Autor: sandric84

Oslanjajući se na istraživanja dr Brajana Klasa, vanrednog profesora globalne politike na Univerzitetu Koledž London, mnogi imaju osjećaj da se „razum svakodnevice” — ono što smo smatrali uređenim, stabilnim i predvidivim — raspada.

Razloga za taj utisak ima mnogo: ratovi, klimatske krize, politička nestabilnost, ekonomske krize, brze promjene tehnologije i brzi društveni potresi.

Ali — prema Klasu — problem nije samo u sadržaju krize, već u samom načinu na koji je moderni svijet ustrojen.

U svojoj analizi, Klas objašnjava da smo u prošlosti — na primjer, kao lovci–sakupljači — živjeli u svijetu koji je za pojedince bio često nepredvidiv i „haotičan” na lokalnom nivou, ali globalno je bio vrlo stabilan: promjene su dolazile sporo, svijet je bio „sporiji”.

Danas je obrnuto — naše svakodnevice su predvidive i udobne. Imamo tehnologiju, stabilnu infrastrukturu, ekonomsku predvidivost. Ali globalni sistem — politika, ekonomija, ekologija, međunarodna trgovina — izuzetno je osjetljiv i nestabilan.

Kompleksnost, međuzavisnost i efekat „pepeljuge”

Klas posmatra savremeni svijet kao kompleksan sistem — ne skup nezavisnih dijelova, već međusobno povezanih tačaka čime svaka akcija, svaki šok, ima potencijal da dovede do lančane reakcije.

U složenim sistemima, pišu strani mediji, nije dovoljno razumjeti samo pojedine elemente — važno je razumjeti i kako oni izgledaju u interakciji.

Kao kada neki dio globalnog lanca — bilo politika, finansije, ekologija — „kikne”, efekat može da se raširi daleko šire nego što izgleda.

Modeli i istorijske paradigme često padaju u jamu. Ono što je važilo do juče ne mora važiti sutra. To objašnjava, na primjer, nagle padove demokratija, velikih uticajnih režima ili iznenadne krize koje klasične prognoze nisu mogle da obuhvate.

Takav svijet izložen je onome što se zove Događaj Crni labud — rijetkim, ali katastrofalnim i teško predvidivim događajima, koji zbog globalne međuzavisnosti urušavaju stečeno „sistemsko stanje”.

Drugim riječima: današnji svijet je, po Klasu, konstruisan tako da je duboko ranjiv. Nije riječ o „lošem svijetu” po prirodi, već o svijetu čije suštinske karakteristike čine da kada nešto krene po zlu.

Zašto imamo osjećaj da se svijet raspada

Psihološki i kognitivno, mi smo prilagođeni da vidimo promjene i krize — mnogo brže nego spori rast ili postepene promjene. Kada tenzije, ratovi, klimatske katastrofe ili ekonomske krize isplivaju na površinu, te krize dominiraju medijskim naslovima, javnim raspravama i kolektivnim osjećanjima.

To stvara utisak da je svijet u slomu. Ali, kako ukazuje Klas, taj utisak ima i skrivenu osnovu. Mi zaista živimo u svijetu gdje su sistemi krhki, i svaki „mali šok” može da pokrene globalnu nestabilnost.

Pored toga, ljudi vole da vide šablone, smislene uzorke, uzročno-posljedične veze — jer to donosi sigurnost. Ali u svijetu po Klasu — taj ugao gledanja često je obmanjujući. Mnogi događaji nemaju „čistu” predvidivost, budućnost je otvorena. A „uzročno-posljedično” razmišljanje može da nas navede na pogrešne zaključke.

Zato nam se čini da se svijet raspada. Ne samo zato što je situacija teška, već i zato što je globalna struktura svijeta izuzetno osjetljiva. Mi više nismo navikli da živimo u takvom, brzo mijenjajućem i složenom sistemu.

Da li smo to mogli predvidjeti

Prema Klasu, do izvjesne mjere, da. I čak više od toga: mogli smo znati da će svijet postati ranjiviji i nestabilniji — jer su se pojavljivali znakovi, modeli i prijetnje zbog kojih je „kutija s peskom”, po njegovoj metafori, postajala sve viša i krtija.

U svojoj knjizi on navodi da je globalna međuzavisnost — u političkom, ekonomskom, tehnološkom smislu — dovela do toga da su sistemi izloženi „lančanim rušenjima”.

Krajnja poenta je da iako ne možemo predvidjeti tačno šta će se desiti, logika složenih sistema govori da je nestabilnost neizbježna — i da je samo pitanje kada. Međutim, ono što često nedostaje jeste svijest o toj krhkosti.

Prognoze često podrazumijevaju da je budućnost produžetak prošlosti i da će ono što je važilo do sada važiti i sutra. A Klas ipak upozorava da upravo taj pristup — linearni, sigurni — može da nas dovede u opasnost. U stvarnosti sistemi reaguju nelinearno, neočekivano, često preko „efekta pepeljuge”.

Kako preživjeti u svijetu na ivici haosa

Prema Klasu, treba da gradimo otporne i fleksibilne sisteme tako da, kada šok stigne, sistem ne pukne kao staklo, već ima „zglobove i fleksibilnost”. Moramo da prihvatimo da ne možemo sve da predvidimo i da je nesigurnost neizbježna, piše Magazin Politika.

Ali to ne znači nemoć, već znači da treba biti spreman na više scenarija, da gradimo institucije i društva otporna na promjene. Potrebna je kolektivna svijest o međuzavisnosti i ranjivostima — da ljudi, organizacije i države ne gledaju samo u „svoj mikro-svijet”, već imaju dugoročnu strategiju i solidarnost.

Na sličnu temu:

Kina robotima osvaja svijet

Masna jetra sve je češći problem brojnim ljudima zbog nezdrave prehrane i dugotrajnog sjedenja.

Nutricionisti su napravili praktičan sedmodnevni jelovnik sa tri obroka dnevno, fokusiran na zdrave namirnice koje potpomažu regeneraciju jetre.

Opšte smjernice su: potpuno izbjegavanje alkohola, čak i u minimalnim količinama, manji, redovni obroci, bez prejedanja, puno vode, blaga kafa. Fokus je na povrću, masnoj ribi, integralnim žitaricama, zdravim mastima i laganim proteinima.

Izbjegavajte prženu i masnu hranu, crveno meso, slatkiše, pekarske proizvode, gazirana pića i brzu hranu, prenosi Kurir.rs.

Dan 1

Doručak: zobene pahuljice s vodom, uz dodatak kašičice mljevenog lana, nekoliko kolutova banane i malo cimeta.
Užina: jabuka ili kruška.
Ručak: pečeni losos ili skuša s miješanom salatom od špinata, rikole, maslinovog ulja i limuna.
Večera: supa od brokule i kuvana tikvica, uz mali integralni hljeb.

Dan 2

Doručak: omlet od dva bjelanjka i jednog cijelog jaja sa špinatom i paradajzom.
Užina: šaka oraha.
Ručak: piletina kuvana ili pečena u rerni, uz karfiol kuvanu na pari i zelenu salatu.
Večera: salata od naribane cikle s limunom i kašičicom maslinovog ulja, uz malo posnog sira.

Dan 3

Doručak: smoothie od šake špinata, pola banane, pola jabuke, kašičice lana i vode.
Užina: 2–3 marelice ili breskva; zimi 2 suve marelice bez šećera.
Ručak: grah kuhan u vodi, s dodatkom svježeg peršuna.
Večera: pečena tikvica i kuvana brokula uz nekoliko kapi limunovog soka.

Dan 4

Doručak: integralni tost s avokadom i nekoliko kapi limuna.
Užina: jogurt s probioticima.
Ručak: file oslića ili pastrmke, kuvani krompir i salata od kupusa.
Večera: povrtna supa (mrkva, tikvica, brokula, malo riže) kuvana na vodi.

Dan 5

Doručak: proso kuvan na vodi, sa kašičicom meda i nasjeckanim bademima.
Užina: narandža.
Ručak: grašak kuhan na vodi s dodatkom mrkve, uz komad integralnog hljeba.
Večera: salata od krastavca i paradajza s jednim kuvanim jajetom.

Dan 6

Doručak: kaša od heljde s malo borovnica; ako nema borovnica može jabuka.
Užina: šaka badema.
Ručak: ćureći file s brokulom kuhanom na pari i nekoliko kapi limuna.
Večera: varivo od tikvica i mrkve s malo maslinovog ulja dodatog nakon kuhanja.

Dan 7

Doručak: grčki jogurt (2% m.m.) sa kašičicom lana i nekoliko malina.
Užina: kivi ili jabuka.
Ručak: rižoto s povrćem (riža, tikvica, mrkva, peršin, kašičica maslinovog ulja).
Večera: pečena cvekla s rikolom i kašičicom maslinovog ulja.

Dodatne preporuke

Svaki dan popiti 1–2 šoljice zelenog čaja, to pomaže u smanjenju upale i masnoće u jetri. Barem jednom dnevno uključiti porciju brokule, karfiola ili cevkle. Ovo povrće je posebno učinkovito u čišćenju jetre od toksina. Omega-3 masne kiseline konzumirati 2–3 puta sedmično, najbolje iz lososa, skuše ili sardina. Alkohol u potpunosti izbjegavati najmanje 3–6 mjeseci, jer čak i male količine usporavaju oporavak jetre.

Ovaj jelovnik je namijenjen održavanju zdrave funkcije jetre i smanjenju masnoće u organu kroz prirodne, lako probavljive i nutritivno bogate obroke koji mogu značajno pridonijeti zdravlju jetre.

Više o ovoj temi:

Preventivni pregledi: Svaki drugi pacijent ima masnu jetru

Mladi sir najbolja namirnicia za čišćenje jetre

U Evropi odobren lijek protiv masne jetre

Benefiti posta su brojni. Još od kraja 19. vijeka stručnjaci su proučavali djelovanje posta na ljudsko zdravlje. I još tada je otkriveno da je to stanje kada je organizam prinuđen da funkcioniše koristeći sopstvene rezerve.

Post, prije svega, pročišćava dušu. Na površinu izlaze potisnute misli i osjećanja, koji mogu biti prijatnog i neprijatnog karaktera. S obzirom na to da problemi konačno izlaze na čistac, ovo je period kada imamo priliku da nađemo jasniji uvid u njihovo rješenje.

Prije svega, trebalo bi se uzdržati od grešnih misli, ali je post potpun i ukoliko se uzdržavate od mrsne hrane. Mnogi vjernici će ispoštovati sva pravila posta.

Post na vodi

Post na vodi, posebno kada traje četiri nedjelje, može imati značajne efekte na naše tijelo, kako fizičke tako i mentalne. Tokom tog perioda, tijelo prolazi kroz različite faze prilagođavanja koje uključuju detoksikaciju, regeneraciju ćelija i balansiranje metabolizma.

Kada čovjek posti, svakog dana pruža dugotrajnu poštedu i obnavljanje svakom organu u tijelu. Naročito je dobar za zdravlje organa za varenje, a dosta utiče i na kvalitet krvi, koja je osnova zdravlja ljudi.

U toku prva tri dana privikavamo se na post. Post, počinje da pokazuje prve benefite već nakon četiri dana. Tijelo prelazi iz faze korišćenja glikogenskih rezervi u stanje ketoze, gdje sagorijeva masti za energiju, da bi u drugoj nedelji započeo proces detoksikacije tijela. Punu fazu detoksikacije, tijelo doživljava između druge i četvrte nedelje.

Pročitajte više o ishrani:

Idealna ishrana za penzionere: ovo je hrana koja održava vašu vitalnost i zdravlje

Post stimuliše autofagiju– proces kojim tijelo razgrađuje i uklanja oštećene ćelije, čineći prostor za stvaranje novih i zdravih. Ovo doprinosi pomlađivanju kože, smanjenju bora i poboljšanju strukture tkiva​. Takođe, pomaže jačanju imunološkog sistema.

Smanjenje upala: Post ima antiinflamatorni efekat, pomaže u balansiranju hormona i poboljšava funkciju imunog sistema, što može smanjiti rizik od hroničnih bolesti poput dijabetesa i kardiovaskularnih problema​.

Odmor za probavni sistem

Tokom posta, digestivni sistem radi smanjenim intenzitetom, što omogućava regeneraciju i poboljšanje apsorpcije hranljivih materija nakon završetka posta​.

Podmlađivanje kože: Već poslije nekoliko dana mogu da se uoče efekti posta na koži. Postaje ljepša i blistavija, kao da ste se podmladili nekoliko godina. Oštre linije i bore postaju manje upadljive, koža postaje mlađa, dobija ljepšu boju i sjaj, a poboljšava se i sama struktura tkiva.

Vitalni organi zaštićeni i bez štetnih posledica: Čak i kada gladujete vitalni organi kao što su mozak, srce, žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem su u potpunosti zaštićeni i pošteđeni od bilo kakvih štetnih posljedica. A naš organizam podstiče izgradnju novih ćelija.

Detoksikacija: Jetrai bubreziintenzivno rade na eliminaciji toksina. Ovo može rezultirati boljim kvalitetom kože i osjećajem svježine.

Mentalna jasnoća: Mozak koristi ketone kao alternativni izvor energije, što može poboljšati koncentraciju i smanjiti osećaj mentalne magle, piše Magazin Novosti.

Prekinuti razgovor nije bezazlena stvar. Ali jeste dozvoljen, samo pod jednim uslovom: mora da doprinese daljoj konverzaciji.

Istina je da teorija zvuči jednostavno. Pokušate sa onim klasičnim rezom, kao što je “Izvini, mogu li samo da dodam”, i očekujete da to riješi stvar. Ali praksa je mnogo prljavija. Ljudi su tanki, ego je krhak, a dinamika razgovora može da sklizne u pasivnu agresiju brže nego što mislite.

Zato je važno da razlikujete prekid koji služi razgovoru od prekida koji služi vama.

Ako uskačete da dominirate, ubrzavate sagovornika ili se gurate bez potrebe, to se osjeti. Ali ako ste tu da razjasnite, dodate ključnu informaciju ili spriječite da se tema izgubi, prekid postaje znak profesionalnosti.

1. Prekid uz okvir

Ovaj trik koriste urednici, PR-ovi i svi koji znaju da vrijeme nije beskonačan resurs. Suština je da objasnite zašto prekidate prije nego što prekinete. To je meka verzija kontrole, a zvuči kao pomoć, ne kao napad.
“Izvini što te prekidam, samo da ne izgubimo nit.”
“Mogu li samo na trenutak da uskočim, jer mislim da je ovo važna tačka.”
U ovom formatu sagovornik ne gubi lice, a vi dobijate prostor da kažete ono što treba bez tenzije.

2. Prekid pitanjem

Ako razgovarate sa osobom koja sve shvata lično, ovo je vaš najbolji alat. Pitanje zvuči kao uključenje, ne kao sječenje rečenice.
“Samo da provjerim, da li misliš na X ili na Y”
“Dozvoli da te pitam nešto prije nego što nastaviš.”
Čim postavite pitanje, razgovor mijenja fokus. Tema postaje jasnija, a vi diskretno preuzimate kontrolu bez ijedne oštre riječi.

3. Prekid govorom tijela

Ljudi koji rade u medijima ovo koriste svakodnevno. Govor tijela umije da presječe, ali nježno, bez ijedne verbalne intervencije. Ponekad je dovoljno da samo pošaljete signal.

Kako izgleda prekid tijelom:

• lagano podizanje ruke
• blago naginjanje naprijed
• kontakt očima sekund duže nego inače
• kratak udah kao znak da želite da se uključite

Neverbalni signal u pristojnim društvenim situacijama znači samo jedno, imam nešto važno da kažem. A taj način je uvijek manje agresivan od riječi koje preskaču preko sagovornika.

Na kraju, poenta je jednostavna. Prekinuti nekoga nije problem. Problem je kako to uradite. Kad to naučite, razgovori postanu brži, jasniji i bez drame, prenosi Ona.rs.