Penzioner Bogoljub Matijević nije rodom iz Šamca, a ipak je kupio plac i napravio kuću u Tišini, gdje je našao svoju oazu mira.
“Posljednjih pet godina sam u Tišini, supruga mi je umrla. Moja majka, a i pokojna supruga su porijeklom iz Novog Grada. Šamac je blizu, okolina je divna, pa smo za života moje supruge odlučili da dođemo ovdje. Svidjela mi se priroda, ljudi. Familija mi je u Cerni, za pola sata mogu doći kod mene, a i ja kod njih. Imao sam kuću u Cerni, ipak sam ovdje blizu granice”, kaže Bogoljub.
On navodi da je kao dijete na raspustima proveo mnogo vremena u BiH, te da je dok je radio u Švajcarskoj imao prijatelje iz tih krajeva, što ga je i povuklo da dođe i napravi kuću.
“Nisam u gradu, a nisam daleko od grada. Odrastao sam na selu, imali smo svinje, kokoške… Moja želja se ispunila. Ove godine ću napraviti sve da držim i golubove. Tokom 1980. i 1985. godine išao sam na izložbe sa kokoškama, imao sam rasne koke, a sad sam se posvetio našim domaćim, jer ovdje nema hibrida”, priča Bogoljub, te dodaje da je sve prirodno, da sve radi sam, ima veliko dvorište sa tri dunuma zemlje – trava i sloboda, i njemu i životinjama.
On podsjeća da je 1975. godine kupio prve dvije kokoške i pijetla, da je pijetla tada platio 10 KM, za šta su mu svi rekli da je “budala”, ističući da je ljubav prema životinjama bila jača.
“Kada sam bio u Švajcarskoj držao sam zečeve, tradiciju nastavljam. Nalazim sebe u toj velikoj ljubavi prema prirodi i životinjama. Volim da kuvam, pomažem ljudima. Imam dva sina, pet unučadi i kada dođu kod mene igraju se i uživaju u prirodi, okruženi životinjama”, navodi Bogoljub, dodajući da je napravio i plastenik sa zdravom hranom, koju svima dijeli.
Bogoljub napominje da ustaje prije pet ujutro, a uveče posmatra svoje životinje kako same odlaze na spavanje.
“Imam 50 pilića i kokošaka, 12 ih spava na drvetu i zimi i ljeti, 22 totice /morke/, 40 zečeva koji su se samo jednom kotili. Pasmina je njemački šarac koji najbrže napreduje, otporan je i ima kilažu do šest kilograma, a ženke do 4,5 kilograma za tri mjeseca. Ja ih samo milujem i hranim, poklanjam, nikada nisam nijednog zaklao”, kaže Bogoljub.
On napominje da je kao dijete kuvanje naučio od majke, te da i danas pravi sva jela – pite, slatka, pekmeze i dijeli ih prijateljima, jer, kaže, ne može sve pojesti, a mnogo napravi.
Bogoljuba u Tišini mnogo vole, poznanici ga zaustavljaju da se druže i popiju kafu sa njim. Na manifestacije se rado odaziva, sa svojim kolegama pravi razna jela, a preovlađuje fiš /riblja čorba/, koji uvijek bude ocijenjen kao najbolji.
(Izvor i foto: Srna)
