Za razliku od jagode, čija jarko crvena boja, čvrsta površina i aroma jasno ukazuju na zrelost, kod lubenice je to znatno teže procijeniti. Debela kora pruža vrlo malo naznaka o tome kakav se plod nalazi u unutrašnjosti.
Odabir zrele i slatke lubenice često se svodi na pretpostavke i uvriježena vjerovanja. Stručnjak iz kompanije Melon 1 pojašnjava koji su najčešći mitovi i na šta zaista treba obratiti pažnju.
“Čuo sam bezbroj načina kako odabrati najslađu lubenicu. Neki od najvećih mitova vjerovatno su se ukorijenili jer je neko kupio izuzetno slatku lubenicu, a zatim svima rekao kako je izgledala”, kaže Trey Miller, glavni operativni direktor kompanije Melon 1, koja tokom cijele godine isporučuje lubenice američkih i srednjoameričkih proizvođača trgovinama.
Kako ističe, lubenica sličnog izgleda može imati potpuno drugačiji okus.
“Slatkoća i zrelost uglavnom proizlaze iz dobrog, toplog i suhog vremena tokom vegetacijske sezone”, kaže Miller.
Mit: Veličina lubenice određuje njenu slatkoću
Prema Milleru, jedan od najvećih mitova odnosi se na oblik i veličinu lubenice. Vrste lubenica razlikuju se po obliku i veličini, pa okrugle, ovalne, male i velike mogu biti jednako slatke ili jednako bezukusne.
Razlog je taj što uslovi uzgoja imaju mnogo veći utjecaj na slatkoću nego sama veličina ploda.
Možda vas interesuje i ovo:
“Lubenice su poput spužve. Ako tokom vegetacije padne previše kiše, biljke upijaju višak vode i time smanjuju koncentraciju šećera”, objašnjava Miller.
Dodaje da bi lubenica trebala imati ujednačen oblik, bez neobičnih izbočina, udubljenja ili oštećenja.
Mit: Dobra lubenica uvijek ima površinske ožiljke
Grubi, mrežasti ožiljci na kori nastaju kada vjetar nanosi prljavštinu i trlja lozu o mladi plod. Vanjske tragove mogu ostaviti i drugi vremenski uslovi te insekti.
Iako mrežasti ožiljci mogu biti jedan od pokazatelja zrelosti, oni ne garantuju kvalitet ploda. Prema Milleru, pouzdaniji pokazatelji su pjega i pruge na kori.
“Svjetliji dio uzorka postat će manje svijetlozelen i više bjelkast kako se bude približavao zrenju”, kaže on.
Pjega trebala bi biti kremasto žute boje i nalaziti se na donjoj strani lubenice.
Mit: Lubenice dozrijevaju nakon berbe
Lubenice prestaju dozrijevati onog trenutka kada se uberu, pa njihov okus nakon berbe ostaje gotovo isti.
Na sobnoj temperaturi promjene su minimalne, zbog čega Miller preporučuje da se cijele lubenice čuvaju na kuhinjskom pultu. Nakon rezanja, treba ih spremiti u frižider u hermetički zatvorenoj posudi.
Ipak, lubenica s vremenom omekšava i počinje se kvariti. Posebno je osjetljiva na etilen pa će brže stariti ako se čuva pored banana ili jabuka.
“Što je lubenica slađa ili zrelija, to brže može prezreti. To će dovesti do kašaste, gotovo zrnaste teksture”, upozorava Miller.
Zbog toga savjetuje da se lubenica nakon kupovine što prije konzumira.
