Autor: sandric84

Saznajte kako brzo sanirati opekotine od sunca uz hladne obloge, aloe veru i hidrataciju, te spriječiti buduća oštećenja kože.

Ljetni dani mame na sunce, ali pretjerano izlaganje bez adekvatne zaštite često dovodi do opekotina od sunca. Crvenilo, peckanje, toplina kože i osjetljivost znakovi su da je koža pretrpjela UV oštećenje. Ako ste se ipak „spržili“, ne brinite — postoji niz brzih i prirodnih načina za ublažavanje opekotina, kao i efikasnih mjera da spriječite njihovo ponavljanje.

Hladne obloge

Odmah nakon što primijetite opekotine, nanesite hladne obloge ili se istuširajte mlakom vodom (nikako hladnom ili vrelom). Ovo će pomoći da se temperatura kože snizi i ublaži upalni proces.

Aloe vera gel

Aloe vera je klasik kada je u pitanju smirivanje crvenila i regeneracija kože. Koristite čisti gel ili svježi list biljke i nanosite direktno na oštećena područja nekoliko puta dnevno.

Jogurt ili kefir

Prirodni fermentisani mliječni proizvodi bogati su probioticima koji pomažu obnavljanju kože. Nanijeti hladan jogurt na zahvaćeno područje na 15–20 minuta može donijeti trenutno olakšanje.

Hidratacija iznutra

Koža je nakon opekotina izrazito dehidrirana. Pijte dovoljno vode i jedite svježe voće bogato antioksidansima (lubenica, krastavci, borovnice) kako biste ubrzali oporavak.

Prirodna ulja

Kada prođe faza akutnog crvenila (nakon 24–48 sati), mogu se koristiti lagana ulja poput ulja nevena, lavande ili kokosovog ulja. Ona pomažu regeneraciji kože i sprečavaju ljuštenje.
Šta izbjegavati kod opekotina od sunca

Ne koristite alkoholne losione, parfimisane kreme ili sapune – oni dodatno isušuju kožu.

Ne skidajte ljuštenu kožu – pustite da prirodno opadne.

Ne izlažite oštećenu kožu ponovo suncu dok se potpuno ne oporavi.

Kako se zaštititi: Preventivne mjere protiv opekotina

Prevencija je najbolji lijek, posebno kada je riječ o sunčevim zracima koji, osim što izazivaju opekotine, ubrzavaju starenje kože i povećavaju rizik od karcinoma kože.

Ključne preventivne mjere:

Koristite kremu sa SPF-om 30 ili više, čak i kada je oblačno.

Obnavljajte nanošenje svaka 2 sata, posebno nakon kupanja ili znojenja.

Izbjegavajte izlaganje suncu između 10 i 16 sati, kada je UV indeks najviši.

Nosite zaštitnu odjeću, šešir širokog oboda i sunčane naočale.

Pijte dovoljno tekućine, jer hidratacija pomaže koži da se lakše nosi sa sunčevim zracima.

Koristite mineralne kreme (sa cink-oksidom ili titan-dioksidom) ako imate osjetljivu kožu.

Opekotine od sunca ne treba shvatati olako. Osim što su bolne, one oštećuju DNK ćelija kože i narušavaju njenu sposobnost da se obnavlja. Brza reakcija, prirodna njega i pravilna hidratacija mogu znatno ublažiti simptome, ali dugoročna zaštita ostaje ključna.

(Izvor vijesti: Ljepota i zdravlje)

Kako je kafa postala omiljena širom svijeta? I kako je pripremaju i ispijaju stanovnici različitih zemalja? Evo (nepotpunog) pregleda kako je došlo do toga da se svakog dana popije – oko dvije milijarde šoljica kafe.

Kafa je definitivno stekla kultni status – od Starbaksovog frapućina koji ove godine slavi 30. rođendan, pa sve do najnovijih Tik-tok trendova koji nas navode da probamo kafu Dalgona.

Ali promjena klime teško pogađa uzgajivače kafe, pa su cijene rekordne. Uprkos tome, taj napitak ostaje sastavni dio svjetske kulture – barem za sada.

Mitološki i duhovni korijeni

Otkrće kafe pripisuje se etiopijskom pastiru po imenu Kaldi. On je, navodno, primijetio da njegove koze postaju živahne nakon što su pojele crvene bobice. Iako je priča vjerovatno izmišljena, kafa – tačnije sorta Arabika – zaista potiče iz provincije Kafa, u Etiopiji. Etiopijska ceremonija pripreme i ispijanja kafe, gdje se zrna prže na otvorenom plamenu i kuvaju u glinenoj posudi, trenutak je za predah, gostoprimstvo i zajedništvo.

U Senegalu, međutim, „café Touba“ – s dodatkom gvinejskog bibera i karanfilića – potiče iz islamske sufi tradicije i njeno ispijanje se dovodi u vezu sa duhovnošću.

U Turskoj se nefiltrirana kafa kuva u bakrenoj džezvi, a nakon ispijanja često slijedi gatanje iz taloga. To je viševjekovna tradicija koja je još uvijek cijenjena, čak i među pripadnicima generacije Z.
U Brazilu je „cafezinho“ – mala šoljica kafe – simbol dobrodošlice i nudi se svugdje, od domova do ulica.

A onda se 2020, dok je svijet bio zatvoren zbog kovida, zahvaljujući Tik-toku pojavila i južnokorejska Dalgona kafa – instant kafa pomiješana sa šećerom i vodom. Osim estetike, taj trend je ljudima ponudio jednostavan, umirujući ritual.

Jedinstveni ukusi: sir, jaje i… izmet?

Kroz djelovanje raznih kultura, kafa je poprimala nevjerovatno inovativne oblike. U nordijskim zemljama poput Finske i Švedske crna kuhana kafa ponekad se preliva preko kockica sira, napravljenog od kravljeg ili irvasovog mlijeka. Ta tradicija je stara vijekovima.

Za vijetnamsku „ca phe trung“ (ili kafa s jajetom) miješa se umućeno žumance sa kondenzovanim mlijekom. Ta improvizacija iz ratnog doba danas je široko rasprostranjena.

Tu je i indonežanska „kopi luwak“, napravljena od djelimično svarenih bobica koje je pojela i izlučila cibetka. Iako cijenjena zbog posebnog fermentisanog ukusa, „kopi luwak“ je etički kontroverzna. Velika potražnja navela je neke proizvođače da drže cibetke u kavezima i prisilno ih hrane.

Od svetog napitka do globalne robe

Iako je otkrivena u Etiopiji, najraniji pisani dokazi o uzgoju kafe potiču iz Jemena. Tamo je dobila arapski naziv „qahwa“ – izvorno značenje: vino – iz kojeg je nastala riječ kafa.

Sufi mistici pili su je kako bi održali duhovnu koncentraciju tokom noćnih molitvi. Luka Moka na jemenskoj obali Crvenog mora postala je trgovačko središte iz kojeg je kafa odlazila u islamski svijet i Aziju.

Još jedna legenda kaže da je indijski sufijski svetac Baba Budan prokrijumčario sedam plodnih zrna iz Jemena u južnu Indiju u 17. vijeku, prkoseći arapskom monopolu. Iz tih zrna su nastale plantaže kafe u regiji Čikmagalur u Karnataki.

Ubrzo su evropske kolonijalne sile uvidjele potencijal kafe. Holanđani su sadili kafu na Javi, Francuzi na Karibima, a Portugalci u Brazilu. Brazil, u koji je kafa stigla u 18. vijeku, izrastao je u najvećeg proizvođača na svijetu.

Čak je i Australija, koja se kasno uključila u taj trend, razvila snažnu kulturu kafe. Zanimljivost: i Australija i Novi Zeland tvrde da su 1980-ih izmislili „flat white“.

Kafići: zavjere, nemiri i mačke

Kroz istoriju kafane su bile više od mjesta za piće – bile su inkubatori ideja, umjetnosti i revolucije. U Istanbulu su u 16. vijeku vlasti više puta pokušavale da ih zabrane, bojeći se da okupljanja pod uticajem kofeina mogu da izazovu nemire.

U Evropi su u doba prosvjetiteljstva kafane nudile šoljicu kafe i dozu radikalne misli – često su ih posjećivali mislioci poput Voltera i Rusoa.

U kolonijalnoj Americi kafa je postala zamjena za britanski čaj opterećen porezom. Bostonska kafana „Green Dragon“, prozvana i „štab revolucije“, ugostila je sastanke aktivista koji su organizovali otpor britanskoj vlasti, naročito nepravednom oporezivanju, što je na kraju dovelo do Američke revolucije.

Tokom proteklih decenija, kafane i kafići su postali „treći prostor“ – ni dom ni kancelarija, već nešto između. Kafana je evoluirala u utočište modernog života.

Početkom 1990-ih, kada pristup internetu u domovima još nije bio široko dostupan, mnogi kafići su počeli da nude internet, što je privuklo ljude da rade iz tih prostora.

U međuvremenu su mnogi vlasnici kafića osmislili neobične dodatke za privlačenje gostiju. U Tajpeju je 1998. otvoren prvi svjetski mačji kafić – Cat Flower Garden – koji je urbanim stanovnicima ponudio ugodan prostor za ispijanje kafe i druženje među mačkama. Trend je eksplodirao u Japanu i sada takvi kafići postoje širom svijeta, gdje spoj kofeina i smirenosti pomaže stanovnicima užurbanih gradova da se barem nakratko opuste.

(Izvor vijesti: DW)

Znojenje je prirodan proces kojim tijelo reguliše temperaturu, ali mjesto na tijelu na kojem se najviše znojimo – naročito ako to nije uobičajeno – može, ponekad, ukazivati na zdravstvene probleme.

U tradicionalnoj medicini, ali i u savremenim istraživanjima, postoji teorija da obrazac znojenja može da bude povezan s određenim tjelesnim i organskim poremećajima.

Ako vam se lice i tjeme često orošavaju bez posebnog napora, moguće je da tijelo reaguje na hormonski disbalans, povišen pritisak ili pojačan rad štitne žlijezde. S druge strane, znojenje po dlanovima i stopalima češće se vezuje za anksioznost ili nasljednu hiperhidrozu – stanje prekomjernog znojenja koje se često javlja kod mladih.

Noćno znojenje, koje vas budi u mokroj posteljini, može da bude znak infekcije, hormonskog poremećaja, pa čak i ozbiljnijih bolesti, poput limfoma. Znojenje u predjelu leđa umije da signalizira probleme s plućima ili bubrezima, dok znoj koji se javlja na grudima uz osjećaj nelagodnosti i mučnine može biti upozorenje na srčane smetnje.

Naravno, nije svako znojenje razlog za paniku. Ali kada je intenzivno, neuobičajeno ili praćeno drugim simptomima, ono može da predstavlja vrijedan trag.

Znojenje po glavi i licu – problemi s pritiskom ili štitnom žlijezdom

Ako se intenzivno znojite po čelu, tjemenu i licu, i to bez fizičke aktivnosti, to može ukazivati na:
• Povišen krvni pritisak
• Probleme sa štitnom žlijezdom, naročito hipertireozu (ubrzan rad štitne)
• Hormonski disbalans, naročito kod žena u menopauzi

Znojenje ispod pazuha – hormoni i stres

Pazusi su tipično mjesto za znojenje, ali ako je ono prekomjerno:
• Može biti reakcija na anksioznost ili stres (simpatikus u akciji)
• Može ukazivati na hormonske poremećaje – poput problema sa nadbubrežnim žlijezdama
• Kod mladih ljudi, često je u vezi s pubertetom i pojačanim lučenjem hormona

Znojenje po leđima – problemi s plućima i bubrezima

Znojenje u predjelu lopatica ili donjih leđa može ukazivati na:
• Hronične infekcije pluća ili bronhijalni problemi
• Opterećenje bubrega, pogotovo ako je znojenje noćno

Znojenje dlanova i stopala – anksioznost i štitna žlijezda

Hiperaktivnost u znojnim žlijezdama šaka i stopala često je neurološki ili psihogeni fenomen:
• Hiperhidroza – prekomjerno znojenje koje može biti nasljedno
• Povezano s anksioznim poremećajima
• Može ukazivati i na hipertireozu

 Znojenje grudnog koša i stomaka – problemi s varenjem i srcem

Ako se uz znojenje javljaju mučnina i pritisak u grudima, to može biti znak angine pektoris ili čak srčanog udara.
Znojenje u predjelu stomaka može da bude reakcija na digestivne smetnje, naročito u gornjem dijelu abdomena.

 Noćno znojenje – infekcije, hormoni, karcinomi

Ako se budite natopljeni znojem, bez obzira na temperaturu u prostoriji:
• Mogući su simptomi tuberkuloze ili drugih infekcija
• Upozoravajući znak za limfom (vrsta raka limfnih čvorova)
• U vezi je i s perimenopauzom i menopauzom kod žena

Znojenje samo po sebi nije bolest, ali može da bude važan signal tijela da nešto nije u redu. Ako primijetite neuobičajene obrasce – naročito ako su praćeni drugim simptomima poput umora, lupanja srca, vrtoglavice ili gubitka težine – trebalo bi da se obratite ljekaru.

(Izvor vijesti: Magazin Politika)

Uznemirujuća statistika koja prati porast demencije širom svijeta mogla bi značajno da se promijeni — i to nabolje.

Nova velika studija pokazuje da se čak polovina slučajeva demencije do 80. godine života može spriječiti, ako se na vrijeme vodi računa o zdravlju srca i krvnih sudova. Riječ je o jednom od najubjedljivijih dokaza do sada da je prevencija – posebno u srednjim godinama – ključna u borbi protiv gubitka pamćenja i kognitivnih sposobnosti u starosti.

Istraživanje objavljeno u prestižnom medicinskom časopisu JAMA Neurology 2. juna ove godine, oslanja se na podatke prikupljane više od tri decenije, u okviru američke studije “Rizik od ateroskleroze u zajednicama – neurokognitivna studija”.

Naučnici su pratli zdravlje više od 26.000 ispitanika i procjenjivali koliki je udio novih slučajeva demencije koji se može pripisati hipertenziji, dijabetesu i pušenju – tri dobro poznata, ali često zanemarena vaskularna faktora rizika.

Izbjegavanje pušenja smanjuje rizik od demencije

Rezultati su bili iznenađujući: kod osoba koje su imale bar jedan od ovih rizika u uzrastu od 65 do 74 godine, čak 44 odsto slučajeva demencije moglo je da se dovede u vezu s tim faktorima.

U srednjim godinama – između 45. i 64. – taj procenat je bio nešto manji, ali i dalje značajan (od 22 do 26 odsto). To znači da bi pravovremena kontrola pritiska, šećera u krvi i izbjegavanje pušenja mogla dramatično da smanji rizik od demencije u kasnijem životu.

Otkriveno je, takođe, da su rizici veći kod određenih grupa. Crnci stariji od 45 godina i žene starije od 55 imale su najviši nivo vaskularnih faktora rizika — i do 51 odsto. U kombinaciji, rizici poput hipertenzije i dijabetesa ili pušenja i dijabetesa, dodatno su povećavali mogućnost razvoja demencije.

Srčana oboljenja i demencija se poklapaju

Ova studija ne samo da potvrđuje koliki je uticaj vaskularnog zdravlja na kognitivne funkcije, već naglašava i značaj personalizovanog pristupa prevenciji. Stručnjaci ističu da preventivne mjere treba prilagoditi svakoj osobi — uzimajući u obzir godine, genetsku predispoziciju, rasu i pol.

“S obzirom na to koliko se faktori rizika za srčana oboljenja i demenciju preklapaju, intervencije koje ciljaju ove faktore mogu da budu dvostruko korisne — i za mozak i za srce”, zaključuju koautori studije, dr Roč Nianogo i dr Debora Barns.

Poruka ove studije je jasna i ohrabrujuća: demencija nije uvijek neminovna, a ono što radimo u svojim četrdesetim, pedesetim i šezdesetim godinama, može imati presudan uticaj na naše mentalno zdravlje u starosti.