Često se pitamo kako to da su vijesti koje čitamo preko telefona tako usklađene sa našim preokupacijama ili interesovanjima. Odgovor leži u činjenici da aplikacije u našim telefonima prikupljaju podatke o nama. Imamo li razloga za brigu?
Pet aplikacija koje su u vrhu po prikupljanju podataka od svojih korisnika su: na prvom mjestu Fejsbuk, zatim slijede Tik-tok, Instagram, potom Gugl mape i Votsap.
Šta prikupljaju ove aplikacije?
Prikupljaju lokacije na kojima se nalazimo i to na dnevnom nivou, naše kontakte, mogu da prikupljaju i naše razgovore, da zavire u poruke i četove, ali i u fotografije.
Ovo ne znači da to rade konstantno, niti da sve aplikacije prikupljaju sve podatke na ove načine.
Za šta se koriste prikupljeni podaci?
Prema rezultatima istraživanja sa Prinstona:
• 45 do 60 odsto za pravljenje oglasa po vašim navikama, interesovanjima;
• 25 do 40 odsto da biste dobijali personalizovani sadržaj na društvenim mrežama, dakle ono što se poklapa sa vašim interesovanjima, strahovima, dešavanjima u životu.
• 15 do 25 odsto se koristi za takozvani politički mikro targeting.
Odnos korisnika prema informacijama
Zanimljivo je da više od 62 odsto korisnika ne provjerava vijesti koje dijeli dalje po mrežama, a skoro 40 odsto viralnog sadržaja koji dopre do nas napravljeno je uz pomoć vještačke inteligencije.
Denis Tul, stručnjak za IT pravo, smatra da s pravom možemo da kažemo da nas naši mobilni uređaji i aplikacije prisluškuju, ma koliko to zvučalo kao teorija zavjere, ali mi smo sami dozvolili da se to dešava i sami smo odgovorni šta se dešava sa našim podacima.
„Kada govorimo o tome gdje su svi ti naši podaci otišli, mi možemo to da podijelimo na pojedine sajtove, aplikacije i uređaje. Naši uređaji prikupljaju podatke, kasnije uređaji komuniciraju sa aplikacijama, tako da aplikacije i sajtovi koje koristimo mogu imati informaciju i o našem uređaju, vrsti sistema koje imamo itd“, objašnjava Tul.
Gugl je odličan primjer jer ima veliki broj aplikacija, napominje Tul. Gugl ima i Gmail i Jutjub i Gugl pretragu i Gugl Mape… a kada se uključe i tehnički parametri lokacija – dobijaju veoma širok spektar podataka.
Ima li razloga za brigu
Osnovno je da imamo dovoljno svijesti da pročitamo uslove korišćenja i politiku privatnosti kao dokumente koje će sve aplikacije i uređaji da nam ponude, po načelu transparentnosti i kooperativnosti, i navedu koje naše podatke uzimaju.
„Kada potpisujemo ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, kola, studentski ugovor, uvijek pročitamo te ugovore. Ne znam zašto se nije razvila svijest da pročitamo i kada skidamo novu aplikaciju, uslove korišćenja te aplikacije“, napominje stručnjak za IT pravo.
Danas je jednostavno nemoguće biti isključen od tehnologije i moramo da koristimo brojne aplikacije. Ukoliko bismo pročitali uslove korišćenja i politiku privatnosti, možda bismo našli načine da ih malo sigurnije koristimo, dodaje Tul.
„I kod ChatGPT-a mi možemo da opt-autujemo, da on uči na našim inputima, na našim četovima, a ne vjerujem da svi to uradimo. Ipak je potrebna aktivna radnja sa naše strane, kao korisnika“, kaže Tul.
Može li korišćenje ChatGPT-a biti zloupotrijebljeno ili upereno protiv nas
Prije nekoliko dana je Sem Altman, direktor “OpenAI”-a, proizvođač ChatGPT-a, gostovao u jednom podkastu i naveo da je jedan od većih problema koji imaju taj što ChatGPT nema etički kodeks.
„Znači, oni nisu obavezni da sačuvaju podatke koje mi njima damo, odnosno četove. Kada odemo kod psihologa, mi želimo da ne izađu podaci o kojima tamo pričamo, kao i naš razgovor kod advokata. Oni nisu obavezani da čuvaju te podatke, čak će biti obavezani da ih daju ako ih sud pozove u nekom kasnijem postupku“, ističe stručnjak za IT pravo, i dodaje da ChatGPT pamti sve četove, čak i obrisane.
Lažne informacije novo polje zloupotreba
Sve češće se na mrežama pojavljuju neprovjerene i netačne vijesti koje ljude lako mogu da dovedu u zabludu, posebno jer se hrane našim strahovima i problemima i serviraju nam neprovjerena rješenja.
„U doba manipulacije i u doba vještačke inteligencije gdje mi možemo stvoriti jako lako vezu koja je upodobljena nekom psihološkom slikom ili onome što možemo da iščitamo iz svih tih podataka koje smo dali lajkovanjem, praćenjem, koliko smo se dugo sekundi zadržali na nekom videu, oni mogu zaista da pretpostave na koji način da nastupe prema nama, da nas privole na neko razmišljanje, znači da dođu do tog manipulativnog momenta“, objašnjava Denis Tul.
Jedino rješenje je, stručnjak, da razvijemo kritičko mišljenje, da ne „klikćemo“ po internetu na sve, već da razmislimo logički o nekim stvarima.
„Da probamo da se informišemo iz drugih uglova, da ponekad porazgovaramo sa nekim ko je bliži nekoj struci ili nekoj temi, da probamo da porazgovaramo sa njima i da pitamo njih za mišljenje u toj oblasti, možda dobijemo kroz socijalni dijalog kao društvo veći nivo odbrane nego što možemo sami da ponudimo sebi“, naglašava Denis Tul, stručnjak za IT pravo.
(Izvor vijesti:RTS)
