Ko može naplatiti posmrtninu za penzionera i u kojem roku?

Sa izmjenama Zakona o PIO koje su stupile na snagu u januaru ove godine, omogućeno je da ubuduće posmrtninu nakon smrti penzionera naplati onaj ko je platio troškove ukopa. Do sada su posmrtninu mogli naplatiti samo članovi uže porodice.

“Posmrtnina u slučaju smrti korisnika penzije kome je penzija isplaćivana u FBiH ili Brčkom, fizičkoj osobi koja izmiri troškove sahrane pripada naknada pogrebnih troškova u visini prosječne penzije isplaćene u mjesecu prije smrti korisnika penzije.

Zahtjev za naknadu troškova ukopa podnosi se u roku od tri mjeseca od dana smrti korisnika penzije – stoji u Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Prosječna penzija sada iznosi 723,53 KM.

Mustafa Trakić, predsjednik Saveza penzionera ZE-DO kantona, ranije je kazao kako je dobro da sada posmrtninu može naplatiti i osoba koja je platila troškove. Iako nije član najuže porodice umrlog.

Možda vas zanima i ovo:

Koliko porodica dobija za troškove sahrane penzionera u FBiH?

“Imamo slučajeve da su udruženja ukopavala svoje članove, a nisu mogli naplatiti tu posmrtninu. Sada, onaj ko ukopa penzionera i plati dženazu ili sahranu, sa tom potvrdom dođe u zavod i može naplatiti posmrtninu. Ta posmrtnina je u visini prosječne penzije u FBiH u tom momentu”, kazao je Trakić, a prenosi Faktor.

Potrebna dokumentacija:

  • Punomoć, ako se zahtjev podnosi po punomoćniku
  • Original računa ili kopija računa o plaćenim troškovima ukopa izdat od pokopnog društva
  • Transakcijski račun podnosioca zahtjeva
Podijeli tekst sa drugima na:

Penzionerski mir našao u radionici: Drvetu udahnjuje život

Iz penzije u radionicu. Penzionisani sveštenik Aleksa Kuđeljić poslije 40 godina svešteničke službe penzionerski mir pronašao je u svojoj radionici uz porodičnu kuću u Derventi.

Tu izrađuje unikatne predmete od drveta, pa mnogi komadi nastali sa posebnom pažnjom, ljubavlju i višegodišnjim iskustvom već krase mnoge crkve, manastire, vladičanske dvore i porodične domove.

Iza Kuđeljića je sadržajna sveštenička služba, ali i brojna životna iskušenja, pa mu je mir koji ima sada u Derventi, posebno okrepljujući.

“Moj otac se u Derventu doselio 1938. godine, a poslije izbijanju rata izbjegao je u Rapćane, gdje sam i rođen. U Derventi sam završio osnovnu školu.Gimnaziju napustio nakon dvije i po godine, kako bi školovanje nastavio na bogosloviji u Sremskim Karlovcima. U Hrvatskoj sam služio i vojnu službu”, ispričao je prota, prenosi “Derventski list“.

Dio svog svešteničkog puta koji je nastavio u Bosanskoj Krajini, potom u Slavoniji, pa u Beogradu…

Duga porodična tradicija

Dočekavši penziju, odlučio je da nastavio porodičnu tradiciju obrade drveta, koja se među Kuđeljićima s koljena na koljeno prenosi duže od 150 godina.

“Moj pradjed, djed i otac bili su vješti majstori. Pravili su bačve, kola, prozore, namještaj i druge predmete od drveta. Kao dijete učio sam od oca sjekao, tesao, ali i čistio radionicu. S  godinama sve više me vodila želja da i samobrađujem drvo”, rekao je Kuđeljić.

Osim drveta, vješt je i u obradi kamena, ali i drugim građevinskim poslovima.

“Izrađivao sam vladici u Vršcu mnogo toga. Kada su dolazili sveštenici i drugi gosti u posjetu interesovalo ih je ko to izrađuje. Zatim su krenule narudžbe, a dešavalo se da ne mogu sve da postignem. I mitropolitu Fotiju sam napravio nekoliko predmeta”, rekao je Kuđeljić

On je po odobrenju mitropolita postavljen za sveštenoslužitelja manastira Presvete Trojice u Podnovlju.

Možda vas zanima i ovo:

Trebinjka Rajka ruši predrasude: Pliva i u 92. godini života (VIDEO)

Podijeli tekst sa drugima na: