Kategorija: Život

Za ljude koji žive sa srčanim oboljenjima ili faktorima rizika kao što je visok krvni pritisak, visoke temperature mogu biti posebno opasne, a klimatske promjene ih čine sve češćim.

Na ekstremnim vrućinama, ljudsko tijelo naporno radi na regulisanju temperature, a glavni mehanizam je znojenje. To znači cirkulaciju veće količine krvi na površini vaše kože.

“Ovo dodatno opterećuje vaše srce. Mora jače da pumpa da bi se rešilo te toplote”, rekla je Keli van Hojgten, medicinska sestra i menadžerka programa za srce u zdravstvenom timu organizacije “Srce i moždani udar”.

“To može da dovede do dehidracije, posebno kod prekomernog znojenja. I može da se manifestuje simptomima kao što su grčevi, iscrpljenost i toplotet:

Prvi priorit: Održavanje hladnoće

Preduzmite ove korake da biste spriječili bolesti povezane sa vrućinom.

• Budite spremni. Naviknite se da proveravate lokalnu prognozu ili aplikaciju za vremensku prognozu kako biste mogli da planirate unaprijed. Održavajte svoj dom hladnim.

• Zatvarajte prozore i roletne tokom vrućih dana; ako nemate klima uređaj, otvorite vrata uveče da biste uhvatili povjetarac.

• Ostanite hidrirani. Pijte vodu tokom cijelog dana, najbolje čašu vode na svaki sat. “Ako čekate dok ne osetite žeđ, može biti prekasno”, istakla je”Hojgten.

Pijte vodu, izbjegavajte zaslađena pića i sokove.

• Manji, česti obroci biće lakši za varenje. Sadržaj vode u voću poput lubenice, breskvi i jagoda može vam pomoći da ostanete hidrirani.

Izbjegavajte špic. “Kažemo našim pacijentima da se drže podalje od sunca između 11 i 15 časova”, naveo je farmaceut Rijad Vilijams.

• Potražite hlad ili ostanite u zatvorenom prostoru ako možete, sa ventilatorom ili klima uređajem. Ako nemate pristup klima uređaju, razmislite o posjeti javnoj biblioteci, tržnom centru ili drugom rashlađenom mjestu.

• Planirajte fizičku aktivnost, uključujući baštovanstvo i šetnje, za jutarnje ili večernje sate. Obucite se za prikladno. “Svijetla i široka odjeća može da vam pomogne da se osjećate udobno”, navela je van Hojtgen.

• Zaštitite se od sunca. Nosite šešir i naočare za sunce (sa UVA i UVB zaštitom) kada ste napolju. Zaštitite ruke laganim dugim rukavima i često nanosite kremu za sunčanje na izloženu kožu. Pronađite načine da se rashladite. Vlažna krpa ili sprej mogu pomoći u hlađenju kože. Ili pokušajte sa mlakim tušem. Izbjegavajte hladne tuševe, koji mogu da suze krvne sudove i uspore gubitak toplote.

• Pratite svoje zdravlje. Simptomi povezani sa toplotom, poput vrtoglavice i glavobolje, mogu vas iznenaditi. Budite ispred njih tako što ćete praviti česte pauze od aktivnosti i ostati hidrirani.

Znaci opasnosti na koje treba obratiti pažnju

Ekstremne vrućine mogu vas brzo dehidrirati, posebno tokom fizičke aktivnosti. Znaci uključuju jaku žeđ i nedostatak mokrenja, tamnožuti urin, umor, vrtoglavicu ili konfuziju. Odmorite se i pijte vodu da biste nadoknadili tečnost.

Toplotna iscrpljenost i toplotni udar su ozbiljnija stanja. Budite pažljivi na ove znake kod sebe i drugih.

Uprkos svom imenu, toplotni udar nije povezan sa sunčanicom.

“Ovo je uglavnom rezultat gubitka vode usljed prekomjernog znojenja”, pojasnila je van Hojgten.

“Sklonite se sa vrućine i preduzmite korake da se brzo ohladite i rehidrirate”, dodala je.

Simptomi uključuju:

• obilno znojenje
• slabost
• vrtoglavicu
• mučninu
• glavobolju
• ubrzano disanje i otkucaje srca
• ekstremnu žeđ (suva usta ili lepljiva pljuvačka)
• smanjeno mokrenje (urin može da bude tamno žut)

Toplotni udar je vrlo ozbiljno stanje i zahteva stručnu pomoć.

“To znači da je regulacija tjelesne temperature otkazala”, istakla je van Hojgten. Odmah pozovite lokalni broj za hitne slučajeve ako vi ili neko sa vama doživite ove simptome na ekstremnoj vrućini: koža je vruća i suva, nije znojna i može biti crvena konfuzija i uznemirenost ili umor vrtoglavica ili nesvestica ubrzan rad srca mučnina, povraćanje, dijareja glavobolja

Premjestite osobu na hladno mjesto dok čekate pomoć. Natopite kožu hladnom vodom i lepezom je opustite da biste smanjili toplotu. Kese sa ledom mogu pomoći; postavite ih na prepone ili pazuh.

Upozorenje o lijekovima

Farmaceut Rijad Vilijams je naveo da vrućine mogu da utiču na način na koji neki lijekovi djeluju.

Evo njegovih savjeta o četiri vrste lijekova koje se često propisuju ljudima sa srčanim oboljenjima ili visokim krvnim pritiskom.

• Ako uzimate diuretike

“Oni izbacuju višak tečnosti. Zato treba da pratite znake dehidracije i da se pobrinete da održavate adekvatan unos tečnosti tokom dana”.

• Ako uzimate ACE inhibitor

“Ovi lijekovi mogu smanjiti osećaj žeđi i povećati rizik od niskog krvnog pritiska. Pacijenti treba da ostanu hidrirani. Ustajte polako iz sjedećeg ili ležećeg položaja kako biste izbjegli vrtoglavicu ili nesvjesticu”.

• Ako uzimate blokator kalcijumovih kanala

“Ovi lijekovi opuštaju arterije i mogu izazvati nizak krvni pritisak na ekstremnim vrućinama. Zato je ključno da ostanete hidrirani. Redovno koristite aparat za mjerenje krvnog pritiska kako biste bili sigurni da ne padne prenisko”.

• Ako uzimate beta blokator

“Beta blokatori mogu smanjiti vaš otkucaj srca i ograničiti sposobnost vašeg tijela da se ohladi. Savetujemo tim pacijentima da izbjegavaju visoke temperature i da budu oprezni zbog znakova pregrevanja”, rekao je Vilijams

(Izvor vijesti: B92)

Čuvajte se krpelja: Njihov ubod može dovesti do teških oboljenja, pa čak i smrti

Lajmska bolest je multisistemska infektivna bolest izazvana bakterijom Borrelia burgdorferi. Mogu biti zahvaćeni svi organi, a najčešće: koža, nervni sistem, zglobovi i srce.

Ovaj nozološki entitet poznat je od 1975. godine, i to pod raznim nazivima, no uglavnom je povezan sa imenom lokaliteta Lyme u sjevernoameričkoj državi Connecticut, gdje se bolest prvi put pojavila u epidemijskim razmjerama. Od tog vremena registruje se povećana incidencija obolijevanja, što je s jedne strane posljedica boljeg poznavanja kliničkih manifestacija, a s druge strane egzaktnije dijagnostike.

U Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama bolest izazivaju najmanje tri srodne vrste borelija: Borrelia burgdorferi sensu stricto, Borrelia garinii i Borrelia afzelii. Genotipske razlike među ovim borelijama dijelom su odgovorne za različita klinička ispoljavanja kod inficiranih osoba. Bolest prenose razni krpelji iz kompleksa Ixodes ricinus/persulcatus. U SAD je glavni vektor Ixodes scapularis, u Evropi Ixodes ricinus, a u Aziji Ixodes persulcatus.

Nastanak bolesti

Poslije uboda krpelja i inokulacije B. burgdorferi u kožu, one se mogu širiti lokalno u koži ili putem krvi i limfe po tijelu. U tankom crijevu krpelja borelije ispoljavaju OspA i OspB protein, a nakon uzimanja krvnog obroka i prelaska u pljuvačne žlijezde krpelja, ispoljavaju i OspC i druge proteine što je važno za patogenezu bolesti.

Nakon inkubacije od 3 do 32 dana, uzročnici se mogu lokalno širiti i izazvati karakterističnu kožnu promjenu erythema migrans. Ulaskom u krv dolazi do diseminacije borelija, tokom koje mogu zahvatiti razne organe, a prije svega one prema kojima pokazuju tropizam kao što su centralni nervni sistem, zglobovi, srce i koža.

Diseminaciji borelija značajno doprinosi i njihova sposobnost da se vežu za trombocitne integrine. Osim toga, imunski odgovor na infekciju se razvija tek poslije nekoliko sedmica, što takođe doprinosi diseminaciji uzročnika bolesti. Najprije se razvija snažan ćelijski, poslije čega slijedi sporiji humoralni imunski odgovor. Sva zahvaćena tkiva pokazuju histološki infiltraciju limfocitima i plazma ćelijama, uz propratni vaskulitis.

Kliničke manifestacije lajmske borelioze

Bolest se najčešće razvija kroz tri stadijuma. Prva dva stadijuma odgovaraju ranoj, a treći stadijum kasnoj infekciji. Stadijumi bolesti se mogu preklapati, većina bolesnika ne prolazi kroz sve stadijume, a do serokonverzije može doći i kod asimptomatskih osoba.

I stadijum (lokalizovani erythema migrans)

Poslije uboda krpelja i inokulacije borelija u kožu, uzročnik se širi lokalno i kod 60 do 80 % bolesnika nastaje erythema migrans, koji može biti praćen temperaturom i/ili regionalnim limfadenitisom. Crvenilo se širi centrifugalno, može biti homogeno ili prstenasto sa središnjim blijedilom, dostižući prosječno 15 cm u prečniku.

Erythema migrans obično blijedi i nestaje tokom 3 do 4 sedmice, a kod neliječenih bolesnika može se održavati i do 14 mjeseci. Antibiotska terapija obično skraćuje trajanje eritema i u značajnoj mjeri prevenira kasne manifestacije bolesti.

II stadijum (diseminovana infekcija)

Već nekoliko dana ili sedmica nakon uboda krpelja, borelije se mogu proširiti po cijelom organizmu. Diseminovana infekcija je često povezana sa simptomima na koži, nervnom i mišićno-koštanom sistemu. Kod oko 20 % bolesnika u SAD i oko 2–8 % u Evropi pojavljuju se sekundarne kožne lezije u obliku manjih EM, tj. prstenastih promjena.

Od neuroloških manifestacija najčešće se javljaju limfocitni meningitis, meningo-radikuloneuritis (Bannwarthov sindrom), kranijalni neuritis, a znatno rjeđe encefalitis, mijelitis i cerebralni vaskulitis. U Evropi se kao najčešća neurološka manifestacija javlja Bannwarthov sindrom, koji čini trijas: limfocitni meningitis, Bellova paraliza i radikulopatija sa jakim, povremeno iridirajućim ili migratornim bolovima.

Kardijalne manifestacije se javljaju kod 4–8 % bolesnika sa lajmskom boreliozom. Najčešće se sreću različiti stepeni atrioventrikularnog bloka. Kod nekih bolesnika opisan je akutni mio- i perikarditis. U ovom stadijumu može se vidjeti i lymphocytoma ili lymphadenosis benigna cutis (LBC) – solitarni čvorić ili plak, obično na ušnoj resici kod djece, ili bradavicama kod odraslih.

U kliničkoj praksi posebne probleme zadaje tzv. post-lajm sindrom. Bolesnici se žale na artralgije, mijalgije, bolove u vratu, glavobolju i umor. Patogeneza nije jasna, ali se smatra da simptomi nastaju kao rezultat imunoloških reakcija. Tegobe obično spontano prolaze za manje od 6 mjeseci.

III stadijum (perzistentna infekcija)

U ovom stadijumu može se javiti hronični lajmski artritis koji traje duže od godinu dana. Zahvaćen je jedan ili nekoliko zglobova, sinovija pokazuje viloznu hipertrofiju, fibrinske naslage i infiltrate mononuklearnim ćelijama. Češće se javlja kod osoba sa HLA-DR2 i HLA-DR4.

Najbolje definisana kasna neurološka manifestacija je progresivni encefalitis. Za razliku od Bannwarthovog sindroma, ovaj oblik se ne povlači spontano. Javljaju se problemi sa pamćenjem, depresija, glavobolja i dezorganizovanost. U likvoru se nalaze antitijela na B. burgdorferi, a na NMR-u mozga često se vide lezije bijele mase. Kožna manifestacija je Acrodermatitis chronica atrophicans (ACA) – plavkasto-crvene promjene i otok na distalnim ekstremitetima, koje prelaze u atrofiju.

Kongenitalna infekcija

Postoji sumnja da B. burgdorferi može izazvati oštećenja ploda, ali to nije egzaktno dokazano. Prije dvadesetak godina dokazan je transplacentarni prenos kod dvoje novorođenčadi koja su preminula, a čije su majke bile inficirane tokom trudnoće. U jednoj retrospektivnoj studiji kod 5 od 19 trudnica sa lajmskom bolešću utvrđena su fetalna oštećenja, ali bez direktne potvrde uzročne povezanosti.

Za sve oblike lajmske bolesti kod trudnica preporučuje se parenteralno liječenje ceftriaksonom, iako ne postoji opšti konsenzus.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu kliničkih manifestacija, epidemioloških podataka (ubod krpelja) i seroloških testova. Definitivna dijagnoza se može postaviti kultivacijom B. burgdorferi (najuspješnije iz erythema migrans promjene). Serološki testovi (ELISA, IFA, Western blot) se koriste za potvrdu. Moguće su lažno pozitivne i negativne reakcije.

IgM antitijela se javljaju između 2. i 4. sedmice nakon infekcije, a IgG od 6. do 8. sedmice i mogu ostati prisutna godinama, čak i doživotno.

Liječenje

Zavisi od stadijuma bolesti:

I stadijum: azitromicin, doksiciklin, amoksicilin ili cefuroksim, 14–21 dan.

Neurološke manifestacije: ceftriakson 2 g dnevno 2–4 sedmice, alternativno cefotaksim ili kristalni penicilin.

Reumatske manifestacije: doksiciklin, amoksicilin, ceftriakson ili penicilin, 30–60 dana.

Lajmski karditis: ceftriakson ili doksiciklin, 2–4 sedmice.

Prognoza i prevencija

Terapijski odgovor je najbolji ako se liječenje započne u ranoj fazi. Kasnije liječenje je takođe efikasno, ali je oporavak duži. Većina pacijenata se potpuno oporavi.

U SAD postoji vakcina za prevenciju lajmske bolesti – rekombinantni lipoprotein A sa adjuvansom, u tri doze: 0, 1. i 12. mjesec. Treća doza se daje u aprilu kako bi se zaštita poklopila sa sezonom.

(Izvor vijesti: B92)

Muve i ose drži dalje od vaše kuće, a božanstveno miriše. Ukoliko već niste, obavezno isprobajte ovaj trik.

Umjesto raznih hemijskih preparata koji ne garantuju uspjeh, evo nekoliko prirodnih i jednostavnih načina da se nosite sa problemima osa i muva.

Ose nisu neko s kim želite da imate posla i najbolje je da ih se riješite prije nego što postanu „bjesne“ i opasne.
Mirisne biljke ili eterična ulja

Mjesta na kojima se ose „skupljaju“ poprskajte mješavinom vode i ulja nane u odnosu 1:5, u vazduhu, a ne direktno po površini. Nana u tegli će takođe odbiti ove insekte. Pomaže i citronela, timijan, karanfilić i geranijum. Možete koristiti svijeće sa mirisom ovih biljaka ili aroma lampu za eterična ulja.

Ose i muve se okupljaju da bi jele, pa je jedan od načina da spriječite njihovu pojavu pokrivanje i čuvanje hrane u frižideru ili ostavi.

Nakon jela, odmah uklonite prazne tanjire sa stola, a ostatak bacite u smeće. Držite kante za otpatke dalje od mjesta gdje sjedite ili se odmarate i obavezno spustite poklopac.

Napravite zamku

Odrežite vrh plastične flaše koja je zatvorena poklopcem i okrenite je naopako kao zatvoreni lijevak. Podmažite unutrašnjost lijevaka uljem kako ose ne bi mogle da se popnu kada uđu u zamku.
U sredinu stavite mamac, na primjer meso ili slatkiše. Okačite zamku na drvo ili ogradu dalje od mjesta gdje boravite. Testirano – radi!

Na sjevernoj Zemljinoj hemisferi sutra u 4.42 časa po srednjoevropskom vremenu počinje ljeto.

U isto vrijeme za stanovnike južne polulopte počinje zima.

Na dan početka ljeta obdanica je najduža, noć najkraća, a sunce pravi svoj najveći dnevni luk iznad horizonta.

Izlazi na sjeveroistoku, na jugu dostiže najveću dnevnu visinu tokom godine, a zalazi na sjeverozapadu.

Dug dan i položaj Sunca utiču na to da sunčevo zračenje bude jače, pa će UV indeks ovih dana biti veoma visok.

Ljeto završava 22. septembra u 18.19 časova.

Saznajte kako brzo sanirati opekotine od sunca uz hladne obloge, aloe veru i hidrataciju, te spriječiti buduća oštećenja kože.

Ljetni dani mame na sunce, ali pretjerano izlaganje bez adekvatne zaštite često dovodi do opekotina od sunca. Crvenilo, peckanje, toplina kože i osjetljivost znakovi su da je koža pretrpjela UV oštećenje. Ako ste se ipak „spržili“, ne brinite — postoji niz brzih i prirodnih načina za ublažavanje opekotina, kao i efikasnih mjera da spriječite njihovo ponavljanje.

Hladne obloge

Odmah nakon što primijetite opekotine, nanesite hladne obloge ili se istuširajte mlakom vodom (nikako hladnom ili vrelom). Ovo će pomoći da se temperatura kože snizi i ublaži upalni proces.

Aloe vera gel

Aloe vera je klasik kada je u pitanju smirivanje crvenila i regeneracija kože. Koristite čisti gel ili svježi list biljke i nanosite direktno na oštećena područja nekoliko puta dnevno.

Jogurt ili kefir

Prirodni fermentisani mliječni proizvodi bogati su probioticima koji pomažu obnavljanju kože. Nanijeti hladan jogurt na zahvaćeno područje na 15–20 minuta može donijeti trenutno olakšanje.

Hidratacija iznutra

Koža je nakon opekotina izrazito dehidrirana. Pijte dovoljno vode i jedite svježe voće bogato antioksidansima (lubenica, krastavci, borovnice) kako biste ubrzali oporavak.

Prirodna ulja

Kada prođe faza akutnog crvenila (nakon 24–48 sati), mogu se koristiti lagana ulja poput ulja nevena, lavande ili kokosovog ulja. Ona pomažu regeneraciji kože i sprečavaju ljuštenje.
Šta izbjegavati kod opekotina od sunca

Ne koristite alkoholne losione, parfimisane kreme ili sapune – oni dodatno isušuju kožu.

Ne skidajte ljuštenu kožu – pustite da prirodno opadne.

Ne izlažite oštećenu kožu ponovo suncu dok se potpuno ne oporavi.

Kako se zaštititi: Preventivne mjere protiv opekotina

Prevencija je najbolji lijek, posebno kada je riječ o sunčevim zracima koji, osim što izazivaju opekotine, ubrzavaju starenje kože i povećavaju rizik od karcinoma kože.

Ključne preventivne mjere:

Koristite kremu sa SPF-om 30 ili više, čak i kada je oblačno.

Obnavljajte nanošenje svaka 2 sata, posebno nakon kupanja ili znojenja.

Izbjegavajte izlaganje suncu između 10 i 16 sati, kada je UV indeks najviši.

Nosite zaštitnu odjeću, šešir širokog oboda i sunčane naočale.

Pijte dovoljno tekućine, jer hidratacija pomaže koži da se lakše nosi sa sunčevim zracima.

Koristite mineralne kreme (sa cink-oksidom ili titan-dioksidom) ako imate osjetljivu kožu.

Opekotine od sunca ne treba shvatati olako. Osim što su bolne, one oštećuju DNK ćelija kože i narušavaju njenu sposobnost da se obnavlja. Brza reakcija, prirodna njega i pravilna hidratacija mogu znatno ublažiti simptome, ali dugoročna zaštita ostaje ključna.

(Izvor vijesti: Ljepota i zdravlje)

Kako je kafa postala omiljena širom svijeta? I kako je pripremaju i ispijaju stanovnici različitih zemalja? Evo (nepotpunog) pregleda kako je došlo do toga da se svakog dana popije – oko dvije milijarde šoljica kafe.

Kafa je definitivno stekla kultni status – od Starbaksovog frapućina koji ove godine slavi 30. rođendan, pa sve do najnovijih Tik-tok trendova koji nas navode da probamo kafu Dalgona.

Ali promjena klime teško pogađa uzgajivače kafe, pa su cijene rekordne. Uprkos tome, taj napitak ostaje sastavni dio svjetske kulture – barem za sada.

Mitološki i duhovni korijeni

Otkrće kafe pripisuje se etiopijskom pastiru po imenu Kaldi. On je, navodno, primijetio da njegove koze postaju živahne nakon što su pojele crvene bobice. Iako je priča vjerovatno izmišljena, kafa – tačnije sorta Arabika – zaista potiče iz provincije Kafa, u Etiopiji. Etiopijska ceremonija pripreme i ispijanja kafe, gdje se zrna prže na otvorenom plamenu i kuvaju u glinenoj posudi, trenutak je za predah, gostoprimstvo i zajedništvo.

U Senegalu, međutim, „café Touba“ – s dodatkom gvinejskog bibera i karanfilića – potiče iz islamske sufi tradicije i njeno ispijanje se dovodi u vezu sa duhovnošću.

U Turskoj se nefiltrirana kafa kuva u bakrenoj džezvi, a nakon ispijanja često slijedi gatanje iz taloga. To je viševjekovna tradicija koja je još uvijek cijenjena, čak i među pripadnicima generacije Z.
U Brazilu je „cafezinho“ – mala šoljica kafe – simbol dobrodošlice i nudi se svugdje, od domova do ulica.

A onda se 2020, dok je svijet bio zatvoren zbog kovida, zahvaljujući Tik-toku pojavila i južnokorejska Dalgona kafa – instant kafa pomiješana sa šećerom i vodom. Osim estetike, taj trend je ljudima ponudio jednostavan, umirujući ritual.

Jedinstveni ukusi: sir, jaje i… izmet?

Kroz djelovanje raznih kultura, kafa je poprimala nevjerovatno inovativne oblike. U nordijskim zemljama poput Finske i Švedske crna kuhana kafa ponekad se preliva preko kockica sira, napravljenog od kravljeg ili irvasovog mlijeka. Ta tradicija je stara vijekovima.

Za vijetnamsku „ca phe trung“ (ili kafa s jajetom) miješa se umućeno žumance sa kondenzovanim mlijekom. Ta improvizacija iz ratnog doba danas je široko rasprostranjena.

Tu je i indonežanska „kopi luwak“, napravljena od djelimično svarenih bobica koje je pojela i izlučila cibetka. Iako cijenjena zbog posebnog fermentisanog ukusa, „kopi luwak“ je etički kontroverzna. Velika potražnja navela je neke proizvođače da drže cibetke u kavezima i prisilno ih hrane.

Od svetog napitka do globalne robe

Iako je otkrivena u Etiopiji, najraniji pisani dokazi o uzgoju kafe potiču iz Jemena. Tamo je dobila arapski naziv „qahwa“ – izvorno značenje: vino – iz kojeg je nastala riječ kafa.

Sufi mistici pili su je kako bi održali duhovnu koncentraciju tokom noćnih molitvi. Luka Moka na jemenskoj obali Crvenog mora postala je trgovačko središte iz kojeg je kafa odlazila u islamski svijet i Aziju.

Još jedna legenda kaže da je indijski sufijski svetac Baba Budan prokrijumčario sedam plodnih zrna iz Jemena u južnu Indiju u 17. vijeku, prkoseći arapskom monopolu. Iz tih zrna su nastale plantaže kafe u regiji Čikmagalur u Karnataki.

Ubrzo su evropske kolonijalne sile uvidjele potencijal kafe. Holanđani su sadili kafu na Javi, Francuzi na Karibima, a Portugalci u Brazilu. Brazil, u koji je kafa stigla u 18. vijeku, izrastao je u najvećeg proizvođača na svijetu.

Čak je i Australija, koja se kasno uključila u taj trend, razvila snažnu kulturu kafe. Zanimljivost: i Australija i Novi Zeland tvrde da su 1980-ih izmislili „flat white“.

Kafići: zavjere, nemiri i mačke

Kroz istoriju kafane su bile više od mjesta za piće – bile su inkubatori ideja, umjetnosti i revolucije. U Istanbulu su u 16. vijeku vlasti više puta pokušavale da ih zabrane, bojeći se da okupljanja pod uticajem kofeina mogu da izazovu nemire.

U Evropi su u doba prosvjetiteljstva kafane nudile šoljicu kafe i dozu radikalne misli – često su ih posjećivali mislioci poput Voltera i Rusoa.

U kolonijalnoj Americi kafa je postala zamjena za britanski čaj opterećen porezom. Bostonska kafana „Green Dragon“, prozvana i „štab revolucije“, ugostila je sastanke aktivista koji su organizovali otpor britanskoj vlasti, naročito nepravednom oporezivanju, što je na kraju dovelo do Američke revolucije.

Tokom proteklih decenija, kafane i kafići su postali „treći prostor“ – ni dom ni kancelarija, već nešto između. Kafana je evoluirala u utočište modernog života.

Početkom 1990-ih, kada pristup internetu u domovima još nije bio široko dostupan, mnogi kafići su počeli da nude internet, što je privuklo ljude da rade iz tih prostora.

U međuvremenu su mnogi vlasnici kafića osmislili neobične dodatke za privlačenje gostiju. U Tajpeju je 1998. otvoren prvi svjetski mačji kafić – Cat Flower Garden – koji je urbanim stanovnicima ponudio ugodan prostor za ispijanje kafe i druženje među mačkama. Trend je eksplodirao u Japanu i sada takvi kafići postoje širom svijeta, gdje spoj kofeina i smirenosti pomaže stanovnicima užurbanih gradova da se barem nakratko opuste.

(Izvor vijesti: DW)

Znojenje je prirodan proces kojim tijelo reguliše temperaturu, ali mjesto na tijelu na kojem se najviše znojimo – naročito ako to nije uobičajeno – može, ponekad, ukazivati na zdravstvene probleme.

U tradicionalnoj medicini, ali i u savremenim istraživanjima, postoji teorija da obrazac znojenja može da bude povezan s određenim tjelesnim i organskim poremećajima.

Ako vam se lice i tjeme često orošavaju bez posebnog napora, moguće je da tijelo reaguje na hormonski disbalans, povišen pritisak ili pojačan rad štitne žlijezde. S druge strane, znojenje po dlanovima i stopalima češće se vezuje za anksioznost ili nasljednu hiperhidrozu – stanje prekomjernog znojenja koje se često javlja kod mladih.

Noćno znojenje, koje vas budi u mokroj posteljini, može da bude znak infekcije, hormonskog poremećaja, pa čak i ozbiljnijih bolesti, poput limfoma. Znojenje u predjelu leđa umije da signalizira probleme s plućima ili bubrezima, dok znoj koji se javlja na grudima uz osjećaj nelagodnosti i mučnine može biti upozorenje na srčane smetnje.

Naravno, nije svako znojenje razlog za paniku. Ali kada je intenzivno, neuobičajeno ili praćeno drugim simptomima, ono može da predstavlja vrijedan trag.

Znojenje po glavi i licu – problemi s pritiskom ili štitnom žlijezdom

Ako se intenzivno znojite po čelu, tjemenu i licu, i to bez fizičke aktivnosti, to može ukazivati na:
• Povišen krvni pritisak
• Probleme sa štitnom žlijezdom, naročito hipertireozu (ubrzan rad štitne)
• Hormonski disbalans, naročito kod žena u menopauzi

Znojenje ispod pazuha – hormoni i stres

Pazusi su tipično mjesto za znojenje, ali ako je ono prekomjerno:
• Može biti reakcija na anksioznost ili stres (simpatikus u akciji)
• Može ukazivati na hormonske poremećaje – poput problema sa nadbubrežnim žlijezdama
• Kod mladih ljudi, često je u vezi s pubertetom i pojačanim lučenjem hormona

Znojenje po leđima – problemi s plućima i bubrezima

Znojenje u predjelu lopatica ili donjih leđa može ukazivati na:
• Hronične infekcije pluća ili bronhijalni problemi
• Opterećenje bubrega, pogotovo ako je znojenje noćno

Znojenje dlanova i stopala – anksioznost i štitna žlijezda

Hiperaktivnost u znojnim žlijezdama šaka i stopala često je neurološki ili psihogeni fenomen:
• Hiperhidroza – prekomjerno znojenje koje može biti nasljedno
• Povezano s anksioznim poremećajima
• Može ukazivati i na hipertireozu

 Znojenje grudnog koša i stomaka – problemi s varenjem i srcem

Ako se uz znojenje javljaju mučnina i pritisak u grudima, to može biti znak angine pektoris ili čak srčanog udara.
Znojenje u predjelu stomaka može da bude reakcija na digestivne smetnje, naročito u gornjem dijelu abdomena.

 Noćno znojenje – infekcije, hormoni, karcinomi

Ako se budite natopljeni znojem, bez obzira na temperaturu u prostoriji:
• Mogući su simptomi tuberkuloze ili drugih infekcija
• Upozoravajući znak za limfom (vrsta raka limfnih čvorova)
• U vezi je i s perimenopauzom i menopauzom kod žena

Znojenje samo po sebi nije bolest, ali može da bude važan signal tijela da nešto nije u redu. Ako primijetite neuobičajene obrasce – naročito ako su praćeni drugim simptomima poput umora, lupanja srca, vrtoglavice ili gubitka težine – trebalo bi da se obratite ljekaru.

(Izvor vijesti: Magazin Politika)

Uznemirujuća statistika koja prati porast demencije širom svijeta mogla bi značajno da se promijeni — i to nabolje.

Nova velika studija pokazuje da se čak polovina slučajeva demencije do 80. godine života može spriječiti, ako se na vrijeme vodi računa o zdravlju srca i krvnih sudova. Riječ je o jednom od najubjedljivijih dokaza do sada da je prevencija – posebno u srednjim godinama – ključna u borbi protiv gubitka pamćenja i kognitivnih sposobnosti u starosti.

Istraživanje objavljeno u prestižnom medicinskom časopisu JAMA Neurology 2. juna ove godine, oslanja se na podatke prikupljane više od tri decenije, u okviru američke studije “Rizik od ateroskleroze u zajednicama – neurokognitivna studija”.

Naučnici su pratli zdravlje više od 26.000 ispitanika i procjenjivali koliki je udio novih slučajeva demencije koji se može pripisati hipertenziji, dijabetesu i pušenju – tri dobro poznata, ali često zanemarena vaskularna faktora rizika.

Izbjegavanje pušenja smanjuje rizik od demencije

Rezultati su bili iznenađujući: kod osoba koje su imale bar jedan od ovih rizika u uzrastu od 65 do 74 godine, čak 44 odsto slučajeva demencije moglo je da se dovede u vezu s tim faktorima.

U srednjim godinama – između 45. i 64. – taj procenat je bio nešto manji, ali i dalje značajan (od 22 do 26 odsto). To znači da bi pravovremena kontrola pritiska, šećera u krvi i izbjegavanje pušenja mogla dramatično da smanji rizik od demencije u kasnijem životu.

Otkriveno je, takođe, da su rizici veći kod određenih grupa. Crnci stariji od 45 godina i žene starije od 55 imale su najviši nivo vaskularnih faktora rizika — i do 51 odsto. U kombinaciji, rizici poput hipertenzije i dijabetesa ili pušenja i dijabetesa, dodatno su povećavali mogućnost razvoja demencije.

Srčana oboljenja i demencija se poklapaju

Ova studija ne samo da potvrđuje koliki je uticaj vaskularnog zdravlja na kognitivne funkcije, već naglašava i značaj personalizovanog pristupa prevenciji. Stručnjaci ističu da preventivne mjere treba prilagoditi svakoj osobi — uzimajući u obzir godine, genetsku predispoziciju, rasu i pol.

“S obzirom na to koliko se faktori rizika za srčana oboljenja i demenciju preklapaju, intervencije koje ciljaju ove faktore mogu da budu dvostruko korisne — i za mozak i za srce”, zaključuju koautori studije, dr Roč Nianogo i dr Debora Barns.

Poruka ove studije je jasna i ohrabrujuća: demencija nije uvijek neminovna, a ono što radimo u svojim četrdesetim, pedesetim i šezdesetim godinama, može imati presudan uticaj na naše mentalno zdravlje u starosti.

U svijetu u kojem sve češće tražimo tajne dugovječnosti u modernim tehnologijama, skupim suplementima i trendovskim dijetama, ponekad se odgovori kriju u jednostavnosti i mudrosti prošlih vremena.

Jedan od onih koji su doživjeli duboku starost i ostavili iza sebe neprocjenjivo životno iskustvo bio je Andrej Vorona – ukrajinski mudrac, pustinjak i posmatrač života koji je više od stotinu godina živio u tišini Karpata.

Njegov život, prožet mirom, prirodom i promišljanjem, bio je izvor nadahnuća za mnoge. Danas, zahvaljujući djelu ukrajinskog pisca Mirozlava Dočinca, njegova filozofija života dostupna je svima – kao tihi, ali moćan podsjetnik na to šta doista znači živjeti dugo i ispunjeno.

Voronini principi ne temelje se samo na fizičkom zdravlju i zdravim navikama, već i na važnosti duhovnog života. Njegovi savjeti, koji bi mogli poslužiti kao vodič za mnoge, mogu biti inspiracija i za nas – jer ko zna, možda uz njegovo vođstvo i mi možemo doživjeti stotu.

Savjeti za dugi život

Naučite da uživate u životu i svijetu oko sebe. Posvetite pažnju travi, šumama, pticama, životinjama, nebu. Ako ih posmatrate čistim očima i srcem, otkrićete mudrost koju ne možete naći u knjigama. U njima ćete prepoznati i sebe.

Hodajte bosi po zemlji. Ovaj jednostavan čin ima snažan učinak na tijelo – neka vam postane navika da svakodnevno stojite nekoliko minuta bosi, povežite se s energijom zemlje.

Provodite vrijeme u prirodi, pored vode. Voda pomaže da se oslobodite umora i razbistrite misli.

Pijte vodu prije nego što ožednite. Čista voda je lijek, pijte je redovno.

Povrće treba da bude temelj vaše ishrane. Povrće bogato sunčevom energijom, poput bundeve, bobičastog voća, šargarepe, paradajza i paprike, trebalo bi svakodnevno da bude na vašem stolu.

Izbjegavajte meso. Meso nosi energiju tuđe patnje. Nismo predatori, kaže Vorona.

Jesti umjereno je najveći dar za tijelo

Manje je više. Jedite umjereno, ali češće. Koristite vodu i kompote da biste se zasitili, a povrće jedite sirovo. Započnite post od četvrtka uveče do petka uveče.

Post je najveći dar za tijelo. Post podmlađuje, čini da se osjećate lakše, a srce radosnije. Svaki post vas podmlađuje.

Odmorite se tokom dana. Polusatni odmor poslije podne poboljšava cirkulaciju i razbistrava um. Izbjegavajte spavanje nakon jela.

Manje sjedenja, više sna. Ne pretjerujte sa sjedenjem, ali se pobrinite da imate dovoljno sna.

Orašasti plodovi hrane mozak. Konzumirajte ih svakodnevno, a dobro je uključiti i orašasta ulja.

Budite ljubazni i pažljivi prema ljudima. Svaka osoba, bez obzira koliko bila prazna, može vas nečemu naučiti.

Budite korisni drugima

Ono što vam je suđeno, biće vam dato. Prihvatite s poniznošću ono što vam život donosi i pomirite se s onim što nije vaše.

Kad duša pati – hodajte. Šetnja po polju, šumi ili pored rijeke donosi duhovno olakšanje.

Više hodajte. Kamen koji se kotrlja ne obraste mahovinom. Pokrenite se, ne bojte se novog početka.

Nikad nisam odmarao niti ležao nedjeljom. Živci se opuštaju dok ruke rade.

Ne tražite korist – budite korisni. Kao vinova loza koja ne rađa, i vi ćete se osušiti.

Budite radosni i veseli. Ne budite pesimisti, radujte se životu.

Ne prejedajte se! Gladna životinja je brža i spretnija od pretilog čovjeka.

Poslije večere, prošetajte po bašti. Ponekad je pola sata šetnje dovoljno za dobru probavu i unutrašnju ravnotežu.

Djeca treba da borave u prirodi. Neka hodaju bosa, neka dožive prirodu, opeku ih koprive, neka se kupaju u hladnoj vodi. Priroda će ih očvrsnuti.

Ako se osjećate umorno – jedite šargarepu. Ona vraća energiju i snagu.

Bobičasto voće je moćno. Jedite ga svakog dana – ono vas puni zdravljem i snagom.

Odvojite vrijeme za tišinu. Ispunite trenutke mira razgovorom sa sobom.

Slijedite svoje srce, a ne tuđe riječi. Neka vam unutrašnji osjećaj bude vodič.

Ljubav ispunjava srce

Ne brinite šta drugi misle o vama. Sudite sami sebi – u čistoći i dostojanstvu.

Ne ljutite se na druge. Oprostite – tako će vam ljubav prema sebi porasti.

Ljubav ispunjava srce i uklanja strah. S ljubavlju – strah nestaje.

Ne takmičite se s drugima. Svaki čovjek je jedinstven i svako ima svoj put.

Ne svađajte se. Svaka osoba ima svoju istinu i nosi svoje nezadovoljstvo.

Ne učite ljude kako da žive. Samo dajte savjet ako vas pitaju.

Nemojte sebe smatrati najboljima. Svi smo jednaki, niko nije bolji od drugih.

(Izvor vijesti: Krstarica)