Ruže vam slabije cvjetaju, pogledajte koji su razlozi

Ruže ne zavise samo od rezidbe, zalivanja i prihrane.

Veliku ulogu ima i ono što raste oko njih, jer pogrešno odabrane biljke mogu im oduzeti vodu, hranljive materije, sunčevu svjetlost i vazduh, što dovodi do slabijeg cvjetanja i lošijeg razvoja grma

Birajte biljke sa sličnim potrebama

Sadnja biljaka koje se međusobno nadopunjuju jedan je od najjednostavnijih načina da vrt bude zdraviji i otporniji. Dobri “susjedi” mogu odbijati štetočine, privlačiti oprašivače, poboljšati kvalitet zemljišta i učiniti cvjetnu gredicu ljepšom tokom cijele sezone.

Međutim, kod ruža, koje važe za nešto zahtjevnije biljke, pogrešan izbor može brzo dovesti do problema. Umjesto bogatog cvjetanja, vrtlari se mogu suočiti s viškom vlage oko lišća, nedostatkom prostora za korijen, slabijom cirkulacijom vazduha i većim rizikom od bolesti.

Prva greška je sadnja ruža uz biljke koje imaju potpuno drugačije potrebe za vodom.

Ruže vole redovno zalivanje i najbolje uspijevaju u ravnomjerno vlažnom zemljištu, kaže Ves Harvel (Wes Harvell), stručnjak za ruže iz kompanije Jackson & Perkins.

“Sadnja ruža uz biljke koje vole suvo i toplo zemljište otežava održavanje režima zalivanja koji odgovara svim biljkama”, objašnjava Harvel.

Zbog toga preporučuje sadnju biljaka koje vole sličan nivo vlage i mnogo sunčeve svjetlosti.

Ne sadite biljke pregusto

Jednako je važno izbjeći pregustu sadnju. Ružama je potreban dobar protok vazduha jer se tako smanjuje rizik od pojave crne pjegavosti i pepelnice.

“Guste sadnje zadržavaju vlagu oko lišća i usporavaju njegovo sušenje nakon kiše ili zalivanja”, upozorava Harvel.

Zbog toga oko grmova ruža treba ostaviti dovoljno prostora kako bi vazduh mogao slobodno da cirkuliše.

Korijen mora imati dovoljno prostora
Problem nije samo iznad zemlje. Ružama je potreban prostor i ispod površine jer imaju dubok i razgranat korijenov sistem.

Ondrea Kid (Ondrea Kidd), osnivačica farme cvijeća Sowing Joy Farm, savjetuje da se izbjegavaju agresivne puzavice i veliki grmovi posađeni preblizu ružama.

“Ruže vole prostor oko svog dubokog i složenog korijenovog sistema”, kaže Kid.

Kao bolje komšije navodi lavandu, monardu i verbenu, koje imaju manje agresivan korijen.

Pazite na bolesti i štetočine

Česta greška je i sadnja biljaka koje su podložne istim bolestima i štetočinama kao ruže.

Cinije, kosmos i zevalice mogu izgledati vrlo lijepo uz ruže, ali su osjetljive na rđu, pepelnicu, lisne vaši i tripse.

“Kada se sade uz ruže, rizik od širenja bolesti i štetočina značajno raste, a njihovo suzbijanje postaje mnogo teže”, upozorava Kid.

Zato preporučuje raznovrsnu sadnju i kombinovanje različitih biljnih porodica. Kao dobar izbor izdvaja lavandu, neven, stolisnik i kadulju.

Možda vas interesuje i ovo:

Cvijeće koje voli sunce i uspijeva na 40 stepeni

Držite paradajz i krompir dalje od ruža

Poseban oprez potreban je kod biljaka iz porodice pomoćnica, među koje spadaju paradajz, patlidžan, krompir i petunije.

One troše mnogo hranljivih materija pa ružama mogu oduzeti ono što im je potrebno za zdrav rast i bogato cvjetanje.

“Po pravilu, biljke iz porodice pomoćnica ne bi trebalo saditi na udaljenosti manjoj od 2,5 do tri metra od ruža”, savjetuje Kid.

Osim toga, ruže i pomoćnice osjetljive su na pojedine iste bolesti, pa se infekcije mogu lakše širiti između njih.

Ružama je potrebno mnogo sunca

Prateće biljke treba da dopunjuju ruže, a ne da im budu konkurencija, piše tportal.

Brzorastuće vrste koje vremenom prerastu ružine grmove mogu im zakloniti sunce, smanjiti protok vazduha i potisnuti ih u drugi plan.

“Većini ruža potrebno je najmanje šest sati direktnog sunčevog svjetla dnevno kako bi obilno cvjetale. Zato treba izbjegavati biljke koje će ih s vremenom zasjeniti”, kaže Harvel.

Savjetuje i da se biraju biljke koje cvjetaju u različitim periodima godine kako bi vrt bio zanimljiv od proljeća do jeseni.

Na kraju, stručnjaci podsjećaju da ne postoji univerzalno rješenje. Vrsta zemljišta, klima, količina sunca i sorta ruža određuju koje će biljke biti dobri susjedi.

“Prije nego što odaberete biljke koje ćete saditi uz ruže, razmislite kako cijeli vrt funkcioniše tokom sezone. Cilj nije samo popuniti prostor oko ruža, već stvoriti okruženje koje će im pomoći da budu zdravije i bogatije cvjetaju”, zaključuje Harvel.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri iz SAD otišli na odmoru Italiju i odlučili da se ne vrate

Penzionisani učitelji iz New Yorka, 74-godišnji Tony Smarel i njegova 75-godišnja supruga Francine, donijeli su odluku koja je iznenadila njihove prijatelje. Proslavu 50 godina braka u Veneciji iskoristili su kao povod da zauvijek napuste Sjedinjene Američke Države. Oni su se preselili na jug Italije.

Presudni trenutak dogodio se na Trgu svetog Mark. Tada je lokalni kvartet zasvirao pjesmu Malafemmina. Istu melodiju koju je Tonyjev otac svake večeri puštao njegovoj majci. Emotivna povezanost s italijanskim korijenima ubrzo je prerasla u konkretan korak. U novembru 2023. godine kupili su kuću u gradiću Scalea, prodali imovinu u Americi i započeli novu životnu epizodu na Mediteranu.

Kuća na obali za 150.000 eura umjesto milionskih iznosa

Bračni par navodi da je u SAD-u nezamislivo kupiti nekretninu u blizini mora po cijenama kakve nudi jug Italije. Za dom u gradu Scalea izdvojili su 150.000 eura. Nakon toga su uložili dodatna sredstva u potpunu adaptaciju – renoviranje kuhinje, dva kupatila, te zamjenu instalacija, stolarije i novu fasadu.

“Da smo željeli sličnu kuću na obali Kalifornije, morali bismo izdvojiti između jedan i dva miliona dolara”, objasnio je Tony za CNN, a prenosi N1.

Mjesečni računi: 1.000 eura umjesto 4.800 eura

Pored drastične razlike u cijeni nekretnina, najveće iznenađenje dočekalo ih je pri poređenju svakodnevnih životnih troškova. Dok su u Americi mjesečno trošili između 4.500 i 4.800 eura, njihov trenutni budžet u Italiji iznosi oko 1.000 eura, što uključuje i redovne odlaske u restorane.

“Prijatelji su nam govorili da je potrebna velika hrabrost za selidbu u 74. godini, ali za nas je ovo bila jednostavna promjena životnog stila – i to najbolja moguća”, zaključuje Tony.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koristite mobilni dok je na punjaču: Evo šta kažu stručnjaci

Danas smo toliko vezani za pametne telefone da ih često koristimo čak i dok se pune. Mnogi se zbog toga pitaju može li takva navika skratiti vijek trajanja baterije.

Kratak odgovor je – ne.

Iako će se telefon možda puniti sporije ako ga koristite tokom punjenja, to uglavnom ne utiče na dugovječnost baterije.

Za to su u velikoj mjeri zaslužne tehnologija premošćavanja punjenja (bypass charging) i sistemi za odvođenje toplote.

Kod premošćavanja punjenja, kada priključite telefon na punjač i nastavite da ga koristite, uređaj dio energije preusmjerava direktno na rad aplikacija umjesto na punjenje baterije.

Možda vas interesuje i ovo:

Da li smo postali zavisni od mobilnog telefona i interneta?

Na taj način štiti bateriju od prekomjernog zagrijavanja, koje može da utiče na njen vijek trajanja.

Korišćenje telefona za zahtjevne aktivnosti, poput igranja igrica ili obrade videa, može izazvati veće zagrijavanje uređaja, pa ova funkcija pomaže da se ono smanji.

Loša strana

Loša strana je što ćete nakon takvih aktivnosti primijetiti da se baterija nije mnogo napunila.

Razlog je jednostavan – energija je korišćena za rad telefona, a ne za punjenje baterije.

Jedan od prvih telefona sa ovom funkcijom bio je Sony Xperia 1 II iz 2020. godine, koja je nosila naziv Heat Suppression Power Control.

Danas je dostupna na mnogim premijum modelima kompanija Samsung, Google, Xiaomi i ZTE. Appleovi iPhone uređaji još ne podržavaju ovu funkciju.

Čak i bez nje, telefon će se samo sporije puniti ako ga koristite dok je priključen na punjač.

Možda vas interesuje i ovo:

Obavite sami mali servis na telefonu

Ako primijetite da se uređaj previše zagrijava, najbolje je da ga prestanete koristiti dok se ne ohladi. Većina modernih telefona ima napredne sisteme za upravljanje baterijom i kontrolu temperature.

Dakle, korišćenje telefona tokom punjenja samo po sebi nije štetno, ali ga je ipak bolje izbjegavati kada god možete.

Ako treba da odgovorite na poruku, obavite poziv ili provjerite nešto na internetu, nema razloga za brigu. Međutim, zahtjevnije aktivnosti poput igranja igrica ili montaže videa mogu usporiti punjenje.

Mitovi o punjenju baterije

Još jedna česta zabluda jeste da telefon ne treba ostavljati na punjaču preko noći. To nije tačno, piše b92.

Moderni telefoni imaju ugrađene zaštitne mehanizme koji prekidaju punjenje kada baterija dostigne 100 odsto.

Mnogi modeli čak uče navike korisnika i usporavaju punjenje pri kraju kako bi baterija bila puna baš kada se probudite.

Takođe, nije potrebno čekati da se baterija potpuno isprazni prije nego što je ponovo napunite. Naprotiv, stručnjaci preporučuju da telefon punite kada je nivo baterije između 20 i 80 odsto, jer se na taj način može produžiti njen vijek trajanja.

Zaključak je da korišćenje telefona tokom punjenja neće oštetiti bateriju, osim ako ne dovede do pregrijavanja uređaja. Ipak, ako želite da se telefon napuni što brže, najbolje je da ga tokom punjenja koristite što manje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioner iz Srpske penziju prima punih 76 godina

Jedan korisnik Fonda PIO, pravo na penziju ostvario je još davne 1950 godine. To znači da penziju prima 76 godina, i on je ujedno najdugovječniji korisnik Fonda PIO.

Prema njihovoj statistici, prosječna starost korisnika penzija u Srpskoj iznosi 72,53 godine kada je riječ o starosnoj, dok korisnici invalidske penzije imaju prosječno 67,95 godina.

Fond PIO trenutno ima tri korisnika koja imaju 106 godina, dok je broj penzionera starijih od 90 godina znatno veći.

“Na osnovu obrađenih podataka za isplatu penzija za jun, evidentirano je 5.557 korisnika starijih od 90 godina”, navode iz Fonda PIO RS.

Ipak, najupečatljiviji podatak ne odnosi se na godine života, već na dužinu korišćenja prava na penziju. Riječ je o korisniku porodične penzije čije pravo traje duže od svih ostalih u sistemu.

“Korisnik koji najduže koristi pravo je korisnik porodične penzije i ostvaruje pravo od 1950. godine, odnosno 76 godina”, pojašnjavaju iz Fonda PIO RS.

Možda vas zanima i ovo:

Penziju u Srpskoj prima pet penzionera starijih od 100 godina

Kada je riječ o stažu osiguranja, podaci pokazuju da veliki broj korisnika ima ostvaren pun radni vijek.

“Prosječan radni staž korisnika starosne penzije u Republici Srpskoj zaključno sa junskom obradom penzija je 32,85 godina. Pun radni staž sa 40 godina i više godina ima 77.502 korisnika”, navode iz Fonda PIO.

S druge strane, značajan broj korisnika penziju je ostvario sa znatno kraćim stažom osiguranja.

„Manje od 30 godina staža osiguranja ima 75.229 korisnika prava Fonda PIO”, navode oni.

Podijeli tekst sa drugima na:

Toplo vrijeme do 15. avgusta, u petak i subotu moguća kiša

U Republici Srpskoj se očekuje nastavak vrlo toplog vremena. Blaži pad temperature vazduha očekuje tek nakon 15. avgusta, upozoravaju iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Maksimalna temperatura vazduha sutra (četvrtak) će biti od 35 do 41, a u višim predjelima oko 30 stepeni Celzijusovih, navodi se u saopštenju.

U petak, 7. avgusta, maksimalna temperatura vazduha biće od 32 do 38. U višim predjelima oko 28, dok se u subotu, 8. avgusta, očekuje malo niža temperatura vazduha od 30 do 36, u višim predjelima oko 25 stepeni Celzijusovih.

Možda vas interesuje i ovo:

Vrućine mogu biti opasne za starije: Evo kako da se zaštitite

U petak i subotu očekuje se nestabilno vrijeme uz povremene pljuskove sa grmljavinom.

Ponegdje su moguće lokalne nepogode praćene jačim pljuskovima, jakim vjetrom i pojavom grada.

Podijeli tekst sa drugima na:

Mokra plahta na prozoru hladi sobu bolje od ventilatora

Ventilator ne snižava temperaturu zraka u prostoriji. On samo tjera zrak preko kože, pa se znoj brže isparava i čovjeku se čini hladnije. Vlažna plahta obješena ispred otvorenog prozora radi drugačije, jer zaista hladi zrak koji ulazi. Ali radi samo kada je vanjski zrak suh.

Prvo treba razjasniti razliku, jer se ventilator i hlađenje često miješaju.

Ako u praznu sobu uključite ventilator i ostavite ga da radi sat vremena, temperatura u toj sobi neće pasti. Naprotiv, blago će porasti, jer i sam motor proizvodi toplotu.

Ventilator djeluje samo na čovjeka, ne na prostoriju. Zbog toga ga nema smisla ostavljati upaljenim u sobi u kojoj niko nije.

Voda koja odnosi toplotu sa sobom

Mokra plahta radi po drugom principu, i vrijedi ga objasniti.

Da bi voda iz tečnog stanja prešla u paru, treba joj energija. Tu energiju uzima iz okoline, dakle iz zraka koji je okružuje.

Kada zrak prolazi kroz vlažnu tkaninu, dio vode ispari, a toplota potrebna za to isparavanje odlazi iz tog zraka. Zrak koji izađe s druge strane hladniji je nego onaj koji je ušao.

To je isti razlog zbog kojeg vam je hladno kada mokri izađete iz vode, čak i po vrućem danu.

Zašto radi samo kad je vazduh suh

Ovdje je uslov zbog kojeg trik kod nas ponekad ne pomogne.

Vazduh može primiti ograničenu količinu vlage. Kada je već zasićen, voda nema kuda ispariti.

Ako je vani sparno, dakle vlažno i toplo, plahta neće ohladiti gotovo ništa, a vlagu u sobi će još povećati. Rezultat je da bude neugodnije nego prije.

Ako je vani suho, kakav je vazduh u kontinentalnim krajevima za vrijeme suhih vrućina, razlika se osjeti.

Zato ovaj postupak dolazi iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka, gdje je zrak suh. U primorju, gdje je vlaga visoka, ima znatno manji učinak.

Kako se radi

Postupak je jednostavan, ali detalji mijenjaju rezultat.

Plahta ili veliki ručnik se navlaži i dobro iscijedi. Ne smije kapati, jer previše vode znači previše vlage u prostoriji.

Objesi se ispred otvorenog prozora, tako da zrak koji ulazi mora proći kroz nju.

Na suprotnoj strani sobe otvori se prozor ili vrata, da bi se stvorio prolaz. Vazduh mora imati kuda ući i kuda izaći, inače nema strujanja, a bez strujanja nema ni hlađenja.

Najbolje djeluje uveče, noću i rano ujutro, kada je vanjski zrak hladniji od onog u sobi. U podne nema smisla, jer bi se u sobu uvlačio topao zrak.

Šta ne treba raditi

Nekoliko stvari kvari učinak ili pravi novi problem.

Plahtu ne treba stalno kvasiti i držati mokrom danima. Trajno povišena vlaga u zatvorenoj prostoriji pogoduje razvoju buđi, posebno u uglovima i iza namještaja.

Nakon korištenja prostoriju treba kratko i snažno provjetriti, da vlaga izađe.

Ne treba očekivati efekat klime. Razlika je od jednog do nekoliko stepeni, ovisno o vlažnosti i strujanju, i traje dok tkanina ne presuši.

I još jedna sitnica koja pomaže više nego što se očekuje: prije nego se uopšte krene s plahtom, treba zatvoriti roletne i zavjese na prozorima okrenutim prema jugu i zapadu, i to danju. Najveći dio toplote ulazi kroz staklo, a zaustaviti je izvana lakše je nego hladiti je poslije.

Ako u kući ima starijih osoba, male djece ili hroničnih bolesnika, ovakvi postupci nisu zamjena za hlađenje. Kod dužih toplotnih talasa vrijedi potražiti prostor s klimom, makar na nekoliko sati dnevno, piše N1.

Podijeli tekst sa drugima na:

Danas isplata uvećanih penzija u FBiH, penzioneri nezadovoljni

Isplata julskih penzija u Federaciji BiH uvećanih za 3,5 odsto počeće danas, s tim da penzioneri u narednom periodu očekuju i veće povećanje.

Naime, odluka da se penzije povećaju za 3,55 odsto je privremena. Čekaju konačni statistički podaci koji se uzimaju u obzir prilikom povećanja penzija. Prilikom ovog privremenog tzv. akontativnog povećanja uzet je u obzir podatak koji kaže da nije došlo do rasta potrošačkih cijena. Razlog tome bio je što je u tom periodu došlo do pada cijena nafte. S druge strane, penzioneri smatraju da to nije tačno. Tvrde da su potrošačke cijene rasle i da je zbog toga trebalo doći do većeg povećanja penzija, a ne samo od 3,55 odsto.

“Dobili smo detaljno objašnjenje zbog čega je sada riječ o akontativnom povećanju od 3,5 odsto i na koji način će biti izvršen konačan obračun. To će biti urađeno kada budu poznati svi statistički podaci. To ćemo prenijeti našem članstvu kako bi svi imali tačne informacije i znali šta mogu očekivati. Penzioneri nikada ne mogu biti zadovoljni. Penzije su i dalje male, posebno one sa najnižim primanjima”, rekao je nedavno Izet Rizvo, predsjednik Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera FBiH.

Novi obračun početkom septembra

Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike, rekao je da od ove godine penzije podliježu obaveznom usklađivanju dva puta godišnje. Naglasio je da je prvo usklađivanje izvršeno u januaru i da je iznosilo 11,26 odsto.

“Procenat od 3,5 odsto ne može biti manji, jer predstavlja minimalan iznos utvrđen na osnovu trenutno raspoloživih podataka”, rekao je Delić.

On je istakao da će nakon konačnog obračuna penzioneri eventualno razliku dobiti uz isplatu penzije početkom septembra.

Kada je riječ o julskim penzijama, najniža penzija za one koji su ostvarili pravo na penziju do 1. januara 2026. godine iznosiće 690 KM. Do sada je bila 666 KM.

Zagarantovana penzija iznosiće 823 KM, dok će najviša penzija iznositi 3.450 KM.

Za one koji su pravo na penziju ostvarili tokom 2026. godine primjenjuju se novi zakonski obračuni po dužini penzionog staža, pa su najniže penzije od 449 KM (za manje od 20 godina staža) do 712 KM (za 40 i više godina staža).

Za korisnike koji su pravo ostvarili po posebnim propisima, poput boračke populacije, najniža penzija sada iznosi 690 KM. Prosječna samostalna julska penzija u FBiH iznosiće 881 KM.

Za isplatu julskih penzija za ukupno 471.578 korisnika osigurano je 370,17 miliona KM, saopšteno je ranije iz Fonda PIO FBiH.

Podijeli tekst sa drugima na:

Nekad je bio robna kuća cijele Jugoslavije, danas se tu prodaje cvijeće

Za generacije koje su odrastale sedamdesetih i osamdesetih godina Trst nije bio samo grad preko granice.

Bio je mjesto gdje su se kupovale prve Levis farmerke, Trussardi majice, italijanska kafa i video-kasete, ali i simbol jednog drugačijeg svijeta. Danas je čuveni Ponte Roso mnogo mirniji, a umjesto redova Jugoslovena s punim kesama, na njemu uglavnom dominiraju cvjećari.

“Sa 16 godina sam sjeo u voz i otišao po farmerke”

Upravo na ta vremena podsjetio je Milan Jovanović Strongman, bivši svjetski šampion u powerliftingu, jedan od najpoznatijih srpskih strongman takmičara, pisac i bloger, čija je objava na društvenim mrežama izazvala brojne reakcije ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

“Sećam se sa 16 godina kad iskukam lovu od ćaleta i keve, sednem u voz i odem u Trst po farmerke i kafu. Dobiješ nešto maraka, hiljadu saveta da paziš na pasoš i novac, i pravac Ponte Roso”, napisao je, a prenose Nezavisne novine.

Dodaje da tada nije razumio zašto su roditelji toliko brinuli, ali da danas, kao otac, sve vidi drugačije.

“Tad nisam razumeo, sad razumem. Ja Vasu sa 16 ni mrtav ne bih pustio.”

Trst je bio prozor u Zapad

Za milione građana tadašnje Jugoslavije odlazak u Trst nije značio samo kupovinu.

“To nije bio običan odlazak u kupovinu. To je bio prozor u svet”, piše Jovanović.

Prisjeća se kako je bilo dovoljno izaći na željezničkoj stanici Trieste Centrale i pratiti rijeku ljudi.

“Nije ti trebala mapa. Samo pratiš kolonu Jugoslovena sa kesama u rukama. Nema šanse da se izgubiš.”

Subotom su vozovi, autobusi i automobili pristizali iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Skoplja, Niša, Banjaluke i brojnih drugih gradova. Govorilo se da je pojedinim vikendima u Trst dolazilo i više od 100.000 ljudi.

Farmerke, kafa i italijanski parfemi

Najveća gužva bila je na čuvenom Ponte Rosu, gdje se kupovalo gotovo sve što je tada predstavljalo simbol Zapada.

Najtraženije su bile Levis i Rifle farmerke, Trussardi i druge italijanske marke, parfemi, obuća, kafa, tehnika i video-kasete.

Jovanović se prisjetio i anegdote koju je godinama prepričavala njegova porodica.

“Ćale nije imao sitno pa mi je dao hiljadu maraka i rekao: ‘Ponovi za mnom. Potrošiš dvesta, vratiš osamsto.’ Naravno da sam skoro sve potrošio.”

Kako kaže, kući se vratio sa novom garderobom, parfemom i poklonima za roditelje.

“Godinu dana mi je nabijao na nos, a mene bilo briga. Mirisao sam najbolje, odeven kao Italijan.”

Zašto je baš Trst bio toliko važan?

Poslije Udinskog sporazuma krajem pedesetih godina stanovnicima pograničnih područja olakšan je prelazak granice, a šezdesetih su građani Jugoslavije među rijetkima u istočnoj Evropi relativno lako dobijali pasoše i mogli bez viza putovati u veliki dio Evrope.

Mnogi su upravo u Trstu prvi put vidjeli izloge prepune zapadne robe.

Trgovci su brzo shvatili ko su im najbolji kupci. Mnogi su naučili srpskohrvatski jezik, jer su upravo Jugosloveni ostavljali najveći promet.

S druge strane, dio lokalnog stanovništva nije bio oduševljen tolikim brojem posjetilaca, ali trgovcima to nije smetalo. Vikendom su banke i mjenjačnice imale pune ruke posla mijenjajući njemačke marke i dinare za lire.

Kraj jedne epohe

Krajem osamdesetih broj kupaca počeo je da opada zbog ograničenja potrošnje deviza u inostranstvu, a ratovi devedesetih i kasnije šengenski režim praktično su označili kraj jedne ere.

Danas na Ponte Rosu više nema tezgi, gužve ni cjenkanja kakvo pamte starije generacije. Trg je uređeniji nego nekada, a umjesto trgovaca robom, najveći dio prostora zauzimaju cvjećari.

Ipak, za mnoge uspomena nije vezana za farmerke ili kafu.

“Kad danas pomislim na Trst, ne setim se prvo farmerki, ni video-kaseta, ni kafe koju smo nosili kući. Setim se uzbuđenja. Onog osećaja da sedneš u voz i ideš negde gde ti se činilo da počinje neki drugi, veći svet. Mislim da nam upravo taj osećaj danas najviše nedostaje.”

Objava je izazvala stotine komentara ljudi koji su dijelili vlastita sjećanja na putovanja u Trst, potvrđujući da je za mnoge iz svih krajeva bivše Jugoslavije ovaj italijanski grad bio mnogo više od mjesta za kupovinu – bio je simbol jednog vremena koje se i danas pamti s posebnom nostalgijom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Baka Stanka u bašti od 100 kvadrata uzgaja 30 vrsta povrća

U svoju baštu od stotinu kvadrata, pored Puta Stefana Despota u Gradišci, gdje uzgaja 30 vrsta povrća, Stanka Praskalo, penzionisani tehnolog i srednjoškolski profesor, svakodnevno unosi hiljadu želja.

“Biljke prepoznaju ko ih i koliko voli, pa zavisno od toga, napreduju. Ja ih mnogo volim i zato brzo i zdravo rastu, a mene i moju porodicu darivaju ljepotom, slašću i zdravljem”, opisuje Stanka svoju baštu.

Ove godine zasadila je četiri vrste luka, bijeli, ljubičasti, srebrenjak i pogačar, pariku žutu, zelenu i crvenu, paradajz, krastavac, plavi patlidžan, grašak, kupus, krompir, boraniju, kukuruz kokičar, dinje, lubenice…

“Sve mi je bogato rodilo. Divota jedna. Slikajte me pored lubenice. Zalivam je ujutro i naveče. Svakog jutra, vidno je veća, krupnija. Ne kaže se uzalud, za takvo nešto, da raste kao iz vode. To važi za lubenice, ali i druge biljke koje bi se na ovolikoj vrelini, bez vode, za dan ili dva sasvim se osušile.”

Pored bašte je nekoliko voćki. Najveća je smokva. Grane su se povile od roda. I vinova loza je dugačka, bujna i rodna. I o tome Stanka priča naširoko i sa ljubavlju:

“Pelcer grožđa dobili smo od prijatelja. U početku, loza je sporo rasla. Onda smo suprug Živko i ja donijeli stajsko đubrivo, ovčije, prihranili, redovno zalivali i loza buja i nagrađuje nas krupnim i slatkim grozdacima.”

Njihova smokva najveća je u cijelom kraju. Razvila se na sve strane pa kuću zaklonila. I o toj voćki Stanka ima šta kazati:

“Sjekli smo je više puta, orezivali… Kako njene grane više i češće kratimo, ona sve brže raste. I rađa, svake godine. Kao da nam prkosi. Cijelu stranu kuće je zaklonila. Pogledajte, biće smokava više nego u primorju i Hercegovini.”

Ljubav iz djetinjstva

Stanka je biljke, naročito povrće i voće, zavoljela u djetinjstvu. Rođena je u Gornjoj Lisini, kod Bosilegrada. Živjela je i u selu Godište, kod Leskovca. Tamo je stekla iskustvo koje ovdje primjenjuje.

“U Godištu mještani u plastenicima proizvode mnogo povrća. Kao i ovdje u Lijevče polju. Oni plastenik sa vanjske strane zatrpavaju zemljom, do jednog metra. Tu dolazi do prelamanja svjetlosti a toplota ide u korijen. Tako se pospješuje rast, a umanjuje toplotni šok, a ne stvaraju se ožegotine na stabljikama i plodovima. Takođe, rod je bogatiji”, priča ona.

Iz Srbije, iz rodnog kraja, u Potkozarje donijela je još jedno vrijedno iskustvo: “Kod mene u bašti”, tvrdi naša sagovornica, “nema smrdljivog martina niti drugih napasnika.”

Imam uspješan recept. Sadim dva reda paradajza a red bosiljka. I ruzmarin, nasumice, gdje ima slobodno mjesto. Sadim i matičnjak koji tjera štetočine, a privlači pčele, oprašivače. To je dupla korist. Zato kod mene nigdje nema nikakve bube.”

Stankina bašta je špajz na otvorenom, u kojem sve ima što je za njenu porodicu potrebno. Zato ne ide na pijacu, nego u baštu. Iz kuće, svakog jutra, ne izlazi sa novčanikom u džepu nego s motikom na ramenu. Tako čini svakodnevno, sa mnogo ljubavi. Bašta i njene biljke njena su opsesija.

“Kada legnem naveče, moje misli su u bašti. Razmišljam i planiram naredni dan. Duhom sam bogatija, a u novcu štedljivija”, iznosi Stanka Praskalo svoju teoriju o bašti i povrću, a pišu Nezavisne novine.

Roda

Ovu vrijednu domaćicu često u bašti posjećuje roda koja se svake godine gnijezdi u blizini. Ona je prati, hoda po bašti dok Stanka okopava ili radi druge poslove:

“Roda je svakog dana sa mnom u bašti. Ja kopam, ona prevrće zemlju, travu i sijeno. Traži šta je za nju pa jede i nosi mladima. Ne bježi uopšte. Nije plašljiva. Veoma je pitoma. Kada dođe vrijeme za odlazak na drugi kraj svijeta, preko zime, biće mi žao. Teško ćemo se rastati. Navikla sam na nju. Voljela bih da je i vi upoznate. Danas je još nema, negdje je odletjela, ali doći će ona do kraja dana. Sigurno. Znam ja to.”

Podijeli tekst sa drugima na:

Umro najstariji banjalučki penzioner: U penziji bio “od kako je Tito umro”

Milovan Grbić, najstariji član Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a zasigurno i jedan od najstarijih Banjalučana, preminuo je danas, 4. avgusta, u 106. godini.

Milovan je rođen 20. novembra 1920. godine, a, ranije, na pitanje koji je recept za dug život, Milovan nam precizan odgovor nije dao.

Odrastao u velikoj porodici

Milovan je rastao uz još 13 braće i sestara.

Rekao je ranije da kod doktora ne ide često, a prisjetio se i prošlih vremena, dok su ga i zdravlje i noge služile, radio je po selu. Vršio i skupljao ljudima žito. Ni tada, iako je prešao 100. godinu, od posla nije odustajao.

Možda vas interesuje i ovo:

Djed Milovan iz Banjaluke uz pjesmu i rakiju proslavio 104. rođendan

“Sad ne mogu Bog zna šta raditi. Ne mogu me noge držati četiri-pet sati da stojim i radim. Zabole me koljena, pa moram sjesti. Prije sam volio raditi, ali sada nisam kadar. Ne radim teškog posla, nemam snage”, rekao je tada Milovan za “Nezavisne novine”.

U penziji još od kada je Tito umro

U penziji je uživao dugo, ali koliko tačno, nije se mogao sjetiti.

“Boga mi, ne znam ti reći koliko sam u penziji”, rekao je Milovan, a prijatelji koji su bili na proslavi istakli su da penziju prima još od kada je Tito umro.

Na 104. rođendanu su mu bili brojni gosti, a među njima i predstavnici Gradskog udruženja penzionera Banjaluka. Kako je tada rekao Zoran Ćetković iz ovog udruženja, ovakvi rođendani nisu česti.

“Posjetili smo našeg najstarijeg penzionera u Gradskom udruženju penzionera Milovana Grbića koji proslavlja 104. rođendan i mi smo došli sa skromnim poklonom da ga obiđemo i da mu poželimo zdravlje i sreću”, rekao je tada Ćetković.

Podijeli tekst sa drugima na: