Otvaranje – Otvaranje je najbitniji korak ka pobjedi u Remi 51 verziji igre. Da bi se igrač otvorio potrebno je da izloži validne grupe u zbiru od 51 ili više i da izbaci jednu kartu koja mu nije potrebna. Nakon toga se igrač smatra otvorenim i dobija mogućnost da dodaje karte na već izložene grupe karata.

Validna Grupa Karata – Da bi igrač mogao da se otvori potrebno je da izloži validne grupe karata na sto. Validna grupa mora sadržati najmanje 3 karte. Postoje dve vrste validnih grupa karata: Nizovi i Kompleti.

Niz Karata – Nizovi su grupe karta poređane u rastući niz koje moraju biti istog znaka. Primer ispravnog niza je 2♣ 3♣ 4♣. Jedino pravilo vezano za nizove je to da posle 1 ne može doći 2 ukoliko je pre jedinice bio kralj. Na primjer, nizovi 13♥ 14♥ 1♥ i 1♥ 2♥ 3♥ su validni ali niz Q♥ K♥ 1♥ 2♥ nije validan.

Kompleti Karata – Kompleti su grupe karata istog broja ali različitih znakova. Primer kompleta je 10♦ 10♣ 10♥. Kompleti ne mogu imati dve karte istog znaka i mogu sadržati maksimalno 4 karte. Komplet od 4 karte se zove zatvoreni komplet karata i na njega se više ne mogu dodavati karte.

Handiranje – Handiranjem se naziva pobjeda igrača ukoliko odjednom izbaci sve grupe karata na sto i zatvori sa jednom preostalom kartom. Da bi igrač handirao nije bitno sa koje gomile je uzeo kartu. Ukoliko igrač želi da handira onda ne smije u toku otvaranja da neku od svojih karata doda na izloženu grupu nekog drugog igrača.

Tlakomjer je medicinski uređaj koji se koristi za mjerenje krvnog pritiska. To je važan parametar koji se koristi za procjenu zdravlja srca i krvnih žila.  Tlakomjer obično ima manžetu koja se stavlja oko nadlaktice i mjerač koji prikazuje sistolički i dijastolički pritisak.

Sistolički pritisak predstavlja pritisak u arterijama tokom kontrakcije srca, dok dijastolički predstavlja pritisak u arterijama tokom opuštanja srca.

Tlakomjer se često koristi u medicinskim ustanovama, ali postoje i kućni tlakomjeri koji omogućuju praćenje krvnog pritiska kod kuće.

Tlakomjer omogućava praćenje promjena u krvnom pritisku tokom vremena. To je korisno za dijagnostifikovanje hipertenzije (visokog krvnog pritiska) ili hipotenzije (niskog krvnog pritiska) te praćenje učinkovitosti terapije.

Redovno mjerenje krvnog pritiska može pomoći u ranoj detekciji kardiovaskularnih bolesti poput hipertenzije, srčanih bolesti ili moždanog udara. To omogućava pravovremeno liječenje i smanjenje rizika od komplikacija. Tlakomjer se koristi i za praćenje učinka terapije lijekovima ili promjena u načinu života na krvni pritisak.

Kućni tlakomjeri omogućuju ljudima da sami prate svoj krvni pritisak kod kuće. To je korisno za osobe s hroničnim bolestima ili visokim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.

Važno je napomenuti da se tlakomjeri koriste u medicinske svrhe i da je važno slijediti upute stručnjaka za pravilno korištenje i interpretaciju rezultata.

Pri kupovini kućnog tlakomjera najbolje je da se posavjetujete sa vašim doktorom ili farmaceutom, koji će vam pokazati i kako najpravilnije da koristite tlakomjer u kućnim uslovima.