Kategorija: Vijesti

Od oko 17.000 penzionera koliko ih živi na području grada Bijeljina, više od 3.000 njih ima najnižu penziju u iznosu od 301 KM.

Primanja mala, a izdaci za režije, hranu i lijekove veliki, pa je bijeljinsko Udruženje penzionera svakodnevno zatrpano zahtjevima ove kategorije stanovništva za jednokratnu novčanu pomoć za nabavku lijekova ili osnovnih životnih potrepština, kaže predsjendik ovog Udruženja Đuro Stanojlović.

– U Bijeljini imamo oko 4.500 penzionera čija su mjesečna primanja manja od 580 maraka. Oko 85 odsto njih nema dovoljno sredstava za liječenje. Upravni odbor našeg udruženja donio je odluku u prošloj godini da veći broj penzionera pošaljemo na banjsku rehabilitaciju, jer smatramo da im je to mnogo korisnije i potrebnije nego novčana pomoć u iznosu od 70 maraka. Od Vlade smo dobili mogućnost da pošaljemo 74 penzionera u banje, a naše udruženje omogućilo je desetodnevnu banjsku rehabilitaciju za oko 120 penzionera. 50 odsto obezbijedili smo iz vlastitih sredstava, a drugu polovinu iz gradskog budžeta. Ko god je podnio zahtjev, a zadnjih pet godina nije bio u banji, bilo kao penzioner ili iz boračke kategorije, imao je mogućnost da ode u banju, s tim da smo svim penzionerima – porodicama poginulih boraca koji su podnijeli molbu u 2024. godini odobrili banje – kaže Stanojlović za portal InfoBijeljina.

Djelatnosti u kojima penzioneri najčešće rade su građevinarstvo, saobraćaj, prehrambena industrija, telekomunikacije, naučna djelatnost, rudarstvo i drugo, gdje se najčešće traže stručnjaci s odgovarajućom licencom.

Tu, međutim, spisak nije završen, već penzioneri rade i u oblastima zdravstva, te visokog obrazovanja. Ima slučajeva da su zaposleni i u komercijalnim poljoprivrednim gazdinstvima. Da rade nakon penzionisanja odlučili su i neki ljekari, advokati… I ima ih još.

“Najčešće su to lica sa specifičnim zanimanjima i odgovarajućim licencama, koji su kao takvi potrebni poslodavcima čija se djelatnost ne može odvijati a da nemaju zaposleno lice tog profila. To su elektroinženjeri, mašinski inženjeri, građevinski inženjeri, hemijsko-tehnološki inženjeri, inženjeri drvoprerade, ali i ljekari – vještaci pri sudovima, te stomatolozi i pravnici. Ima i lica sa srednjom stručnom spremom, npr. zaposlenih u različitim udruženjima, a takođe i NK radnika na poslovima obezbjeđenja ili čuvanja objekata i slično”, pojasnili su iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) Republike Srpske.

Za 100 maraka prije pet godina mogli smo kupiti 45 kilograma hljeba, a sada tek 28 kg.

Naime, prema podacima Agencije za statistiku BiH, kilogram hljeba od pšeničnog brašna u oktobru 2024, posljednjem mjesecu za koji postoje informacije, koštao je 3,6 KM, a u oktobru 2019. cijena je bila 2,2 marke.

“Nezavisne novine” analizirale su šta se sa cijenama događalo u proteklih pet godina, odnosno koliko je tada vrijedilo, a koliko danas vrijedi 100 KM, a ispostaviće se da je poskupjelo sve što građani svakodnevno kupuju.

Povećana je i cijena bijelog brašna, sa 1,1 na 1,4 KM, pa računica pokazuje da smo nekada za 100 maraka mogli kupiti 91 kg, a sada 71 kg brašna.

Kilogram riže je sa tri skočio na 4,7 KM, što znači da smo nekada za “stotku” mogli kupiti 33,3 kg, a sada oko 21 kilogram riže.

Divljanje cijena

Divljanje cijena mesa najbolje pokazuje inflaciju koja je zadesila bh. građane. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, junetina bez kosti je sa 13,3 otišla na čak 20,70 KM. U praksi, nekada smo za 100 KM mogli kupiti 7,5 kg junetine, a sad oko 4,8 kg.

Slično je i sa svinjetinom s kostima – umjesto nekadašnjih 8,4, plaćamo je 11,40 KM, što znači da umjesto 11,9 kg, za 100 KM možemo kupiti 8,8 kg.

Identična je situacija i sa piletinom, koja je sa 4,5 poskupjela na 6,7 KM, što znači da je, umjesto 22 kg, za 100 maraka možemo kupiti svega 15 kg.

U nebo su otišle i cijene mlijeka, pa za litar u tetrapaku, umjesto 1,4, izdvajamo 2,3 KM.

Računica je jednostavna, prije pet godina smo za 100 KM mogli kupiti 71 litar mlijeka, a sada tek 43.

Ulje koštalo manje od dvije marke

Sjećate li se kada je ulje koštalo manje od dvije marke? Statističari su zabilježili, za litar je u oktobru 2019. trebalo izdvojiti 1,9, a pet godina kasnije 2,7 KM. Za iznos za koji smo nekad mogli kupiti skoro 53 litra ulja, sada možemo tek 37.

Kilogram šećera je sa 1,1 otišao na 1,8 KM, što znači da smo za 100 KM nekada mogli kupiti 91 kg, a sada 56 kg. Slično se desilo i sa soli – poskupjela je sa 0,8 na 1,3 KM. Dakle, umjesto 125, možemo kupiti 77 kg soli.

Mljevena kafa je sa 13,1 poskupjela na 20,8, koliko je kilogram koštao u oktobru 2024. Nekada smo, dakle, za 100 KM mogli kupiti 7,6 kg kafe, a sada tek 4,8 kilograma.

Ako se uz kafu volite zasladiti čokoladom, vjerovatno pamtite kada je kilogram bio, naravno u prosjeku, 16,40 KM. Toliko je, navode iz Agencije za statistiku BiH, kg čokolade koštao u oktobru 2019. godine, a pet godina kasnije kg košta 25,6 KM. Dakle, šest kg čokolade se “istopilo” u 3,9 kg.

Inflaciju nije pratio rast plata

Sindikalci ističu da drastičnu inflaciju nije pratio rast plata u identičnom procentu. Naprotiv.

“Kako vrijeme prolazi, građani BiH su sve siromašniji, a njihov ekonomsko-socijalni položaj sve teži”, rekao je za “Nezavisne novine” Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.

Prema njegovim riječima, građani BiH izlaz iz ove situacije nalaze odlaskom u zapadne zemlje, odnosno države EU.

“Ono što je žalosno, oni koji ne mogu da odu, jesu naši penzioneri, koji definitivno već poodavno nemaju mogućnost da imaju tri obroka dnevno, a nekima su upitna i dva. Prema tome, dovoljno je prostora za vlasti svih nivoa da se konačno počnu baviti pitanjima koja život znače i da prestanu sa bespotrebnim prepucavanjima i pravljenjem vještačkih kriza”, naglasio je Šatorović.

Snežana Šešlija, izvršna direktorica Udruženja građana “ToPeeR” Doboj, koje se bavi zaštitom potrošača, ističe da ne treba raditi velika istraživanja kako bismo vidjeli za koliko nam je opao standard.

“Nije mi jasno kako ljudi uopšte preživljavaju”, istakla je za “Nezavisne novine” Šešlija, te dodala da sve ukazuje da kroz institucije sistema nismo zaštićeni, tako da je, kako napominje, omalovažena vrijednost novca.

Prosječan životni vijek građana Srpske i FBiH je 76,1 godinu, dok je prosječan vremenski period korištenja starosne penzije 17,43 godine.

Invalidsku penziju u prosjeku koristimo 19,53 godina, a porodičnu 16,3 godina.

To su saopštili iz Fonda PIO, naglasivši da u Srpskoj, Zakonom o PIO, pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.

– To važi za osiguranika i muškarca i ženu. Osiguranik koji nema navršenih 65 godina života, ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža. Osiguranik žena koja nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja – objašnjavaju u ovom fondu.

Dodaju da su, u zavisnosti od države do države, različite i starosne granice za ostvarivanje prava na starosnu penziju.

Redakciji Faktora obratilo se nekoliko čitalaca penzionera pitajući da li se penzije mogu isplaćivati na transakcijske račune osoba koje imaju punomoć svojih ukućana penzionera da im podižu penzije u banci.

– Ima nas penzionera koji smo toliko bolesni da ne možemo otići do banke, odnosno, bankomata da podignemo penziju pa dajemo punomoć djeci ili drugim srodnicima da nam dižu penzije. Mnoge od nas zanima da li naše penzije mogu da se isplaćuju na bankovni račun osoba kojima smo dali punomoć. Mislim da bi time svima bilo lakše – pita penzionerka iz Sarajeva.

Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje se postavlja i Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranja, tačnije, da li se penzija može isplaćivati na tekući račun opunomoćenika ako korisnik penzije to zatraži.

– Penzija se ne može isplaćivati na tekući račun opunomoćenika, već samo korisnika, bez obzira na zahtjev stranke. Korisnik ovlaštava opunomoćenika da u njegovo ime prima penziju, a ugovornim odnosom između poslovnih banaka i Federalnog zavoda za PIO uređeno je doznačavanje penzije na račun korisnika te se u skladu s tim i eventualne nepripadne isplate i povrat uvijek potražuju od banke tog korisnika – naveli su iz Federalnog zavoda PIO.