Nakon 60 godina od upisa, okupili se učenici “Bugarske škole”

Nakon 60 godina od upisa u tadašnju Osnovnu školu “Mladen Stojanović”, a današnju “Georgi Stojkov Rakovski”, poznatu kao “Bugarska”, đaci učiteljice Jelenke Tavzes okupili su se tamo gdje je sve počelo, u školi, kako bi evocirali uspomene na dane provedene u đačkim klupama.
Iako su se prije pola vijeka razišli svako na svoju stranu, učiteljica Jelenka im je do danas ostala poveznica.

Dijana, Marela, Felicitas, Nada, Branka, Slavica, Omer, Zlatko, Goran, Antonija, Silva, Božo, Miro, Nenad, Zdravko, Ivica, Petar, Pero, Ivo, Žarko, Jovo, Zora, Mario, Vesna, Stela, Behidža, Drago…

Samo su neki od onih koji su te davne 1966. godine upisali prvi razred.

Maj ove godine za njih je bio poseban. Tada su se ispred škole, koja ih je nekad davno svakodnevno ispraćala i dočekivala, okupili i fotografisali Marela, Zlatko, Slavica, Felicitas i Goran, a tada su ih dočekali, kako bi rekao Đorđe Balašević, “neki novi klinci”.

Kako je izgledao povratak u školu nakon 60 godina?

Novi susret dogovorili su za 20. jun, kada su se ponovo i okupili.

“Delegaciju” I-b razreda ovog puta činili su Slavica, Nada i Goran, a njih je u školi dočekala Ivana Ljubojević, direktorica škole, ističući da joj susret sa učenicima, koji se nakon 60 godina vraćaju sa radošću i ponosom, daje novu snagu i optimizam da nastavi sa čuvanjem tradicije i vrijednosti koje njeguje ova škola.

Zašto je učiteljica Jelenka ostala njihova najveća poveznica?

Goran Šaula, jedan od učenika i nekadašnji predsjednik razreda, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da je obilježavanje 60 godina od upisa u osnovnu školu veliki jubilej.

“Pripremali smo zadnjih godinu dana ove susrete, ali nismo ni slutili da će biti ovako lijepo i prepuno emocija. Moram reći da nas je škola iznenadila, da je kao nova. Veoma je lijepo očuvana. Mnoge stvari su gotovo identične kao iz našeg vremena, a ipak je sve novo i uredno”, kaže on.

Prisjećajući se učiteljice koja im je, kako kaže, poveznica, uvijek se sjeti ljubavi koju im je pružala, a koja se danas teško može opisati i razumjeti.

“Bila nam je bukvalno kao druga majka. Nakon toliko godina kada se srećemo, prvo o čemu pričamo je upravo o njoj. I onda dolazi ideja da se naša Viber grupa zove po njenom imenu”, priča nam Goran, koji ističe da su danas učenici I-b razreda rasuti takoreći po cijelom svijetu, ali da se ipak susreću vrlo često.

Među dogovorima koje imaju je i onaj da krajem godine posjete grob učiteljice Jelenke i da pokušaju ustanoviti jedan datum kada bi se svake godine okupljali.

Kakva sjećanja nose na zemljotres koji je pogodio Banjaluku?

Prisjetio se Goran i zemljotresa koji je 1969. godine pogodio Banjaluku.

“Mi smo tada imali desetak godina i to je bilo jedno stresno vrijeme, ali istovremeno i lijepo. Vrijeme puno iskušenja, ali i druženja, i novih iskustava. Jedan dio našeg razreda je otišao u Neum, a dio je ostao i za njih je nastava bila organizovana u vagonima”, priča on.

Šta su poručili novim generacijama đaka?

Učenici I-b tokom svoje posjete školi imali su i poruku za nove đake želeći im da se i oni za nekoliko godina ponovo vrate na mjesto gdje je sve počelo, na mjesto koje im je dalo prvi vjetar u leđa na uzburkanim svjetskim morima.

Kako kažu, mnogo toga tokom svih tih godina počelo im je i završilo se, u mnoge poslove se krenulo i odustalo, nešto se ostvarilo, nešto je nestalo, ponekad je bilo previše, često premalo… Samo jedno su ostali za cijeli život, na svim stranama svijeta: djeca učiteljice Jelenke.

Osnovna škola temelj za život

Danas se, kako kaže Goran, škola shvata drugačije.

“Nažalost, ljudi ne razumiju da je škola obavezna, ne da se dobije papir na kraju i da se ide dalje, već da se stvore ljudi. I doktori, i profesori, i sportisti, i inženjeri, svi oni su potekli iz osnovne škole, a tek kasnije dolazi usmjeravanje. Taj temelj koji dobijemo u osnovnoj školi je za čitav život i on je nešto najvažnije što nas prati u cijelom životu”, kaže Šaula.

Podijeli tekst sa drugima na:

Nordijsko hodanje značajno pomaže osobama sa depresijom

Štapovi za hodanje najčešće se povezuju sa planinarskim aktivnostima, ali ovi dodaci su dio veoma efikasne aerobne aktivnosti koja se zove nordijsko hodanje.

Posebno dizajnirani štapovi čine ovo vježbom za cijelo tijelo, koja aktivira do 90 odsto mišića, pretvarajući obično hodanje u intenzivniji trening.

Nordijsko hodanje je nastalo u Finskoj kao ljetni metod treninga za skijaško trčanje, ali je danas popularno i među onima koji nisu skijaši zbog svojih zdravstvenih prednosti, piše Medical Xpress.

Istraživanje pokazalo značajne rezultate kod osoba s depresijom

Istraživači su željeli da vide da li ova vježba takođe poboljšava mentalno zdravlje. Sproveli su nasumično kontrolisano ispitivanje u kojem su učestvovale 64 odrasle osobe koje su se borile sa umjerenom do teškom depresijom. Deset sedmica nadgledanog nordijskog hodanja napravilo je stvarnu razliku u tome kako su se ljudi osjećali, piše Medicalexpress.

Oni koji su učestvovali u sesijama hodanja napredovali su daleko više od onih koji uopšte nisu vježbali. Većina poboljšanja se desila veoma brzo, tokom prvih pet sedmica od početka programa. Nalazi su objavljeni u Journal of Affective Disorders.

Kako depresija utiče na svakodnevni život?

Depresija je najčešći ozbiljan poremećaj mentalnog zdravlja na svijetu, od kojeg pati procijenjenih 5,7 odsto odraslih širom svijeta. To je mnogo više od tuge – depresija može ljudima oduzeti zadovoljstvo i interesovanje za aktivnosti u kojima su nekada uživali. Njeni pipci dopiru do skoro svakog ugla života, od problema sa varenjem i propusta u pamćenju do poteškoća u obavljanju čak i najosnovnijih svakodnevnih zadataka. U svom najtežem obliku, depresija može postati opasna po život, dovodeći do suicidalnih misli i ponašanja.

Možda vas zanima i ovo:

Kako kafa utiče na depresiju?

Studije su pokazale da, pored stručne i farmaceutske pomoći, aktivnosti kao što su brzo hodanje, džogiranje ili vožnja bicikla, kao i joga, pomažu u smanjenju simptoma depresije. Među različitim oblicima vježbanja koji su proučavani u kontekstu depresije, čini se da aerobne vježbe nude blagu prednost.

Kako je sprovedena studija

Iako kliničari odavno znaju da vježbanje može pomoći u ublažavanju simptoma depresije, jedno pitanje ostaje: koliko brzo te koristi počinju da se pojavljuju?

Trenutne smjernice često pretpostavljaju da ljudi moraju da se pridržavaju programa vježbanja nekoliko mjeseci prije nego što vide značajna poboljšanja. Istraživači koji stoje iza ove studije krenuli su da testiraju da li bi nordijsko hodanje moglo pomoći kod depresije i koliko brzo bi se ta poboljšanja mogla primijetiti.

Regrutovali su 64 odrasle osobe koje su imale umjerenu do tešku depresiju, ali samo one koje već nisu redovno vježbale. Učesnici su nasumično podijeljeni u dvije grupe: grupu za nordijsko hodanje (48 osoba) i kontrolnu grupu (16 osoba).

Tokom 10 sedmica, grupa koja je hodala praktikovala je nordijsko hodanje dva puta sedmično po jedan sat, pod vođstvom obučenog instruktora. Instruktor je koristio monitore srčanog ritma kako bi osigurao da svi hodaju umjerenim intenzitetom. Da bi izmjerio napredak, tim je koristio uobičajenu anketu zvanu Bekov inventar depresije-II (BDI-II) kako bi procijenio nivoe depresije prije početka, na polovini i nakon perioda od 10 sedmica.

Ispostavilo se da je nordijsko hodanje zaista imalo antidepresivni efekat. Istraživači su otkrili da je nadgledani desetosedmični program značajno smanjio simptome depresije kod odraslih. Učesnici sa teškom depresijom su napredovali brže i primjetnije tokom prvih pet sedmica nego oni sa umjerenom depresijom.

Više od trećine učesnika dostiglo remisiju

Do kraja studije, između 35 odsto i 53,6 odsto šetača je dostiglo remisiju, što znači da su njihovi simptomi pali ispod praga za kliničku depresiju. Što je još bolje, učesnici su mogli da osjete koristi od ove aktivnosti bez ikakvih povreda ili zdravstvenih problema tokom trajanja programa.

Tim naglašava da ovi nalazi osnažuju argumente za fizičku aktivnost kao jednostavan, pristupačan i široko dostupan tretman za depresiju. Donosioci odluka mogu koristiti ove podatke za finansiranje programa vježbanja u zajednici kao dijela brige o mentalnom zdravlju, umjesto da ih posmatraju isključivo kao projekte za fizičko zdravlje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Razmatrane mogućnosti povoljnijeg obračuna penzija borcima

Predstavnici boračkih kategorija razmatraju sa nadležnim institucijama mogućnost izbora 10 najpovoljnijih godina radnog staža prilikom obračuna penzije.

Ovo je rečeno  na Skupštini Gradske boračke organizacije u Prnjavoru.

Predsjednik Fondacije “Pomoć” Branko Grahovac rekao je da predstavnici boračkih kategorija nastoje da obezbijede budžetska sredstva koja bi omogućila primjenu ovakvog modela obračuna penzije.

On je napomenuo da bi se time riješio problem sa kojim se suočava jedan broj boraca prilikom ostvarivanja prava na penziju.

Grahovac je dodao da će insistirati da to pravo bude omogućeno i penzionerima koji su već ostvarili pravo na penziju.

Na sjednici su razmatrani izvještaji o radu i finansijskom poslovanju Gradske boračke organizacije. Takođe bilo je govora i o drugim aktuelnim pitanjima. Govorilo se i o položaju boraca, ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca.

Predsjednik Boračke organizacije Prnjavor Perica Đumić rekao je da su među najvećim izazovima sa kojima se danas suočavaju zdravstveni problemi boraca i ratnih vojnih invalida.

Gradonačelnik Prnjavora Darko Tomaš istakao je da lokalna zajednica ostaje partner u realizaciji aktivnosti koje su značajne za boračku populaciju. Naglasio je i da se sredstva koja grad izdvaja za rad ove organizacije koriste odgovorno i namjenski.

Podijeli tekst sa drugima na:

100 penzionera besplatno otputovalo u Banju

Prva grupa od stotinu penzionera otputovala je danas iz Prijedora na besplatnu rehabilitaciju u Banju „Mlječanicu“, po programu Vlade Republike Srpske. Troškove sedmodnevnog boravka u banji u potpunosti snosi Vlada, dok je Udruženje penzionera grada Prijedora obezbijedilo besplatan prevoz.

„Na besplatnu banjsku rehabilitaciju o trošku Vlade RS ove godine biće upućeno 5.800 penzionera u Republici Srpskoj, od kojih 400 iz Prijedora, a nastojaćemo da naredne godine taj broj bude još veći“, rekao je predsjednik prijedorskog udruženja Slobodan Brdar.

Penzioneri će uglavnom boraviti u Banji „Vrućici“ u Tesliću i u „Mlječanici“ kod Kozarske Dubice. Brdar je podsjetio da će 300 penzionera ove godine biti upućeno na banjsko liječenje uz podršku Grada Prijedora.„U posljednjih 20 godina lokalna zajednica pomaže rad Udruženja penzionera, posebno kada je riječ o banjsko-klimatskoj rehabilitaciji i jednokratnoj novčanoj pomoći. Zahvalio bih gradonačelniku Slobodanu Javoru i njegovim saradnicima što su nastavili taj kontinuitet. Penzioneri će deset dana boraviti u banjama, gdje Grad plaća 50 odsto troškova, a 50 odsto korisnici“, rekao je Brdar, prenosi kozarski.com.

Prva grupa od 50 penzionera u ponedjeljak je otputovala u „Mlječanicu“, a Udruženje penzionera Prijedor za sve odlaske na banjsku rehabilitaciju obezbjeđuje besplatan prevoz.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Psiholozi objasnili zašto se s godinama teže stvaraju prijateljstva

Usamljenost se, kako pokazuju iskustva, može pojaviti u najneočekivanijim trenucima.

Kod jedne pacijentkinje to se dogodilo dok je prolazila pored restorana. Za jednim stolom sjedila je grupa starijih žena koje su se glasno smijale i uživale u druženju.

Taj prizor kod nje je izazvao neprijatan osjećaj vlastite „nepotpunosti“, kao da s njom nešto nije u redu i kao da joj je upravo zbog njene ličnosti takva povezanost nedostižna.

Međutim, objektivno gledano, s njom nije bilo ništa pogrešno. Bila je u ranim tridesetim godinama, iza sebe je imala nekoliko selidbi nakon fakulteta, stabilan i dobro plaćen posao koji je voljela, kao i partnera. Ipak, osjećala se izolovano.

Usamljenost uprkos „svemu“

Vremenomse pokazalo da njeno iskustvo dijele i mnogi drugi ljudi – oni koji su, naizgled, „posložili život“, ali se i dalje osjećaju usamljeno.

Taj osjećaj može se javiti u sasvim običnim situacijama: dok čekaju dijete ispred škole i posmatraju roditelje koji se očigledno dobro poznaju, nakon poslovnog napredovanja kada shvate da nemaju s kim to istinski da proslave ili dok pregledaju društvene mreže i vide bogate društvene živote drugih ljudi.

Životne promjene otežavaju stvaranje prijateljstava

Postoje i vrlo praktični razlozi zbog kojih je kasnije u životu teže stvarati nova prijateljstva.

Životne tranzicije poput preseljenja u drugi grad, novog posla, braka, djece ili razvoda s godinama imaju sve veći uticaj, objašnjava psiholog Džefri Džensen Arnet (Jeffrey Jensen Arnett) sa Univerziteta Klark.

U periodu između 18. i 29. godine broj i intenzitet prijateljstava obično su najveći. Fakultet, prvi poslovi i preseljenja prirodno nas dovode u kontakt sa ljudima sličnih interesovanja, pa se tada lakše grade snažne društvene veze.

„Za mnoge ljude, prijateljstva stečena u školi, na fakultetu ili u ranoj fazi radnog vijeka posljednja su nova prijateljstva koja će ikada sklopiti“, napisao je Robert D. Putnam u knjizi „Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community“.

Prijateljstva su osjetljiva na promjene

Nakon tog perioda često dolazi do suprotnog trenda.

Prijateljstva, za razliku od porodičnih veza, nisu obavezna već dobrovoljna, pa su samim tim osjetljivija na promjene.

Kako se slobodno vrijeme smanjuje, a obaveze povećavaju, ostaje manje prostora za spontana druženja. Neki se sele zbog posla ili porodice, drugi postaju roditelji, dok briga o starijim članovima porodice dodatno opterećuje svakodnevicu.

Sve to može dovesti do toga da ljudi u tridesetim godinama budu hronično umorniji nego ranije, pa im izlazak s prijateljima nakon posla više ne djeluje jednako privlačno.

Kada su obje strane iscrpljene, često izostaje i inicijativa za održavanje kontakta, što dodatno slabi odnose.

Pandemija i društvene mreže dodatno pojačale problem

Ovaj obrazac dodatno je izražen posljednjih godina.

Tokom pandemije COVID-19 društvene navike mnogih ljudi oslabile su, pokazalo je istraživanje Survey Center on American Life.

Direktor centra Danijel Koks (Daniel Cox) naveo je da su ljudi nakon 2020. godine prijavljivali manji broj bliskih prijateljstava, rjeđe kontakte i slabiju emocionalnu podršku među prijateljima.

Rad od kuće dodatno je smanjio svakodnevne socijalne interakcije, dok su društvene mreže pojačale utisak da drugi imaju bogatije i ispunjenije društvene živote.

To često dodatno hrani osjećaj izolacije i takozvani FOMO efekat – strah da propuštamo nešto važno.

Kako graditi i održavati prijateljstva?

Stručnjaci ističu da postoje provjereni načini za jačanje postojećih odnosa i stvaranje novih.

Otvoren razgovor o osjećaju udaljenosti može pomoći jer i drugi ljudi često imaju slične nesigurnosti. Kada se ranjivost podijeli i bude prihvaćena, odnosi se mogu dodatno produbiti.

Važno je i ne čekati da drugi uvijek prvi iniciraju druženja. Vrlo često svi očekuju isto od drugih, pa preuzimanje inicijative može prekinuti taj začarani krug udaljavanja.

Kod novih prijateljstava ne treba očekivati trenutnu bliskost. Ljudi iz svakodnevnog okruženja – kolege, komšije ili poznanici koje redovno srećemo – vremenom mogu postati važan dio našeg društvenog života.

Mali, redovni susreti i kratke interakcije mogu značajno poboljšati osjećaj pripadnosti i opšte blagostanje.

Takvi odnosi nastaju postepeno, kroz učestalost kontakta i međusobno upoznavanje. Socijalni psiholog Robert Zajonc to je opisao kroz „efekat puke izloženosti“ – što smo češće u kontaktu s nekim, veća je vjerovatnoća da će se razviti osjećaj bliskosti, prenosi Dnevno.hr.

Podijeli tekst sa drugima na:

Pet jednostavnih načina da smanjite račun za struju tokom ljeta

Visoke ljetne temperature često donose i veće račune za električnu energiju. Klima-uređaji, ventilatori i rashladni uređaji rade duže nego inače, pa troškovi rastu. Ipak, uz nekoliko jednostavnih navika moguće je ostvariti značajne uštede.

Prije svega, klima-uređaj ne treba podešavati na prenisku temperaturu. Stručnjaci preporučuju da razlika između spoljne i unutrašnje temperature ne bude veća od sedam do osam stepeni. Temperatura od 25 do 26 stepeni uglavnom je dovoljna za prijatan boravak.

Važno je i da se prostorije provjetravaju rano ujutro ili kasno uveče, kada je vazduh svježiji. Tokom najtoplijeg dijela dana preporučuje se spuštanje roletni i navlačenje zavjesa kako bi se spriječilo zagrijavanje prostorija.

Uređaje koje ne koristite nemojte ostavljati uključene u struju. Televizori, punjači i drugi električni aparati troše energiju čak i kada su u stanju mirovanja.

Frižider i zamrzivač treba redovno čistiti i održavati. Vrata ovih uređaja ne bi trebalo dugo držati otvorena, jer tada troše više električne energije kako bi ponovo postigli potrebnu temperaturu.

Mnoge domaćice veš peru u večernjim časovima, kada su temperature niže. Osim što je prijatnije, smanjuje se i dodatno zagrijavanje prostorije.

Male promjene u svakodnevnim navikama mogu donijeti primjetne uštede i pomoći da računi za struju tokom ljeta budu manji.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šetnja i tokom vrućina čuva zdravlje

Redovna šetnja jedna je od najboljih aktivnosti za očuvanje zdravlja u starijoj životnoj dobi. Pomaže radu srca, poboljšava cirkulaciju, održava pokretljivost zglobova i doprinosi boljem raspoloženju.

I tokom ljetnih vrućina šetnja može biti korisna, ali je važno birati odgovarajući dio dana. Ljekari savjetuju da starije osobe izbjegavaju boravak na otvorenom u periodu od 10 do 17 časova, kada su temperature najviše.

Najpogodnije vrijeme za šetnju je rano ujutro ili uveče, kada je vazduh svježiji i prijatniji. Preporučuje se lagana odjeća svijetlih boja, šešir ili kačket za zaštitu od sunca, kao i dovoljno tečnosti prije i nakon boravka napolju.

Starijim osobama savjetuje se da šetaju u hladovini, parkovima ili uz drvorede, te da prave češće pauze ukoliko osjete umor, vrtoglavicu ili malaksalost.

Uz malo opreza i prilagođavanje vremenskim uslovima, šetnja i tokom ljeta ostaje jednostavan i efikasan način očuvanja zdravlja i vitalnosti.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ogrev bi mogao poskupjeti: Penzionerima savjet da drva nabave na vrijeme

Do početka grijne sezone ostalo je nekoliko mjeseci, a iz drvoprerađivačkog sektora upozoravaju da bi cijene ogrevnog drveta na jesen mogle biti više nego sada.

Prema njihovim navodima, potražnja za ogrevnim drvetom raste širom Evrope, što bi moglo uticati i na domaće tržište. Zbog toga građanima, posebno penzionerima, savjetuju da ogrev nabave tokom ljeta dok su cijene povoljnije.

Stručnjaci ističu da drvo kupljeno u junu, julu ili avgustu ima dovoljno vremena da se osuši prije zime, što povećava njegovu ogrjevnu moć i smanjuje potrošnju tokom grijne sezone, prenosi BL portal.

Iz kompanija koje se bave prodajom ogrjeva poručuju da se svake godine najveće gužve i najveća potražnja bilježe u jesen, kada često dolazi i do rasta cijena.

Građanima se zato preporučuje da nabavku ogrevnog drveta planiraju na vrijeme kako bi izbjegli dodatne troškove pred početak zime.

Podijeli tekst sa drugima na:

Oko 5.700 penzionera dobiće jednokratnu novčanu pomoć

Načelnica Opštine Novo Sarajevo Benjamina Karić i direktor Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) Halil Subašić potpisali su Sporazum o načinu isplate jednokratne novčane pomoći u iznosu od 50 KM za penzionere sa prebivalištem na području ove opštine.

Jednokratna novčana pomoć biće isplaćena uz redovnu penziju za mjesec jun, a prema podacima Federalnog zavoda za PIO ovom mjerom biće obuhvaćeno oko 5.700 penzionera.

Za realizaciju ove mjere Opština Novo Sarajevo obezbijedila je 400.000 KM. Pravo na jednokratnu pomoć ostvaruju penzioneri sa područja Novog Sarajeva koji primaju najnižu penziju u Federaciji BiH, odnosno penziju u rasponu od 434,62 KM do 666,76 KM, kao i korisnici koji ostvaruju isplatu razlike penzije u skladu sa članom 82. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Podijeli tekst sa drugima na:

Pogledajte šta su penzioneri dobili od države u FBiH, a šta u RS

Penzioneri u Republici Srpskoj dobiće uz uvećanu penziju za avgust i jednokratnu pomoć.

Oni čija je penzija ispod prosjeka dobiće 120 KM, dok će ostali penzioneri dobiti po 80 KM.

Unazad pet godina, ovo je drugi put da će penzioneri u Srpskoj dobiti jednokratnu pomoć. Posljednji put to se dogodilo 2022. godine, kada su dobili po 100 KM jednokratne pomoći.

U Federaciji BiH, u proteklih pola decenije, penzioneri su iz državne kase tri puta dobili jednokratnu pomoć.

Pomoć države

Godine 2022, s ciljem poboljšanja njihovog materijalnog položaja, svi penzioneri dobili su po 100 KM jednokratne pomoći.

Tokom 2024. godine takođe su od države dobili finansijsku pomoć, pri čemu su po 100 KM dobili penzioneri čija su primanja bila ispod ili na nivou zagarantovane penzije. Građani čija je penzija veća od zagarantovane, a ne prelazi iznos od 1.000 KM, dobili su 50 KM novčane pomoći.

Prošle godine penzioneri u FBiH su, u zavisnosti od visine penzije, dobili jednokratnu pomoć u iznosu od 100 do 250 KM.

Najveću pomoć države, svakako, imaju penzioneri u Srbiji.

Za tri godine pomoć stizala pet puta

Primjera radi, od 2020. do 2023. godine oni su čak pet puta dobili jednokratnu pomoć, koja po penzioneru ukupno iznosi više od 1.000 KM, piše Srpskainfo.

Od 2023. godine nije bilo jednokratnih pomoći, ali je zato u ovom periodu prosječna penzija u Srbiji povećana za čak 50 odsto ili oko 300 KM.

U pomenutom periodu prosječna penzija u Srpskoj porasla je za oko 160 KM ili 30 odsto, a u FBiH za 230 KM ili 37 odsto.

Unazad pet godina Srbija je gotovo udvostručila prosječnu penziju, sa oko 29.000 na gotovo 57.000 dinara (sa oko 480 na oko 950 KM). Federacija BiH bilježi veoma snažan rast – sa oko 440 KM na oko 850 KM, što je skoro dvostruko. U ovom periodu Srpska je povećala prosječnu penziju sa oko 420 KM na skoro 700 KM.

Penzije brže rasle u RS nego u FBiH

Iz Fonda PIO Republike Srpske poručili su da su od 2020. godine penzije u Srpskoj nominalno za 4,21 odsto brže rasle nego u FBiH.

Srbija je u proteklih desetak godina često koristila model jednokratnih novčanih pomoći penzionerima, dok su u Srpskoj i FBiH više korišćeni modeli redovnog i vanrednog usklađivanja penzija.

Premijer Srpske Savo Minić nedavno je rekao da je jednokratna pomoć koja je u planu dokaz odgovornog odnosa prema najstarijima.

– Možda ovo neće riješiti sve probleme sa kojima naši najstariji sugrađani svakodnevno žive, ali jeste još jedan korak kojim pokazujemo da briga o penzionerima nije samo obećanje, već odgovornost – poručio je Minić.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je poručio da se za penzionere priprema novi paket sa jednokratnim davanjima te da će se posebno voditi računa o tome da se onima sa manjim penzijama pomogne nešto više nego onima koji imaju veće penzije.

Podijeli tekst sa drugima na: