Lažan paradajz ove sezone košta isto kao i pravi, a razliku primijetimo tek kad ga isječemo kod kuće – tvrda srž, bijele žilice i ukus kao da smo ga izvadili iz zamrzivača u januaru.
Pijaca u junu izgleda kao pravi raj, a opet, kao da polovina tezgi prodaje “plastiku” u crvenom omotu.
Jedna iskusna domaćica sa pijace imala je trik koji traje svega pet sekundi. Nema tu potrebe za dugim mirisanjem, gnječenjem ili pametovanjem o sortama.
Dovoljan je samo jedan pokret ruke i odmah znate da li nosite kući pravi, sočni paradajz ili skupo razočaranje.
Kako za pet sekundi prepoznati pravi paradajz?
Uzmite paradajz u šaku i “odmjerite” ga. Pravi, na suncu sazreo plod uvijek je teži nego što na oko izgleda. Oni iz plastenika, ubrani dok su još zeleni pa “dotjerani” gasovima u kamionu, lagani su i šupljikavi – kao da držite lopticu od plastike. Razliku ćete osjetiti odmah, bez ikakve vage.
Glavni problem je put. Paradajz koji nam dolazi iz daleka berbe se dok je još tvrd kao kamen, pa “sazrijeva” u kamionu. On pocrveni spolja, ali iznutra ostaje tvrd, brašnjav i bez kapi soka.
Trgovcima je to isplativo jer takav plod ne može da pukne niti da propadne do kraja dana, dok vi gubite – plaćate cijenu domaćeg, a dobijate običan industrijski proizvod. Najveća muka nije ni u uvozu, već u tome što se na pijaci danas sve zove isto, pa čovjek mora da se osloni samo na svoje oči i ruke.
Koji detalji na kori otkrivaju kvalitet paradajza?
Kako po izgledu razlikujete pravi od plastike? Pogledajte donji dio ploda, suprotno od peteljke. Pravi paradajz ima tanku, jedva vidljivu zvjezdicu, gotovo prozirnu kožicu. Lažni ima debelu, bijelu, ponekad ispucalu zonu. To je znak da je plod brano nezreo i da unutra nema pravog mesa, samo vlaknastu sredinu.
Boja takođe govori. Pravi paradajz nije ujednačeno crven, ima tragove tamnijeg dijela kod peteljke i blago narandžaste sjenke. Onaj koji je identično crven sa svih strana najčešće je sazreo u mraku, ne na suncu, prenosi Krstarica.
Priroda ne radi tako precizno. Najbolji način je da pitate prodavca odakle je plod i tražite da ga prelomite prije kupovine. Pravi prodavac će pristati. Onaj koji se buni ima razlog za to. Domaći paradajz iznutra je sočan, sa tamnozelenim sjemenkama u providnom soku.
Poslije podne na tezgama ostaju plodovi koje niko nije htio. Domaćice koje znaju šta rade dolaze prije devet, dok je izbor pun. Tada se vide razlike između bašte i kamiona.
Šta uraditi ako ste već kupili loš paradajz?
A, šta da uradite ako vam se desi da ipak kupite “lažan” paradajz? Nemojte ga bacati. Isjeckajte ga na četvrtine, posolite i ostavite da odstoji pola sata na tanjiru. So će izvući vodu i bar malo popraviti ukus. Takav paradajz više nije za svježu salatu, ali je odličan za sos, čorbicu ili da ga zapečete u rerni sa malo bijelog luka i origana.
Najveća greška koju možete da napravite je da ga stavite u frižider. Hladnoća će ubiti i ono malo duše što je u njemu ostalo. Pravi paradajz uvijek treba da stoji na sobnoj temperaturi, najbolje na tanjiru i okrenut peteljkom nadole – tako duže traje i zadržava svoju aromu.
