Kategorija: Edukacija

Na platformi Reddit pojavila se pomalo neuobičajena karta Evrope, na kojoj su zemlje obojene različitim nijansama narandžaste, plave, žute i tamno crvene boje.

Riječ je o prikazu kada tačno lišće u pojedinim zemljama počne mijenjati boju i padati tokom jeseni.

Zanimljivo je vidjeti gdje se u ovu priču uklopila BiH i pojedini dijelovi zemlje, ali i susjedne države.

Dijelovi Evrope u sivoj zoni

Podaci su podijeljeni po mjesecima – avgust, septembar, oktobar i novembar.

Zanimljivo je i vidjeti kako su neki dijelovi Evrope u ‘sivoj zoni’, što prema karti prikazuje područja u kojima nema previše sezonske vegetacije.

Bosna i Hercegovina potpuno je žuta, što znači da ovdje pravi jesenji ugođaj počinje u oktobru, a Srbija je, kao i Hrvatska, miks narandžaste i žute, što znači da lišće primarno pada u septembru i oktobru.

Narandžasta je sjeverna Srbija, dok se južni dio žuti. Sjeverniji dio Hrvatske, Zagorje, prikazano je u žutoj boji, što znači da tamo lišće opada malo kasnije tokom oktobra, dok su Lika i Slavonija čvrsto narandžaste, što ih svrstava u septembarske oblasti.

Situacija u Italiji malo složenija

Slovenija je žuta, dok je situacija u Italiji malo složenija. Južni dijelovi Italije, uključujući Siciliju, obojeni su tamno crvenom bojom, što označava jesenji ugođaj već u avgustu.

Evropski dio Rusije prikazan je tamno narandžastom bojom – kod njih vizuelna jesen počinje u septembru. Zemlje Skandinavije kreću u septembru i oktobru, baš kao i Njemačka, Francuska, Velika Britanija i velika većina zemalja u Evropi.

Ipak, izuzeci su Ibersko poluostrvo, koji je poprilično crven i svrstava se u septembarske oblasti, dok su veliki dijelovi poluostrva u sivim zonama.

When leaves change colour and fall across European vegetation
byu/nohup_me inMapPorn

Ljeto u južnoj Evropi vruće i suvo

Neko je u komentarima objasnio zašto sjeverne i južne zemlje imaju razlike u padu lišća i mijenjanju boja na stablima:

“Ljeto u južnoj Evropi je stvarno vruće i suvo. Nekoliko listova počinje opadati tokom ljeta jer se potpuno osuše. Masovno opadanje događa se kasnije, oko novembra, zavisno od vremena. Nije da dođete u Španiju u avgustu i vidite drveće s jesenjim bojama i lišćem po tlu. Pretpostavljam da su sjeverna područja vlažnija i sa umjerenim ljetima, tako da lišće zaista ne umire i ne opada tokom običnog ljeta.”

(Izvor vijesti: Dnevno)

Novo istraživanje, a koje je objavljeno u časopisu “JAMA netvork open”, pokazalo je da usvajanje navika zdravih za srce u ranom periodu života može drastično da umanji rizik od srčanog i moždanog udara kasnije u životu, pokazalo je novo istraživanje.

Studija, takođe, pokazuje, da su odluke donesene u mladosti direktno povezane sa kardiovaskularnim zdravljem kasnije tokom života.

Otkriveno je da se obrasci zdravlja srca uspostavljaju veoma rano, pri čemu većina učesnika do 25. godine razvija navike koje ostaju stabilne tokom cijelog života.

Sistem bodovanja Američkog udruženja za srce korišten je za procjenu opšteg zdravlja srca. U obzir su uzeti faktori kao što su ishrana, vježbanje, kvalitet sna, pušenje, krvni pritisak i nivo holesterola.

Rezultati su pokazali da ljudi sa visokim brojem bodova u mladosti imaju tendenciju da održe dobro zdravlje srca.

Stručnajci smatraju da, iako su zdrave navike najkorisnije kada smo mladi, poboljšanje načina života donosi koristi u bilo kom uzrastu.

Ljudi sa lošim kardiovaskularnim zdravljem u ranom periodu života imali su do deset puta veći rizik od razvoja srčanih bolesti kasnije tokom života.

“Usmjeravanje djece na zdravije putanje znači veću vjerovatnoću da će ostati na vrhu grupe sa najboljim kardiovaskularnim zdravljem tokom cijelog života. Ti ljudi će živjeti duže i sa manje hroničnih bolesti. Mislim da je to prava pobjeda”, rekao je doktor Lojd-Džons, kardiolog i glavni autor studije.

“Nikada nije kasno za promjenu”, dodao je.

Inače, više od 4.200 učesnika starosti od 18 do 30 godina praćeno je gotovo 40 godina.

Tehnike za smanjenje stresa postale su nezaobilazna tema savremenog života.

U svijetu u kojem su tempo, očekivanja i pritisak svakodnevnice neprestano visoki, stres više nije povremena pojava nego gotovo stalno stanje. Iako kratkotrajni stres može biti koristan jer podstiče motivaciju i fokus, hronični stres ima potpuno suprotan efekat: narušava rad imunog sistema, podiže rizik od kardiovaskularnih bolesti, izaziva nesanicu i utiče na hormonalnu ravnotežu.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), čak 70% odraslih navodi da svakodnevno osjeća posljedice stresa. Psiholozi ističu da nije nužno posezati za lijekovima – postoje prirodni načini da se organizam umiri, a tijelo i um vrate u ravnotežu. U nastavku su predstavljene naučno potvrđene tehnike za smanjenje stresa koje svako može primjenjivati, bez obzira na godine ili životne okolnosti.

Tehnike za smanjenje stresa kroz tijelo

Stres se ne javlja samo u mislima – on se manifestuje kroz cijelo tijelo. Ubrzano disanje, napetost mišića, glavobolje ili probavne smetnje često su znak da je nervni sistem preopterećen. Upravo zato, prva linija odbrane su tjelesne tehnike koje umiruju fiziološki odgovor na stres i aktiviraju parasimpatički nervni sistem, poznat kao sistem „odmora i oporavka“.

1. Duboko dijafragmalno disanje

Ova metoda, jednostavna ali izuzetno efikasna, koristi se u kliničkoj psihologiji i fizioterapiji kao prva pomoć u akutnom stresu. Kada dišemo plitko i brzo, tijelo misli da smo u opasnosti i pojačava lučenje kortizola. Kod dijafragmalnog disanja udah traje četiri sekunde, zadržavanje četiri, a izdah šest. Istraživanja sa Stanford University pokazala su da ovakav ritam disanja smanjuje frekvenciju otkucaja srca i snižava krvni pritisak u roku od dvije minute.

2. Progresivna mišićna relaksacija (PMR)

Tehniku je razvio dr. Edmund Jacobson još 1930-ih, a i danas je dio mnogih terapijskih protokola. Ideja je jednostavna – prolazi se kroz sve mišićne grupe u tijelu, svaka se napne na nekoliko sekundi, a zatim polako opusti. Na taj način mozak uči da prepozna razliku između napetosti i smirenosti, što smanjuje automatsku fizičku reakciju na stres. Klinička istraživanja u časopisu Applied Psychophysiology and Biofeedback potvrđuju da redovna PMR praksa smanjuje nivo hormona stresa i poboljšava kvalitet sna.

3. Umjerena fizička aktivnost

Redovno kretanje dokazano poboljšava psihofizičku otpornost. Već 20 minuta laganog hodanja dnevno povećava lučenje endorfina – hormona sreće – i snižava nivo adrenalina. Prema studiji objavljenoj u Frontiers in Psychology, fizička aktivnost pomaže tijelu da se „resetuje“ nakon stresne situacije, naročito ako se praktikuje u prirodi.

Stres ne zavisi samo od onoga što se dešava spolja, već i od toga kako mi tumačimo događaje. Naše misli, uvjerenja i emocionalne reakcije često su izvor pritiska. Zato su mentalne tehnike za smanjenje stresa usmjerene na promjenu unutrašnjih obrazaca koji održavaju napetost.

4. Mindfulness – svjesna prisutnost

Ova praksa, danas široko korištena u psihologiji i medicini, pomaže da se pažnja usmjeri na sadašnji trenutak bez osuđivanja misli i osjećanja. Redovna mindfulness meditacija, pokazala je Harvardova studija iz 2011., smanjuje aktivnost amigdale – centra za strah u mozgu – i povećava gustinu sive mase u regijama odgovornim za samoregulaciju i empatiju. Već pet minuta svjesnog disanja dnevno može donijeti primjetno olakšanje.

5. Kognitivno preusmjeravanje (reframing)

Ova metoda, koja se koristi u kognitivno-bihevioralnoj terapiji (CBT), podrazumijeva svjesnu promjenu načina na koji tumačimo stresne situacije. Umjesto misli „Ne mogu ovo podnijeti“, pokušaj reći „Ovo je teško, ali prolazno“. Takvo preusmjeravanje smanjuje osjećaj bespomoćnosti i vraća osjećaj kontrole. Klinička ispitivanja pokazuju da je CBT jedna od najefikasnijih psiholoških intervencija za hronični stres i anksioznost.

Stručni pogled: Važnost ranog reagovanja

Hronični stres nije samo emocionalni problem – on mijenja i fiziologiju organizma. Dugotrajno lučenje kortizola slabi imunitet, ubrzava starenje ćelija i povećava rizik od metaboličkih bolesti. Neurološka istraživanja objavljena u Nature Neuroscience potvrđuju da dugotrajan stres može promijeniti strukturu mozga, posebno u regijama koje kontrolišu pažnju i emocije.

Zato stručnjaci ističu da rano prepoznavanje i primjena prirodnih tehnika može spriječiti ozbiljnije posljedice. Psihoterapeutkinja dr. Susan Albers (Cleveland Clinic) savjetuje:

„Ključ je u dosljednosti. Stres se ne može ukloniti, ali se može naučiti kontrolisati kroz svakodnevne male navike koje vraćaju ravnotežu između tijela i uma.“

Primjena ovih tehnika za smanjenje stresa ne zahtijeva posebnu opremu, lijekove ni dugotrajne tretmane – samo spremnost da sebi posvetiš nekoliko minuta dnevno. Duboko disanje, svjesna prisutnost i promjena načina razmišljanja nisu samo pomoćne metode, već dokazano efikasni alati za zaštitu mentalnog i fizičkog zdravlja.

Ako stres traje duže vrijeme ili počne ozbiljno narušavati svakodnevni život, razgovor sa psihologom ili terapeutom nije znak slabosti, već prvi korak ka ravnoteži i unutrašnjem miru.

(Izvor vijesti: Ljepota i zdravlje)

Direktor “Gasproma” Aleksej Miler upozorio je da Evropi i Rusiji predstoji najhladnija zima u proteklih 20 godina, te da će temperatura biti oko minus 25 stepeni Celzijusovih

Kako je objasnio dugoročne prognoze vremena ukazuju na skori dolazak anomalno hladne zime u Evropi i Rusiji.

“Takve zime javljaju se otprilike jednom u 20 godina. U konkretnim brojkama to bi značilo temperaturu oko minus 25 stepeni Celzijusovih”, naglasio je Miler.

Kako je rekao na Peterburškom međunarodnom gasnom forumu snabdijevanje Evrope gasom ove godine pogoršano u odnosu na prethodnu.

“Isporuka ovog energenta iz Rusije predstavljala prijateljsku ruku za evropske partnere”.

S druge strane prema prognozi ECMWF-a za Evropu, od novembra do januara očekuju se ispodprosječne snježne padavine.

Prognoze snježnih padavina za zimu 2025/2026. ukazuju na uticaj globalnog vremenskog fenomena La Ninja, koji se već razvija u Pacifiku i oblikuje uslove za predstojeću zimu, prenosi Severe Weather, koji donosi prognozu padavina i za Evropu tokom zimskih mjeseci.

Koliko puta ste primijetili da razgovarate sami sa sobom?

Vjerovatno često, i ako mislite da radite pogrešnu stvar, ne brinite, jer psihilozi opravdavaju dijalog sa samim sobom.

Ispostavilo se da glasno izražavanje nekih svojih unutrašnjih misli zapravo može pomoći da se suočite sa sadašnjošću i budućnošću i to je nešto što bi oni koji to nisu nikada radili, vjerovatno trebalo da počnu da rade.

Ne postoji ništa važnije od načina na koji razgovarate sami sa sobom, jer vas ovaj unutrašnji monolog informiše o podsvjesnim mislima, emocionalnim stanjima i izborima u ponašanju.

Odnosno, ako ste stalno kritični, ili se suočavate sa negativnom energijom, onda je prilično teško pronaći pozitivan element u svemu tome.
5 razloga koji dokazuju da je dobro razgovarati sa sobom

1. Smanjuje stres

Razgovor u glavi može da vas smiri. Reći sebi da će sve biti u redu i ponavljati to u sebi ili naglas može vas natjerati da vjerujete u to i da se smirite.

2. To vas motiviše

Kada želite da ustanete sa kauča, kada se naprežete u teretani, onda je dobro da kažete sebi koju riječ podrške. Motivišite se u sebi ili naglas, jer samo vi možete postići svoj cilj.

3. Pomaže da organizujete svoje razmišljanje

Dovedite svoje misli u red i prizovite kritičko razmišljanje tako što ćete razgovarati sa sobom. Ako, recimo, imate sastanak u kancelariji, razgovarajte o tome sa sobom u kolima. Ovaj solilukvijum pomoći će vam da organizujete podatke, osvježićete ono što želite da kažete i brže ćete doći do rješenja bilo kog problema.

4. Povećava koncentraciju

Razgovor sa samim sobom angažuje više oblasti vašeg mozga nego razgovor sa drugima ili slušanje nekoga, tako da obraćate više pažnje na ono što se zapravo dešava oko vas. Vi ste tako prisutniji u trenutku.

5. Povećava samopouzdanje

Prema studiji Univerziteta Letbridž, oni koji se svakodnevno upuštaju u ovakav monolog sa pozitivnim elementima mogu da promijene svoje perspektive, stavove i reakcije.

Zato je dobra ideja da na parčetu papira zapišete svoje prednosti, karakteristike na koje ste ponosni i pročitate ih naglas pred ogledalom. Nemojte se osjećati glupo. Što pozitivnije gledate na to, biće vam lakše. Takođe, kada šapućemo sebi u teškoj situaciji, to nam daje malo više snage i hrabrosti da se suočimo sa svime što se pojavilo.

S druge strane, podjednako je dobro eksternalizovati svoja negativna osjećanja. Kada čujete tačno šta osjećate, to vam pomaže da to ponovo procijenite. U većini slučajeva stvari nisu toliko loše kao što mislite i ako ih čujete iz daljine, to vam pomaže da shvatite koliko su zaista ozbiljne.

(Izvor vijesti: B92)

Etnolozi su saglasni: soko (Falco) zauzima visoko mjesto u narodnoj tradiciji. Pripisuju mu se sve najljepše osobine: hrabrost, čast, težnja za slobodom. U pričama i poslovicama – uvijek je pozitivni junak.

“Bolje jedan dan soko nego sto dana kokoška”, kaže jedna poslovica. O ovoj ptici su ispjevane mnoge narodne pjesme: “Leti soko nisko, pa visoko”, “Djevojka sokolu zulum učinila”, “Sokol pije voda na Vardarot”, “Soko leti iznad Budve grada”, “Sivi sokole, prijatelju stari” i mnoge druge.

Na njegovu popularnost ukazuju i imena naselja: Sokolovo u opštini Lazarevac, Sokolac kod Ljubovije i Bački Sokolac kod Bačke Topole, Donja Sokolovica kod Knjaževca, Sokobanja, grad i banja u istoimenoj opštini, a u blizini Soko Grada, lokaliteta iz srednjeg vijeka, Sokolići kod Čačka. Takođe i prezimena, Sokolović i Sokolovac.

Moguće je da su ovako izraženom poštovanju prema sokolu doprinijeli davno zaboravljeni običaji iz srednjeg vijeka i još ranijih vremena u kojima je ova ptica dostizala ogromnu vrijednost, ne samo finansijsku. Vladari i plemići mnogo su voljeli lov uz njegovu pomoć, gdje dresirana ptica hvata plijen i donosi ga gospodaru.

Seljaci ga ne vole

Prema raspoloživim istorijskim izvorima, ovakav način lova nastao je prije oko 5.000 godina u Kini i provlačio se kroz sve stare civilizacije kao privilegija kraljeva i najmoćnijih velikana u društvu. Sokolari, ljudi zaduženi za obuku sokola, imali su sasvim drugačiji status od ostalih slugu u vladarevom domaćinstvu kao visoko uvaženi stručnjaci, koje pominje čak i Dušanov zakonik.

I danas pripadnici najbogatijih slojeva na svijetu love sokolima i plaćaju basnoslovne sume za dobro naučenu pticu ili za stručnjaka koji sprovodi obuku.

Međutim, sva ova tradicija i romantika nije sokolu od velike pomoći prilikom susreta sa poljoprivrednicima. Oni smatraju ovu pticu za običnu štetočinu koja vreba živinu i gledaju da je nekako zadrže daleko od svog imanja, ne prezajući od napada oružjem.

Čak i poljoprivrednik koji zna sve pjesme o sokolu i sina ili unuka oslovljava sa “sokole sivi” – ne voli da vidi ni sjenku pravog, stvarnog, blizu svojih kokošaka. Jer, on je prvenstveno ptica grabljivica, iz roda Falconidae sa 40 vrsta nastanjenih po cijelom svijetu osim Antarktika, a sve se hrane isključivo mesom.

Ubija kljunom

Poznatiji pripadnici roda su sivi soko, vetruška, stepski soko i soko lastavičar. Za razliku od ostalih grabljivica, koje ubijaju plijen kandžama, soko ubija kljunom, na kome ima “zube” – oštre izbočine sa svake strane. Sivi soko (Falco peregrinus) leti pravo, “roni” na dole prema plijenu – brzinom od 320 kilometara na sat, što ga čini najbržim stvorenjem na planeti.

Osnovna hrana su im mali sisari i manje ptice, naročito golubovi, zbog čega su sve ove grabljivice prava noćna mora za golubare. Sve vrste iz roda Falconidae su obdarene izuzetnim vidom i refleksima. Sokoli nisu u srodstvu sa ostalim grabljivicama – srodnije su im ptice pjevačice i papagaji.

Sivi i stepski soko (Falco cherrug) su ugrožene vrste, najviše zbog ilegalnog ubijanja, naročito trovanjem, ilegalne trgovine jajima i mladuncima i upotrebe pesticida. U regionu su sve vrste ove ptice pod posebnom pažnjom nadležnih organizacija kako bi se održale, a najvažnije je da se sačuva prirodna sredina bez koje im nema opstanka,

(Izvor vijesti: Agroklub)

Kako prepoznati anksioznost važno je jer se ona često razvija postepeno i u početku izgleda kao obična nervoza ili umor.

Iako je u određenoj mjeri normalna reakcija na stres, problem nastaje kada se simptomi ponavljaju, traju duže vrijeme i počinju ometati svakodnevni život. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, anksiozni poremećaji su najčešće dijagnostikovani mentalni poremećaji u svijetu, a mnogi ostaju neprepoznati upravo zbog nespecifičnih simptoma.

Kako prepoznati prve znake anksioznosti – tjelesni signali

Jedan od prvih znakova anksioznosti javlja se kroz tijelo. Ubrzano lupanje srca, stezanje u grudima i otežano disanje često dovode do straha da se radi o ozbiljnom zdravstvenom problemu. Tu su i pojačano znojenje, drhtanje ruku, napetost mišića, glavobolje i probavne smetnje.

Ljekari naglašavaju da su ovi simptomi česti kod generalizovanog anksioznog poremećaja, ali da pacijenti nerijetko prvo odlaze internisti ili kardiologu. Tek kada se ne pronađe organski uzrok, postaje jasno da je riječ o reakciji tijela na psihološku napetost.

Emocionalni i mentalni obrasci

Na emocionalnom planu, anksioznost se najčešće prepoznaje po stalnoj zabrinutosti, čak i u situacijama koje realno nisu prijeteće. Misli postaju ubrzane i teško ih je zaustaviti, koncentracija slabi, a osoba ima osjećaj da joj mozak nikada ne prestaje raditi.

Karakterističan je i osjećaj da se „nešto loše tek treba desiti“, poznat kao anticipirajuća anksioznost. Vremenom to dovodi do razdražljivosti, nesanice i hronične iscrpljenosti, jer ni tijelo ni um ne uspijevaju da se odmore.

Kako prepoznati prve znake anksioznosti – ponašanje

Ljudi sa izraženom anksioznošću često počinju da izbjegavaju situacije koje izazivaju napetost – poslovne sastanke, društvena okupljanja ili čak svakodnevne obaveze. Kratkoročno to donosi olakšanje, ali dugoročno dovodi do gubitka samopouzdanja i sužavanja životnog prostora.

Stručnjaci upozoravaju da upravo izbjegavanje učvršćuje simptome, jer osoba nikada ne dobije priliku da se suoči sa onim što je plaši.

Zašto je važno reagovati na vrijeme

Istraživanja pokazuju da rano prepoznavanje simptoma značajno povećava šanse za uspješno liječenje. Naučni radovi ukazuju da hronični stres i anksioznost mijenjaju hemiju mozga, što povećava rizik od depresije i drugih poremećaja.

Stručnjaci naglašavaju da traženje pomoći nije znak slabosti, već odgovornosti prema sebi. Psihoterapija, tehnike relaksacije i, po potrebi, medikamentozna terapija pokazale su se vrlo efikasnim u smanjenju simptoma i vraćanju kvaliteta života.

(Izvor vijesti: Ljeopota & zdravlje)