Penzioner Boško (88) pola vijeka za volanom starog opela

Putnički automobil opel askona, proizveden 1973. godine, za Boška Bosnića, Banjalučanina porijeklom iz Romanovaca, koji je radni vijek proveo u Ljubljani, ima veliku vrijednost. I značaj. On je prvi vlasnik.

Prešao je 500.000 kilometara, bez kvara i većih popravki.

“Kakav je ovaj opel bio prvog dana, takav je i danas. Ništa na njemu nije zamijenjeno, ni limarija, sjedala, unutrašnjost, ni dijelovi. Sve je originalno. Svuda sam putovao, nigdje i nikada nije stao na putu, ugasio se, pokvario. To je za mene nepoznanica”, hvali Bosnić svoga ljubimca četvorotočkaša, kojeg često pokazuje na izložbama starih automobila. Tako je bilo i nedavno u Gradišci.

“Odnosim se prema svome opelu kao prema čovjeku i prijatelju, kao živom stvoru. Čuvam ga, njegujem, štitim od vrućine i hladnoće, parkiram u garaži, redovno kotrolišem motor i popravljam, mijenjam ulje, dosipam vodu u hladnjak, reagujem bez odlaganja ukoliko primijetim bilo šta sumnjivo ili problematično”, priča Boško Bosnić. Uz to, zaključuje:

“Kada dobro vozilo dođe u ruke brižnom vozaču, smrti nema ni jednome ni drugome.”

Vozilo koštalo 20 plata

Koliko je te davne 1973. godine košao opel i koliko je trebalo mjesečnih plata, pitamo Boška.

“Trebalo je 20 plata visokokvalifikovanog varioca. Mora se uzeti u obzir da su to bile plate zarađene u inostranstvu, u Njemačkoj, gdje sam tada privremeno radio.”

O kilometraži koju je prešao njegov opel, ovaj 88-godišnji vozač takođe ima manje dileme.

“Sigurno je da je prešao pola miliona kilometara. On broji samo do stotinu pa opet iznova. U početku sam pamtio, kada dođe do stotke pa obrne na nulu, ali poslije sam to prestao da pratim. Zašto bih pratio, kada je u svakom smislu veoma pouzdan. Sipam gorivo, tehnički pregled redovno odrađujem i vozim gdje me oči vode”, odgovorio nam je ovaj iskusni vozač koji je svojom opel askonom proputovao cijelu bivšu Jugoslaviju, Austriju, Njemačku, Češku i Slovačku…

“Ma teško je reći gdje sam bio i kuda sam ovim automobilom putovao. Bolje je govoriti gdje nisam bio. Moj opel me nikada nije izdao.”
U Boškovoj priči je i emocija na godine koje su prošle.

“Kada sam ga kupio, imao sam 36 godina, a sada, evo me na pragu devedesete. Sve što mi se dešavalo, a pamtim samo lijepe trenutke, ovaj oldtajmer, kao što i sebe smatram, svjedok je”, priča Boško društvu u Gradišci, koje se okupilo oko vozila. Zagledaju ga, s vana i iznutra, zapitkuju, čude se.

Kada je program završen, Boško je sjeo za volan, okrenuo ključ u bravi, motor je upalio bez problema, a on mahnuo kroz otvoren prozor i otputovao. Dodao je, onako, uzgred, da u automobilu nema klime, ali da za njih dvojicu, za opela i za Boška, nema ni žege ni zime.

Boško Bosnić se pohvalio da je i sada svakodnevno za volanom i da se u vremešnoj opel askoni najugodnije osjeća.

“I sada ovaj automobil vozim gotovo svakodnevno. Supruga Bernarda i ja u njemu se najljepše osjećamo. Udoban je, pouzdan, praktičan u svakom smislu. Nisam ni pretpostavio, kada sam se u njemu prvi put povezao, prije 52 godine, a bio sam mlad, život je bio ispred mene, da ću za istim volanom dočekati starost. Sada se i dalje vozim opelom i čuvam uspomene. Srećom, i ja sam u kondiciji, ne posustajem”, kazao nam je Boško Bosnić, koji je za volanom punih šezdeset godina.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Podijeli tekst sa drugima na:

Prijedor dobio pet novih negovatelja starih osoba

Pet polaznica programa osposobljavanja za zanimanje njegovatelj starih i nemoćnih lica uspješno je položilo završni ispit, čime su zvanično stekle uslove za obavljanje ovog humanog i sve traženijeg zanimanja.

Obuka je počela 3. marta 2025. godine, a realizovana je kroz teorijsku i praktičnu nastavu. Teorijski dio nastave održavan je u prostorijama Sredenjoškolskog centra Prijedor, dok je praktični dio realizovan u JU Dom za starija lica Prijedor.

Zahvaljujući visokom stepenu angažovanosti predavača, kvalitetnom pristupu edukaciji i motivaciji polaznica, sve kandidatkinje su uspješno savladale predviđeni program i položile završni ispit.

Ova edukacija realizovana je uz podršku Agencije za ekonomski razvoj Grada Prijedora „PREDA-PD“, koja kontinuirano podržava projekte usmjerene ka stručnom osposobljavanju i zapošljavanju na lokalnom nivou.

Zanimanje njegovatelja od izuzetne je važnosti, a ovakve obuke predstavljaju konkretan doprinos razvoju lokalne zajednice i poboljšanju kvaliteta života starih i nemoćnih osoba.

(Izvor vijesti: Kozarski vijesnik)

Podijeli tekst sa drugima na:

Banjalučanka u 103. godini pije manje lijekova od sinova i kćerke

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, iz Banjaluke, koja je ove godine proslavila 103. rođendan. Kaže da lijekove skoro i da ne pije, za razliku od njene djece, koja ih piju više od nje.

Njen životni put nije bio jednostavan, ali je bio ispunjen trudom i radošću u krugu najbližih. U kući u naselju Paprikovac, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste kolačima i širokim osmijehom.

“Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju Ljevčanskom kod Srpca. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života”, priča baka Danica prisjećajući se odrastanja.

Djetinjstvo je provela u srbačkom selu Stari Martinac, gdje su se njeni roditelji zbog posla doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.

“Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao ‘dobrovoljnog đaka’. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam se htjela upisati u školu u Gradišci zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost”, priča Danica.

Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca kod Laktaša. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.

“Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao: ‘Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti’. E, ja sam znala i više od toga”, kaže kroz smijeh Danica.

A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana koji je kao dječak od 15 godina mobilisan i poginuo. Nakon rata preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.

“Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno”, govori Danica.

Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.

“Imali smo tri krave, dva konja, ovce, živinu i pčele, ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju, a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu”, priča Danica.

Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.

“Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće, a lijekove skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja”, kaže Danica.

U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom “Da se ne zaboravi” u kojoj je opisala sve što je prošla.

“Promijenilo se sedam država za mog života, ali jedno se nije promijenilo, a to je potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje”, zaključila je baka Danica.

Recept za dugovječnost

Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Ratko je preminuo u 91. godini, a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri razloga.

“Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka, a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas, kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi”, ističe Rade.

(Izvor vijesti: GlasSrpske)

Podijeli tekst sa drugima na:

Smijehom do zdravlja

Najkraća je distanca između dvoje ljudi, nevjerovatno je zarazan i skroz nas obuzima, dokazano otklanja stres, ublažava bolesti, i da – ništa ne košta.

“Smij se, smij, uvijek se smij”, riječi su pjesme, jer na licu od osmijeha nema ljepšeg mejkapa i na sve to treba dodati da smijeh, dokazano, zbližava ljude, otklanja stres i ublažava bolesti pa se zbog toga i primjenjuje u pojedinim terapijama.

Smijeh može i da se vježba. Indijac dr Madan Katari ustanovio je sistem vježbi koji izaziva smijeh, a koji obuhvata vježbe disanja uzete iz joge, kao i vježbe istezanja i tehnike za stimulisanje smijeha.

Svi volimo ljude koji se smiju

Ovaj sistem za izazivanje smijeha pokazao se kao vrlo djelotvoran i veoma brzo postao popularan širom svijeta. Danas u svijetu ima na stotine hiljada klubova smijeha, čiji članovi se redovno sastaju isključivo da bi se smijali radi unapređenja sopstvenog zdravlja.

Smijeh je najjednostavniji oblik dubokog disanja, a nobelovac dr Oto Varburg tvrdi da, kada bismo unosili dovoljno kiseonika u naše tijelo, bili bismo manje podložni bolestima.

Svi volimo ljude koji se smiju. Stoga ne čudi savjet stručnjaka: „Ako želite dobre odnose u porodici – smijte se; dobre odnose s djecom – smijte se.” Smijeh donosi dječiju razigranost i daje potpunu sigurnost da budemo ono što jesmo.

Stručnjaci tvrde da je 15 minuta smijeha dovoljno da se prag bola podigne za 10 odsto. Zaštita od bola koju pruža smijeh, po svemu sudeći, dolazi od endorfina, kompleksne hemijske supstance (neurotransmitera) koja pomaže u prenošenju nervnih impulsa među nervnim ćelijama, ali i ublažava djelovanje fizičkog bola i stresa.

Endorfin se luči i prilikom drugih fizičkih napora, kao što su ples, plivanje, trčanje…

Smijeh snižava krvni pritisak

Dok se smijemo, snižava nam se krvni pritisak, povećava protok krvi kroz organizam i snabdijevanje krvi kiseonikom, a smanjuju se lučenje hormona stresa i osjećaj bola, čime se raspoloženje dosta poboljšava. Takođe, poznato je da raspoloženje ostaje dobro oko 45 minuta nakon što prestanemo sa smijehom.

Smijeh je kompleksna psihološka manifestacija o čijem se nastajanju malo zna. Međutim, jedinstveno medicinsko istraživanje koje su sproveli brazilski kardiolozi pokazalo je da je kod pacijenata koji su gledali komedije zabilježeno poboljšanje kardiovaskularnih problema. Studija je pokazala da smijeh izaziva širenje tkiva unutar srca – i povećava protok kiseonika kroz tijelo.

“Naša studija je otkrila da terapija smijehom povećava funkcionalni kapacitet kardiovaskularnog sistema”, rekao je glavni autor studije profesor Marko Safi iz bolnice u Porto Alegru u Brazilu.

Nalazi su predstavljeni na godišnjem sastanku Evropskog kardiološkog društva u Amsterdamu, najvećoj svjetskoj konferenciji za bolesti srca.

Prva studija ove vrste

Ovo je prva studija ove vrste koju su sproveli naučnici kako bi ispitali da li terapija smijehom može poboljšati stanje pacijenata sa srčanim oboljenjima.

U istraživanju je učestvovalo 26 odraslih osoba prosječne starosti 64 godine, kod kojih je dijagnostikovana koronarna arterijska bolest uzrokovana nagomilavanjem plaka u zidovima arterija koje srce snabdijevaju krvlju.

Tokom tromjesečnog trajanja studije, polovina učesnika je gledala dva različita kanala koji emituju popularne komične sitkome u trajanju od sat vremena svake nedjelje. Druga polovina je gledala programe sa dokumentarnim filmovima političke tematike ili o globalnom zagrijavanju.

Na kraju, poslije 12 nedjelja, kod pacijenata koji su gledali komedije zabilježeno je poboljšanje od 10 odsto na testu koji je mjerio koliko kiseonika njihovo srce može da pumpa u krvotok.

„Ova studija je otkrila da terapija smijehom može da pomogne u smanjenju upalnih procesa i smanjenju rizika od srčanog i moždanog udara.”

Oni bolje upućeni gledaoci znaju da televizijski programi u Srbiji imaju najmanje humorističkih emisija, pa bi, umjesto da budu prikovani uz ekran, bilo bolje da što češće uživaju u zabavnim večerima sa prijateljima i porodicom.

Smijeh nije šala

„Smijeh je tjelesna vježba, dragocjena za zdravlje”, tvrdio je Aristotel. Filozofija i umjetnost odavno su pružile dokaze da smijeh nije šala, a tek početkom 21. vijeka postao je predmet posebne nauke koja se studira na evropskim i svjetskim univerzitetima. Ime te nove nauke koja proučava uticaj smijeha na ljudski organizam je gelotologija, nauka o smijehu, a potiče iz grčkog jezika, od riječi „gelos” (smijati se).

Nova saznanja o smijehu i njegovoj ulozi u životu ljudi i rezultati empirijskih istraživanja pokrenuli su veliki broj novih projekata, kao što su: terapija smijehom, seminari smijeha, škole smijeha (koje su postale vrlo popularne u Njemačkoj) i tome slično.

Šta nam poručuje gelotologija?

• Smijanje smanjuje napetost mišića.
• Smijeh jača imuni sistem.
• Smijehom se povećava aktivnost pluća, više kiseonika se unosi, što dovodi do ubrzanja metabolizma svih ćelija.
• Tokom smijanja, luče se hormoni sreće serotonin, endorfin i dopamin, koji su odgovorni za osjećaj sreće i zadovoljstva.

Započnite dan osmijehom!

(Izvor vijesti: RTS)

Podijeli tekst sa drugima na:

FBiH ostaje bez radnika, a penzioneri tonu u siromaštvo

Federacija Bosne i Hercegovine suočava se s poražavajućim demografskim i ekonomskim pokazateljima: na svakog novog zaposlenog dolaze čak dva nova penzionera.

Ovaj alarmantni podatak iz Informacije o stanju u penzijskom sistemu FBiH naći će se pred parlamentarcima 23. jula. Hoće li ga shvatiti ozbiljno, ili će stariji građani i dalje biti ostavljeni na marginama društva?

Odnos zaposlenih i penzionera temelj je održivosti svakog penzijskog sistema. No, realnost u kojoj danas žive penzioneri u FBiH daleko je od dostojanstvene starosti o kojoj se godinama govori

samo u predizbornim govorima.

Latifa Pajić, penzionerka koja je radni vijek provela u finansijama, slikovito opisuje surovu svakodnevicu:
“Kada platimo režije — ostaje preživljavanje. Ko ne vjeruje, neka pokuša mjesec dana živjeti s ovom penzijom. Sve ćete vidjeti” poručuje.

Pajić ističe da mnogi penzioneri žive zahvaljujući pomoći porodice, iako bi njihove penzije trebale biti plod decenija poštenog rada.

“Ne mogu da živim dostojanstveno. Nedavno su nam povećali penzije za 20 KM, a oni s višim primanjima dobili su i po 100 KM. To je poniženje” -ogorčeno dodaje.

Osjećaj poniženja se produbljuje svakodnevnim prizorima siromaštva:

“Vidjela sam gospođu koja je morala ostaviti namirnice na kasi jer nije imala da plati. To je strašno. Osjećate se kao da ste bezvrijedni”, navodi Pajić.

Dižu kredit da odu na more

Ponižena situacijom, bila je primorana podići kredit kako bi otišla na more.

“Više nisam mogla. A onda nam pričaju bajke o povećanjima penzija”, kaže.

S druge strane, ekonomista Admir Čavalić naglašava da penzioneri nisu problem — problem je nedostatak radne snage.

“Od 2018. penzije su porasle samo oko 200 KM. Danas imamo više novih penzionera nego zaposlenih. Nema dovoljno mladih radnika, a penzioneri nisu socijalni slučajevi — oni su svoje penzije zaradili” naglašava Čavalić.

Latifa Pajić podsjeća i na dvostruke standarde:

“Kad političarima nešto treba, riješe odmah. Kada je riječ o penzionerima, sve ide sporo, uz otpor i ignorisanje.“

Sada je na parlamentarcima FBiH da 23. jula pokažu — hoće li ostati nijemi svjedoci urušavanja dostojanstva najstarijih, ili će napokon krenuti putem reformi koje će osigurati pravedniji sistem.

Jer, kako Pajić opominje: „Ne tražimo milostinju. Tražimo život dostojan čovjeka.“

(Izvor vijesti: Forbs)

Podijeli tekst sa drugima na:

Krastavci su idealna ljetna namirnica, jedite ih redovno

Kad razmišljamo o voću i povrću koje bi moglo da se nazove “ljetnjim klasikom”, krastavci su visoko na spisku.

Osvježavajući i hrskavi, često završe na tanjiru kao usputna salata ili dodatak sendviču. Međutim, iza te jednostavnosti skriva se jedna od onih namirnica koje čine mnogo za naše zdravlje.

Nije samo riječ o vodi i svježini. Krastavci pomažu probavi, štite srce, podržavaju zdravlje kože i kostiju, a uz to mogu da doprinesu i mršavljenju.

Evo koje su najpoznatije dobrobiti redovne konzumacije ovoga povrća.

Duboka hidratacija i nadoknada tečnosti

Zahvaljujući tome što sadrže gotovo 96 odsto vode, krastavci su izvrsni da pomognu u nadoknadi tečnosti, pogotovo tokom sporta ili vrućih dana kada tijelo dodatno gubi tečnost.

Bolja i redovna probava

Vlakna uz visoki udio vode olakšavaju pražnjenje crijeva, a studije povezuju redovnu konzumaciju krastavaca sa smanjenjem rizika od zatvora i podrškom za zdravu crijevnu floru.

Doprinose mršavljenju

Niskokalorični su (oko 16 kalorija na sto grama) i zahvaljujući vodi i vlaknima pomažu kod osjećaja sitosti, pa su odlična opcija za međuobrok osobama koje žele da smanje unos kalorija.

Podstiču zdravlje srca i regulaciju krvnoga pritiska

Bogati su kalijumom, koji uravnotežuje natrijum, a flavonoidi u njima pomažu da se smire upalni procesi i snizi holesterol, što rezultira zaštitom krvnih sudova i srca.

Podržavaju zdravlje kostiju

Sadrže vitamin K, koji je važan za apsorpciju kalcijuma i jačanje kostiju, a isto tako dijetalna vlakna podstiču rast gustoće kostiju.

Direktan uticaj na šećer u krvi

Iako su potrebna dodatna istraživanja, radovi na životinjama pokazuju da jedinjenja poput kukurbitacina mogu pomoći u regulaciji šećera, dok krastavci kao niskoglikemijsko voće (niski GI) povoljno utiču na glikemiju.

Antioksidansi i protivupalno delovanje

Sadrže flavonoide, beta-karoten i lignane, koji neutralizuju slobodne radikale i smanjuju upalne procese – povezani su čak i s nižim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i adenokarcinoma.

Njega kože iznutra

Deluju kao prirodna hidratantna obloga. Krastavci vlaže kožu, smanjuju natečenost i pomažu kod iritacija poput opekotina ili natečenih očiju.

(Izvor vijesti: B92)

Podijeli tekst sa drugima na:

Fond PIO od početka godine zaprimio 14.665 zahtjeva za penziju

U prvih šest mjeseci ove godine Fond je zaprimio 14.665 zahtjeva za ostvarivanje prava i ponovno određivanje penzije od čega je 14.285 ili 97,4% riješeno i arhivirano.

U navedenom periodu zaprimljeni zahtjevi su u radu provodili prosječno 25 dana od prijema do arhiviranja, a junu je taj period smanjen na 23 dana, a Zakonom o upravnom postupku propisani rok za rješavanje je 60 dana.

Prosjek trajanja postupka 25 dana

Fond trenutno na mjesečnom nivou u prosjeku rješava 2.400-2.500 ovih zahtjeva, a da je prosjek trajanja upravnog postupka u procesu rješavanja zahtjeva iz domaće i ino kompo-nente sveden na svega 25 dana, dakle 35 dana kraće od zakonom propisanog.

Nerijetko se dešava da se zahtjevi rješavaju i u svega dva do tri dana od predaje istog, ali je to samo u slučajevima kada se osiguranik pravovremeno obratio u nadležnu poslo-vnicu Fonda i pokrenuo postupak za kompletiranje zahtjeva 6-12 mjeseci prije ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava i prekida radnog odnosa.

Kada su u pitanju ostali zahtjevi u redovnom postupku i po službenoj dužnosti koji obu-hvataju potvrdu o stažu, uvjerenje o ukupnom penzijskom stažu, razne žalbe, izvršenja drugostepenh rješenja, prestanak prava, zamjena privremenog rješenja itd. u prvih šest mjeseci ove godine zaprimljeno je 27.456 zahtjeva, a riješeno 26.864 ili 97,8%.

Poređenja radi, u periodu januar-decembar 2024. godine, Fond PIO Republike Srpske zaprimio je ukupno 29.563 zahtjeva za ostvarivanje prava i ponovno određivanje penzije. Rješenje o ostvarivanju prava doneseno je za 29.913 osiguranika, što je za 3,7% više nego u istom periodu 2023. godine.

Fond PIO među najefikasnijima

Ovakvi rezultati rješavanja zahtjeva svrstali su nas na sam vrh ažurnosti među penzi-jskim fondovima država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije, pa i šire.

Fond PIO poziva sve osiguranike koji su jedan dio svog radnog vijeka proveli na radu van Republike Srpske da se u što kraćem periodu obrate u najbližu poslovnicu Fonda kako bi se započeli postupak kompletiranja nedostajuće dokumentacije.

“Samo uz ovakav pristup i odgovornost osiguranika mi u Fondu garantujemo da ćemo svaki takav zahtjev za ostvarivanje prava na penziju riješiti u roku od 3-5 dana na obostrano zadovoljstvo svih učesnika u upravnom postupku”, kažu u Fondu PIO Republike Srpske.

Podijeli tekst sa drugima na:

Čengić i Subašić razgovarali o novoj formuli za obračun penzija

Direktor Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje MIO/PIO Halil Subašić održao je radni sastanak s članom Upravnog odbora FZ PIO ispred Saveza udruženja penzionera Esadom Čengićem, na kojem je razgovarano o mogućim izmjenama Zakona o PIO, s fokusom na novu formulu usklađivanja penzija.

Kako navode iz Zavoda, na sastanku se razgovaralo o mogućem prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju, s posebnim naglaskom na izmjenu formule za usklađivanje penzija.

U tom kontekstu, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike formiralo je radnu grupu zaduženu za izradu prijedloga.

Također se raspravljalo o različitim modelima i mogućim rješenjima koja bi mogla doprinijeti unapređenju položaja penzionera u Federaciji BiH.
Učesnici sastanka složili su se o važnosti kontinuiranog dijaloga i suradnje između institucija i predstavnika penzionera s ciljem osiguranja pravednijeg i održivog penzionog sistema.

Podsjećamo, Savez penzionera je još u proljeće predložio je novi sistem obračuna penzija – da rast prosječne plate učestvuje sa 70% u rastu penzije, dok bi 30% činilo povećanje potrošačkih cijena, odnosno potrošačke korpe.

To zahtijeva izmjenu člana 79. Zakona o PIO.

Ako federalna Vlada ispuni zahtjev Saveza penzionera, to bi značilo osjetno povećanje penzija. Tačnije, najniža penzija bi iznosila od 800 do 850 KM.

Podijeli tekst sa drugima na:

Jeftin i prirodan način kako da otjerate komarace

Ljetne večeri, otvoreni prozori i boravak na terasi – sve to mogu pokvariti neželjeni gosti: komarci.

Njihovo zujanje, ubodi i svrab često nas tjeraju u potragu za rješenjem. Srećom, postoji niz efikasnih jeftinih i prirodnih načina da se zaštitimo od ovih insekata bez agresivnih hemikalija.

1. Prirodna eterična ulja

Komarci ne podnose mirise određenih biljaka. Uljne esencije sljedećih biljaka djeluju kao prirodni repelenti:

*Lavanda – pored prijatnog mirisa za ljude, lavanda je neprijatna za komarce. Možete koristiti ulje u difuzeru ili ga nanijeti razblaženo na kožu.
*Citronela – jedno od najpoznatijih sredstava protiv komaraca. Idealna je za svijeće i sprejeve.

*Eukaliptus i čajevac – odlični i kao zaštita i kao tretman za ubode.

Pomiješajte nekoliko kapi ulja sa bademovim ili kokosovim uljem i nanesite na kožu.

2. Biljke koje odbijaju komarce

Zasadite ih u dvorištu, na balkonu ili ispred prozora:

*Bosiljak – osim što ga možete koristiti u kuhinji, njegova aroma odbija komarce.
*Menta
*Ruzmarin
*Neven – cvijet bogat karotenoidima koji ne prija insektima.

3. Prirodne svijeće i tamjan

Upalite svijeće od citronela voska ili tamjan s biljnim esencijama.

Idealno za večernje sate na terasi ili kampovanju. Oni šire miris koji stvara neugodnu atmosferu za komarce.

Pomiješajte jabukovo sirće, vodu i par kapi eteričnih ulja (na primjer lavanda ili čajevac).

Isprskajte po odjeći, tijelu ili prostoru.

Alternativno, narezani limun i karanfilić u tanjiriću mogu pomoći da se komarci drže podalje od zatvorenih prostorija.

5. Zaštitne mreže i ventilatori

Mreže na prozorima, vratima i iznad kreveta predstavljaju mehaničku zaštitu bez hemikalija.

Takođe, ventilatori remete let komarcima koji su slabi letači, pa prostor s protokom vazduha postaje neprivlačan za njih.

6. Odjeća i boje

Nosite svjetliju odjeću, jer tamne boje privlače komarce. Pokrijte ruke i noge u večernjim satima, naročito ako ste blizu vode ili šume.

7. Izbjegavajte stajaću vodu

Komarci polažu jaja u stajaću vodu – redovno praznite tanjiriće ispod saksija, otvorene kante, kante za zalivanje i slično.

(Izvor vijesti: Vijesti)

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzije u FBiH veće nego u Srpskoj

Prosječna penzija isplaćena za jun u Republici Srpskoj iznosi 632,04 KM, a u Federaciji Bosne i Hercegovine 760,03 KM i manja je za 127,99 KM odnosno za oko 17 %.

Prosječna penzija čini 40,81% prosječne plate u Republici Srpskoj, dok u FBiH obzirom da prosječna plata u junu iznosi 1.351 KM penzija čini 56% te plate.

Fond Penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske saopštio je da je isplatom penzije za jun obuhvaćeno je ukupno 290.880 korisnika prava.

Za isplatu penzije za jun bilo je potrebno 160,07 miliona KM u neto iznosu, odnosno 162,01 miliona KM u bruto iznosu.
Preko Fonda PIO/MIO u Federaciji BiH junska penzija isplaćena je za ukupno 458.632 penzionera, a za isplatu je bilo potrebno oko 310 miliona KM.

U FBiH najniža penzija za juni iznosi 599,28 KM, zagarantovana 715,21 KM, dok je najviša penzija 2.996,40 KM.

Ovi iznosi za korisnike Fonda PIO Republike Srpske su drugačiji, jer postoji više razreda najniže penzije u zavisnosti od godina staža, pa je iznos najniže penzije za staž od 40 i više godina 637,43 KM i čini 41,15% prosječne plate u Srpskoj.

S druge strane za puni staž osiguranja od 40 godina prosječna penzija za jun iznosi 947,82 KM, ili 61,18 % od prosječne plate.

Iznos najviše penzije za jun u Republici Srpskoj je 3.422,36 KM.

(Izvor vijesti: Srpskainfo)

Podijeli tekst sa drugima na: