Recept kardiologa: Omiljena večera za zdravlje srca

Hronična upala povezuje se sa srčanim oboljenjima, a ishrana može da ima važnu ulogu u njenom smanjenju.

“Antiinflamatorna ishrana podržava zdravlje srca smanjenjem markera upale”, objašnjava kardiolog dr Rendi Guld za EatingWell.

Među namirnicama koje preporučuje su voće, povrće, integralne žitarice, orašasti plodovi, mahunarke, masna riba i maslinovo ulje.

Kardiolog je izdvojio i jednu protivupalnu večeru koju jede za bolje zdravlje srca.

Njegov izbor je pečeni losos sa brokolijem, uz limun i začinsko bilje, a cijeli obrok može da se pripremi za manje od 30 minuta.

“Namirnice bogate omega-3 masnim kiselinama poboljšavaju funkciju endotela i smanjuju oksidativni stres”, kaže dr Guld.

Dodaje da omega-3 masne kiseline mogu da pomognu u snižavanju triglicerida i povećanju HDL-a, odnosno “dobrog” holesterola.

Možda vas interesuje i ovo:

12 najgorih navika koji opterećuju srce

Zdravlje srca zavisi od prehrane, pazite šta večerate

Tri najveće greške koje ljudi prave poslije infarkta

Obrok sadrži i vlakna i antioksidanse

Brokoli ovom obroku daje vlakna, a jedna porcija ukupno sadrži osam grama vlakana i oko 35 grama proteina.

“Brokoli takođe ima visok udio vlakana koja pomažu da se LDL holesterol veže i spriječi njegova apsorpcija, čime se smanjuje njegov nivo”, objašnjava Guld.

Losos, brokoli, začinsko bilje i začini takođe su izvori različitih antioksidanasa.

“Začinsko bilje i začini takođe su odlični prirodni izvori antioksidanasa”, navodi kardiolog. Oni pomažu u zaštiti organizma od slobodnih radikala koji izazivaju oksidativni stres.

Dr Guld takođe preporučuje pečene ili grilovane namirnice umjesto prženih, kao i davanje prednosti zdravim mastima.

“Zdrave masti, poput maslinovog ulja, ključni su dio protivupalne ishrane”, ističe.

Njihovi izvori su i masna riba, orašasti plodovi, sjemenke i avokado, prenosi B92.

Podijeli tekst sa drugima na:

Pet poslova u bašti koje treba uraditi prije prvih kiša

Septembar je jedan od važnijih mjeseci za pripremu bašte i dvorišta za jesen. Dok su dani još dovoljno topli za rad napolju, vrijeme je da se završe poslovi koji će kasnije, s češćom kišom i nižim temperaturama, biti znatno teži.

Od uklanjanja korova i sređivanja travnjaka do pregleda alata, nekoliko poslova sada može uštedjeti dosta vremena kada stigne hladniji dio godine.

Očistite baštu i uklonite korov

Prvi posao je temeljno sređivanje bašte.

Uklonite korov, suve i oštećene dijelove biljaka i ostatke koji su se nakupili tokom ljeta. Posebnu pažnju treba posvetiti lejama kako bi bile spremne za hladnije mjesece i eventualnu jesenju sadnju.

Ne treba čekati da učestale kiše natope zemljište i dodatno otežaju ove poslove.

Vrijeme je i za jesenju sadnju

Septembar ne znači kraj sadnje. Naprotiv, određene vrste cvijeća i drugih biljaka upravo se u jesen sade ili presađuju.

Pri izboru je najbolje prednost dati vrstama koje odgovaraju lokalnim klimatskim uslovima, jer će zahtijevati manje održavanja i imati veće šanse da dobro podnesu hladniji dio godine.

Prije sadnje potrebno je očistiti leje, ukloniti korov i pripremiti zemljište.

Sredite travnjak prije hladnijih dana

Poslije ljetnih vrućina i sušnih perioda travnjak često ostaje s prorijeđenim ili oštećenim dijelovima.

Dok trava još raste, mogu se urediti problematična mjesta, obaviti posljednja sezonska košenja i ukloniti biljni ostaci.

Ovo je dobar trenutak i za sređivanje cvjetnih leja i postavljanje malča tamo gdje je potreban, kako bi zemljište duže zadržalo vlagu i bilo zaštićenije od temperaturnih promjena.

Očistite roštilj prije nego što ga sklonite

Za mnoge domaćinstva kraj ljeta znači i kraj redovne sezone roštiljanja.

Ako roštilj tokom jeseni i zime neće biti korišten, nije ga dobro samo pokriti i ostaviti do proljeća. Prije odlaganja treba ukloniti masnoću i ostatke hrane, dobro očistiti rešetke i provjeriti u kakvom su stanju ostali dijelovi.

Tek kada je potpuno čist i suv, roštilj treba skloniti ili zaštititi odgovarajućom navlakom.

Ne zaboravite kosilicu, trimer i drugi alat

Kosilice, trimeri, makaze za živu ogradu i drugi baštenski alati tokom ljeta često rade gotovo bez pauze.

Kada se sezona približi kraju, potrebno ih je očistiti i pregledati prije dužeg odlaganja. Dotrajale ili oštećene dijelove bolje je zamijeniti sada nego problem otkriti tek kada alat ponovo zatreba.

Posebno je važno da električni i akumulatorski alati budu odloženi na suvom mjestu i zaštićeni od vlage.

Nekoliko sati provedenih u bašti tokom septembra tako može spriječiti mnogo više posla nakon što počnu hladniji i kišniji dani, piše Glossy.

Podijeli tekst sa drugima na:

List smokve može biti zdrav: Napravite čaj

Listovi smokve, koje mnogi nakon berbe plodova jednostavno bacaju, sadrže polifenole i antioksidanse.

Od njih se može pripremiti čaj čiji se mogući uticaj na nivo šećera i masnoća u krvi, kožu i disajni sistem posljednjih godina proučava u različitim istraživanjima.

Od šećera u krvi do kože

Magistar farmacije Jelena Matković navodi da su pojedine studije ukazale na potencijal čaja od lista smokve u smanjenju povišenog nivoa šećera i poboljšanju osjetljivosti tkiva na insulin. Istražuje se i njegov mogući uticaj na trigliceride i funkciju jetre, navodi klik.

Istraživanja su se bavila i mogućim djelovanjem na atopijski dermatitis, ekcem, svrab i iritaciju kože. Takođe moguća su djelovanja i na respiratorne probleme poput astme i bronhitisa.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da biljni preparati ne treba da budu zamjena za lijekove ili terapiju koju je propisao ljekar.

Kako se priprema čaj?

Prema preporuci koju prenosi izvor, čaj se priprema tako što se listovi smokve preliju ključalom vodom, napitak ostavi oko 15 minuta i potom procijedi, a Matković navodi da su studije koje citira pokazale bezbjednost kontinuirane upotrebe tokom osam sedmica.

Možda vas interesuje i ovo:

Smokvu ne sadite blizu kuće, mogu napraviti štetu

Zakopajte četiri smokve u saksiju sa zemljom i gledajte čudo (VIDEO)

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako ispeći paprike u stanu bez dima i neprijatnog mirisa

Sa prvim danima septembra u većini kuća kreće trka sa zimnicom. Miris pečene paprike širi se iz dvorišta na sve strane.

Bilo da od nje pravite ajvar ili je pečenu slažete u zamrzivač, paprika ide uz najrazličitija jela i uvijek je dobro rješenje za brz doručak ili večeru. Zato je pečenje paprika u stanu interesantno pitanje.

Zašto vas pečenje paprika u stanu najviše košta živaca

Pečenje paprike zna da bude veliki posao, prije svega zato što se isprlja cijela kuhinja, a kuća danima miriše na dim. Najbolje rješenje bilo bi ono po starinski, “smederevac” u dvorištu, da se domaćica ne preznojava, a paprike se ispeku tako da se sačuva što više vitamina.

Terasa i električni roštilj: Gradska verzija istog posla

Ko god ima terasu, može i u gradu da organizuje savremenu verziju ove akcije. Naravno, ne mislimo da iznosite šporet iz kuhinje, već da nabavite lagani električni roštilj koji ćete uključiti vodeći računa o svim mjerama bezbjednosti.

On po pravilu ima na dnu dublju posudu nalik plehu za pečenje. Nju treba napuniti hladnom vodom do oznake proizvođača. Sve to obavite dok roštilj još nije uključen i stalno pazite da nivo vode ne padne ispod minimalne granice.

Možda vas interesuje i ovo:

Recept za ajvar iz 1915. godine krije detalj koji mnoge iznenađuje

Kako do savršene gustine ajvara: Ključ je u odnosu sastojaka

Oprane i osušene paprike redajte na rešetku. Nakon toga ih pecite ravnomjerno, okrećući ih da budu gotove sa svih strana. Voda u posudi ispod rešetke drastično smanjuje pojavu dima, pa se ni vama ni komšijama neće zacrveniti oči već poslije petnaest minuta ove kulinarske akcije.Kriva i kvrgava paprika peče se isto kao i najravnija

Takođe, na pijaci uopšte ne morate da birate one najravnije, pa samim tim i najskuplje paprike za pečenje. Rešetka je praktičnija od ravne ploče ringle ili drugih tipova roštilja, pa se na njoj lijepo ispeče svaka paprika, čak i ona “kvrgava” i kriva.

Ima tu još jedna sitnica koju vrijedi ispoštovati. Nemojte gomilati paprike jednu preko druge samo da biste prije završili. Tada polovina ostane blijeda, a polovina zagori. Redajte ih u jednom redu i pustite ih da rade svoje. Posao traje malo duže, ali vas na kraju čeka puna posuda jedrih paprika, a ne kesa pregorjelih kožica.

Šerpa, vlažna krpa i trenutak kada se paprika ljušti sama

Zahvaljujući isparavanju vode, paprika će zadržati jedrinu i punoću i kada je ispečete. Ne zaboravite, cilj nije da joj “uzmete dušu” tako što ćete je mučiti dok cijela ne izgori. Dovoljno je da samo oprljite kožicu kako bi se lijepo i lako oljuštila za dalju pripremu.Pečene paprike stavljajte u šerpu sa debelim dnom i poklopite. Preko poklopca stavite vlažnu kuhinjsku krpu.

Kada sve budu gotove, neka stoje u toj posudi dok se dovoljno ne ohlade da možete da ih ljuštite ili neoljuštene pakujete u zamrzivač.

Ako živite u stanu bez terase, ovakvo pečenje na roštilju savjetuje se samo ako imate jak aspirator, jer se intenzivni mirisi ipak šire. Za vas je možda bolje rješenje da paprike ispečete u rerni, piše Krstarica.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kina pustila AI da vodi očnu kliniku: Pogledajte kakvi su rezultati

Vještačka inteligencija sve se više primjenjuje u medicini za analizu snimaka i razvoj lijekova, ali naučnici u Kini sproveli su eksperiment u kojem su otišli i dalje.

Tim s pekinškog Instituta za vizuelne nauke i translacijska istraživanja oka (BERI) prepustio je vođenje oftalmološke klinike sistemu vještačke inteligencije, uz ljudski nadzor.

Cilj je bio testirati kako se AI snalazi u stvarnom kliničkom okruženju, piše ScienceAlert.

Kako je funkcionisala AI klinika

Klinika, nazvana AI-TEC (AI-Agent Augmented Tsinghua Eye Clinic), osmišljena je tako da vještačka inteligencija bude temelj cjelokupnog procesa, a ne samo dodatak postojećoj praksi.

Ljekari su i dalje bili prisutni i nadzirali rad, ali AI je upravljao svim fazama, od pripreme pacijenata za pregled, preko same dijagnostike, do praćenja nakon obavljene kontrole, prenosi Index.

Lažno pozitivni rezultati značajno su se smanjili kada su podacima za obuku dodane slike koje su pregledali stručnjaci. (Yan i sur., Nat. Med., 2026.)

“Naš rad nudi prve lekcije o tome kako vještačku inteligenciju primijeniti šire od puke algoritamske efikasnosti i usmjeriti je prema transformaciji kliničkog rada i integraciji na nivou cijelog sistema, što u konačnici stvara stvarnu kliničku vrijednost”, naveli su istraživači u svom radu.

Učenje na greškama i prilagođavanje sistema

Prvi rezultati pokazali su da je sistem u početku imao relativno nisku stopu uspjeha u prepoznavanju bolesti kao što su glaukom i makularna degeneracija.

Tačnost se, međutim, značajno poboljšala nakon što su iskusni oftalmolozi u bazu unijeli 1.426 visokokvalitetnih snimaka s preciznim dijagnozama. Taj se set podataka pokazao korisnijim od početnog, koji je sadržavao gotovo 27.000 snimaka slabijeg kvaliteta.

S novim podacima, tačnost AI sistema premašila je 0,93 na standardizovanoj dijagnostičkoj ljestvici AUROC, što je u rangu s drugim naprednim sistemima za analizu medicinskih snimaka.

Vještačka inteligencija djelimično je bila zadužena za prepoznavanje bolesti na snimcima mrežnjače. (Mikael Häggström/CC0 putem Wikimedia Commons/Public Domain)

Naučnici su uočili i zanimljiv trend u korištenju alata. Nakon početnog intenzivnog korištenja, njegova je primjena pala. Analiza je pokazala da je u jednom trenutku AI proces korišten u samo 3,8 posto pregleda.

Već idućeg mjeseca taj je udio porastao na 23 posto, nakon što su istraživači optimizovali sistem, ubrzali ga i pojednostavili za korištenje smanjenjem broja potrebnih klikova.

Ključni faktori za uspjeh

“Naše rano iskustvo pokazalo je da je implementacija zdravstva zasnovanog na vještačkoj inteligenciji zapravo izazov za cijeli ekosistem”, ističu istraživači.

Dodaju kako efikasnost nije zavisila samo od performansi algoritma. Zavisila je i od kvaliteta podataka, interakcije unutar radnog procesa, angažmana ljekara, adekvatnog upravljanja te mjerljive kliničke vrijednosti”.

Kao treći ključan faktor istakli su brzinu. Povratne informacije ljekara morale su stizati odmah kako bi se sistem mogao poboljšavati u stvarnom vremenu, a ne sedmicama kasnije. Zbog toga je, kako kažu, nužna bliska saradnja kliničara i AI stručnjaka na terenu.

Mjerenje uspjeha nije samo u brojkama

Iako su ovakve klinike još uvijek rijetkost, rezultati testiranja pokazuju da mogu biti uspješne ako se ispune pravi uslovi. Ipak, ostaju specifični izazovi, poput razlike u pristupu. Naime, AI se fokusira na konačni ishod – ima li pacijent bolest ili ne – dok se ljekari primarno bave simptomima, na primjer pritužbom pacijenta na zamagljen vid.

Sama činjenica da AI precizno analizira snimke ne garantuje automatski bolju njegu za pacijenta. Autori studije stoga sugerišu da bi se buduća testiranja trebala manje fokusirati na statističku efikasnost.

“Uspjeh zdravstvenog sistema koji se temelji na AI-ju trebao bi se mjeriti time je li transformisao klinički rad i poboljšava li ishode liječenja, a ne time postiže li vrhunske rezultate na testovima”, zaključuju istraživači.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Medicine.

Podijeli tekst sa drugima na:

Recept iz stare Jugoslavije: Klepe koje su pravile naše bake

Klepe su jedno od onih tradicionalnih jela koje već na prvi zalogaj podsjeća na domaću kuhinju, porodični sto i recepte koji se prenose generacijama.

Riječ je o malim komadima tijesta punjenim začinjenim mljevenim mesom, koji se kuvaju, a zatim poslužuju uz bogat preliv od pavlake, bijelog luka i putera.

Iako priprema zahtijeva malo više vremena i strpljenja, rezultat je izdašno i ukusno jelo koje posebno prija tokom hladnijih dana.

Sastojci:

Za tijesto:

  • 500 grama glatkog brašna
  • jedno jaje
  • oko 200 ml mlake vode
  • jedna kašičica soli

Za nadjev:

  • 400 grama mljevene junetine
  • jedna glavica crnog luka
  • so
  • svježe mljeveni biber
  • malo ulja

Za preliv:

  • 300 ml kisele pavlake
  • dva do tri čena bijelog luka
  • 50 grama putera
  • jedna kašičica mljevene crvene paprike
  • malo soli

Priprema tijesta:

U veću posudu stavite brašno, dodajte so i jaje, a zatim postepeno sipajte mlaku vodu i mijesite dok ne dobijete glatko i elastično tijesto.

Tijesto pokrijte čistom kuhinjskom krpom i ostavite da odmori oko 20 do 30 minuta, nakon čega ga razvucite na pobrašnjenoj radnoj površini što tanje možete, prenose Nezavisne.

Napravite male klepe

Za nadjev pomiješajte mljeveno meso sa veoma sitno nasjeckanim crnim lukom, posolite i pobiberite po ukusu.

Razvučeno tijesto isijecite na manje kvadrate, a na sredinu svakog stavite malu količinu nadjeva. Krajeve tijesta spojite tako da dobijete trouglove ili karakteristične male paketiće i dobro pritisnite ivice kako se tokom kuvanja ne bi otvorile.

Kuvanje i preliv

Klepe spuštajte u veću šerpu sa ključalom posoljenom vodom i kuvajte dok tijesto ne omekša i meso u unutrašnjosti ne bude potpuno termički obrađeno, približno desetak minuta, zavisno od njihove veličine.

Za preliv pomiješajte kiselu pavlaku sa sitno sjeckanim ili protisnutim bijelim lukom i malo soli. U posebnoj posudi otopite puter, kratko sklonite sa vatre i dodajte mljevenu crvenu papriku.

Kuvane klepe ocijedite, rasporedite u tanjir ili posudu za serviranje, prelijte pavlakom sa bijelim lukom, a zatim završite topljenim puterom i crvenom paprikom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta se dešava u organizmu kada jedete šljive?

Šljive su omiljeno sezonsko voće, a osim osvježavajućeg ukusa, organizmu obezbjeđuju vlakna, vitamine, minerale i korisna biljna jedinjenja.

Posebno su poznate po blagotvornom uticaju na varenje. Vlakna doprinose normalnom radu crijeva, dok suve šljive sadrže i sorbitol. On može imati blago laksativno dejstvo.

Šljive su bogate i polifenolima i drugim antioksidansima koji pomažu organizmu u borbi protiv oksidativnog stresa. Tamne sorte posebno se izdvajaju po sadržaju antocijanina. Sadrže vitamin C, vitamin K i kalijum, koji imaju važnu ulogu u funkcionisanju imunog sistema, zgrušavanju krvi i očuvanju zdravlja kostiju.

Iako su slatkog okusa, šljive imaju nizak glikemijski indeks. Vlakna koja sadrže usporavaju apsorpciju ugljikohidrata, čime sprječavaju nagle skokove glukoze u krvi.

Možda vas interesuje i ovo:

Trik naših baka kako da ogulite šljive jedonstavno i brzo

Zbog visokog sadržaja vode, svježe šljive su dobar izbor za osvježenje i užinu, posebno tokom toplijih dana. Istraživanja ukazuju i na moguću korist redovnog konzumiranja suvih šljiva za očuvanje gustine kostiju, iako one ne mogu zamijeniti terapiju niti uravnoteženu ishranu.

Istraživanja pokazuju da šljive (naročito suhe) sadrže spojeve poput flavonoida i minerala bora koji povoljno utječu na gustoću kostiju te mogu pomoći u prevenciji osteoporoze.

Šljive su niskokalorične (oko 46 kalorija na 100 grama) i ne sadrže zasićene masti. Vlakna pružaju dugotrajan osjećaj sitosti, što ih čini odličnim izborom za uravnoteženu prehranu

Ipak, sa suvim šljivama ne treba pretjerivati jer veće količine kod osjetljivih ljudi mogu izazvati nadimanje i probavne tegobe.

Podijeli tekst sa drugima na:

Učinkovita terapija protiv stresa, besplatna i traje samo 20 minuta

Šetnja kroz park, boravak među drvećem ili nekoliko minuta pored vode mogu da imaju mnogo veći efekat na tijelo i glavu nego što im obično pripisujemo.

Sve veći broj istraživanja povezuje boravak u prirodi sa nižim nivoom stresa, boljim snom, većom koncentracijom i povoljnijim promjenama u nekim pokazateljima fizičkog zdravlja.

Drugim riječima, možda vam ne treba još jedna aplikacija za meditaciju. Možda vam treba – drvo.

I ne, ne morate da odete na vikend u planinu i isključite telefon na tri dana. Čak i 20 minuta svjesnog boravka u prirodi može biti korisno.

Samo 20 minuta može da napravi razliku

Moderni život ima pomalo nezgodnu naviku da nas drži u stanju konstantne pripravnosti. Posao, mejlovi, notifikacije, društvene mreže, obaveze, vijesti i još 17 otvorenih tabova u glavi.

Kada smo stalno pod pritiskom, tijelo aktivira odgovor “bori se ili bježi”, dok priroda može da pomogne organizmu da se prebaci u mirnije stanje odmora i oporavka.

Harvardska ljekarka Suzan Abukajer organizuje terapijske šetnje kroz šumu za ljekare i zaposlene u bolnici, grupu koja je posebno izložena profesionalnom sagorijevanju. Tokom ovih šetnji učesnici koriste principe japanskog šinrin-jokua, odnosno popularnog “šumskog kupanja”.

Ideja je jednostavna: usporite i zaista obratite pažnju na ono što je oko vas. Boje, zvukove, mirise, teksture, pokrete lišća, vjetar…

Dakle, ne morate da riješite sve probleme svog života dok hodate. Za početak samo hodajte. Istraživanja sugerišu da već oko 20 minuta svjesnog boravka u prirodi, nekoliko puta nedjeljno, može biti povezano sa smanjenjem stresa.

Kada stres traje dugo, organizam proizvodi hormone poput kortizola. Kortizol nam je potreban i ima važnu ulogu, ali problem nastaje kada je tijelo predugo izloženo stresnom odgovoru.

Boravak u prirodi povezuje se sa aktivacijom parasimpatičkog nervnog sistema – dijela našeg nervnog sistema koji je zadužen za stanje odmora i oporavka. Neke studije su pokazale i smanjenje nivoa kortizola nakon vremena provedenog u prirodi, posebno nakon šetnje kroz šumu. Nije loše za nešto što je potpuno besplatno.

Drveće možda radi više za vas nego što mislite

I tu dolazimo do jednog posebno zanimljivog dijela priče. Drveće ispušta aromatična jedinjenja poznata kao fitoncidi, koja su predmet istraživanja zbog mogućeg uticaja na imuni sistem. Neka istraživanja, naročito iz Japana, povezuju izlaganje ovim jedinjenjima sa promjenama u aktivnosti takozvanih NK ćelija (natural killer cells), koje imaju važnu ulogu u odbrani organizma.

To ipak ne znači da će vas jedna šetnja kroz šumu “ojačati imunitet” preko noći. Nauka je mnogo opreznija od Instagram wellness savjeta. Ali svakako postoji dovoljno razloga da prirodu posmatramo kao nešto više od lijepog pejzaža za fotografisanje.

Priroda ne djeluje samo preko onoga što vidimo. Biljke proizvode različita aromatična jedinjenja, uključujući terpene, koja se proučavaju zbog potencijalnih efekata na organizam. Neka od njih nalaze se u četinarima, ruzmarinu, citrusima, origanu i drugim biljkama. Istraživanja ispituju njihove antiinflamatorne i druge potencijalne efekte.

Zato možda i postoji razlog zbog kog vam miris šume poslije kiše popravi raspoloženje prije nego što uopšte shvatite da ste se opustili, piše B92.

Mozgu potreban odmor od ekrana

Ako ste proveli osam sati za računarom, a zatim još dva sata na telefonu, činjenica da se osjećate mentalno iscrpljeno nije naročito misteriozna. Naš mozak svakog dana obrađuje ogromnu količinu informacija.

Priroda može da pruži ono što nam gradska svakodnevica i ekrani često uskraćuju – manje intenzivnu, prirodniju vrstu pažnje.

Zato se vrijeme provedeno u prirodi povezuje sa boljom pažnjom, kreativnošću i sposobnošću koncentracije. Nekada je najbolji način da riješite problem da prestanete da gledate u njega 20 minuta.

Možda ćete poslije šetnje i bolje spavati

Dobar san je jedan od temelja zdravlja, a boravak u prirodi može indirektno da mu pomogne – naročito ako šetnju spojite sa fizičkom aktivnošću i smanjenjem vremena pred ekranima.

Neka istraživanja o “šumskom kupanju” povezuju boravak u prirodi sa promjenama u raspoloženju i parametrima povezanim sa snom.

A znamo i onu jednostavnu jednačinu: manje stresa + malo kretanja + manje skrolovanja = potencijalno bolja noć. Nije magija, ali nije ni loša navika.

I srce voli malo zelenila

Boravak u prirodi proučava se i u kontekstu kardiovaskularnog zdravlja. Istraživanja su povezivala vrijeme provedeno u prirodnom okruženju sa promjenama krvnog pritiska, srčane frekvencije i varijabilnosti srčanog ritma.

Čak i zvuci prirode – cvrkut ptica, šum lišća ili zvuk vode – mogu doprinijeti osjećaju opuštenosti. Što nas dovodi do prilično lijepog zaključka: ponekad vam za malo mira nije potrebna tišina. Dovoljni su ptice, drveće i odsustvo grupnog četa koji ne prestaje da zvoni.

Priroda može da “uđe” i u vaš dan

Ako trenutno nemate mogućnost da pobjegnete u šumu, ni to nije katastrofa. Pogled na zelenilo kroz prozor, park u kraju, nekoliko biljaka u prostoru ili čak prizori prirode mogu biti mali načini da unesete više prirodnih elemenata u svakodnevicu.

Neka istraživanja su pokazala da pogled na prirodu može biti povezan sa boljim oporavkom i pažnjom u odnosu na pogled na potpuno urbano okruženje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Hladna ili topla voda, koja je bolja za organizam?

​Neko flašu vode čim je donese iz prodavnice stavlja u frižider, neko ne može da popije ni gutljaj ako u čaši nema leda, dok drugi tvrde da je za organizam najbolja isključivo mlaka voda. Uz sve to godinama slušamo da hladna voda navodno “zaustavlja varenje”, a da topla ubrzava metabolizam i pomaže tijelu da se “očisti”.

Većina tih pravila nema ozbiljno naučno uporište.

Za zdravu osobu mnogo je važnije koliko vode tokom dana popije nego da li ona ima 10, 20 ili 30 stepeni. Ipak, temperatura može da napravi razliku u tome koliko nam je voda prijatna, a samim tim i koliko ćemo je zapravo piti.

Koja temperatura vode je najbolja?

Za svakodnevno pijenje stručnjaci uglavnom izdvajaju umjereno rashlađenu vodu ili vodu sobne temperature.

Kao prijatan raspon često se navodi približno 15 do 22 stepena. Nema potrebe da vadite termometar prije nego što sipate čašu vode – poenta je jednostavna: voda ne mora da bude ledena, ali nema ni posebnog razloga da je zagrijavate ako vam tako ne prija.

Organizam će temperaturu unesene vode relativno brzo prilagoditi svojoj.

Zato pitanje “hladna ili mlaka?” zapravo ima jednostavniji odgovor nego što se čini: ona koju ćete lakše i češće piti.

Da li hladna voda zaista usporava varenje?

Jedan od najupornijih mitova jeste da hladna voda “steže želudac”, usporava varenje ili sprečava organizam da pravilno obradi hranu.

Za većinu zdravih ljudi nema dobrih dokaza da se to zaista događa.

Temperatura u želucu može nakratko da se promijeni nakon veoma hladnog ili toplog napitka, ali se brzo vraća prema tjelesnoj temperaturi. Nema dovoljno dokaza da hladna voda kod zdravih ljudi značajno remeti lučenje želudačne kiseline ili pražnjenje želuca.

Drugim riječima, ako vam prija čaša hladne vode uz ručak, nema razloga da je izbjegavate samo zbog straha da ćete “pokvariti varenje”.

Naravno, pojedinim ljudima veoma hladna voda jednostavno ne prija. Tada nema nikakve potrebe da se na nju navikavaju.

Kada hladna voda ima prednost?

Postoji situacija u kojoj hladnija voda može biti posebno praktična – tokom velikih vrućina i fizičke aktivnosti.

Istraživanja su pokazala da ljudi tokom vježbanja često radije piju hladne i umjereno rashlađene napitke nego tople. Kada nam voda više prija, obično ćemo je i lakše unositi u dovoljnoj količini.

Hladna voda tada pruža i trenutni osjećaj osvježenja.

To ipak ne znači da čaša ledene vode posjeduje neku posebnu moć hidratacije. Njena najveća prednost može jednostavno biti to što ćete po vrućini poželjeti da je popijete više.

A šta je sa toplom vodom ujutru?

Čaša tople ili mlake vode odmah nakon buđenja jedan je od najpopularnijih jutarnjih rituala.

Ako vam prija – slobodno nastavite.

Ali tvrdnje da topla voda “ispira toksine”, topi masnoće ili pokreće neki poseban proces čišćenja organizma nemaju dovoljno naučnih dokaza.

Za uklanjanje otpadnih materija naše tijelo već ima veoma sofisticirane sisteme, među kojima ključnu ulogu imaju jetra i bubrezi.

Topla voda može biti prijatna, ali nije detoks tretman.

Ledena voda nije za svakoga

Ni veoma hladna voda nije problem za većinu zdravih ljudi, ali postoje situacije u kojima može izazvati neprijatnost.

Osobe sa osjetljivim zubima dobro znaju koliko jedan gutljaj ledene vode može da zaboli, a veoma hladan napitak kod nekih ljudi može da izazove i kratkotrajnu glavobolju poznatu kao “zamrzavanje mozga”.

Kod određenih problema sa varenjem, refluksa ili gutanja takođe je najpametnije pratiti sopstvenu reakciju i birati temperaturu koja ne pogoršava simptome.

Jednu temperaturu ipak treba izbjegavati

Dok se možemo raspravljati da li je prijatnija hladna ili mlaka voda, kod veoma vrelih napitaka postoji mnogo ozbiljniji razlog za oprez.

Redovno konzumiranje napitaka temperature oko 65 stepeni i više povezano je sa povećanim rizikom od raka jednjaka.

Jednostavno pravilo zato glasi: ako je napitak toliko vruć da vam peče usta i grlo, sačekajte da se malo ohladi.

Važnije pitanje nije koliko je voda hladna, već koliko je pijete

Za većinu zdravih ljudi ne postoji jedna savršena temperatura vode koju bi svi trebalo da poštuju.

Potrebe za tečnošću razlikuju se u zavisnosti od tjelesne građe, aktivnosti, temperature vazduha, ishrane, trudnoće i zdravstvenog stanja. U ukupni dnevni unos vode računa se i tečnost koju dobijamo iz hrane i drugih napitaka.

Zato je zaključak mnogo jednostavniji od brojnih savjeta koji kruže internetom.

Ako vam hladna voda pomaže da pijete više – pijte hladnu. Ako vam više prija sobna temperatura – izaberite nju. Ako volite mlaku – ni sa njom nema problema.

Za hidrataciju je najvažnija voda koju ćete zaista popiti, prenosi Ona.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kalendar zimnice: Šta i kada pripremati?

Sezona pripreme zimnice je počela, a septembar je za mnoga domaćinstva najvažniji mjesec za punjenje tegli i pripremu zaliha za hladnije dane.

Ipak, nije sve povrće i voće najbolje pripremati istovremeno – dok je za ajvar, pinđur i brojne proizvode od paprike sada pravo vrijeme, za kiseli kupus i neke druge namirnice treba još malo sačekati.

Pravi trenutak za zimnicu ne zavisi samo od datuma u kalendaru, već i od zrelosti povrća, vremenskih uslova i njegovog kvaliteta. Zrele i zdrave namirnice daju bolji ukus, a pravilna priprema i čuvanje ključni su da zimnica ostane dobra mjesecima.

Šta se za zimnicu pravi u septembru

Septembar je mjesec u kojem se na pijacama i u prodavnicama može naći veliki broj namirnica pogodnih za pripremu zimnice.

Posebno je aktuelna paprika, pa je ovo period kada se najčešće pripremaju:

  • ajvar
  • pinđur
  • ljutenica
  • pečene paprike
  • kisele paprike
  • paprika u različitim salatama
  • mljeveni paradajz i sok od paradajza
  • turšija
  • razne mješavine povrća

Osim povrća, septembar je pogodan i za pripremu brojnih vrsta džemova, slatkog, kompota i drugih proizvoda od sezonskog voća.

Kada je najbolje praviti ajvar

Za mnoge domaćice ajvar je jedan od glavnih proizvoda zimnice, a njegova priprema najčešće dolazi na red tokom septembra i početkom jeseni.

Najvažnije je odabrati dobro zrele, zdrave i mesnate crvene paprike. Paprika ne bi trebalo da bude oštećena, trula ili prezrela, jer jedan loš komad može uticati na kvalitet cijele ture.

Za dobar ajvar nije presudan samo recept. Važni su i kvalitet paprike, način pečenja, cijeđenje i termička obrada, kao i pravilno pripremljene tegle.

Zbog toga je septembar obično idealan period da se krene u pripremu ajvara, dok su paprike zrele i dostupne.

Pinđur i ljutenica takođe su na redu

Slično je i sa pinđurom i ljutenicom. Osnovu najčešće čine zrele paprike, a u zavisnosti od recepta dodaju se paradajz, patlidžan, ulje, bijeli luk i drugi sastojci.

Prednost septembra je u tome što su mnoge namirnice istovremeno na vrhuncu sezone, pa se mogu kombinovati u različite vrste zimnice.

Turšija – sada je pravo vrijeme za pripremu

Turšija je još jedan od proizvoda koji se tradicionalno priprema u jesen.

U zavisnosti od recepta, u tegle ili posude stavljaju se paprika, krastavac, karfiol, šargarepa, zeleni paradajz i drugo povrće.

Kod pripreme turšije posebno je važno voditi računa o čistoći posuda, kvalitetu povrća i odnosu soli, sirćeta i vode koji se koristi prema konkretnom receptu.

Povrće treba dobro oprati i pripremiti, a posude moraju biti čiste i odgovarajuće za čuvanje hrane.

Ne žurite sa kiselim kupusom

Za razliku od paprike i drugog septembarskog povrća, sa kiselim kupusom se najčešće ne žuri.

Kupus se tradicionalno priprema kasnije u jesen, kada glavice budu odgovarajuće zrelosti i kada temperature postanu pogodnije za proces kiseljenja.

Prerano stavljanje kupusa u nepovoljnim uslovima može dovesti do problema tokom fermentacije, pa je kod ove zimnice važno pratiti i vremenske uslove, a ne samo kalendar.

Zato je za mnoge domaćine oktobar i kasniji jesenji period pogodniji za pripremu kiselog kupusa.

Kako znati da je povrće dobro za zimnicu

Bez obzira na to šta se priprema, osnovno pravilo je isto – koristiti kvalitetne i zdrave namirnice.

Povrće za zimnicu treba da bude:

  • svježe
  • zdravo i bez truleži
  • bez većih oštećenja
  • odgovarajuće zrelosti
  • dobro oprano i pripremljeno

Ne treba pokušavati „spasiti“ namirnice koje su već počele da se kvare. Zimnica se čuva mjesecima, pa kvalitet sastojaka od kojih je napravljena ima veliki značaj.

Zašto se zimnica najčešće pokvari

Iako se recepti razlikuju, nekoliko grešaka često se ponavlja kod pripreme zimnice.

Jedna od njih je nedovoljna higijena. Tegle, poklopci i pribor koji dolaze u kontakt sa hranom moraju biti temeljno čisti.

Problem mogu predstavljati i oštećene namirnice, nepravilno zatvaranje tegli, neodgovarajući uslovi čuvanja ili nepoštovanje provjerenog recepta.

Kod fermentisanih proizvoda, poput kiselog kupusa i određenih vrsta turšije, posebno je važno poštovati postupak pripreme i uslove koji su potrebni za pravilnu fermentaciju.

Kako pripremiti tegle za zimnicu

Prije punjenja tegle treba dobro oprati i termički pripremiti na način predviđen za konkretan postupak.

Poklopci takođe moraju biti čisti i neoštećeni. Tegle sa naprslinama ili oštećenjima ne treba koristiti za zimnicu.

Nakon punjenja važno je da se tegle pravilno zatvore i ostave da se ohlade i čuvaju na odgovarajućem mjestu, u skladu sa receptom.

Gdje čuvati zimnicu

Idealno mjesto za zimnicu treba da bude čisto, suvo, tamno i temperaturno što stabilnije.

Tegle ne treba držati na mjestu izloženom direktnoj sunčevoj svjetlosti, niti na temperaturi koja značajno varira.

Podrum, ostava ili druga odgovarajuća hladnija prostorija tradicionalno su mjesta na kojima se čuva zimnica, ali uslovi zavise od vrste proizvoda.

Važno je i povremeno pregledati tegle i obratiti pažnju na eventualne promjene izgleda, mirisa ili poklopca.

Kalendar zimnice – šta kada pripremati

Iako se tačan period razlikuje od godine do godine, zavisno od vremenskih prilika i zrelosti namirnica, okvirno se može pratiti ovaj redoslijed:

Septembar

  • ajvar
  • pinđur
  • ljutenica
  • pečene paprike
  • kisele paprike
  • paradajz
  • turšija

džemovi i kompoti od sezonskog voća.

Kraj septembra i oktobar

  • različite vrste turšije
  • dodatne količine paprike
  • zimske salate
  • priprema kupusa za kiseljenje
  • drugi proizvodi zavisno od dostupnosti namirnica

Oktobar i kasnija jesen

  • kiseli kupus
  • određene vrste zimskih salata
  • proizvodi od kasnijeg sezonskog voća i povrća

Ovaj raspored nije strogo pravilo. Najbolji trenutak zavisi od toga kada je određena namirnica dostigla dobru zrelost i kakvi su uslovi za njenu pripremu i čuvanje.

Najvažnije pravilo za dobru zimnicu

Dobra zimnica počinje mnogo prije nego što se tegla zatvori. Kvalitetne namirnice, čista ambalaža, provjeren recept i odgovarajući uslovi čuvanja osnova su da proizvodi ostanu dobri tokom zime.

Zato nije potrebno sve pripremati odjednom. Septembar je idealan za brojne proizvode od paprike i paradajza, dok se za neke druge namirnice isplati sačekati da stigne pravo vrijeme.

Ko planira da ove godine pripremi zimnicu, sada je pravi trenutak da napravi spisak, provjeri šta mu je potrebno i iskoristi sezonsko povrće dok je najkvalitetnije i najdostupnije.Kada je pravo vrijeme za pravljenje zimnice: Šta sada staviti u tegle, a šta da još sačeka

Podijeli tekst sa drugima na: