Depresija kao problem: Potrebne radionice i udruženjima penzionera

Anksioznost i depresija predstavljaju najčešće razloge zbog kojih se građani obraćaju za pomoć.

“Mladi su otuđeni u digitalnom svijetu, odrasli preopterećeni egzistencijalnim pritiscima, a stariji su često fizički izolovani”, izjavio je  načelnik Centra za mentalno zdravlje u Istočnom Novom Sarajevu Slobodan Nogo.

Nogo je povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja rekao da su ubrzan tempo života, hronični stres i traume doveli do značajnog porasta ovih poremećaja.

On je naveo da je porodica prva linija odbrane, ali da često iz neznanja simptome depresije tumače kao ljenost ili bezobrazluk, posebno kod tinejdžera.

Nogo je ukazao i na značaj organizovanja redovnih radionica u školama, fakultetima, preduzećima i udruženjima penzionera.

Možda vas interesuje i ovo:

Depresija nije problem pojedinca, to je pitanje javnog zdravlja

“Kada im se kroz školu, radionice i primjere iz prakse pokaže da je odlazak u Centar za mentalno zdravlje jednak odlasku kod stomatologa, smanjuje se stigma. Centar nudi stručan, neutralan i povjerljiv prostor. Kada mladi znaju da postoji mjesto gdje ih neko sluša bez osuđivanja, etiketiranja i kažnjavanja, spremnost da progovore o problemu dramatično raste”, istakao je Nogo.

Dolaze ljekaru kasno

On je naglasio da, bez obzira na godine starosti, ljudi i dalje lakše odlaze ljekaru zbog fizičkih tegoba. Otići će zbog glavobolje, stomačnih problema, lupanja srca, nesanica, nego što priznaju da je uzrok u emocionalnom teretu.

Prema njegovim riječima, mnogi pacijenti dolaze u Centar tek kada simptomi postanu toliko izraženi da im ozbiljno naruše svakodnevno funkcionisanje. Tada je već izgubljena radna sposobnost i porodični odnosi.

“Pomoć bi trebalo potražiti kada primijetimo da osoba više ne može da ispunjava osnovne obaveze. Kada dijete naglo popusti u školi i bježi sa nastave. Kada odrasla osoba pravi greške na poslu ili ne može da ustane iz kreveta. Pomoć treba i kad starija osoba zapostavlja ličnu higijenu i ishranu”, naveo je Nogo.

Zatim, kada se osoba povlači iz društva. Problem je i kad gubi interesovanje za stvari koje su ranije donosile radost. Tu su i iskazivanje razdražljivosti ili izlive bijesa, razmišlja ili govori o samopovređivanju, ima suicidalne ideje, poseže za alkoholom i supstancama.

Podijeli tekst sa drugima na:

12 vrsta povrća koje možete posaditi prije zime

Dok većina baštovana čeka proljeće da bi započela sjetvu, neke vrste povrća mogu se posijati ili posaditi već u jesen.

Ako se odabere odgovarajuća sorta i pogodi pravi termin, biljke će dočekati toplije dane spremne za nastavak rasta, a berba bi mogla početi ranije nego kod proljećne sadnje.

Jesenja sjetva, međutim, zavisi od klimatskih uslova, vrste zemljišta i otpornosti odabrane sorte. Sjeme ne treba sijati prerano, dok je zemlja još topla, jer bi biljke mogle početi da rastu prije zime. S druge strane, ako se predugo čeka, zemljište može postati previše hladno ili smrznuto za rad.

Koje povrće možete posijati ili posaditi prije zime

1. Mrkva

Mrkva se može sijati u kasnu jesen, naročito u krajevima u kojima zime nisu previše oštre. Sjeme tokom zime miruje, a klijanje počinje kada se u proljeće steknu odgovarajući uslovi. Za jesenju sjetvu treba odabrati odgovarajuće sorte i dobro pripremiti zemljište.

2. Cvekla

Cvekla je još jedna kultura koja se u pogodnim uslovima može sijati pred zimu. Zahtijeva rastresito zemljište i mjesto na kojem se voda ne zadržava. Jesenja sjetva može omogućiti raniji početak razvoja u proljeće, ali uspjeh zavisi od vremenskih prilika i otpornosti sorte.

3. Rotkvice

Rotkvice brzo rastu i pogodne su za baštovane koji žele ranu proljećnu berbu. Sjeme se može posijati kasno u jesen, kako bi sačekalo proljeće u zemlji. Za dobar rezultat važno je izabrati sortu koja odgovara ovakvom načinu uzgoja, prenosi Glossy.

4. Špinat

Špinat je otporna lisnata kultura koja se može sijati u jesen. Kada se posije u odgovarajućem terminu, može prezimiti i nastaviti rast čim temperature porastu. Potrebno mu je zemljište bogato hranljivim materijama koje dobro propušta višak vode.

5. Peršun

Peršun sporo klija, pa jesenja sjetva može biti praktična za one koji žele da ga imaju u bašti čim počne proljećni rast. Sjeme se sije u pripremljeno zemljište, a redove treba obilježiti kako bi se lakše prepoznali kada biljke počnu da niču.

6. Kopar

Kopar je začinska biljka čiji se nježni listovi koriste za začinjavanje salata, supa, sosova i drugih jela. U područjima s blažom klimom može se razmotriti kasna jesenja sjetva, ali je važno odabrati odgovarajući termin kako sjeme ne bi proklijalo prije zime.

7. Rukola

Rukola brzo raste i može se uzgajati tokom većeg dijela godine kada temperature nisu ekstremne. U područjima s blažim zimama može se sijati i u jesen, dok je u hladnijim krajevima bolje zaštititi usjev ili sačekati proljeće.

8. Zelena salata

Pojedine sorte zelene salate mogu podnijeti niže temperature, pa se mogu sijati ili saditi u jesen. Za prezimljavanje treba birati sorte koje su prilagođene hladnijim uslovima. Zaštita od jakog mraza može biti neophodna, naročito na otvorenim i izloženim mjestima.

9. Crveni luk

Crveni luk se najčešće uzgaja iz lučica, a odgovarajuće sorte mogu se saditi u jesen. Biljke se prije zime ukorijene, a u proljeće nastavljaju rast. Termin sadnje treba prilagoditi lokalnim uslovima kako bi se izbjeglo prerano razvijanje nadzemnog dijela biljke.

10. Bijeli luk

Bijeli luk jedna je od najpoznatijih kultura za jesenju sadnju. Čenovi se sade u pripremljeno zemljište, dovoljno duboko da budu zaštićeni od hladnoće, ali ne toliko duboko da otežaju nicanje. Jesenja sadnja omogućava razvoj korijena prije zime, a berba se uglavnom obavlja narednog ljeta.

11. Vlasac

Vlasac je višegodišnja začinska biljka koja se može uzgajati u bašti ili saksiji. Može se razmnožavati dijeljenjem busena, a u odgovarajućim uslovima i sjetvom. Kada se jednom primi, iz godine u godinu daje nove listove koji se koriste kao dodatak jelima.

12. Ljutika

Ljutika (poznata i kao šalot ili kozjak) pripada istoj porodici kao crveni i bijeli luk, ali ima sitnije lukovice i karakterističnu aromu. U zavisnosti od sorte i lokalne klime, može se saditi u jesen ili proljeće. Za sadnju joj odgovara rastresito zemljište na kojem se voda ne zadržava.

Kako pripremiti baštu za jesenju sadnju

Prije sjetve ili sadnje potrebno je ukloniti ostatke prethodnih kultura i korov, a zemljište usitniti i poravnati. Ako je zemlja teška i zadržava vlagu, korisno je poboljšati njenu strukturu kako bi se smanjio rizik od truljenja sjemena i lukovica.

Termin sadnje ne treba određivati samo prema kalendaru. Važniji su temperatura zemljišta, prognoza vremena i karakteristike konkretne sorte. Sjeme i lukovice treba saditi u skladu s preporukama za odabranu kulturu, a u područjima s oštrijim zimama može pomoći zaštita od mraza.

Jesenja sadnja ne garantuje raniju berbu u svim uslovima, ali uz pravilan izbor kultura i odgovarajuću pripremu bašte može biti koristan način da se proljećni radovi olakšaju i sezona uzgoja bolje iskoristi.

Podijeli tekst sa drugima na:

Čim stigne jesen jedva ustajemo: Šta se dešava u organizmu

Ako vam se posljednjih nedjelja sve teže ustaje iz kreveta, tokom dana vam pada koncentracija, a uveče biste najradije legli ranije nego inače, možda se niste samo ulijenili, već reagujete na smjenu godišnjih doba.

Dani su sve kraći, jutra počinju u mraku, a već u kasnim popodnevnim satima se javlja osjećaj kao da je ponovo noć. Čak i ako većinu dana provedete pod vještačkim svjetlom, organizam i dalje registruje promjene u prirodnom ciklusu svjetlosti i tame. Zbog toga se sa promjenom godišnjeg doba mijenja i ritam spavanja.

Svjetlost je najvažniji okidač pospanosti

Kada svjetlost dospije do mrežnjače oka, informacije se prosljeđuju dijelu mozga koji reguliše unutrašnji biološki sat. Na taj način organizam dobija signal da je dan, odnosno da je vrijeme za budnost. Kako se približava noć i svjetlosti ima sve manje. Tijelo počinje da povećava lučenje melatonina, hormona koji učestvuje u regulaciji sna. Međutim, nije važna samo količina svjetlosti koju dobijemo tokom dana. Važno je i kada je dobijemo. Jutarnja svjetlost možda je važnija nego što mislimo.

Istraživanje u kojem je učestvovalo više od 500 odraslih osoba pratilo je njihovu izloženost svjetlosti i obrasce spavanja tokom različitih godišnjih doba. Rezultati su pokazali da se tokom zime san pomjera kasnije u odnosu na ljeto. Posebno je bila zanimljiva uloga dnevne svjetlosti.

Naime, svjetlost koju dobijemo ujutru pomaže našem organizmu da “namjesti” unutrašnji sat i prepozna da je počeo novi dan. Zbog toga možemo da budemo budniji tokom dana, a uveče ranije počinjemo da osjećamo pospanost. Sa druge strane, mnogo svjetlosti u kasnim popodnevnim i večernjim satima može da pošalje tijelu signal da dan još traje i da pomjeri vrijeme kada ćemo postati pospani.Zato nije potpuno svejedno da li najveći dio dnevne svjetlosti dobijemo ujutru ili tek predveče.

A upravo tu nastaje problem tokom jeseni. Ustanemo dok je napolju još mrak, spremimo se i krenemo na posao, fakultet ili u školu, a zatim veliki dio dana provedemo u zatvorenom prostoru. Tako našem organizmu nedostaje ona jutarnja doza prirodne svjetlosti koja mu pomaže da pravilno “podesi” unutrašnji sat.

Zato kratka jutarnja šetnja, odlazak pješke do posla ili samo nekoliko minuta provedenih napolju mogu da doprinesu da se osjećate energičnije i da vam se manje spava.

Da li tokom jeseni zaista potrebno više sna?

U istraživanju sprovedenom u laboratoriji za proučavanje sna u Berlinu pokazano je da postoje razlike u strukturi spavanja tokom različitih godišnjih doba. Posebno se razlikovalo trajanje REM faze sna, tokom koje najčešće intenzivno sanjamo, a uočene su i promjene u dubokom snu.

Lampe za svjetlosnu terapiju mogu da budu pogodno rješenje. Najviše za ljude koje većinu dana moraju da provedu u zatvorenom prostoru i ne mogu da dođu do prirodne svjetlosti. One emituju veoma jaku svjetlost i koriste se u određenim situacijama za uticaj na cirkadijalni ritam. Svjetlosna terapija je posebno proučavana kod sezonskog afektivnog poremećaja. Odnosno depresivnih epizoda koje se kod nekih ljudi ponavljaju tokom određenog godišnjeg doba.

Američki Nacionalni institut za mentalno zdravlje navodi svjetlosnu terapiju kao jednu od mogućih opcija za liječenje zimskog sezonskog afektivnog poremećaja, najčešće uz korišćenje svjetlosne kutije od 10.000 luksa u jutarnjim satima.

Povremena pospanost i manjak energije nisu neobični kada se mijenjaju godišnja doba, ali ako umor postane intenzivan i traje duže vrijeme, ne treba automatski da se pripiše jeseni.

Posebno obratite pažnju ako se uz umor javljaju dugotrajno loše raspoloženje, gubitak interesovanja za stvari koje su vam ranije prijale, problemi sa koncentracijom, značajne promjene sna ili apetita.Kod nekih ljudi jesen i zima mogu da budu period kada se ponavljaju simptomi sezonskog afektivnog poremećaja. A izražena iscrpljenost može da bude povezana i sa drugim zdravstvenim stanjima, poput nedostatka gvožđa ili problema sa štitnom žlijezdom.

Ako umor traje, pogoršava se ili počne ozbiljno da ometa svakodnevni život, najbolje je da potražite savjet ljekara.

Podijeli tekst sa drugima na:

Besplatan upis u biblioteku za penzionere Istočnog Sarajeva

Matična biblioteka Istočno Sarajevo do 16. oktobra organizuje Dane otvorenih vrata. Tih dana predviđen je i upis po promotivnoj cijeni od pet KM.

Kao i prethodne godine, upis za penzionere biće besplatan.

Možda vas interesuje i ovo:

Penzioneri u BiH vole dobru knjigu: Da li i vi čitate?

“Na taj način želimo približiti svoje službe i usluge, upoznati javnost sa aktivnostima biblioteke, te njenom ulogom u kulturnom i naučnom životu grada Istočno Sarajevo”, saopšteno je iz Matične biblioteke.

Tokom Dana otvorenih vrata Matičnu biblioteku će posjetiti učenici srednjih škola iz Istočnog Novog Sarajeva i Istočne Ilidže

Podijeli tekst sa drugima na:

Počinje sezona grijanja: Stavite lovor na radijator za mirisnu kuću

Miris na radijatoru može da popravi prvi utisak o stanu, ali račun za grijanje nije jedina zimska briga.

Čim se radijatori zagriju, u maloj sobi često se osjeti ustajao vazduh. Jednostavan kućni savjet može pomoći da prostor zamiriše prijatnije, a ne traži nikakvu posebnu kupovinu.

Lovorov list na radijatoru za prijatan miris

Lovorov list je onaj iz kesice koju držimo uz začine za sarmu i pasulj. Stavite 2 do 3 suva, cijela lista na čist, mlak radijator, dalje od ventila i mjesta gdje bi mogli da skliznu. Toplota pomaže da se miris lista osjeti u sobi.Ako je grijno tijelo veoma vruće na dodir, bezbjednije je staviti listove u plitku keramičku posudicu na stabilno mjesto blizu njega, umjesto direktno na površinu. Nemojte ih stavljati u otvor radijatora, blizu električne grijalice ili tamo gdje mogu da dodirnu užaren dio.

Možda vas interesuje i ovo:

Kako se grijati na klimu, a da račun ne bude visok

Zašto se miris osjeti baš kad krene grijanje?

Miris lovora potiče od mirisnih materija u njegovom listu. Kada se list zagrije, aroma se lakše širi prostorijom, pa se poznat miris iz kuhinje osjeti i u dnevnoj sobi.

Jačina mirisa zavisi od lista, temperature radijatora i veličine prostorije. U manjoj sobi dva lista mogu biti dovoljna, dok će se u većem prostoru aroma vjerovatno slabije osjećati. Zato je najbolje početi s manjom količinom, naročito ako vam jaki mirisi smetaju.Prijatan miris ne znači da je vazduh manje suv
Važno je napraviti razliku: lovor ne ovlažuje vazduh. Soba može ljepše da miriše, a da se količina vlage u njoj ne promijeni.

Ako vam vazduh djeluje suv čim počne grijanje, vlažnost možete provjeriti malim higrometrom. Ako je zaista niska, ovlaživanje treba rješavati odvojeno, na bezbjedan način primjeren prostoru.

Kada treba zamijeniti lovor?

Ne ostavljajte listove da se mrve po radijatoru. Kada izgube miris ili postanu krti, sklonite ih i zamijenite novim ako vam prija njihova aroma.Prije početka grijne sezone korisno je i dobro očistiti radijator, jer topao vazduh može širiti miris prašine i ustajalosti. Nekoliko listova lovora tada može biti jednostavan dodatak za prijatniju aromu u prostoriji.

Podijeli tekst sa drugima na:

Potvrđena optužnica za požar u Domu penzionera Tuzla

Kantonalni sud u Tuzli potvrdio je u cijelosti optužnicu Kantonalnog tužilaštva protiv sedam lica zbog požara u Domu penzionera u Tuzli.

U tom požaru poginulo 17 štićenika, dok je više njih povrijeđeno.

Optužnica je potvrđena protiv bivšeg direktora Doma penzionera Mirsada Bakalovića. Zatim šefa Službe za ekonomske, finansijske, računovodstvene i opšte poslove i člana Upravnog odbora Zinaide Razić Halilović i referenta protivpožarne i zaštite na radu u Domu Mustafe Azabagića, saopšteno je danas iz ovog suda.

Potvrđena je optužnica protiv odgovornih lica iz firme “Inproz” Tuzla. To su Nedima Džambića, Mirsada Zukančića i Jasmina Softića. Oni su optuženi u svojstvu stručnog tima pri izradi Procjene ugroženosti od požara za Dom penzionera Tuzla iz 2021. godine.

Možda vas interesuje i ovo:

Dom penzionera u Tuzli mora smanjiti broj korisnika

Sud je potvrdio optužnicu i protiv inspektora za zaštitu od požara u Kantonalnoj upravi civilne zaštite Tuzlanskog kantona Ibrahima Sarajlića.

Oni se terete da su od aprila 2021. do 4. novembra 2025. godine počinili teška krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine. Sve u vezi sa krivičnim djelom izazivanje opšte opasnosti.

Bakalović se tereti i za produženo krivično djelo zloupotreba položaja i ovlaštenja.

Oni su kao službena i odgovorna lica, nepostavljanjem propisanih naprava za zaštitu od požara i, uopšte, ne postupajući po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama, izazvali opasnost po živote ljudi. To je uzrokovalo smrt više lica.

Požar je izbio 4. novembra prošle godine.

Podijeli tekst sa drugima na:

Miris starih vremena: Recept za bosanski lonac

Bosanski lonac jedno je od onih tradicionalnih jela koja su decenijama bila nezaobilazan dio domaće kuhinje na prostoru bivše Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini.

Njegova posebnost krije se u jednostavnosti – meso i različite vrste povrća slažu se u lonac, a zatim polako kuvaju dok svi sastojci ne omekšaju i puste svoje sokove.

Nekada se bosanski lonac pripremao u zemljanim posudama i ostavljao da se satima lagano krčka, a upravo spora priprema daje mu karakterističan, bogat ukus.

Sastojci:

  • 500 g junećeg mesa
  • 500 g krompira
  • jedna manja glavica kupusa
  • dvije glavice crnog luka
  • dvije mrkve
  • dvije paprike
  • dva paradajza
  • tri čena bijelog luka
  • jedna kašika paradajz-pirea
  • jedan lovorov list
  • so i biber
  • jedna kašičica mljevene crvene paprike
  • malo peršuna
  • oko 500 ml vode ili mesnog temeljca

Priprema:

Juneće meso isijecite na krupnije komade, krompir ogulite i prepolovite, dok luk, mrkvu, kupus, papriku i paradajz isijecite na veće komade.

U dublju šerpu ili zemljani lonac slažite naizmjenično red mesa i red povrća. Između slojeva dodajte malo soli, bibera, mljevene paprike, bijelog luka i lovorov list.

Paradajz-pire razmutite u vodi ili mesnom temeljcu i prelijte preko složenih sastojaka. Tečnosti ne treba biti previše jer će meso i povrće tokom kuvanja pustiti svoje sokove.

Lonac poklopite i kuvajte na veoma laganoj vatri približno dva i po do tri sata. Tokom kuvanja jelo ne treba često miješati – dovoljno je povremeno lagano protresti posudu kako se sastojci ne bi raspali.

Bosanski lonac je gotov kada meso postane toliko mekano da se lako odvaja viljuškom, a povrće potpuno omekša.

Kako ga poslužiti?

Bosanski lonac najbolje je poslužiti odmah, dok je još vruć, uz krišku domaćeg hljeba.

Po želji ga možete posuti sitno sjeckanim peršunom, ali ovom jelu nisu potrebni brojni dodaci – upravo kombinacija mesa, povrća i dugog kuvanja daje mu prepoznatljiv ukus.

Kao i mnoga stara jela, bosanski lonac često je još ukusniji narednog dana, kada se svi ukusi dodatno sjedine.

Podijeli tekst sa drugima na:

Depresija nije problem pojedinca, to je pitanje javnog zdravlja

Fond zdravstvenog osiguranja (FZO) Republike Srpske već dvije godine finansira skrining depresije u domovima zdravlja.

To je konkretna finansijska podrška usmjerena na unapređenje mentalnog zdravlja stanovništva.

“Mentalno zdravlje je važno kao i fizičko”, saopšteno je iz Fonda povodom 10. oktobra – Svjetskog dana mentalnog zdravlja.

Iz Fonda su naglasili da depresija nije samo lični problem pojedinca. To je pitanje javnog zdravlja koje utiče na porodicu, radnu sposobnost, kvalitet života. U suštini depresija je problem cjelokupnog društva.

Možda vas interesuje i ovo:

“Povjerljivo sa dr Đorđevićem” -Depresija

“Zbog toga je Fond zdravstvenog osiguranja, osim finansiranja skrininga, u ovoj godini u okviru Integrisanog zdravstvenog informacionog sistema kreirao posebnu aplikaciju “E-prevencija”. Ona treba da olakaša porodičnim ljekarima da sprovode preventivne preglede koje finansira FZO. U ovoj aplikaciji definisane su ciljne grupe i način sprovođenja ovog skrininga”, pojašnjeno je u saopštenju.

Na ovaj način su sva osigurana lica starija od 65 godina, kao i osiguranici od 18 do 64 godine sa istorijom mentalnih bolesti, osobe u stresnim situacijama, u socijalnoj izolaciji, te sa hroničnim bolestima definisane kao ciljne grupe za skrining depresije.

“U aplikaciji je kreiran i upitnik o zdravlju pacijenta. U njega se evidentiraju se podaci koji se odnose na ličnu anamnezu, istoriju ranijih mentalnih bolesti, visoku izloženost stresu i drugo”, naveli su u Fondu.

Istakli su da je i ovaj preventivni pregled namijenjen za sve ciljne grupe na području cijele Republike Srpske. Preventivni pregled biće sproveden u nadležnim domovima zdravlja.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ove stvari nikada ne stavljajte u mašinu za sušene veša

Sušenje veša tokom hladnih dana umije da bude ogroman i zahtjevan posao, pa tako mašina za sušenje veša postaje naš spasilac. Ipak, ona nije dobra baš za svaki komad garderobe.

Sušilica za veš tokom hladnih dana može biti jedno od najkorisnijih pomagala u domaćinstvu, jer omogućava da se odjeća brzo osuši bez obzira na vremenske uslove.

Ipak, to ne znači da u nju treba stavljati baš svaki komad garderobe.

Visoka temperatura može da ošteti određene materijale, uništi elastična vlakna, deformiše odjeću ili dovede do toga da ukrasni detalji otpadnu. Zato je važno pogledati etiketu na garderobi prije nego što je ubacite u sušilicu.

Odjeća za vježbanje

Helanke, sportski topovi i druga odjeća namijenjena vježbanju često sadrže elastin i druga elastična vlakna.

Visoka temperatura može vremenom da ih ošteti, zbog čega garderoba gubi rastegljivost i više ne prijanja tijelu kao ranije.

Ovakve komade najbolje je sušiti prirodnim putem, dalje od direktnog izvora toplote i jakog sunca.

Odjevni komadi sa šljokicama i perlama

Haljine, majice i drugi komadi ukrašeni šljokicama, perlama ili sličnim detaljima mogu se lako oštetiti u sušilici. Toplota i okretanje bubnja mogu dovesti do toga da se ukrasi odvoje od tkanine.

Osim što ćete tako možda uništiti omiljeni komad garderobe, sitni dijelovi koji otpadnu mogu završiti u unutrašnjosti uređaja. Zbog toga je za ovakvu odjeću sigurnije sušenje na vazduhu.

Veš

Brushalteri, donji veš i drugi komadi sa elastičnim trakama takođe nisu najbolji kandidati za sušilicu. Visoka temperatura može oslabiti elastiku i smanjiti njenu elastičnost.

Posebno je važno pažljivo sušiti brushaltere, jer toplota može uticati i na njihov oblik. Kada je moguće, ostavite ih da se prirodno osuše, prenosi B92.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kolo srpskih sestara sa Pala ima 22 članice, uglavnom penzionerke

Kolo srpskih sestara “Sveta velikomučenica Tekla” sa Pala obilježilo je 34 godine postojanja.

Ovo Udruženje u kojem su aktivne 22 članice, uglavnom penzionerke, humanitarnim i dobrotvornim radom ostvarilo je dubok trag u srpskom narodu.

Liljana Nešković, predsjenik Kola srpskih sestara rekla je da su članice tokom svih godina sačuvale zajedništvo, vjeru i spremnost da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.

Ona je navela da danas imaju 22 aktivne članice, uglavnom penzionerke. One se okupljaju i rade u prostorijama Udruženja penzionera ili kod nje kući jer godinama nemaju svoj prostor.

Uprkos tome, nastavljaju sa radom, čuvajući tradiciju Kola i ideju da se pomaže drugima.

Neškovićeva je istakla da bi naredna godina postojanja mogla biti prilika i za podmlađivanje Kola. Planiran je i izbor novog rukovodstva, jer je za njegov opstanak neophodno uključivanje mlađih.

Poznato je po svom humanitarnom i dobrotvornom radu. Uloga Kola posebno je bila značajna tokom Odbrambeno – otadžbinskog rata i u pružanju pomoći sarajevskim Srbima tokom egzodusa 1996. godine.

Podijeli tekst sa drugima na: