Kategorija: Vijesti

Upravni odbor Saveza udruženja penzionera Federacije Bosne i Hercegovine donio je odluku o odgađanju datuma protesta, inače zakazanih za 27. oktobar. Kažu, čekaće do decembra da bi bile usvojene izmjene Zakona o PIO-u, a čija primjena je planirana od početka naredne godine.

Najviše vremena na sastanku u Fojnici posvećeno je pregovorim s Vladom Federacije Bosne i Hercegovine o izmjenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, koji iščekuje sadašnjih nešto više od 461.000 penzionera, a tiče se i sudbine onih koji će u penziju nakon decembra tekuće godine.

Novi Zakon o PIO-u na čekanju do decembra

Izmjene koje bi, između ostalog, uz redovno usklađivanje dva puta godišnje na osnovu povoljnijih parametara za penzionere te godišnji dodatak na penziju po uzoru na Republiku Hrvatsku – ukoliko budu usvojene – od naredne donijele novim penzionerima penziju na osnovu stvarno uplaćenih doprinosa, a ne kao do sada da isti iznos penzije imaju penzioneri s 15 i sa 39 godina staža.

No, sve to treba proći zakonsku proceduru, a za pozitivan ishod, kažu, dobili su garanciju Federalne vlade, zbog čega su opet odgodili proteste.

“Dali smo vremena Vladi FBiH da ovu proceduru može da provede i da oba doma usvoje na vrijeme izmjene i dopune Zakona, da Zakon 1. januara stupi na snagu. Ako ne bude odgovora, idemo u proteste“, poručuje Haso Halilović, zamjenik predsjednika Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera FBiH.

Odgađanje protesta penzionera među kojima je najviše onih s minimalnom penzijom pojedini nisu podržali, posebno zbog činjenice da su u težak položaj dovedeni, prije svega, zbog niza propusta pri penzionisanju, ali i neispunjenim obećanjima posljednjih trideset godina. I za odgađanje ih niko nije pitao.

„Imali smo dopis da pripremamo proteste za 27. oktobar, održali smo vanredne jednice Upravnog odbora, proizveli neke troškove i danas neko dođe da kaže da se protesti zamrzavaju“, ističe Ferih Zahid, predsjednik Udružnja penzionera Ilijaš.

Optimistični, ali oprezni

Pojedini su, ipak, izrazili umjereni optimizam da će dogovorene izmjene i dopune biti usvojene, jer one bi donijele barem malo bolji status sadašnjih, ali i budućih penzionera.

„Vidjeli ste kolika je do sada bila razlika između rasta plaća i penzija. Sad će se to ispraviti, ukoliko se usvoje izmjene. Djelimično sam optimist jer slijedi izborna godina i trebaju im glasovi penzionera, a nas je mnogo“, kaže

Senad Buljina, predsjednik Saveza udruženja penzionera Srednjobosanskog kantona.

Ta činjenica koja bi im išla u prilog za sada ih drži u umjerenom optimizmu, no – kažu mnogi – nažalost, zbog stanja u kojem jesu primjenu izmjena i dopuna postojećeg Zakona o PIO neće

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine javnosti je predstavila niz ekonomskih pokazatelja koji, na prvi pogled, nude optimističnu sliku napretka.

Podaci o povećanju minimalne plate (sa 596 KM na 1.000 KM), rastu najniže penzije (sa 538 KM na 600 KM) i prosječne plate (sa 1.277 KM na 1.590 KM), te smanjenju ukupnog duga FBiH u odnosu na BDP (sa 22,05 na 18,8 posto), trebali bi poslužiti kao dokaz uspješnog upravljanja.

Međutim, iza ovih nominalnih brojeva krije se šira ekonomska realnost koju zvanične prezentacije često zanemaruju.

Ekonomski stručnjaci s pravom upozoravaju da je svako ovakvo poređenje, izolovano od ključnih faktora, u najmanju ruku zavaravajuće.

Federacija BiH, kao i većina evropskih država, prešla je put izuzetno visoke inflacije koja je dramatično oborila kupovnu moć građana.

Kada se nominalni rast plata i penzija stavi u kontekst poskupljenja hrane, energenata i stanovanja, postavlja se legitimno pitanje: Koliko su ti pokazatelji rezultat stvarnog ekonomskog poboljšanja, a koliko su samo nužno inflatorno prilagođavanje?

Analitičar Igor Gavran precizno je detektovao suštinski problem ove vladine retorike.

“Naime, uopšte nisu spomenuti inflacija i potrošačka korpa, odnosno troškovi života koji su neophodni da se procijeni koliko zaista neki iznos vrijedi danas u odnosu na ranije. Kada to uzmemo u obzir, neki iznosi kojima se hvale postaju sramotni, a ne pohvalni – npr. iznos minimalne penzije”, navodi Gavran.

Penzionerima ne treba milostinja

Ističe da je još gore s poređenjima “jednokratnih pomoći” određenim kategorijama stanovnika.

“Zašto je ikome pozitivno da penzioneri ili borci trebaju milostinju, umjesto da imaju adekvatne prihode i nisu socijalni slučajevi. Pa i porodilje – zašto je normalno i pozitivno da je rađanje djece luksuz koji prosječan građanin ne može finansirati, nego mu poslije još treba i dječji doplatak. Rast minimalne plaće se prikazuje kao da je jedina promjena u iznosu, a zanemaruju svi negativni efekti i silni milioni koji se isplaćuju kao pomoć privrednicima da ‘prežive’ ovu mjeru (dakle i mnogi privrednici su pretvoreni u socijalne slučajeve zavisne od budžeta)”, naveo je on.

Ističe vrlo bitne faktore koji bi se trebali ocijeniti, poput toga koliko se građana iselilo iz Federacije BiH u ovome periodu ili kakvo je stanje budžeta Kantona Sarajevo.

“Kako posluje Elektroprivreda BiH? Koliko su povećane cijene električne energije i brojnih javnih usluga? Koliko je kilometara autoputeva izgrađeno? Koliko je trajala obnova pruge u Jablanici i ko je izvršio? Koliko se nije obnovilo i nadoknadilo od šteta koje su ljudi pretrpjeli? Zašto se spektakularno najavljivana sveobuhvatna fiskalna reforma pretvorila u beskonačnu sapunicu i haos, gdje još uvijek nije jasno i svako malo se mijenjaju najave sta se uopšte planira i kada uraditi? Jedino cjeloviti izvještaji i analize svih faktora imaju smisla, a selektivno su i sve prethodne vlade prikazivale svoj rad savršenim, a prava mjera je broj nasih građana koji se u međuvremenu iselio i povećanje zaostatka u praktično svim segmentima (osim cijena) u odnosu na razvijenije države”, rekao je Gavran.

Smatra da se svaka vlada treba fokusirati na svoje obaveze, primarno poboljšanje uslova života građana i poslovanja privrede, a ocjene svoga rada prepustiti nezavisnim analizama i samim građanima.

Izmjenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju koje je sačinilo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike od 1. januara 2026. godine penzije bi se usklađivale dva puta godišnje i to 1. januara i 1. jula, a parametri su 40 posto od rasta prosječne plaće u FBiH i 60 posto od rasta indeksa potrošačkih cijena.

Uvodeći ove parametre Ministarstvo je izbrisalo iz zakona član 80. koji podrazumijeva vanredno povećanje penzija.

Penzioneri su se usprotivili ukidanju člana 80. zbog čega smo Hasu Halilovića, zamjenika predsjednika Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera FBiH, upitali da li je član 80. definitivno ukinut ili postoji drugo rješenje.

Predložene izmjene Zakona o PIO-u trenutno se nalaze kod Ureda za zakonodavstvo, Federalnog ministarstva finansija, još se nisu našle na Vladi Federacije BiH.

“Prema onome što nam je rekao federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić, član 80. će biti modeliran. Biće kao dodatak na penziju. O tačnom sadržaju nemam informacija. Dakle, bit će jedan mehanizam člana 80, ali preformuliran. Neće biti vanredno povećanje nego nešto kao u Republici Hrvatskoj, dodatak na penziju” kazao je Halilović.

Ukidajući član 80. Ministarstvo je obrazložilo kako je postojanje vanrednog usklađivanja pokazalo da ovakva mogućnost koja se koristila u prethodnom periodu je dugoročno imala značajne negativne efekte po stabilnost penzijskog sistema.

“Takva mogućnost se najčešće koristila u periodima u kojim opadaju parametri razvoja društva (kriznim periodima), što je apsolutno neprimjereno, jer u sitaciji kada padaju parametri / prihodi značajno su povećavani rashodi. Bitno je istaknuti kako velika većina uporednih penzijskih sistema u zemljama okruženja, ali i među EU članicama ne poznaje mogućnost vanrednog usklađivanja penzija, prvenstveno radi nesporne činjenice da redovno usklađivanje penzija osigurava ravnotežu izmjeđu finansijske stabilnosti penzijskog sistema i adekvatnosti penzijskih davanja”, naveli su, između ostalog, u obrazloženju izmjena iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

(Izvor vijesti: Faktor)

Evropski penzioneri ne sjede kod kuće. Oni rade, privređuju i time ostaju aktivni članovi društvene zajednice. Odlazak u penziju u BiH uglavnom znači izolaciju i kraj, kažu bh. penzioneri. A ne mora tako biti.

Tek završetkom radnog vijeka, u BiH počinje borba sa preživljavanjem, kažu penzioneri. Neki od njih nastavljaju raditi, dok drugima pomažu djeca. Uglavnom, živjeti od penzije jako je teško, kaže Mustafa Karović.

“Trebalo bi malo da se pripazi na te penzionere, barem ovi sa nižim penzijama, ima onih koje su skromne, ali ovi koji su otišli iz raznih razloga, kao ja, sa 38 godina otišao sam prisilno jer sam morao, pa sam otišao i došao na minimalnu staračku penziju. Ja ne znam kako, da mi ne pripomogne kćerka koja je u Njemačkoj, ali sa ovim ja ne znam dokle..”

Umjesto uživanja u plodovima dugogodišnjeg rada, finansijska neizvjesnost i dalje je glavni problem gotovo svih penzionera u BiH.

“Kad odeš u penziju, treba odmah da umreš da ne smetaš ovom narodu. “Sama živim, ipak bude mi dovoljno uz pomoć kćerke. Ma odlično, ne možemo se žaliti, daj nam Bože mira i ništa više. Slobode.”; “Kako žive? Slabo. Treba povećati, ali neće niko. I šta da radiš, ništa, šuti i deveraj kako znaš i umiješ. Razguli ono što imaš”, samo su neki od komentara građana.

Ima i fizički aktivnih

I dok je u mislima briga o preživljavanju, teško je očekivati da starije osobe budu socijalno uključene i aktivne u društvenom životu. Iako rijetki, takvi slučajevi ipak postoje. Nedavno su u RS tri osobe starije od 65 godina, upisale fakultet. Ima i onih fizički aktivnih, kao što je 84 godišnji Hazim Kukuruzović, koji je tokom 22 godine, koliko je u penziji prešao 44 hiljade kilometara.

“Vrijeme ustajanja oko 7, pola 8, onda ceremonija doručak i obavezna šetnja. Ja sam odlučio da kafu pijem dva i po kilometra od mjesta stanovanja, ne u kafićima u mom naselju, i svaki dan moram preći 5 kilometara. To je minimum”.

Osim fizičke aktivnosti, evropski penzioneri uveli su i trend rada. Naime, svaki deseti zaposlen je na pola radnog vremena. Time nastoje ostati aktivni, dopuniti prihode, očuvati socijalne kontakte.
Halima Resić, sekretar Internacionalne akademije BiH:

“U zapadnim evropskim zemljama, u SAD-u, životna dob je samo broj. Vi možete raditi koliko vam vaše zdravstveno stanje omogući. Da bismo tu populaciju angažirali, treba biti dobra strategija i povezanost akademske zajednice. U evropskim zemljama imate programe 75+, imate program transplantacije organa 75+, znači apsolutno moramo promijeniti.”

Ali, u BiH odlazak u penziju često znači kraj, kaže Rodoljub Petković. Penzionere društvo izoluje i zaboravlja.

Nestalo empatije

Rodoljub Petković, predsjednik Komisije za edukaciju Olimpijskog komiteta BiH:

“Nestaje sa scene empatija, to je ljudska osobina koja je mnogo značajna, bez empatije bojim se da će teško u budućnosti moći bilo šta da se uspješno desi, korektno, kvalitetno, kako u porodici, tako uopšte u društvu, našem pogotovo.”

A prateći globalne promjene, Evropu koja stari, neophodno je prilagoditi se promjenama. Penzioneri trebaju biti resurs, a ne opterećenje. Naročito u BiH u kojoj je 23% stanovništva starije od 65 godina.

(Izvor vijesti: N1)