Kalendar zimnice: Šta i kada pripremati?

Sezona pripreme zimnice je počela, a septembar je za mnoga domaćinstva najvažniji mjesec za punjenje tegli i pripremu zaliha za hladnije dane.

Ipak, nije sve povrće i voće najbolje pripremati istovremeno – dok je za ajvar, pinđur i brojne proizvode od paprike sada pravo vrijeme, za kiseli kupus i neke druge namirnice treba još malo sačekati.

Pravi trenutak za zimnicu ne zavisi samo od datuma u kalendaru, već i od zrelosti povrća, vremenskih uslova i njegovog kvaliteta. Zrele i zdrave namirnice daju bolji ukus, a pravilna priprema i čuvanje ključni su da zimnica ostane dobra mjesecima.

Šta se za zimnicu pravi u septembru

Septembar je mjesec u kojem se na pijacama i u prodavnicama može naći veliki broj namirnica pogodnih za pripremu zimnice.

Posebno je aktuelna paprika, pa je ovo period kada se najčešće pripremaju:

  • ajvar
  • pinđur
  • ljutenica
  • pečene paprike
  • kisele paprike
  • paprika u različitim salatama
  • mljeveni paradajz i sok od paradajza
  • turšija
  • razne mješavine povrća

Osim povrća, septembar je pogodan i za pripremu brojnih vrsta džemova, slatkog, kompota i drugih proizvoda od sezonskog voća.

Kada je najbolje praviti ajvar

Za mnoge domaćice ajvar je jedan od glavnih proizvoda zimnice, a njegova priprema najčešće dolazi na red tokom septembra i početkom jeseni.

Najvažnije je odabrati dobro zrele, zdrave i mesnate crvene paprike. Paprika ne bi trebalo da bude oštećena, trula ili prezrela, jer jedan loš komad može uticati na kvalitet cijele ture.

Za dobar ajvar nije presudan samo recept. Važni su i kvalitet paprike, način pečenja, cijeđenje i termička obrada, kao i pravilno pripremljene tegle.

Zbog toga je septembar obično idealan period da se krene u pripremu ajvara, dok su paprike zrele i dostupne.

Pinđur i ljutenica takođe su na redu

Slično je i sa pinđurom i ljutenicom. Osnovu najčešće čine zrele paprike, a u zavisnosti od recepta dodaju se paradajz, patlidžan, ulje, bijeli luk i drugi sastojci.

Prednost septembra je u tome što su mnoge namirnice istovremeno na vrhuncu sezone, pa se mogu kombinovati u različite vrste zimnice.

Turšija – sada je pravo vrijeme za pripremu

Turšija je još jedan od proizvoda koji se tradicionalno priprema u jesen.

U zavisnosti od recepta, u tegle ili posude stavljaju se paprika, krastavac, karfiol, šargarepa, zeleni paradajz i drugo povrće.

Kod pripreme turšije posebno je važno voditi računa o čistoći posuda, kvalitetu povrća i odnosu soli, sirćeta i vode koji se koristi prema konkretnom receptu.

Povrće treba dobro oprati i pripremiti, a posude moraju biti čiste i odgovarajuće za čuvanje hrane.

Ne žurite sa kiselim kupusom

Za razliku od paprike i drugog septembarskog povrća, sa kiselim kupusom se najčešće ne žuri.

Kupus se tradicionalno priprema kasnije u jesen, kada glavice budu odgovarajuće zrelosti i kada temperature postanu pogodnije za proces kiseljenja.

Prerano stavljanje kupusa u nepovoljnim uslovima može dovesti do problema tokom fermentacije, pa je kod ove zimnice važno pratiti i vremenske uslove, a ne samo kalendar.

Zato je za mnoge domaćine oktobar i kasniji jesenji period pogodniji za pripremu kiselog kupusa.

Kako znati da je povrće dobro za zimnicu

Bez obzira na to šta se priprema, osnovno pravilo je isto – koristiti kvalitetne i zdrave namirnice.

Povrće za zimnicu treba da bude:

  • svježe
  • zdravo i bez truleži
  • bez većih oštećenja
  • odgovarajuće zrelosti
  • dobro oprano i pripremljeno

Ne treba pokušavati „spasiti“ namirnice koje su već počele da se kvare. Zimnica se čuva mjesecima, pa kvalitet sastojaka od kojih je napravljena ima veliki značaj.

Zašto se zimnica najčešće pokvari

Iako se recepti razlikuju, nekoliko grešaka često se ponavlja kod pripreme zimnice.

Jedna od njih je nedovoljna higijena. Tegle, poklopci i pribor koji dolaze u kontakt sa hranom moraju biti temeljno čisti.

Problem mogu predstavljati i oštećene namirnice, nepravilno zatvaranje tegli, neodgovarajući uslovi čuvanja ili nepoštovanje provjerenog recepta.

Kod fermentisanih proizvoda, poput kiselog kupusa i određenih vrsta turšije, posebno je važno poštovati postupak pripreme i uslove koji su potrebni za pravilnu fermentaciju.

Kako pripremiti tegle za zimnicu

Prije punjenja tegle treba dobro oprati i termički pripremiti na način predviđen za konkretan postupak.

Poklopci takođe moraju biti čisti i neoštećeni. Tegle sa naprslinama ili oštećenjima ne treba koristiti za zimnicu.

Nakon punjenja važno je da se tegle pravilno zatvore i ostave da se ohlade i čuvaju na odgovarajućem mjestu, u skladu sa receptom.

Gdje čuvati zimnicu

Idealno mjesto za zimnicu treba da bude čisto, suvo, tamno i temperaturno što stabilnije.

Tegle ne treba držati na mjestu izloženom direktnoj sunčevoj svjetlosti, niti na temperaturi koja značajno varira.

Podrum, ostava ili druga odgovarajuća hladnija prostorija tradicionalno su mjesta na kojima se čuva zimnica, ali uslovi zavise od vrste proizvoda.

Važno je i povremeno pregledati tegle i obratiti pažnju na eventualne promjene izgleda, mirisa ili poklopca.

Kalendar zimnice – šta kada pripremati

Iako se tačan period razlikuje od godine do godine, zavisno od vremenskih prilika i zrelosti namirnica, okvirno se može pratiti ovaj redoslijed:

Septembar

  • ajvar
  • pinđur
  • ljutenica
  • pečene paprike
  • kisele paprike
  • paradajz
  • turšija

džemovi i kompoti od sezonskog voća.

Kraj septembra i oktobar

  • različite vrste turšije
  • dodatne količine paprike
  • zimske salate
  • priprema kupusa za kiseljenje
  • drugi proizvodi zavisno od dostupnosti namirnica

Oktobar i kasnija jesen

  • kiseli kupus
  • određene vrste zimskih salata
  • proizvodi od kasnijeg sezonskog voća i povrća

Ovaj raspored nije strogo pravilo. Najbolji trenutak zavisi od toga kada je određena namirnica dostigla dobru zrelost i kakvi su uslovi za njenu pripremu i čuvanje.

Najvažnije pravilo za dobru zimnicu

Dobra zimnica počinje mnogo prije nego što se tegla zatvori. Kvalitetne namirnice, čista ambalaža, provjeren recept i odgovarajući uslovi čuvanja osnova su da proizvodi ostanu dobri tokom zime.

Zato nije potrebno sve pripremati odjednom. Septembar je idealan za brojne proizvode od paprike i paradajza, dok se za neke druge namirnice isplati sačekati da stigne pravo vrijeme.

Ko planira da ove godine pripremi zimnicu, sada je pravi trenutak da napravi spisak, provjeri šta mu je potrebno i iskoristi sezonsko povrće dok je najkvalitetnije i najdostupnije.Kada je pravo vrijeme za pravljenje zimnice: Šta sada staviti u tegle, a šta da još sačeka

Podijeli tekst sa drugima na:

So je ključna za dobar kiseli kupus, pogledajte koliko je dovoljno

Kiseljenje kupusa jedna je od tradicionalnih priprema zimnice kod koje gotovo svaka porodica ima neki svoj recept.

Neko so dodaje šakom, neko kašikom, a mnogi jednostavno “od oka”. Ipak, kod fermentacije kupusa količina soli nije važna samo zbog okusa, nego utiče i na sam proces fermentacije, pa se vrijedi držati provjerenih omjera.

Za domaći kiseli kupus praktično je računati oko 20 do 25 grama soli na kilogram očišćenog i narezanog kupusa. To odgovara ud‌jelu soli od približno dva do 2,5 posto u odnosu na masu kupusa.

Vaganje najpreciznije

Prema tome, na pet kilograma pripremljenog kupusa potrebno je otprilike 100 do 125 grama soli, dok na deset kilograma dolazi oko 200 do 250 grama. Najbolje je kupus prvo očistiti i pripremiti, zatim ga izvagati, a potrebnu količinu soli odrediti kuhinjskom vagom.

Vaganje je preciznije od mjerenja žlicama jer različite vrste soli imaju različitu veličinu kristala, pa jedna kašike sitne i jedna žlica krupne soli ne moraju imati jednaku masu.

Za fermentaciju se preporučuje sol za kiseljenje odnosno konzerviranje bez dodataka koji mogu uticati na kvalitetu rasola.

So pritom nema samo zadatak učiniti kupus slanim. Ona iz kupusa izvlači vodu i tako pomaže stvaranju prirodnog rasola. Istodobno stvara uslove u kojima bakterije mliječne kiseline, potrebne za fermentaciju, mogu obaviti svoj posao te pomaže ograničiti rast nepoželjnih mikroorganizama.

Zbog toga relevantne smjernice za kućno fermentiranje upozoravaju da količinu soli ne treba proizvoljno smanjivati.

Za kiseljenje treba odabrati zdrave i čvrste glavice kupusa. Nakon uklanjanja vanjskih listova i oštećenih dijelova kupus se opere, očisti i tanko nareže.

Odmjerena količina soli ravnomjerno se rasporedi po kupusu, nakon čega ga treba dobro promiješati i pritiskati dok ne počne otpuštati vlastiti sok.

Tokom fermentacije vrlo je važno da kupus ostane potopljen ispod površine rasola. Kupus koji viri iznad tekućine dolazi u kontakt sa zrakom, što povećava mogućnost razvoja plijesni i drugih nepoželjnih mikroorganizama.

Važna čistoća posude

Zato se kupus u posudu dobro sabije i optereti prikladnim čistim utegom.Važna je i temperatura prostorije. National Center for Home Food Preservation navodi da na temperaturi od približno 21 do 24 stepena fermentacija može završiti za tri do četiri sedmice.

Na nižoj temperaturi, između približno 16 i 18 stepena, može trajati pet do šest sedmica. Previsoka temperatura nije poželjna jer kupus može postati mekan.

Ako se tokom fermentacije pojave znakovi kvarenja poput izrazito neugodnog mirisa, sluzave teksture ili plijesni, takav kupus ne treba kušati. Kod fermentiranja je važno održavati čistoću posude i pribora te kupus tokom procesa držati potopljenim u rasolu.

Dakle, jednostavna računica za kućnu pripremu glasi: na kilogram pripremljenog i narezanog kupusa računajte približno 20 do 25 grama soli.

Na pet kilograma to je 100 do 125 grama, a na deset kilograma 200 do 250 grama. Umjesto dodavanja soli “od oka”, nekoliko sekundi na kuhinjskoj vagi može pomoći da svaki put dobijete ujednačen omjer i dobre uslove za pravilnu fermentaciju kupusa.

Podijeli tekst sa drugima na: