Kada su francuski arheozoolog Thomas Cucchi i njegov tim prošle godine završili analizu više od četvrt miliona životinjskih ostataka, njihova otkrića potvrdila su ono na šta je ukazala još čuvena studija A. B. Jensena iz 2003. godine – ljudska civilizacija ostavlja tragove duboko u samoj biologiji divljih vrsta.
Te dvije značajne studije, koje prate promjene u veličini tijela životinja kroz milenijume, otkrivaju iznenađujuću činjenicu: uspon i pad Rimskog carstva direktno su uticali na evolucioni tempo evropske faune. Obično mislimo da su politički slomovi isključivo „ljudska stvar“, ali ova istraživanja pokazuju da su se sa padom Rimskog carstva životinje počele fizički smanjivati – doslovno.
Da bismo razumjeli ovaj fenomen, potrebno je vratiti se u 19. vijek, kada su paleontolozi primijetili neobičan trend: drevne životinje su kroz geološka razdoblja postajale sve veće. Konji, koji su nekada bili veličine psa, evoluirali su do današnjih dimenzija, dok su dinosauri i morski gmizavci mezozoika dostizali ogromne proporcije. Ovaj trend nazvan je „Koupovo pravilo“, po američkom paleontologu Edvardu Drinkeru Koupu.
Dramatičan preokret
Ipak, u posljednjih nekoliko hiljada godina došlo je do preokreta. Umjesto rasta, u mnogim dijelovima svijeta zabilježen je trend smanjivanja divljih životinja. Prva velika prekretnica dogodila se krajem posljednjeg ledenog doba, prije oko 12.000 godina, kada su ogromne vrste poput mamuta nestale, a zamijenile su ih manje životinje.
Razlog se djelimično krije u klimatskim promjenama. U hladnim uslovima veća tijela bolje zadržavaju toplotu, dok toplije klime pogoduju manjim organizmima. Kako su šume zamijenile tundru, staništa su postala razuđenija, a hrana manje dostupna. To je pogodovalo manjim i prilagodljivijim vrstama, dnevno.hr
Uz klimatske promjene, i ljudi su počeli sve više da utiču na prirodu. Prelaskom na poljoprivredu i stočarstvo, počelo je pripitomljavanje životinja, što je iz temelja promijenilo njihovu biologiju. Domaće životinje su kroz selektivni uzgoj postajale sve veće i robusnije. S druge strane divlje vrste istovremeno počele su da se smanjuju.
Opšti trend
Istraživanja sprovedena u zapadnom Mediteranu pokazala su četiri faze promjena u veličini životinja tokom posljednjih 8000 godina. U neolitu je zabilježen opšti trend smanjivanja, uprkos porastu broja domaćih životinja.
Prava promjena nastupila je tokom bronzanog i gvozdenog doba, kada su domaće životinje počele da rastu, a divlje su privremeno zaustavile smanjivanje. To je bio period razvoja trgovine, povećanja stanovništva i naprednijeg uzgoja.
Kriza civilizacije
Međutim, od 3. do 10. vijeka dolazi do naglog pada veličine svih životinja, što se poklapa sa slabljenjem i padom Rimskog carstva. Velika poljoprivredna imanja nestaju, a zamjenjuju ih mala sela sa ograničenim resursima.
Istovremeno, klimatske promjene i erozija tla dodatno su pogoršale uslove za život. Manjak hrane i prostora doveo je do smanjenja životinja, dok su bolesti, koje su se širile trgovinom, dodatno pogodile i ljude i životinje.
Odvojeni putevi
U posljednjih hiljadu godina domaće i divlje životinje krenule su različitim putevima. Domaće su nastavile da rastu zahvaljujući selektivnom uzgoju, dok su divlje nastavile da se smanjuju zbog gubitka staništa, klimatskih promjena i intenzivnog lova.
Jedini izuzetak predstavljaju kunići, čija je veličina ostala stabilna zbog djelimične domestikacije.
Zaključak je jasan – istorija ljudskih civilizacija ne utiče samo na društvo, već i na prirodu. Dok se ljudska društva razvijaju i propadaju, divlji svijet se prilagođava. To se često dešava na način koji pokazuje koliko je dubok naš uticaj na planetu.
