Kako ispeći paprike u stanu bez dima i neprijatnog mirisa

Sa prvim danima septembra u većini kuća kreće trka sa zimnicom. Miris pečene paprike širi se iz dvorišta na sve strane.

Bilo da od nje pravite ajvar ili je pečenu slažete u zamrzivač, paprika ide uz najrazličitija jela i uvijek je dobro rješenje za brz doručak ili večeru. Zato je pečenje paprika u stanu interesantno pitanje.

Zašto vas pečenje paprika u stanu najviše košta živaca

Pečenje paprike zna da bude veliki posao, prije svega zato što se isprlja cijela kuhinja, a kuća danima miriše na dim. Najbolje rješenje bilo bi ono po starinski, “smederevac” u dvorištu, da se domaćica ne preznojava, a paprike se ispeku tako da se sačuva što više vitamina.

Terasa i električni roštilj: Gradska verzija istog posla

Ko god ima terasu, može i u gradu da organizuje savremenu verziju ove akcije. Naravno, ne mislimo da iznosite šporet iz kuhinje, već da nabavite lagani električni roštilj koji ćete uključiti vodeći računa o svim mjerama bezbjednosti.

On po pravilu ima na dnu dublju posudu nalik plehu za pečenje. Nju treba napuniti hladnom vodom do oznake proizvođača. Sve to obavite dok roštilj još nije uključen i stalno pazite da nivo vode ne padne ispod minimalne granice.

Možda vas interesuje i ovo:

Recept za ajvar iz 1915. godine krije detalj koji mnoge iznenađuje

Kako do savršene gustine ajvara: Ključ je u odnosu sastojaka

Oprane i osušene paprike redajte na rešetku. Nakon toga ih pecite ravnomjerno, okrećući ih da budu gotove sa svih strana. Voda u posudi ispod rešetke drastično smanjuje pojavu dima, pa se ni vama ni komšijama neće zacrveniti oči već poslije petnaest minuta ove kulinarske akcije.Kriva i kvrgava paprika peče se isto kao i najravnija

Takođe, na pijaci uopšte ne morate da birate one najravnije, pa samim tim i najskuplje paprike za pečenje. Rešetka je praktičnija od ravne ploče ringle ili drugih tipova roštilja, pa se na njoj lijepo ispeče svaka paprika, čak i ona “kvrgava” i kriva.

Ima tu još jedna sitnica koju vrijedi ispoštovati. Nemojte gomilati paprike jednu preko druge samo da biste prije završili. Tada polovina ostane blijeda, a polovina zagori. Redajte ih u jednom redu i pustite ih da rade svoje. Posao traje malo duže, ali vas na kraju čeka puna posuda jedrih paprika, a ne kesa pregorjelih kožica.

Šerpa, vlažna krpa i trenutak kada se paprika ljušti sama

Zahvaljujući isparavanju vode, paprika će zadržati jedrinu i punoću i kada je ispečete. Ne zaboravite, cilj nije da joj “uzmete dušu” tako što ćete je mučiti dok cijela ne izgori. Dovoljno je da samo oprljite kožicu kako bi se lijepo i lako oljuštila za dalju pripremu.Pečene paprike stavljajte u šerpu sa debelim dnom i poklopite. Preko poklopca stavite vlažnu kuhinjsku krpu.

Kada sve budu gotove, neka stoje u toj posudi dok se dovoljno ne ohlade da možete da ih ljuštite ili neoljuštene pakujete u zamrzivač.

Ako živite u stanu bez terase, ovakvo pečenje na roštilju savjetuje se samo ako imate jak aspirator, jer se intenzivni mirisi ipak šire. Za vas je možda bolje rješenje da paprike ispečete u rerni, piše Krstarica.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kalendar zimnice: Šta i kada pripremati?

Sezona pripreme zimnice je počela, a septembar je za mnoga domaćinstva najvažniji mjesec za punjenje tegli i pripremu zaliha za hladnije dane.

Ipak, nije sve povrće i voće najbolje pripremati istovremeno – dok je za ajvar, pinđur i brojne proizvode od paprike sada pravo vrijeme, za kiseli kupus i neke druge namirnice treba još malo sačekati.

Pravi trenutak za zimnicu ne zavisi samo od datuma u kalendaru, već i od zrelosti povrća, vremenskih uslova i njegovog kvaliteta. Zrele i zdrave namirnice daju bolji ukus, a pravilna priprema i čuvanje ključni su da zimnica ostane dobra mjesecima.

Šta se za zimnicu pravi u septembru

Septembar je mjesec u kojem se na pijacama i u prodavnicama može naći veliki broj namirnica pogodnih za pripremu zimnice.

Posebno je aktuelna paprika, pa je ovo period kada se najčešće pripremaju:

  • ajvar
  • pinđur
  • ljutenica
  • pečene paprike
  • kisele paprike
  • paprika u različitim salatama
  • mljeveni paradajz i sok od paradajza
  • turšija
  • razne mješavine povrća

Osim povrća, septembar je pogodan i za pripremu brojnih vrsta džemova, slatkog, kompota i drugih proizvoda od sezonskog voća.

Kada je najbolje praviti ajvar

Za mnoge domaćice ajvar je jedan od glavnih proizvoda zimnice, a njegova priprema najčešće dolazi na red tokom septembra i početkom jeseni.

Najvažnije je odabrati dobro zrele, zdrave i mesnate crvene paprike. Paprika ne bi trebalo da bude oštećena, trula ili prezrela, jer jedan loš komad može uticati na kvalitet cijele ture.

Za dobar ajvar nije presudan samo recept. Važni su i kvalitet paprike, način pečenja, cijeđenje i termička obrada, kao i pravilno pripremljene tegle.

Zbog toga je septembar obično idealan period da se krene u pripremu ajvara, dok su paprike zrele i dostupne.

Pinđur i ljutenica takođe su na redu

Slično je i sa pinđurom i ljutenicom. Osnovu najčešće čine zrele paprike, a u zavisnosti od recepta dodaju se paradajz, patlidžan, ulje, bijeli luk i drugi sastojci.

Prednost septembra je u tome što su mnoge namirnice istovremeno na vrhuncu sezone, pa se mogu kombinovati u različite vrste zimnice.

Turšija – sada je pravo vrijeme za pripremu

Turšija je još jedan od proizvoda koji se tradicionalno priprema u jesen.

U zavisnosti od recepta, u tegle ili posude stavljaju se paprika, krastavac, karfiol, šargarepa, zeleni paradajz i drugo povrće.

Kod pripreme turšije posebno je važno voditi računa o čistoći posuda, kvalitetu povrća i odnosu soli, sirćeta i vode koji se koristi prema konkretnom receptu.

Povrće treba dobro oprati i pripremiti, a posude moraju biti čiste i odgovarajuće za čuvanje hrane.

Ne žurite sa kiselim kupusom

Za razliku od paprike i drugog septembarskog povrća, sa kiselim kupusom se najčešće ne žuri.

Kupus se tradicionalno priprema kasnije u jesen, kada glavice budu odgovarajuće zrelosti i kada temperature postanu pogodnije za proces kiseljenja.

Prerano stavljanje kupusa u nepovoljnim uslovima može dovesti do problema tokom fermentacije, pa je kod ove zimnice važno pratiti i vremenske uslove, a ne samo kalendar.

Zato je za mnoge domaćine oktobar i kasniji jesenji period pogodniji za pripremu kiselog kupusa.

Kako znati da je povrće dobro za zimnicu

Bez obzira na to šta se priprema, osnovno pravilo je isto – koristiti kvalitetne i zdrave namirnice.

Povrće za zimnicu treba da bude:

  • svježe
  • zdravo i bez truleži
  • bez većih oštećenja
  • odgovarajuće zrelosti
  • dobro oprano i pripremljeno

Ne treba pokušavati „spasiti“ namirnice koje su već počele da se kvare. Zimnica se čuva mjesecima, pa kvalitet sastojaka od kojih je napravljena ima veliki značaj.

Zašto se zimnica najčešće pokvari

Iako se recepti razlikuju, nekoliko grešaka često se ponavlja kod pripreme zimnice.

Jedna od njih je nedovoljna higijena. Tegle, poklopci i pribor koji dolaze u kontakt sa hranom moraju biti temeljno čisti.

Problem mogu predstavljati i oštećene namirnice, nepravilno zatvaranje tegli, neodgovarajući uslovi čuvanja ili nepoštovanje provjerenog recepta.

Kod fermentisanih proizvoda, poput kiselog kupusa i određenih vrsta turšije, posebno je važno poštovati postupak pripreme i uslove koji su potrebni za pravilnu fermentaciju.

Kako pripremiti tegle za zimnicu

Prije punjenja tegle treba dobro oprati i termički pripremiti na način predviđen za konkretan postupak.

Poklopci takođe moraju biti čisti i neoštećeni. Tegle sa naprslinama ili oštećenjima ne treba koristiti za zimnicu.

Nakon punjenja važno je da se tegle pravilno zatvore i ostave da se ohlade i čuvaju na odgovarajućem mjestu, u skladu sa receptom.

Gdje čuvati zimnicu

Idealno mjesto za zimnicu treba da bude čisto, suvo, tamno i temperaturno što stabilnije.

Tegle ne treba držati na mjestu izloženom direktnoj sunčevoj svjetlosti, niti na temperaturi koja značajno varira.

Podrum, ostava ili druga odgovarajuća hladnija prostorija tradicionalno su mjesta na kojima se čuva zimnica, ali uslovi zavise od vrste proizvoda.

Važno je i povremeno pregledati tegle i obratiti pažnju na eventualne promjene izgleda, mirisa ili poklopca.

Kalendar zimnice – šta kada pripremati

Iako se tačan period razlikuje od godine do godine, zavisno od vremenskih prilika i zrelosti namirnica, okvirno se može pratiti ovaj redoslijed:

Septembar

  • ajvar
  • pinđur
  • ljutenica
  • pečene paprike
  • kisele paprike
  • paradajz
  • turšija

džemovi i kompoti od sezonskog voća.

Kraj septembra i oktobar

  • različite vrste turšije
  • dodatne količine paprike
  • zimske salate
  • priprema kupusa za kiseljenje
  • drugi proizvodi zavisno od dostupnosti namirnica

Oktobar i kasnija jesen

  • kiseli kupus
  • određene vrste zimskih salata
  • proizvodi od kasnijeg sezonskog voća i povrća

Ovaj raspored nije strogo pravilo. Najbolji trenutak zavisi od toga kada je određena namirnica dostigla dobru zrelost i kakvi su uslovi za njenu pripremu i čuvanje.

Najvažnije pravilo za dobru zimnicu

Dobra zimnica počinje mnogo prije nego što se tegla zatvori. Kvalitetne namirnice, čista ambalaža, provjeren recept i odgovarajući uslovi čuvanja osnova su da proizvodi ostanu dobri tokom zime.

Zato nije potrebno sve pripremati odjednom. Septembar je idealan za brojne proizvode od paprike i paradajza, dok se za neke druge namirnice isplati sačekati da stigne pravo vrijeme.

Ko planira da ove godine pripremi zimnicu, sada je pravi trenutak da napravi spisak, provjeri šta mu je potrebno i iskoristi sezonsko povrće dok je najkvalitetnije i najdostupnije.Kada je pravo vrijeme za pravljenje zimnice: Šta sada staviti u tegle, a šta da još sačeka

Podijeli tekst sa drugima na:

Recept za ajvar iz 1915. godine krije detalj koji mnoge iznenađuje

Teško je zamisliti jesen i pripremu zimnice bez mirisa pečenih paprika i velikog lonca u kojem se satima krčka domaći ajvar.

Ovaj tradicionalni specijalitet danas se gotovo podrazumjevano vezuje za crvenu papriku, uz dodatak patlidžana u pojedinim receptima, ali nekada nije izgledao baš onako kako ga danas poznajemo.

Recept iz 1915. godine bez crvene paprike

Dokaz za to mogao bi da bude i navodni recept iz ratnog kuvara iz 1915. godine, koji je posljednjih godina privukao veliku pažnju na internetu. Ono što je mnoge iznenadilo jeste činjenica da u njemu nema ni traga od crvene paprike.
Prema receptu koji datira iz 1915. godine, tadašnja priprema ajvara prilično se razlikovala od one koju danas poznajemo.Umjesto crvenih paprika, glavnu ulogu imao je patlidžan.

Kako se ajvar pripremao prije više od 100 godina

Tri veća patlidžana najprije su se pekla na žeravici. Potom su im se dodavale zelene paprike babure, bijeli i crni luk, sirće i ulje. Sve zajedno zatim se dobro gnječilo u drvenoj stupi, dok se ne dobije ujednačena smjesa spremna za posluživanje.

Za razliku od današnjeg ajvara, koji se pravilnom pripremom i čuvanjem može sačuvati mjesecima, ova verzija nije bila namjenjena dugoj zimnici. Mogla je da stoji tek nekoliko dana, pod uslovom da se čuva na hladnom mjestu.

Stari recept pokrenuo raspravu o pravom ajvaru

Upravo je odsustvo crvene paprike najviše iznenadilo ljubitelje ovog specijaliteta. Danas se pod ajvarom gotovo bez izuzetka podrazumijeva namaz od pečenih crvenih paprika. Zbog toga je recept iz 1915. godine otvorio pitanje da li se takvo jelo uopšte može nazvati ajvarom.

Dok jedni smatraju da je riječ o jednoj od starih verzija ovog balkanskog specijaliteta, drugi tvrde da bez karakterističnog ukusa pečene crvene paprike nema ni pravog ajvara, zaključuje Kurir.

Istorija ajvara

Istorija ajvara počinje sa paprikom, koja je stigla u Evropu iz Amerike u 16. vijeku, zajedno sa paradajzom, kukuruzom i drugim povrtnicama koje su oblikovale evropsku kuhinju.

Na Balkanu, paprike su se vrlo brzo prilagodile lokalnoj klimi i postale omiljeno povrće.

Možda vas zanima i ovo:

Kako do savršene gustine ajvara: Ključ je u odnosu sastojaka

Ljudi su ubrzo otkrili da pečene paprike, mljevene i pomješane sa uljem, soli i biijelim lukom, mogu da postanu ukusna zimnica koja dugo traje.

Porijeklo riječi ajvar

Riječ “ajvar” potiče od turske riječi havyar, što znači “kavijar” ili “slani ikra”.

Tokom Osmanskog perioda, recepti za različite vrste namaza širili su se kroz gradove i sela Balkana. Ti recepti su se prilagođavali lokalnim ukusima i dostupnim sastojcima.

Po izvorima iz wikipedije prvi poznati pisani recept za ajvar pojavljuje se u 1877. godini u knjizi “Srpska kuvarica” autorke Katarine Popović Midžine. Knjiga je objavljena u Novom Sadu. Ovaj recept opisuje pripremu ajvara sa paprikama i patlidžanom. To ukazuje na to da je ajvar bio poznat i korišten u domaćinstvima Srbije u 19. vijeku.

Prvobitni ajvar bio je rustičan i jednostavan. Paprika se pekla nad otvorenom vatrom, mljela se ručno i miješala sa malo ulja i soli.

Kasnije su dodavani patlidžan, bijeli luk, i povremeno ljuta paprika, čime je nastajao bogat, aromatičan namaz.

Tradicionalna priprema ajvara u domaćinstvima bila je prava porodična ritualna aktivnost.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako do savršene gustine ajvara: Ključ je u odnosu sastojaka

Ako godinama pravite ajvar odokativno, možda ste već primjetili da isti recept jednom ispadne savršeno gust, a drugi put mastan, rijedak ili prekiseo.

Paprike budu dobre, lijepo pečene, a opet nešto na kraju ne bude kako treba. Tu odnos za domaći ajvar pravi veću razliku nego što se čini.

Nije problem samo u paprikama. Količina ulja, sirćeta, soli i šećera mora da bude usklađena, jer jedan sastojak lako preuzme ukus ako ga stavite previše.

Za 5 kg pečenih i očišćenih paprika postoji jednostavan odnos koji možete da zapamtite i svaki put ponovite. A još važnije od samih mjera jeste ono što uradite sa paprikama prije nego što uopšte počnete da kuvate ajvar.

Koji je pravi odnos sastojaka za domaći ajvar?

Računajte na 5 kg već pečenih, oljuštenih i dobro ocijeđenih paprika, a ne na 5 kg sirovih paprika.

Za tu količinu potrebno je:

  • 500 ml suncokretovog ulja
  • 100 ml alkoholnog sirćeta od 9 odsto
  • 2 ravne supene kašike soli
  • 2 kašike šećera
  • 4 do 5 čenova bijelog luka, po želji

Ovo je jedan provjereni odnos, a količinu soli, šećera i sirćeta možete na kraju malo prilagoditi ukusu, u zavisnosti od toga koliko su paprike slatke i koliko želite da ajvar bude kiseo.

Šećer nije tu da ajvar bude sladak. Mala količina može da zaokruži ukus i ublaži izraženiju kiselost sirćeta.

Ulje daje ajvaru punoću i onu karakterističnu glatku teksturu, ali prevelika količina može da ga učini teškim i masnim. Zato ga je bolje mjeriti nego sipati direktno iz flaše.

Sirće daje kiselkastu notu i pomaže da ukus bude izraženiji. Međutim, ako ga stavite previše, njegova kiselost će nadjačati slatkoću pečenih paprika.

Najbolje je da većinu sirćeta dodate pred kraj kuvanja, a zatim probate ajvar i po potrebi prilagodite ukus. Tako imate veću kontrolu nad završnim rezultatom.

Kako da ajvar bude gust, a ne vodnjikav?

Ovdje se pravi najveća razlika. Pečene paprike treba dobro ocijediti prije mljevenja ili kuvanja. Ako su pune vode, moraćete mnogo duže da ih kuvate da biste dobili gust ajvar.

Najbolje je da ih ostavite u cjediljki najmanje sat vremena, a ako imate vremena, mogu da se cijede i duže u frižideru.

Koristite široku šerpu bez poklopca. Veća površina omogućava da voda brže isparava, dok poklopac zadržava paru i produžava kuvanje.

Ulje možete dodavati postepeno tokom kuvanja. Pred kraj je važno češće miješati i prelaziti kutljačom po dnu šerpe, jer se tada gusta masa lakše hvata za dno.

Jedan od najjednostavnijih načina da provjerite gustinu jeste da povučete kutljaču po dnu šerpe. Ako trag kratko ostane vidljiv prije nego što se masa ponovo spoji, ajvar je blizu gotovog.

Ne očekujte da bude potpuno suv. Treba da bude gust, maziv i ujednačen, bez viška tečnosti koja se skuplja oko ivica, piše Krstarica.

Na šta obratiti pažnju pred kraj kuvanja?

Ukus provjerite pred sam kraj, kada je masa već dovoljno ukuvana. Tada možete dodati još malo soli ili sirćeta ako nedostaje.

Ako koristite bijeli luk, dodajte ga pred kraj kuvanja kako bi ostao prisutan u ukusu, ali ne bi preuzeo cijeli ajvar.

Nemojte žuriti sa skidanjem šerpe sa šporeta samo zato što je ajvar već promijenio boju i postao gust. Potrebno je da se višak vode zaista ukuva, ali bez pretjeranog prženja koje može da promijeni ukus i dovede do zagorjevanja.

Kako pravilno sačuvati domaći ajvar?
Za zimnicu koristite čiste i sterilisane tegle, a ajvar sipajte dok je vruć. Tegle zatvorite odgovarajućim poklopcima i postupite prema provjereno bezbjednom postupku konzervisanja za zimnicu.

Dobar ajvar ne zavisi od jedne magične mjere. Najvažniji su kvalitetne paprike, dobro cijeđenje, široka šerpa i pravi odnos sastojaka. Kada se sve to spoji, dobijate gust, mirisan ajvar koji se lijepo maže i ne pliva u ulju.

Podijeli tekst sa drugima na: