Krv otkrila tajnu starenja: Značajne promjene se dese tri puta

Istraživači sa Univerziteta Stanford otkrili su da ljudsko tijelo ne stari ravnomjerno. Ono prolazi kroz tri velika biološka “talasa” promjena – oko 34, 60. i 78. godine života.

Analizom krvne plazme više od 4.200 ispitanika starosti od 18 do 95 godina naučnici su uočili nagle promjene u nivou stotina proteina. To ukazuje da proces starenja nije postepen, već se odvija u izraženim fazama.

Svaka faza donosi drugačije promjene

Prema rezultatima istraživanja, oko 34. godine najizraženije su promjene povezane s metabolizmom i funkcijom mišića.  Oko 60. godine dolazi do značajnih promjena u markerima kardiovaskularnog sistema. Oko  78. godine ubrzano mijenjaju proteini povezani s imunitetom i kognitivnim funkcijama.

Možda vas zanima i ovo:

Koliko često treba da kontrolišete krvnu sliku?

Naučnici ističu da upravo zbog ovih naglih bioloških promjena mnogi ljudi imaju osjećaj da su „ostarjeli preko noći“. Ipak, to je proces koji se odvija na molekularnom nivou mnogo prije nego što postane vidljiv.

Novi uvid u biološku starost

Autori studije navode da bi otkrivanje ovih proteinskih obrazaca u budućnosti moglo omogućiti razvoj preciznijih testova za određivanje biološke starosti, ali i ranije otkrivanje rizika od bolesti povezanih sa starenjem, poput kardiovaskularnih oboljenja i neurodegenerativnih poremećaja.

Ipak, naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li promjene načina života ili terapije usporiti ili ublažiti ove nagle faze starenja, navodi “Sociaty”

Podijeli tekst sa drugima na:

Med nema rok trajanja, ali pazite na uslove u kojim ga čuvate

Med je jedna od rijetkih namirnica koja se praktično ne kvari. Nije zato što ne sadrži vodu, jer je sadrži oko osamnaest posto. Razlog je što tu vodu bakterije ne mogu iskoristiti, pa se u medu isuše umjesto da se razmnože.

Da bi se hrana pokvarila, na njoj mora nešto rasti.

To su bakterije, kvasci i plijesni, organizmi koji se hrane onim što je u namirnici i pritom je razgrađuju. Zbog njih meso postane sluzavo, hljeb pobuđa, a mlijeko se ukiseli.

Svima njima treba jedna ista stvar: voda.

Voda koje ima, ali se ne može uzeti

Ovdje je ključ i vrijedi ga objasniti polako.

Kada procjenjujemo hoće li se nešto pokvariti, nije važno koliko vode namirnica sadrži, nego koliko je vode dostupno organizmu koji bi na njoj rastao.

Ta veličina se u struci zove aktivnost vode. Mjeri se na skali od nule do jedan, gdje jedan znači čistu vodu, piše N1.

Većini bakterija treba vrijednost iznad 0,75 da bi se množile. U medu je ta vrijednost između 0,5 i 0,6.

Razlog je u šećerima. Med je oko osamdeset posto šećer, a molekule šećera na sebe vežu molekule vode. Voda je fizički u tegli, ali je zauzeta i bakterija do nje ne dolazi.

Bakterija koja se u medu isuši

Posljedica je suprotna od one koju bismo očekivali.

Ako bakterija dospije u med, ona se ne razmnoži nego strada.

Možda vas interesuje i ovo:

Kašika meda prije spavanja čini čuda

Savjet pčelara: Kako prepoznati lažni med?

Med je toliko koncentrisan da vodu izvlači iz svega što u njega dođe, uključujući i same bakterije. Voda iz bakterije prelazi u med, a bakterija se isuši i ugine.

Isti princip radi i kod drugih namirnica koje dugo traju. Zato se meso soli, voće suši, a slatko kuha sa šećerom. Suština je uvijek ista: ukloniti ili vezati vodu.

Kiselina i dezinfekcijsko sredstvo koje prave pčele

Uz suhoću med ima još dvije prepreke.

Prva je kiselost. Med ima pH vrijednost između 3,4 i 4,5, dakle kiseliji je od kafe, a otprilike kao paradajz. Većina organizama koji kvare hranu u toj sredini slabo napreduje.

Druga je zanimljivija, jer je pčele proizvode same.

Dok pretvaraju nektar u med, pčele u njega dodaju enzim koji se zove glukoza-oksidaza. Taj enzim razgrađuje dio šećera, a kao nusproizvod nastaje vodikov peroksid.

To je ista tvar koja se u apotekama prodaje za dezinfekciju rana. U medu ga ima u vrlo maloj količini, ali se stalno stvara i djeluje kao blago sredstvo protiv bakterija.

Jedina stvar koja med može pokvariti

Sve to vrijedi samo dok je med suh.

Čim mu se doda voda, cijela zaštita popušta. Aktivnost vode poraste, bakterije i kvasci dobiju ono što im je nedostajalo, i med se počne kvariti kao svaka druga namirnica.

Zato med ne treba vaditi mokrom kašikom i teglu treba držati dobro zatvorenu.

Vlagu med povlači i sam iz zraka, jer je higroskopan, dakle upija vlagu iz okoline. Otvorena tegla u vlažnoj prostoriji polako gubi svoju najbolju odbranu.

Kristali ne znače da je pokvaren

Med koji je postao gust i zrnast nije se pokvario.

To se zove kristalizacija i znači samo da su se molekule glukoze složile u sitne kristale. Sastav je isti, med je i dalje ispravan.

Vraća se u tečno stanje blagim zagrijavanjem, najbolje u posudi s toplom vodom. Ne treba ga stavljati u mikrovalnu ni jako zagrijavati, jer visoka temperatura razgrađuje enzime, među njima i onaj koji pravi peroksid.

Brzina kristalizacije zavisi od vrste. Med od uljane repice kristališe za nekoliko sedmica, dok bagremov može ostati tečan godinama.

Jedno upozorenje ipak vrijedi zapamtiti. Med se ne daje djeci mlađoj od godinu dana. U njemu mogu biti spore bakterije koje odrasli bez ikakvih posljedica podnose, ali koje kod beba mogu izazvati ozbiljno oboljenje. To je zvanična preporuka zdravstvenih ustanova i nema veze s kvalitetom meda.

Podijeli tekst sa drugima na:

Spavanje uz ventilator: Stručnjaci otkrili rizike

Ljetne vrućine mnoge primoravaju da tokom noći ostave ventilator uključen kako bi lakše zaspali. Stručnjaci upozoravaju da takva navika može imati i neželjene posljedice po zdravlje.

Iako ventilator snižava osjećaj toplote i poboljšava cirkulaciju vazduha u prostoriji, ljekari ističu da njegovo neprekidno korištenje može izazvati isušivanje sluznice nosa i grla, iritaciju očiju i kože, ali i pogoršati simptome kod osoba koje pate od alergija ili astme.

Mogući problemi sa disanjem i bolovi u mišićima

Doktorka Hana Patel, ljekar britanskog NHS-a i stručnjak za spavanje, navodi da ventilator tokom rada podiže prašinu, polen i druge alergene. Ti alergeni lakše dospijevaju u disajne puteve, zbog čega se mogu javiti kijanje, svrab, grebanje u grlu i otežano disanje.

Sličnog je mišljenja i terapeutkinja za spavanje Natali Penikot-Kolijer. Ona upozorava da stalno strujanje vazduha isušuje sluznicu, pa organizam počinje da proizvodi više sekreta. Zbog čega se mnogi bude sa osjećajem zapušenog nosa.

Ukoliko hladan vazduh neprekidno duva direktno u tijelo, može doći i do ukočenosti mišića, grčeva i pojačanih bolova. Posebno kod osoba koje već imaju probleme sa vratom, ramenima ili leđima.

Kako koristiti ventilator bez većeg rizika

Stručnjaci ipak ne savjetuju potpuno odricanje od ventilatora, već njegovo pravilno korištenje.

Preporučuje se da se prostorija rashladi prije odlaska na spavanje ili da se uključi tajmer kako bi se uređaj automatski isključio nakon sat vremena. Ventilator ne treba da bude usmjeren direktno prema licu ili tijelu, već prema plafonu ili zidu.

Redovno čišćenje lopatica ventilatora, uklanjanje prašine iz sobe i dovoljno unošenje tečnosti tokom dana mogu dodatno smanjiti negativne efekte.

Ljekari dodaju da osobe sa izraženim alergijama, astmom ili hronično suvim očima treba da razmotre alternativne načine rashlađivanja, poput prozračne posteljine, rashladnih naddušeka ili klimatizacije podešene na umjerenu temperaturu, navodi “Metro”.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta obavezno uraditi u bašti tokom avgusta

Avgust je mjesec kada bašta pokazuje rezultate svog rada koji smo u nju uložili od proljeća.

Povrće sazrijeva, beremo plodove, ali istovremeno, vrući dani zahtijevaju posebnu njegu biljaka. U avgustu također počinju pripreme za jesenju sezonu.

Redovna berba održava biljke jakima

Avgust je najprometniji mjesec u vrtu. Paradajz, paprika, krastavci, tikvice i grah sazrijevaju gotovo svaki dan, tako da je redovna berba jedan od najvažnijih zadataka.

Kod tikvica je najbolje brati nešto manje. Ako ih predugo ostavite na biljci, ona će početi ulagati više energije u jedan veliki plod, a manje u nove cvjetove. Isto važi i za krastavce, gdje redovno branje podstiče dalji rast.

Možda vas interesuje i ovo:

Baštovanstvo za početnike: Savjeti kako da uspijete na početku

Kod paradajza, iskusni vrtlari često uklanjaju donje listove koji dodiruju tlo u augustu, jer to poboljšava prozračenost biljke i smanjuje mogućnost razvoja bolesti. Kod visokih sorti mogu ukloniti i vrh biljke kako bi usmjerili energiju u sazrijevanje već formiranih plodova. Kako savjetuje britanska vrtlarska organizacija Royal Horticultural Society, august je dobro vrijeme za redovno uklanjanje nepotrebnog lišća i izdanaka s nekog povrća, jer to poboljšava zrenje i smanjuje probleme s bolestima.

Važna je prava količina vode

Avgust je često najtopliji i najsušniji mjesec u godini, tako da je pravilno zalijevanje jedan od ključnih zadataka u vrtu. Najveća greška je često plitko svakodnevno zalijevanje, koje ostavlja vodu samo na površini tla, prenosi Klix.

Bolja metoda je češće zalijevanje, jer to omogućava vodi da prodre dublje i podstakne korijenje da raste prema dolje. Najbolje vrijeme za zalijevanje je rano ujutro ili navečer, kada je isparavanje manje.

Biljke s velikim listovima i plodovima, poput paradajza, krastavaca, tikvica i paprika, posebno su osjetljive. Nedostatak vode brzo pokazuju kroz uvelo lišće ili ispucale plodove.

Podijeli tekst sa drugima na:

Možete i iz stolice: Četiri vježbe za istezanje kukova

Očuvanje pokretljivosti zglobova u starijem dobu ne mora da bude komplikovano. Jednostavne vježbe koje se izvode sjedeći na stolici mogu pomoći u poboljšanju fleksibilnosti kukova i olakšati svakodnevno kretanje, bez potrebe za spuštanjem na pod ili odlaskom u teretanu.

Jaki i pokretljivi kukovi imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže, stabilnosti i ukupne pokretljivosti tijela. Oni olakšavaju svakodnevne radnje poput hodanja, saginjanja, penjanja uz stepenice i podizanja tereta.

Kako godine prolaze, ukočenost u zglobovima može otežati ove rutinske aktivnosti. Ipak, za poboljšanje fleksibilnosti nisu potrebni ni teretana ni prostirka za jogu. Vježbe na stolici predstavljaju efikasan i bezbjedan način da se opuste zategnuti kukovi i olakša kretanje.

“Dosljednost je važnija od samog intenziteta vježbanja. Starije osobe mogu imati više koristi ako lagane vježbe za pokretljivost kukova izvode većinu dana u sedmici, makar samo pet do deset minuta. Cilj uvijek treba da bude udobno kretanje, a ne forsiranje istezanja”, objašnjava dr Sid Jang, fizioterapeut i specijalista za ortopedsku terapiju u Teksasu.

U nastavku su četiri jednostavne vježbe na stolici koje se mogu uvrstiti u svakodnevnu rutinu.

1. Sjedeći marš

Sjedeći marš pomaže u jačanju fleksora kuka, grupe mišića sa prednje strane zgloba koji učestvuju u podizanju nogu prema tijelu.

Ova vježba poboljšava fleksiju kuka, koja je važna za hodanje, penjanje uz stepenice, ulazak i izlazak iz automobila i obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

Kada se u kukovima pojavi osjećaj zategnutosti, uzrok ponekad može biti slabost samih mišića.

“Navikli smo da mislimo kako zategnute mišiće treba samo istezati. Međutim, kod starijih osoba fleksore kuka zapravo prvo treba ojačati. Sjedeći marš radi upravo to – jača mišiće dok ih pokreće”, ističe dr Roki Feler, specijalista fizikalne terapije u San Dijegu.

Kako se izvodi

Sjedite uspravno na prednjem dijelu čvrste i stabilne stolice, sa oba stopala ravno oslonjena na pod.

Zategnite trbušne mišiće i polako podignite jedno koljeno nekoliko centimetara prema grudima, a zatim ga kontrolisano spustite.

Naizmjenično mijenjajte noge. Za početak je dovoljno uraditi od osam do 12 ponavljanja svakom nogom.

Počnite sa malim podizanjem i ne forsirajte visinu. Trup treba da ostane uspravan, bez naginjanja unazad. Radi bolje stabilnosti, rukama se možete pridržavati za ivice stolice.

2. Istezanje u obliku broja četiri

Kada se veći dio dana provodi sjedeći, kukovi mogu brzo postati ukočeni. Istezanje u obliku broja četiri, u jogi poznato i kao sjedeća poza goluba, može pomoći u oslobađanju pritiska.

“Ovo je moj prvi izbor jer se lako izvodi, a direktno cilja spoljašnje rotatore kuka, prije svega piriformis i duboke mišiće zadnjice, koji su kod starijih osoba često hronično zategnuti”, objašnjava dr Feler.

Kako se izvodi

Sjedite uspravno na čvrstoj stolici. Prekrstite nogu tako da skočni zglob jedne noge položite preko koljena druge noge, formirajući oblik broja četiri.

Blago povucite prste podignute noge prema potkoljenici kako biste zaštitili zglob koljena.

Zategnite trbušne mišiće i lagano se nagnite naprijed iz kuka, vodeći računa da ne savijate donji dio leđa.

Naginjite se dok ne osjetite prijatno istezanje u kuku i mišićima zadnjice. Zadržite položaj od 30 do 60 sekundi, a zatim promijenite stranu.

Istezanje treba da bude blago, a ne bolno. Ako je prekrštanje noge preko koljena previše zahtjevno, skočni zglob možete spustiti na potkoljenicu ili samo otvoriti koljeno u stranu dok stopalo ostaje na podu.

3. Sjedeći “brisači”

Pokreti otvaranja i rotacije kukova spadaju među najefikasnije vježbe za očuvanje zdrave funkcije zglobova. Oni olakšavaju svakodnevne radnje, poput ustajanja sa stolice, oblačenja pantalona ili ulaska u kadu.

“Kuk je zglob kugličastog tipa, što znači da je stvoren za kretanje u svim pravcima. Tokom dana kukove uglavnom pomjeramo samo naprijed-nazad, dok hodamo ili sjedimo. Time gubimo unutrašnju i spoljašnju rotaciju, što može dovesti do bolova i smanjene pokretljivosti”, objašnjava dr Feler.

Kako se izvodi

Sjedite uspravno sa savijenim koljenima i stopalima ravno oslonjenim na pod.

Zadržavajući koljeno savijeno pod pravim uglom, polako pomjerajte jedno stopalo prema spolja, a zatim prema unutra, slično pokretu brisača na vjetrobranskom staklu.

Vodite računa da pokret polazi iz kuka, a ne iz skočnog zgloba.

Ponovite vježbu drugom nogom. Uradite od osam do deset kontrolisanih ponavljanja sa svake strane.

Pokreti treba da budu spori i umjereni. Ne gurajte kuk u položaj u kojem osjećate neprijatno zatezanje, bol ili štipanje.

4. Bočni otklon u sjedećem položaju

Kuk je složena struktura, a dok se većina ljudi fokusira na prednje i zadnje mišiće, bočna grupa mišića, odnosno abduktori kuka, često ostaje zanemarena.

“Skoro niko ne isteže bočnu stranu kuka. To je dio tijela koji je ključan za stabilnost pri hodanju, a većina ljudi ga potpuno preskače”, upozorava dr Endru Gorecki, fizioterapeut i stručnjak za biomehaniku kretanja u Mičigenu.

Kako se izvodi

Sjedite uspravno sa stopalima postavljenim malo šire od širine kukova.

Podignite desnu ruku iznad glave i lagano se nagnite ulijevo. Trebalo bi da osjetite istezanje duž cijele desne strane tijela, od rebara do kuka.

Ako pritisak osjećate samo u leđima, blago prebacite težinu na suprotni kuk kako biste pravilnije usmjerili istezanje.

Zadržite položaj od 20 do 30 sekundi, a zatim ponovite na drugu stranu.

Vodite računa da se tokom otklona tijelo ne naginje naprijed ili nazad. Pokret treba izvoditi isključivo u stranu.

Pravila za bezbjedno i efikasno istezanje

Stručnjaci naglašavaju da je priprema podjednako važna kao i pravilno izvođenje vježbi.

“Vježbe na stolici mogu biti odličan način za povećanje fleksibilnosti kukova, ali ih treba izvoditi planski i redovno kako bi se postigli najbolji rezultati. Vježbanje najmanje tri do pet dana u sedmici daje najbolje rezultate”, savjetuje Keti Zibenhendl, instruktorka joge iz Praga.

Tokom vježbanja treba se pridržavati nekoliko osnovnih pravila:

  • Istezanje treba da izazove blag osjećaj napetosti, ali nikada oštar bol
  • Pravilno i uspravno sjedenje omogućava kukovima da se prirodno kreću i rasterećuje donji dio leđa
  • Sporo i ujednačeno disanje pomaže mišićima da se opuste
  • Obim pokreta treba povećavati postepeno, bez forsiranja
  • Vježbu treba odmah prekinuti ako se pojave bol, vrtoglavica ili neprijatnost

Istezanje na stolici predstavlja pristupačan i praktičan način za očuvanje pokretljivosti u starijem dobu. Ipak, stručnjaci podsjećaju da samo istezanje nije dovoljno i da je važno redovno se kretati tokom cijelog dana, prenosi Blic.

Pored ovih vježbi, preporučuju se češće ustajanje, lagana šetnja i izbjegavanje dugih perioda neprekidnog sjedenja.

Podijeli tekst sa drugima na:

Sredozemno more koje smo poznavali zauvijek je izgubljeno

Sredozemno more ubrzano se zagrijava, a stotine novih i invazivnih vrsta potiskuju autohtone ribe, školjke i druge organizme.

Naučnici upozoravaju da su neke promjene već nepovratne i da će ozbiljno pogoditi ribare i obalne zajednice koje generacijama zavise od mora.

“Sredozemlje naših djedova, naših starijih i starih Grka zauvijek je izgubljeno. Mnoge od tih promjena su nepovratne“, rekao je morski biolog Ernesto Azuro iz Italijanskog nacionalnog istraživačkog savjeta, prenosi AP.

Glavni uzrok zagrijevanja mora su klimatske promjene izazvane prije svega sagorijevanjem nafte, uglja i gasa. Sredozemlje je posebno ranjivo jer je gotovo zatvoren basen iz kojeg toplota ne može da se rasprši kao u otvorenim okeanima.

More bi do kraja vijeka moglo da se zagrije za šest stepeni

Sredozemlje se smatra jednom od žarišnih tačaka klimatskih promjena. Prema naučnim procijenama, temperatura njegovih voda do 2100. godine mogla bi da poraste za dva do šest stepeni, dok će morski toplotni talasi postajati sve češći i intenzivniji.

Druge procjene, u zavisnosti od scenarija emisija i posmatranog područja, predviđaju rast temperature mora od oko 1,8 do 3,5 stepeni.
Toplije more pogoduje vrstama koje u Sredozemlje uglavnom ulaze kroz Suecki kanal. Među njima su otrovna naduvača/napuhača, vatrenjača i ribe kunići, koje se ubrzano šire ka zapadu, uključujući područja uz Italiju, Francusku i Španiju.

Vatrenjača je u istočnom Sredozemlju prvi put zabilježena 2012. godine, nakon čega se brzo proširila ka zapadu. Njene otrovne bodlje mogu teško da povrijede ljude, dok je naduvača otrovna i potencijalno smrtonosna ako se pojede.

U Sredozemlju otkriveno oko 1.000 invazivnih vrsta

Prema Azuru, u Sredozemnom moru do sada je identifikovano oko 1.000 invazivnih vrsta, od kojih se približno 800 već trajno nastanilo.

Posljedice su naročito vidljive u istočnom Sredozemlju, gdje je u plitkim vodama nestalo 93 odsto populacije mekušaca. Na Kipru su vatrenjače potisnule neke autohtone vrste koje su tradicionalno bile važne ribarima, poput trlje.

Veliku štetu izazivaju i ribe kunići, koje proždiru alge sa morskog dna. Tako uništavaju staništa potrebna brojnim domaćim vrstama.

“Sredozemlje će biti još siromašnije i imaće još manje vrsta jer klimatske promjene, naročito u njegovom istočnom dijelu, stvaraju uslove koji više nisu pogodni za autohtone vrste“, rekao je Azuro.

Dagnje gotovo nestale duž dijela Jadrana

Naučnici upozoravaju i na masovno uginuće dagnji duž italijanske obale Jadrana. Temperatura mora na pojedinim mjestima prelazila je 30 stepeni, a od Venecije do Barija zabilježen je gotovo potpun pomor nekada brojnih populacija.

“Pomor je bio spektakularan. Ako ne pronađemo populacije koje mogu da prežive u novim klimatskim uslovima, budućnost dagnji, barem u Jadranskom moru, nije svijetla“, rekao je Azuro.

Promjene neće pogoditi samo prirodu. Nestankom domaćih vrsta ribari gube ulov koji njihovi kupci poznaju i traže, dok čitavi obalni krajevi moraju da se prilagode novim vrstama i drugačijem načinu života uz more.

Invazivne vrste više nije moguće potpuno ukloniti

Stručnjaci smatraju da je prekasno za potpuno zaustavljanje širenja invazivnih vrsta, ali da se posljedice mogu ublažiti, prenosi Index.hr.

Jedna od mogućnosti je podsticanje izlova jestivih vrsta poput vatrenjače i njihovo uvođenje u restorane i prodavnice. Ribarima bi moglo da se plaća i za hvatanje nejestivih ili otrovnih vrsta poput naduvače, koje bi potom bile bezbjedno uništavane.

Dodatno širenje moglo bi da se smanji obaveznim tretiranjem balastnih voda brodova, kojima se strane vrste prenose između mora. Prema stručnjacima, takve mjere mogu da smanje unos novih vrsta za 95 do 99 odsto. Posebni premazi na brodskim trupovima takođe mogu da spriječe prenošenje organizama.

“Znamo šta treba da uradimo. Moramo da smanjimo upotrebu fosilnih goriva. To je hitno pitanje za čovječanstvo, a rješenja su nam poznata, ali zahtijevaju zajedničku globalnu viziju“, rekao je zoolog Pjero Đenovezi Papik iz Italijanskog instituta za zaštitu životne sredine i istraživanja.

Podijeli tekst sa drugima na:

Naučnici otkrili da li kafa čisti jetru

Internet je preplavljen pričama o napicima koji navodno „čiste“ organizam, ali kada je riječ o vezi između kafe i jetre, naučna objašnjenja govore nešto sasvim drugo.

Jetra je prirodni organ zadužen za uklanjanje štetnih materija iz organizma i ne postoji napitak koji je „čisti“ od toksina. Međutim, kafa može da učini nešto drugo – da zaštiti ćelije jetre i pomogne ovom organu da efikasnije obavlja svoju funkciju.

Šta nauka kaže o vezi kafe i jetre?

Desetine velikih medicinskih studija pokazale su da ljudi koji redovno piju kafu imaju zdraviju jetru i manji rizik od razvoja ozbiljnih oboljenja.

Nakon ispijanja šoljice kafe u organizmu se pokreću procesi koji mogu imati zaštitni efekat na jetru.

Smanjuje nivo jetrenih enzima

Istraživanja pokazuju da kafa može da snizi povišene vrijednosti jetrenih enzima ALT i AST. Njihov povećan nivo često je prvi znak upale ili oštećenja jetre.

Usporava nastanak ožiljnog tkiva

Tokom razgradnje kofeina u jetri nastaje jedinjenje paraksantin, koje usporava stvaranje vezivnog tkiva. Na taj način može da smanji rizik od razvoja fibroze i ciroze.

Pomaže u sprečavanju masne jetre

Polifenoli i hlorogenska kiselina iz kafe smanjuju nakupljanje masti u ćelijama jetre. To predstavlja važnu zaštitu od nealkoholne masne bolesti jetre, koja pogađa sve veći broj ljudi.

Može da smanji rizik od raka jetre

Prema rezultatima istraživanja, redovno konzumiranje kafe povezano je sa više od 40 odsto manjim rizikom od razvoja primarnog karcinoma jetre.

Koliko kafe je dovoljno?

Naučnici navode da najveće koristi donose dvije do tri šoljice kafe dnevno. Ta količina obezbjeđuje visok unos antioksidanasa, a istovremeno smanjuje mogućnost neželjenih efekata poput nervoze, povišenog krvnog pritiska ili nesanice.

Najbolji izbor je obična crna kafa – domaća, espresso ili filter kafa, piše Krstarica.

Dodavanje većih količina šećera, punomasnog mlijeka, sirupa ili šlaga povećava kalorijsku vrijednost napitka i može umanjiti njegove zdravstvene koristi.

Dobra vijest za one koji izbjegavaju kofein jeste da i kafa bez kofeina sadrži polifenole, zbog čega može imati sličan zaštitni efekat na jetru.

Kafa nije zamjena za zdrave navike

Iako može biti vrijedan saveznik u očuvanju zdravlja jetre, kafa nije čudotvoran lijek koji može nadoknaditi posljedice loše ishrane ili prekomjerne konzumacije alkohola.

Najveću korist pruža kada je dio zdravog načina života koji podrazumijeva uravnoteženu ishranu, redovnu fizičku aktivnost i preventivne ljekarske preglede. U tom slučaju svaka šoljica može biti više od običnog jutarnjeg rituala.

Podijeli tekst sa drugima na:

Najčešće greške pri zalijevanju cvijeća na velikim vrućinama

U najtoplijim danima biljke se često zalijevaju svaki dan, pomalo, i to uglavnom uveče ili u podne. Upravo taj način zalijevanja slabi biljku umjesto da joj pomogne, jer je uči da korijen drži plitko.

Logika na prvi pogled djeluje potpuno ispravno: vruće je, biljke se suše, pa ih onda zalijevamo češće nego inače.

Problem je u količini, ne u učestalosti.

Zašto malo i često ne valja

Kada se zalije površinski, voda natopi samo prvih nekoliko centimetara zemlje.

Korijen ide tamo gdje je voda, pa ostaje plitak, blizu površine.

Taj gornji sloj zemlje se na suncu najbrže suši, i to znači da biljka ostaje bez vode čim propustite jedan dan.

Suprotno tome, rjeđe ali obilno zalijevanje natopi zemlju dublje, pa korijen ide za vodom naniže, gdje je hladnije i vlažnije. Takva biljka lakše podnese i vrućinu i dan bez zalijevanja.

Možda vas interesuje i ovo:

Otporno na vrućine: Pet vrsta cvijeća koje se sade u julu

Kada zalijevati

Najbolje je rano ujutro.

Zemlja je tada hladnija, voda stigne do korijena prije nego što je sunce ispari, a listovi se osuše tokom dana.

Večernje zalijevanje je druga opcija, ali nosi rizik, jer list koji ostane mokar preko noći pogoduje razvoju gljivičnih bolesti, naročito kod paradajza, krastavaca i tikvica.

Podnevno zalijevanje je najlošije, jer se dobar dio vode ispari prije nego uopšte uđe u zemlju.

Dvije stvari koje pomažu više od vode

Malč je najjednostavniji potez.

Sloj slame, pokošene trave ili kore oko biljke drži zemlju hladnijom i usporava isparavanje, pa se zalijeva rjeđe.

Druga stvar je zalijevati u korijen, a ne po listu, jer voda po listu na suncu ne pomaže biljci i može ostaviti opekotine.

Ako vam listovi u podne klonu, a uveče se sami podignu, to nije nužno znak žeđi nego uobičajena reakcija na vrućinu. Prije nego dohvatite crijevo, zabodite prst u zemlju: ako je na dubini od pet centimetara još vlažna, biljci voda tog trenutka ne treba, piše N1.

Podijeli tekst sa drugima na:

Sedam stvari koje stariji i dalje rade, a mladi izbjegavaju

Djeca koja su odrastala šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka uglavnom su odmalena učestvovala u kućnim poslovima i učila praktične vještine.

Danas su mnoge od tih navika znatno rjeđe među mlađim generacijama.

Prema istraživanjima, razlog su promjene u načinu života, tehnologiji i društvenim vrijednostima. Generacija Z češće bira praktičnost, dok starije generacije i dalje cijene samostalnost, štedljivost i dugotrajnost.

U nastavku donosimo sedam stvari koje starije generacije i dalje redovno rade, a mlađi ih sve češće izbjegavaju.

Održavanje dvorišta

Istraživanje kompanije Tractor Supply pokazalo je da starije generacije znatno više ulažu u održavanje dvorišta i travnjaka nego pripadnici generacije Z. Dok stariji uredan travnjak doživljavaju kao razlog za ponos, mnogi mladi smatraju da je njegovo održavanje skupo, naporno i štetno za životnu sredinu, piše YourTango.

Popravka automobila

Pripadnici generacije X često su odrastali učeći kako da popravljaju automobile i obavljaju osnovno održavanje. Mnogi pripadnici generacije Z radije plaćaju servis ili uopšte ne voze automobil, pa takve vještine sve rjeđe usvajaju.

Krpljenje odjeće

Starije generacije odjeću su mnogo češće popravljale nego bacale. Danas su, zbog brze mode i kupovine putem interneta, zamjena odjeće i kupovina novih komada mnogima jednostavniji izbor od šivenja i popravljanja.

Kuvanje kod kuće

Istraživanja pokazuju da mnogi pripadnici generacije Z imaju poteškoća s osnovnim kulinarskim vještinama. Zbog toga češće naručuju hranu ili jedu gotova jela nego što kuvaju kod kuće, prenosi Index.

Peglanje odjeće

Sve manje mladih uopšte posjeduje peglu. Kako uglavnom nose ležerniju odjeću, peglanje za njih više nije svakodnevna obaveza kao što je bilo starijim generacijama.

Praćenje troškova

Generacija X navikla je da redovno prati svoje finansije i vodi evidenciju o troškovima. Mnogi mlađi danas se oslanjaju na bankarske aplikacije i rjeđe sami vode pregled svoje potrošnje.

Čuvanje porodičnog nasljeđa

Starije generacije porodične predmete i uspomene smatraju vrijednim dijelom porodičnog nasljeđa. Mnogi pripadnici generacije Z, zbog manjka prostora ili drugačijih životnih navika, rjeđe ih zadržavaju,.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ruski naučnici razvili program za rehabilitaciju uz pomoć robota

Stručnjaci Dalekoistočnog federalnog univerziteta (DFU) razvili su softver koji bi mogao da ubrza i učini bezbjednijom rehabilitaciju pacijenata nakon povreda, operacija i moždanog udara korišćenjem robotskih uređaja za mehanoterapiju.

Prema navodima univerziteta, novi algoritam reguliše rad elektromotora robotskog simulatora, omogućavajući glatkije pokrete bez trzaja i sprečavajući prekomjerno opterećenje ruku i zglobova pacijenata, prenijela je RIA Novosti.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu „Kompjuterske nanotehnologije“.

Mehanoterapija se koristi za obnavljanje snage i pokretljivosti ruku nakon povreda, hirurških zahvata i neuroloških oboljenja, uključujući moždani udar. Tokom terapije robotski uređaji omogućavaju precizno kontrolisano opterećenje zahvaćenih ekstremiteta.

Možda vas interesuje i ovo:

Operacija izvedena na udaljenosti od 18.900 kilometara

Profesor Jevgenij Pustovalov sa Instituta za matematiku i računarske tehnologije DFU rekao je da postojeći domaći i strani robotski sistemi imaju ograničenja, jer ne obezbjeđuju potpuno glatko kretanje i ne pamte individualne parametre pacijenata, zbog čega ljekari moraju ručno da podešavaju uređaje za svakog korisnika.

Novi program, kako je objasnio, otklanja nepravilnosti u radu motora i omogućava personalizaciju terapije za svakog pacijenta.

Prema procjenama istraživača, stotine hiljada pacijenata u Rusiji svake godine prolaze kroz mehanoterapiju.

Prototip robotskog simulatora sa novim softverom trebalo bi da bude testiran u medicinskom kompleksu Dalekoistočnog federalnog univerziteta. Nakon završetka ispitivanja planirano je njegovo uvođenje u proizvodnju u naredne tri godine.

Podijeli tekst sa drugima na: