Da li je med zdraviji od šećera?

Med i šećer su zaslađivači koji nam redovno dolaze pod ruku. Bilo da praviš kolače, poslastice, tople napitke ili doručke, oboje dodaju onu završnu notu koja jelo čini potpunim.

Često se čuje da je med zdravija opcija, prirodniji i hranjiviji. Ali prije nego što zaključite što je bolje za tvoju prehranu, zaviri dublje u to kako se proizvode, što sadrže i kako utiču na tijelo.

Vrste meda i šećera

Meda ima više od 300 vrsta, a razlikuju se po izvoru cvjetnog nektara, boji, okusu i mirisu.

Med od bagrema blag je i svijetao, s nježnim cvjetnim tonovima.

Med od heljde tamniji je, manje sladak, ali bogat antioksidansima. Livadski med najrašireniji je zbog dostupnosti te svoga blagog, slatkastog okusa.

Manuka med ističe se protuupalnim i antibakterijskim djelovanjem, a često se koristi i kod rana ili upala.

Divlji med mijenja okus i boju ovisno o sezoni i cvjetnim vrstama koje pčele posjećuju…

Kod nas su poznati još med od kestena, med od žalfija, šumski med…

Šećer, iako naizgled jednostavniji, takođe ima nekoliko lica.

Bijeli kristal šećer najčešće je u upotrebi i služi u raznim receptima. Sirovi šećer od trske tamniji je, s većim kristalima. Šećer u prahu lako se otapa i koristi se za kreme i glazure.

Svijetli smeđi šećer sadrži malo melase, dok tamni smeđi šećer ima više melase i jaču aromu. Svaki od njih daje drugačiji ton jelima, ali svi imaju istu osnovnu funkciju – brz su izvor slatkoće.

Kako nastaju med i šećer

Med nastaje tako da pčele skupljaju nektar, pohranjuju ga u saće i čekaju da voda ispari. Kad udio vode padne ispod 17%, pčele zatvaraju saće, a pčelar ga vadi i centrifugiranjem izdvaja med.

Šećer se pak proizvodi tako da se sok iz šećerne trske ili repe izdvaja, kuha dok se ne počne kristalizuje, a zatim se kristali odvajaju od tekućine.

Daljnjom obradom od tog soka nastaju različite vrste šećera.

Koliko šećer i med imaju kalorija?

Jedna žličica šećera ima oko 15 kalorija, dok ista količina meda ima oko 20. Med osim slatkoće sadrži i tragove minerala poput kalcija, kalija i željeza, dok šećer donosi samo energiju.

Glikemijski indeks pokazuje koliko hrana podiže šećer u krvi.

Šećer ima indeks oko 63, a med, ovisno o vrsti, malo niži – manuka med oko 57. Oba brzo podižu nivo glukoze i zato s oboma treba biti umjeren.

Zdravstveni učinci

Med ima svoje prednosti. Koristi se za umirivanje kašlja, brže zacjeljivanje rana, a u sportu kao brz izvor energije. Istraživanja su pokazala da može imati blagi prebiotički učinak na crijeva, ali to još treba dodatno potvrditi.

Važno je znati i da med ne smiješ davati djeci mlađoj od godinu dana zbog rizika od botulizma. Osobe osjetljive na pčelinje proizvode trebale bi ga konzumirati s oprezom.

Šećer, s druge strane, tijelu daje brz izvor glukoze, što ponekad trebaš, naročito kod fizičkog napora.

No višak šećera u prehrani povezuje se s pretilošću, dijabetesom tipa 2, bolestima srca i karijesom.

Preporuka je da unos dodanih šećera ostane ispod 10% dnevnog energetskog unosa, prenosi 24sata.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ne bacajte kesice čaja, odlične su za biljke

Biljkama morate posvetiti dosta pažnje i ljubavi, a postoje mnogi trikovi koji će vam pomoći da one rastu i izgledaju lijepo.
Sigurno niste znali da kesice čaja mogu da vam pomognu i za njegu biljaka.

Kad kesice iskoristite, odnosno skuvate čaj, nemojte ih bacati. Zakopajte ih u saksiju, žardinjeru ili zemlju u bašti, ukoliko je imate, i dobićete besplatno đubrivo za biljke!

Stručnjaci su objasnili da ove kesice sa biljem obezbjeđuju zemljištu neophodnu ishranu. Budući da čaj sadrži tanin i druge hranljive materije, nije čudo što služe kao prirodno đubrivo. Sama kesica je obično napravljena od vlakana biljke abaka, vrste drveta banane. Kesa i njen sadržaj rastvoriće se u zemljištu i obezbjediti zdravo okruženje za rast cvijeća i biljaka.

Eliminiše i štetočine

Još jedna prednost ovog prirodnog đubriva jeste što drži štetočine na odstojanju. Mljevena kafa je takođe ovdje od pomoći, samo zakopajte manju količinu u zemlju i vidjećete da vaše biljke zaobilaze insekti. Miris čaja i kafe tjera ove napasti i sprečava ih da vam unište biljke.

(Izvor vijesti: Krstarica)

Podijeli tekst sa drugima na:

Greške koje činimo dok smo na dijeti

Drastično odricanje hrane, nedostatak vode, nerealni ciljevi – sve to može dovesti do suprotnog efekta prilikom dijetetskog režima
Pred vama je lista najčešćih grešaka koje čine osobe na nekoj od mnogobrojnih dijeta:

Praktikovanje brzih niskokaloričnih dijeta

Odlučni da brzo izgubite pet kilograma, okrećete se nekoj popularnoj brzoj dijeti. Možda vaš plan ne zahtijeva ništa osim grejpfruta ili nekog čorbuljka svakog dana. Idete logikom da ako smanjite svoj dnevni unos kalorija na ispod 1.000, neželjeni kilogrami će se istopiti. Ali smanjenjem kalorija tjerate metabolizam da uspori. Kada se dijeta završi, imate tijelo koje sporije sagorijeva kalorije i po pravilu se vraćate na staru težinu.

Preskakanje doručka

Preskakanje doručka mnogima izgleda kao jednostavan način da smanje unos kalorija, ali vas može učiniti gladnim tokom dana. Ova greška može dovesti do neplaniranog „grickanja“ na poslu i jedenja velike porcije za ručak, što povećava broj kalorija. S druge strane, doručak koji je bogat proteinima i vlaknima može obuzdati glad tokom cijelog dana.

Pretjerujete sa grickanjem između obroka

Ako ste od onih koji broje kalorije u svakom obroku, da li vodite računa i o užinama? Recimo, na stolu je kesica pereca, parče torte… Sve situacije u kojima nekontrolisano jedete između obroka mogle bi da sabotiraju inače dobro planiranu ishranu. Ako imate izbalansiran jelovnik, fokusirajte se i vodite dnevnik ishrane.

Nemate užinu?

Osobe koje ne jedu ništa između osnovnih obroka imaju veće padove šećera u krvi između njih, naročito ako su obroci neredovni i neadekvatni. Osobe koje imaju dvije užine dnevno lakše kontrolišu glad i nije im problem da izgube višak kilograma. Užine drže vaš metabolizam u „višoj brzini“, posebno ako su grickalice bogate proteinima. Orašasti plodovi su dobar izbor sa visokim sadržajem proteina. Naravno, greška je pretjerivati u količinama, jer su orašasti plodovi izrazito kalorični.

Kalorije se ne unose samo hranom

Kada brojimo kalorije iz hrane, mnogi zaborave da broje i kalorije iz pića. Ovo je velika greška ako uzmete u obzir da neke fensi kafe i alkoholna pića imaju više od 500 kalorija. Ako vam taj višak kalorija trenutno ne treba, one će se vrlo lako gomilati oko vašeg struka ili kukova u vidu masnih naslaga.

Previše proizvoda sa niskim sadržajem masti

Proizvodi sa niskim sadržajem masti mogu, a ne moraju da igraju važnu ulogu u vašoj ishrani. Samo zapamtite da malo masti nije isto što i niskokalorično, jer u ovim proizvodima nešto mora da se doda da bi se kompenzovala ta razlika u masnoći. Obično je to šećer. Najbolji način da saznate koliko masti, šećera i kalorija jedete jeste da provjerite deklaraciju na ambalaži proizvoda.

Izbacivanje mliječnih proizvoda

Punomasno mlijeko, sir i jogurt su tabu za neke popularne dijete sa interneta, ali izbacivanje mliječnih proizvoda može biti greška. Neka istraživanja sugerišu da tijelo sagorijeva više masti kada dobije dovoljno kalcijuma i proizvodi više masti kada je lišeno kalcijuma. Suplementi kalcijuma nemaju istu apsorpciju, tako da su mliječni proizvodi ipak bolje rješenje. Ovo je veoma važna grupa namirnica kod starijih osoba sa dijagnostikovanom osteoporozom i mlađe populacije koja još uvijek raste.

Pijete premalo vode

Voda je neophodna za sagorijevanje kalorija. Ako dozvolite da dehidrirate, vaš metabolizam se otežava, a to znači i sporiji gubitak težine. Zato pokušajte da dodate čašu vode svakom obroku i užini. Mnoge osobe pomiješaju osjećaj žeđi i gladi, što je još jedan problem u postizanju željene kilaže.

Brza hrana je uvijek greška

Svi znamo koliko je brza hrana ukusna i dostupna bukvalno svuda oko nas. Ali bogata je i zasićenim mastima, bijelim brašnom i veoma siromašna kad je riječ o važnim nutrijentima. Ne preporučujem je nikome, a ako samo malo više istražite, naći ćete mnogo ukusnije i nutritivno zdravije alternative.

Postavljanje ciljeva koji nisu realni

Ako kažete sebi da ćete u prvoj sedmici izgubiti 10 kilograma masnoće sa struka ili butina, znajte da to nije realno. Ako ste na dijeti i izgubite recimo do kilogram i po za sedmicu dana, umjesto da slavite, možda ćete se osjećati obeshrabreno što niste postigli svoj cilj. Realan cilj je od vitalnog značaja za uspješnu dijetu.

(Izvor vijesti: Politika/Magazin)

Podijeli tekst sa drugima na:

Ne bacajte stari hljeb, napravite starinsku “čokoladnu čaroliju”

Donosimo vam jednu starinsku, porodičnu poslasticu koja se prenosi s generacije na generaciju, svaka sa svojim malim tajnama. Sočan čokoladni kolač sa aromom amareta, suvim grožđem i topljenom čokoladom, a sve počinje sa bajatim hljebom.

Još ako ga poslužite uz kuglu sladoleda od vanile? Prava fantazija.

Sastojci:
• 700 ml mlijeka
• 400 g bajatog hljeba
• 100 g kakaa
• 100 g suvog grožđa
• 100 g biskvita amareti (ili mljevenih bademastih keksića)
• 100 g šećera
• 80 g crne sjeckane čokolade
• 70 g badema
• 2 jaja
• Liker od amareta
• Puter i šećer za kalup
• Prstohvat soli

Priprema:

Suvo grožđe potopite na 15 minuta u malo likera od amareta. Hljeb iskidajte na komade i prelijte ga mlijekom. Ostavite da odstoji 20 minuta, povremeno promiješajte da upije mlijeko ravnomjerno.

Kada hljeb omekša, izmrvite ga rukama, lagano ga iscijedite ako je previše mokar. Dodajte izmrvljen amareti keks, kakao, šećer, umućena jaja sa prstohvatom soli, ocijeđeno suvo grožđe, bademe i komadiće čokolade.

Smjesu sipajte u prethodno puterom podmazan i šećerom posut kalup.

Pecite u prethodno zagrijanoj rerni na 180°C oko 45 minuta. Ako površina počne da tamni previše, pokrijte folijom.
Kada je kolač pečen, ostavi ga da se malo ohladi, ali najbolji je dok je još topao, poslužen uz kuglu sladoleda od vanilije.

Savjeti za serviranje:

Za dodatni efekat, pospite kolač prah šećerom, dodajte listiće badema ili kapljicu likera pored sladoleda. Svaki zalogaj će vas vratiti u djetinjstvo i podsjetiti koliko su jednostavni recepti – oni najukusniji.

Prijatno i ne bacajte hljeb, pretvorite ga u čokoladnu čaroliju.

(Izvor vijesti:Superžena/Nezavisne novine)

Podijeli tekst sa drugima na:

Srčani bolesnici i vrućine: Pijte čašu vode na svaki sat

Za ljude koji žive sa srčanim oboljenjima ili faktorima rizika kao što je visok krvni pritisak, visoke temperature mogu biti posebno opasne, a klimatske promjene ih čine sve češćim.

Na ekstremnim vrućinama, ljudsko tijelo naporno radi na regulisanju temperature, a glavni mehanizam je znojenje. To znači cirkulaciju veće količine krvi na površini vaše kože.

“Ovo dodatno opterećuje vaše srce. Mora jače da pumpa da bi se rešilo te toplote”, rekla je Keli van Hojgten, medicinska sestra i menadžerka programa za srce u zdravstvenom timu organizacije “Srce i moždani udar”.

“To može da dovede do dehidracije, posebno kod prekomernog znojenja. I može da se manifestuje simptomima kao što su grčevi, iscrpljenost i toplotet:

Prvi priorit: Održavanje hladnoće

Preduzmite ove korake da biste spriječili bolesti povezane sa vrućinom.

• Budite spremni. Naviknite se da proveravate lokalnu prognozu ili aplikaciju za vremensku prognozu kako biste mogli da planirate unaprijed. Održavajte svoj dom hladnim.

• Zatvarajte prozore i roletne tokom vrućih dana; ako nemate klima uređaj, otvorite vrata uveče da biste uhvatili povjetarac.

• Ostanite hidrirani. Pijte vodu tokom cijelog dana, najbolje čašu vode na svaki sat. “Ako čekate dok ne osetite žeđ, može biti prekasno”, istakla je”Hojgten.

Pijte vodu, izbjegavajte zaslađena pića i sokove.

• Manji, česti obroci biće lakši za varenje. Sadržaj vode u voću poput lubenice, breskvi i jagoda može vam pomoći da ostanete hidrirani.

Izbjegavajte špic. “Kažemo našim pacijentima da se drže podalje od sunca između 11 i 15 časova”, naveo je farmaceut Rijad Vilijams.

• Potražite hlad ili ostanite u zatvorenom prostoru ako možete, sa ventilatorom ili klima uređajem. Ako nemate pristup klima uređaju, razmislite o posjeti javnoj biblioteci, tržnom centru ili drugom rashlađenom mjestu.

• Planirajte fizičku aktivnost, uključujući baštovanstvo i šetnje, za jutarnje ili večernje sate. Obucite se za prikladno. “Svijetla i široka odjeća može da vam pomogne da se osjećate udobno”, navela je van Hojtgen.

• Zaštitite se od sunca. Nosite šešir i naočare za sunce (sa UVA i UVB zaštitom) kada ste napolju. Zaštitite ruke laganim dugim rukavima i često nanosite kremu za sunčanje na izloženu kožu. Pronađite načine da se rashladite. Vlažna krpa ili sprej mogu pomoći u hlađenju kože. Ili pokušajte sa mlakim tušem. Izbjegavajte hladne tuševe, koji mogu da suze krvne sudove i uspore gubitak toplote.

• Pratite svoje zdravlje. Simptomi povezani sa toplotom, poput vrtoglavice i glavobolje, mogu vas iznenaditi. Budite ispred njih tako što ćete praviti česte pauze od aktivnosti i ostati hidrirani.

Znaci opasnosti na koje treba obratiti pažnju

Ekstremne vrućine mogu vas brzo dehidrirati, posebno tokom fizičke aktivnosti. Znaci uključuju jaku žeđ i nedostatak mokrenja, tamnožuti urin, umor, vrtoglavicu ili konfuziju. Odmorite se i pijte vodu da biste nadoknadili tečnost.

Toplotna iscrpljenost i toplotni udar su ozbiljnija stanja. Budite pažljivi na ove znake kod sebe i drugih.

Uprkos svom imenu, toplotni udar nije povezan sa sunčanicom.

“Ovo je uglavnom rezultat gubitka vode usljed prekomjernog znojenja”, pojasnila je van Hojgten.

“Sklonite se sa vrućine i preduzmite korake da se brzo ohladite i rehidrirate”, dodala je.

Simptomi uključuju:

• obilno znojenje
• slabost
• vrtoglavicu
• mučninu
• glavobolju
• ubrzano disanje i otkucaje srca
• ekstremnu žeđ (suva usta ili lepljiva pljuvačka)
• smanjeno mokrenje (urin može da bude tamno žut)

Toplotni udar je vrlo ozbiljno stanje i zahteva stručnu pomoć.

“To znači da je regulacija tjelesne temperature otkazala”, istakla je van Hojgten. Odmah pozovite lokalni broj za hitne slučajeve ako vi ili neko sa vama doživite ove simptome na ekstremnoj vrućini: koža je vruća i suva, nije znojna i može biti crvena konfuzija i uznemirenost ili umor vrtoglavica ili nesvestica ubrzan rad srca mučnina, povraćanje, dijareja glavobolja

Premjestite osobu na hladno mjesto dok čekate pomoć. Natopite kožu hladnom vodom i lepezom je opustite da biste smanjili toplotu. Kese sa ledom mogu pomoći; postavite ih na prepone ili pazuh.

Upozorenje o lijekovima

Farmaceut Rijad Vilijams je naveo da vrućine mogu da utiču na način na koji neki lijekovi djeluju.

Evo njegovih savjeta o četiri vrste lijekova koje se često propisuju ljudima sa srčanim oboljenjima ili visokim krvnim pritiskom.

• Ako uzimate diuretike

“Oni izbacuju višak tečnosti. Zato treba da pratite znake dehidracije i da se pobrinete da održavate adekvatan unos tečnosti tokom dana”.

• Ako uzimate ACE inhibitor

“Ovi lijekovi mogu smanjiti osećaj žeđi i povećati rizik od niskog krvnog pritiska. Pacijenti treba da ostanu hidrirani. Ustajte polako iz sjedećeg ili ležećeg položaja kako biste izbjegli vrtoglavicu ili nesvjesticu”.

• Ako uzimate blokator kalcijumovih kanala

“Ovi lijekovi opuštaju arterije i mogu izazvati nizak krvni pritisak na ekstremnim vrućinama. Zato je ključno da ostanete hidrirani. Redovno koristite aparat za mjerenje krvnog pritiska kako biste bili sigurni da ne padne prenisko”.

• Ako uzimate beta blokator

“Beta blokatori mogu smanjiti vaš otkucaj srca i ograničiti sposobnost vašeg tijela da se ohladi. Savetujemo tim pacijentima da izbjegavaju visoke temperature i da budu oprezni zbog znakova pregrevanja”, rekao je Vilijams

(Izvor vijesti: B92)

Podijeli tekst sa drugima na:

Sve o krpelju, čuvajte se, može biti fatalan

Čuvajte se krpelja: Njihov ubod može dovesti do teških oboljenja, pa čak i smrti

Lajmska bolest je multisistemska infektivna bolest izazvana bakterijom Borrelia burgdorferi. Mogu biti zahvaćeni svi organi, a najčešće: koža, nervni sistem, zglobovi i srce.

Ovaj nozološki entitet poznat je od 1975. godine, i to pod raznim nazivima, no uglavnom je povezan sa imenom lokaliteta Lyme u sjevernoameričkoj državi Connecticut, gdje se bolest prvi put pojavila u epidemijskim razmjerama. Od tog vremena registruje se povećana incidencija obolijevanja, što je s jedne strane posljedica boljeg poznavanja kliničkih manifestacija, a s druge strane egzaktnije dijagnostike.

U Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama bolest izazivaju najmanje tri srodne vrste borelija: Borrelia burgdorferi sensu stricto, Borrelia garinii i Borrelia afzelii. Genotipske razlike među ovim borelijama dijelom su odgovorne za različita klinička ispoljavanja kod inficiranih osoba. Bolest prenose razni krpelji iz kompleksa Ixodes ricinus/persulcatus. U SAD je glavni vektor Ixodes scapularis, u Evropi Ixodes ricinus, a u Aziji Ixodes persulcatus.

Nastanak bolesti

Poslije uboda krpelja i inokulacije B. burgdorferi u kožu, one se mogu širiti lokalno u koži ili putem krvi i limfe po tijelu. U tankom crijevu krpelja borelije ispoljavaju OspA i OspB protein, a nakon uzimanja krvnog obroka i prelaska u pljuvačne žlijezde krpelja, ispoljavaju i OspC i druge proteine što je važno za patogenezu bolesti.

Nakon inkubacije od 3 do 32 dana, uzročnici se mogu lokalno širiti i izazvati karakterističnu kožnu promjenu erythema migrans. Ulaskom u krv dolazi do diseminacije borelija, tokom koje mogu zahvatiti razne organe, a prije svega one prema kojima pokazuju tropizam kao što su centralni nervni sistem, zglobovi, srce i koža.

Diseminaciji borelija značajno doprinosi i njihova sposobnost da se vežu za trombocitne integrine. Osim toga, imunski odgovor na infekciju se razvija tek poslije nekoliko sedmica, što takođe doprinosi diseminaciji uzročnika bolesti. Najprije se razvija snažan ćelijski, poslije čega slijedi sporiji humoralni imunski odgovor. Sva zahvaćena tkiva pokazuju histološki infiltraciju limfocitima i plazma ćelijama, uz propratni vaskulitis.

Kliničke manifestacije lajmske borelioze

Bolest se najčešće razvija kroz tri stadijuma. Prva dva stadijuma odgovaraju ranoj, a treći stadijum kasnoj infekciji. Stadijumi bolesti se mogu preklapati, većina bolesnika ne prolazi kroz sve stadijume, a do serokonverzije može doći i kod asimptomatskih osoba.

I stadijum (lokalizovani erythema migrans)

Poslije uboda krpelja i inokulacije borelija u kožu, uzročnik se širi lokalno i kod 60 do 80 % bolesnika nastaje erythema migrans, koji može biti praćen temperaturom i/ili regionalnim limfadenitisom. Crvenilo se širi centrifugalno, može biti homogeno ili prstenasto sa središnjim blijedilom, dostižući prosječno 15 cm u prečniku.

Erythema migrans obično blijedi i nestaje tokom 3 do 4 sedmice, a kod neliječenih bolesnika može se održavati i do 14 mjeseci. Antibiotska terapija obično skraćuje trajanje eritema i u značajnoj mjeri prevenira kasne manifestacije bolesti.

II stadijum (diseminovana infekcija)

Već nekoliko dana ili sedmica nakon uboda krpelja, borelije se mogu proširiti po cijelom organizmu. Diseminovana infekcija je često povezana sa simptomima na koži, nervnom i mišićno-koštanom sistemu. Kod oko 20 % bolesnika u SAD i oko 2–8 % u Evropi pojavljuju se sekundarne kožne lezije u obliku manjih EM, tj. prstenastih promjena.

Od neuroloških manifestacija najčešće se javljaju limfocitni meningitis, meningo-radikuloneuritis (Bannwarthov sindrom), kranijalni neuritis, a znatno rjeđe encefalitis, mijelitis i cerebralni vaskulitis. U Evropi se kao najčešća neurološka manifestacija javlja Bannwarthov sindrom, koji čini trijas: limfocitni meningitis, Bellova paraliza i radikulopatija sa jakim, povremeno iridirajućim ili migratornim bolovima.

Kardijalne manifestacije se javljaju kod 4–8 % bolesnika sa lajmskom boreliozom. Najčešće se sreću različiti stepeni atrioventrikularnog bloka. Kod nekih bolesnika opisan je akutni mio- i perikarditis. U ovom stadijumu može se vidjeti i lymphocytoma ili lymphadenosis benigna cutis (LBC) – solitarni čvorić ili plak, obično na ušnoj resici kod djece, ili bradavicama kod odraslih.

U kliničkoj praksi posebne probleme zadaje tzv. post-lajm sindrom. Bolesnici se žale na artralgije, mijalgije, bolove u vratu, glavobolju i umor. Patogeneza nije jasna, ali se smatra da simptomi nastaju kao rezultat imunoloških reakcija. Tegobe obično spontano prolaze za manje od 6 mjeseci.

III stadijum (perzistentna infekcija)

U ovom stadijumu može se javiti hronični lajmski artritis koji traje duže od godinu dana. Zahvaćen je jedan ili nekoliko zglobova, sinovija pokazuje viloznu hipertrofiju, fibrinske naslage i infiltrate mononuklearnim ćelijama. Češće se javlja kod osoba sa HLA-DR2 i HLA-DR4.

Najbolje definisana kasna neurološka manifestacija je progresivni encefalitis. Za razliku od Bannwarthovog sindroma, ovaj oblik se ne povlači spontano. Javljaju se problemi sa pamćenjem, depresija, glavobolja i dezorganizovanost. U likvoru se nalaze antitijela na B. burgdorferi, a na NMR-u mozga često se vide lezije bijele mase. Kožna manifestacija je Acrodermatitis chronica atrophicans (ACA) – plavkasto-crvene promjene i otok na distalnim ekstremitetima, koje prelaze u atrofiju.

Kongenitalna infekcija

Postoji sumnja da B. burgdorferi može izazvati oštećenja ploda, ali to nije egzaktno dokazano. Prije dvadesetak godina dokazan je transplacentarni prenos kod dvoje novorođenčadi koja su preminula, a čije su majke bile inficirane tokom trudnoće. U jednoj retrospektivnoj studiji kod 5 od 19 trudnica sa lajmskom bolešću utvrđena su fetalna oštećenja, ali bez direktne potvrde uzročne povezanosti.

Za sve oblike lajmske bolesti kod trudnica preporučuje se parenteralno liječenje ceftriaksonom, iako ne postoji opšti konsenzus.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu kliničkih manifestacija, epidemioloških podataka (ubod krpelja) i seroloških testova. Definitivna dijagnoza se može postaviti kultivacijom B. burgdorferi (najuspješnije iz erythema migrans promjene). Serološki testovi (ELISA, IFA, Western blot) se koriste za potvrdu. Moguće su lažno pozitivne i negativne reakcije.

IgM antitijela se javljaju između 2. i 4. sedmice nakon infekcije, a IgG od 6. do 8. sedmice i mogu ostati prisutna godinama, čak i doživotno.

Liječenje

Zavisi od stadijuma bolesti:

I stadijum: azitromicin, doksiciklin, amoksicilin ili cefuroksim, 14–21 dan.

Neurološke manifestacije: ceftriakson 2 g dnevno 2–4 sedmice, alternativno cefotaksim ili kristalni penicilin.

Reumatske manifestacije: doksiciklin, amoksicilin, ceftriakson ili penicilin, 30–60 dana.

Lajmski karditis: ceftriakson ili doksiciklin, 2–4 sedmice.

Prognoza i prevencija

Terapijski odgovor je najbolji ako se liječenje započne u ranoj fazi. Kasnije liječenje je takođe efikasno, ali je oporavak duži. Većina pacijenata se potpuno oporavi.

U SAD postoji vakcina za prevenciju lajmske bolesti – rekombinantni lipoprotein A sa adjuvansom, u tri doze: 0, 1. i 12. mjesec. Treća doza se daje u aprilu kako bi se zaštita poklopila sa sezonom.

(Izvor vijesti: B92)

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako se riješiti muva i osa na prirodan način

Muve i ose drži dalje od vaše kuće, a božanstveno miriše. Ukoliko već niste, obavezno isprobajte ovaj trik.

Umjesto raznih hemijskih preparata koji ne garantuju uspjeh, evo nekoliko prirodnih i jednostavnih načina da se nosite sa problemima osa i muva.

Ose nisu neko s kim želite da imate posla i najbolje je da ih se riješite prije nego što postanu „bjesne“ i opasne.
Mirisne biljke ili eterična ulja

Mjesta na kojima se ose „skupljaju“ poprskajte mješavinom vode i ulja nane u odnosu 1:5, u vazduhu, a ne direktno po površini. Nana u tegli će takođe odbiti ove insekte. Pomaže i citronela, timijan, karanfilić i geranijum. Možete koristiti svijeće sa mirisom ovih biljaka ili aroma lampu za eterična ulja.

Ose i muve se okupljaju da bi jele, pa je jedan od načina da spriječite njihovu pojavu pokrivanje i čuvanje hrane u frižideru ili ostavi.

Nakon jela, odmah uklonite prazne tanjire sa stola, a ostatak bacite u smeće. Držite kante za otpatke dalje od mjesta gdje sjedite ili se odmarate i obavezno spustite poklopac.

Napravite zamku

Odrežite vrh plastične flaše koja je zatvorena poklopcem i okrenite je naopako kao zatvoreni lijevak. Podmažite unutrašnjost lijevaka uljem kako ose ne bi mogle da se popnu kada uđu u zamku.
U sredinu stavite mamac, na primjer meso ili slatkiše. Okačite zamku na drvo ili ogradu dalje od mjesta gdje boravite. Testirano – radi!

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Počinje ljeto, danas je dan najduži

Na sjevernoj Zemljinoj hemisferi sutra u 4.42 časa po srednjoevropskom vremenu počinje ljeto.

U isto vrijeme za stanovnike južne polulopte počinje zima.

Na dan početka ljeta obdanica je najduža, noć najkraća, a sunce pravi svoj najveći dnevni luk iznad horizonta.

Izlazi na sjeveroistoku, na jugu dostiže najveću dnevnu visinu tokom godine, a zalazi na sjeverozapadu.

Dug dan i položaj Sunca utiču na to da sunčevo zračenje bude jače, pa će UV indeks ovih dana biti veoma visok.

Ljeto završava 22. septembra u 18.19 časova.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako spriječiti i sanirati opekotine od sunca

Saznajte kako brzo sanirati opekotine od sunca uz hladne obloge, aloe veru i hidrataciju, te spriječiti buduća oštećenja kože.

Ljetni dani mame na sunce, ali pretjerano izlaganje bez adekvatne zaštite često dovodi do opekotina od sunca. Crvenilo, peckanje, toplina kože i osjetljivost znakovi su da je koža pretrpjela UV oštećenje. Ako ste se ipak „spržili“, ne brinite — postoji niz brzih i prirodnih načina za ublažavanje opekotina, kao i efikasnih mjera da spriječite njihovo ponavljanje.

Hladne obloge

Odmah nakon što primijetite opekotine, nanesite hladne obloge ili se istuširajte mlakom vodom (nikako hladnom ili vrelom). Ovo će pomoći da se temperatura kože snizi i ublaži upalni proces.

Aloe vera gel

Aloe vera je klasik kada je u pitanju smirivanje crvenila i regeneracija kože. Koristite čisti gel ili svježi list biljke i nanosite direktno na oštećena područja nekoliko puta dnevno.

Jogurt ili kefir

Prirodni fermentisani mliječni proizvodi bogati su probioticima koji pomažu obnavljanju kože. Nanijeti hladan jogurt na zahvaćeno područje na 15–20 minuta može donijeti trenutno olakšanje.

Hidratacija iznutra

Koža je nakon opekotina izrazito dehidrirana. Pijte dovoljno vode i jedite svježe voće bogato antioksidansima (lubenica, krastavci, borovnice) kako biste ubrzali oporavak.

Prirodna ulja

Kada prođe faza akutnog crvenila (nakon 24–48 sati), mogu se koristiti lagana ulja poput ulja nevena, lavande ili kokosovog ulja. Ona pomažu regeneraciji kože i sprečavaju ljuštenje.
Šta izbjegavati kod opekotina od sunca

Ne koristite alkoholne losione, parfimisane kreme ili sapune – oni dodatno isušuju kožu.

Ne skidajte ljuštenu kožu – pustite da prirodno opadne.

Ne izlažite oštećenu kožu ponovo suncu dok se potpuno ne oporavi.

Kako se zaštititi: Preventivne mjere protiv opekotina

Prevencija je najbolji lijek, posebno kada je riječ o sunčevim zracima koji, osim što izazivaju opekotine, ubrzavaju starenje kože i povećavaju rizik od karcinoma kože.

Ključne preventivne mjere:

Koristite kremu sa SPF-om 30 ili više, čak i kada je oblačno.

Obnavljajte nanošenje svaka 2 sata, posebno nakon kupanja ili znojenja.

Izbjegavajte izlaganje suncu između 10 i 16 sati, kada je UV indeks najviši.

Nosite zaštitnu odjeću, šešir širokog oboda i sunčane naočale.

Pijte dovoljno tekućine, jer hidratacija pomaže koži da se lakše nosi sa sunčevim zracima.

Koristite mineralne kreme (sa cink-oksidom ili titan-dioksidom) ako imate osjetljivu kožu.

Opekotine od sunca ne treba shvatati olako. Osim što su bolne, one oštećuju DNK ćelija kože i narušavaju njenu sposobnost da se obnavlja. Brza reakcija, prirodna njega i pravilna hidratacija mogu znatno ublažiti simptome, ali dugoročna zaštita ostaje ključna.

(Izvor vijesti: Ljepota i zdravlje)

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako je kafa osvojila planetu

Kako je kafa postala omiljena širom svijeta? I kako je pripremaju i ispijaju stanovnici različitih zemalja? Evo (nepotpunog) pregleda kako je došlo do toga da se svakog dana popije – oko dvije milijarde šoljica kafe.

Kafa je definitivno stekla kultni status – od Starbaksovog frapućina koji ove godine slavi 30. rođendan, pa sve do najnovijih Tik-tok trendova koji nas navode da probamo kafu Dalgona.

Ali promjena klime teško pogađa uzgajivače kafe, pa su cijene rekordne. Uprkos tome, taj napitak ostaje sastavni dio svjetske kulture – barem za sada.

Mitološki i duhovni korijeni

Otkrće kafe pripisuje se etiopijskom pastiru po imenu Kaldi. On je, navodno, primijetio da njegove koze postaju živahne nakon što su pojele crvene bobice. Iako je priča vjerovatno izmišljena, kafa – tačnije sorta Arabika – zaista potiče iz provincije Kafa, u Etiopiji. Etiopijska ceremonija pripreme i ispijanja kafe, gdje se zrna prže na otvorenom plamenu i kuvaju u glinenoj posudi, trenutak je za predah, gostoprimstvo i zajedništvo.

U Senegalu, međutim, „café Touba“ – s dodatkom gvinejskog bibera i karanfilića – potiče iz islamske sufi tradicije i njeno ispijanje se dovodi u vezu sa duhovnošću.

U Turskoj se nefiltrirana kafa kuva u bakrenoj džezvi, a nakon ispijanja često slijedi gatanje iz taloga. To je viševjekovna tradicija koja je još uvijek cijenjena, čak i među pripadnicima generacije Z.
U Brazilu je „cafezinho“ – mala šoljica kafe – simbol dobrodošlice i nudi se svugdje, od domova do ulica.

A onda se 2020, dok je svijet bio zatvoren zbog kovida, zahvaljujući Tik-toku pojavila i južnokorejska Dalgona kafa – instant kafa pomiješana sa šećerom i vodom. Osim estetike, taj trend je ljudima ponudio jednostavan, umirujući ritual.

Jedinstveni ukusi: sir, jaje i… izmet?

Kroz djelovanje raznih kultura, kafa je poprimala nevjerovatno inovativne oblike. U nordijskim zemljama poput Finske i Švedske crna kuhana kafa ponekad se preliva preko kockica sira, napravljenog od kravljeg ili irvasovog mlijeka. Ta tradicija je stara vijekovima.

Za vijetnamsku „ca phe trung“ (ili kafa s jajetom) miješa se umućeno žumance sa kondenzovanim mlijekom. Ta improvizacija iz ratnog doba danas je široko rasprostranjena.

Tu je i indonežanska „kopi luwak“, napravljena od djelimično svarenih bobica koje je pojela i izlučila cibetka. Iako cijenjena zbog posebnog fermentisanog ukusa, „kopi luwak“ je etički kontroverzna. Velika potražnja navela je neke proizvođače da drže cibetke u kavezima i prisilno ih hrane.

Od svetog napitka do globalne robe

Iako je otkrivena u Etiopiji, najraniji pisani dokazi o uzgoju kafe potiču iz Jemena. Tamo je dobila arapski naziv „qahwa“ – izvorno značenje: vino – iz kojeg je nastala riječ kafa.

Sufi mistici pili su je kako bi održali duhovnu koncentraciju tokom noćnih molitvi. Luka Moka na jemenskoj obali Crvenog mora postala je trgovačko središte iz kojeg je kafa odlazila u islamski svijet i Aziju.

Još jedna legenda kaže da je indijski sufijski svetac Baba Budan prokrijumčario sedam plodnih zrna iz Jemena u južnu Indiju u 17. vijeku, prkoseći arapskom monopolu. Iz tih zrna su nastale plantaže kafe u regiji Čikmagalur u Karnataki.

Ubrzo su evropske kolonijalne sile uvidjele potencijal kafe. Holanđani su sadili kafu na Javi, Francuzi na Karibima, a Portugalci u Brazilu. Brazil, u koji je kafa stigla u 18. vijeku, izrastao je u najvećeg proizvođača na svijetu.

Čak je i Australija, koja se kasno uključila u taj trend, razvila snažnu kulturu kafe. Zanimljivost: i Australija i Novi Zeland tvrde da su 1980-ih izmislili „flat white“.

Kafići: zavjere, nemiri i mačke

Kroz istoriju kafane su bile više od mjesta za piće – bile su inkubatori ideja, umjetnosti i revolucije. U Istanbulu su u 16. vijeku vlasti više puta pokušavale da ih zabrane, bojeći se da okupljanja pod uticajem kofeina mogu da izazovu nemire.

U Evropi su u doba prosvjetiteljstva kafane nudile šoljicu kafe i dozu radikalne misli – često su ih posjećivali mislioci poput Voltera i Rusoa.

U kolonijalnoj Americi kafa je postala zamjena za britanski čaj opterećen porezom. Bostonska kafana „Green Dragon“, prozvana i „štab revolucije“, ugostila je sastanke aktivista koji su organizovali otpor britanskoj vlasti, naročito nepravednom oporezivanju, što je na kraju dovelo do Američke revolucije.

Tokom proteklih decenija, kafane i kafići su postali „treći prostor“ – ni dom ni kancelarija, već nešto između. Kafana je evoluirala u utočište modernog života.

Početkom 1990-ih, kada pristup internetu u domovima još nije bio široko dostupan, mnogi kafići su počeli da nude internet, što je privuklo ljude da rade iz tih prostora.

U međuvremenu su mnogi vlasnici kafića osmislili neobične dodatke za privlačenje gostiju. U Tajpeju je 1998. otvoren prvi svjetski mačji kafić – Cat Flower Garden – koji je urbanim stanovnicima ponudio ugodan prostor za ispijanje kafe i druženje među mačkama. Trend je eksplodirao u Japanu i sada takvi kafići postoje širom svijeta, gdje spoj kofeina i smirenosti pomaže stanovnicima užurbanih gradova da se barem nakratko opuste.

(Izvor vijesti: DW)

Podijeli tekst sa drugima na: