Deset stvari koje ukazuju da ne pijete dovoljno vode

Šest do osam čaša vode dnevno – to je preporuka stručnjaka kako bismo ostali hidrirani! Ipak, to zavisi i od opšteg zdravlja, klime u kojoj živimo i fizičke aktivnosti.

Vodu gubimo kroz znoj, urin, čak i disanje. Ako znamo da se ljudsko tijelo sastoji od 60 % vode – onda je jasno koliko je važno nadoknaditi izgubljenu tečnost.

Dovoljna hidratacija, između ostalog, održava normalno funkcionisanje mozga i rad crijeva, dok dehidracija može da izazove razne kratkoročne i dugoročne probleme.

1. Mokraća tamne boje

Boja mokraće najbrže će vam otkriti da li ste dehidrirali. Zdrava boja mokraće je blijedožuta ili prozirna. Ako ste dehidrirali, može da postane tamnija i zamućenija jer je manje razređijena – to je znak da treba da popijete čašu vode.

2. Želja za slatkišima

Naročito se javlja u popodnevnim satima, a za slatkišima žudimo jer se jetra zbog nedovoljnog unosa vode muči s pretvaranjem glikogena u glukozu (šećer) za krvotok.

3. Glad

Ako i dalje osjećate glad nakon jela, krivac može da bude dehidriranost. Umjerenu dehidraciju tijelo često pogrešno tumači kao glad, zbog čega žudimo za još kojim zalogajčićem, a zapravo nam treba čaša vode.

4. Suha usta

Suha ili ljepljiva usta jedan su od najlogičnijih znakova dehidracije. Uzrok mogu da budu i lijekovi ili starenje, ali u svakom slučaju vrijedi provjeriti da li će voda pomoći da se riješi problem.

5. Glavobolja

Glavobolje uzrokovane dehidracijom mogu da budu različitog intenziteta, od tupe i blage do iscrpljujuće. Taj bol uzrokuje privremeno smanjenje obima mozga zbog gubitka tečnosti. Mozak se zbog toga lagano povuče od lobanje, što izaziva taj nelagodan osjećaj. Kad popijete vodu, mozak će se vratiti u normalan obim i glavobolja bi tada trebalo da prestane.

6. Grčevi u mišićima

U trkačkom svijetu prevladava teorija da ispijanje velikih količina vode može da spriječi pojavu grčeva u mišićima, a neki ljekari vjeruju da nedostatak vode uveliko smanjuje cirkulaciju krvi bitnu za normalan rad mišića. To onda može da dovede do grčenje mišića, posebno tokom vježbanja. Studija iz 2015. godine tu teoriju dovela je u pitanje, ali dok se stvari ne razjasne, ne može da škodi ako popijete dodatnu količinu vode prije vježbanja.

7. Loš zadah

Dehidracija može da prouzrokuje i halitozu, odnosno zadah iz usta. Dobra vijest je da bi rješenje moglo da bude jednostavno: ispijanje vode može da podstakne stvaranje pljuvačke koja će očistiti usnu duplju od bakterija koje uzrokuju neprijatan zadah.

8. Zatvor

Uzrok zatvora često je vrlo jednostavan – dehidracija. Kada u organizmu nema dovoljno vode, debelo crijevo uzeće vodu iz stolice, što će otežati obavljanje velike nužde.

9. Suha koža

Nekad je teško uočiti razliku između dehidrirane kože, što može da se riješi s dovoljnim unosom vode, i suhe kože, što je tip kože. Suha koža obično zateže, svrbi i iritirana je. Dehidrirana koža je, s druge strane, bez sjaja, zategnuta i često se peruta. Bez obzira na to da li je vaša koža dehidrirana ili prirodno suha, čaša vode dobar je izbor u oba slučaja.

10. Loša koncentracija

Dehidracija nema samo fizičke simptome. Ponekad i blaga dehidracija može da bude dovoljna da oteža koncentraciju i za jednostavne zadatke. To ne znači smanjenje mentalnih sposobnosti, ali zbog dehidriranosti ti zadaci mogu se činiti težim, kao i nastojanje da se zadrži fokusiranost. To pak može da izazove osjećaj razdražljivosti, a kada počnete da se osjećate tako, znate šta vam je činiti – popijte čašu vode.

Možda vas interesuje i ovo:

Mit o osam čaša vode dnevno, kako je nastao i šta znamo o njemu?

Podijeli tekst sa drugima na:

Mit o osam čaša vode dnevno, kako je nastao i šta znamo o njemu?

Već generacijama se ponavlja savjet da bi svaka osoba trebalo da popije osam čaša vode dnevno. Ovaj jednostavan „recept za zdravlje” postao je globalni slogan, ali stručnjaci danas sve otvorenije upozoravaju da iza njega ne stoji čvrsta naučna osnova.

Ovo „pravilo” nije dokazano, nije testirano i nije validirano kao univerzalna preporuka. Nastalo je iz pogrešno interpretiranih smjernica i godinama se ponavljalo, sve dok nije počelo da zvuči kao nepobitna istina.

Kako je nastalo pravilo o osam čaša

Prvi put se ova brojka pojavila 1945. godine, kada je američki Food and Nutrition Board naveo da je prosječnoj odrasloj osobi potrebno oko 2,5 litra vode dnevno. U istom dokumentu, međutim, jasno je pisalo da se „većina te količine tečnosti nalazi u pripremljenoj hrani”. Upravo taj dio je vremenom zaboravljen, a preporuka je pojednostavljena i pretvorena u rigidno pravilo o osam čaša vode dnevno.

Decenijama kasnije, u radu objavljenom u stručnom časopisu Journal of the American Society of Nephrology, istraživači Den Negojanu i Stenli Goldfarb sa Univerziteta u Pensilvaniji analizirali su dostupne studije o unosu vode. Njihov zaključak bio je jasan: nema dokaza da popularno „8×8” pravilo (osam čaša vode od po osam unci dnevno, što je približno dva litra) donosi posebne zdravstvene koristi zdravim osobama.

„Nema naučne osnove za tvrdnju da je upravo osam čaša vode dnevno optimalno za zdravlje”, naglasio je Goldfarb, dodajući da se potrebe za tečnošću značajno razlikuju od osobe do osobe.

Šta znamo o hidrataciji

Žeđ je jedan od najsavršenijih mehanizama regulacije u ljudskom tijelu. Kada nivo tečnosti opadne, receptori u mozgu aktiviraju signal žeđi. Kada se ravnoteža uspostavi, taj signal nestaje. Kod zdravih ljudi, ovaj sistem funkcioniše izuzetno precizno.

Hrana značajno doprinosi dnevnom unosu tečnosti. Voće i povrće, poput lubenice, krastavca, pomorandže ili paradajza, sadrže i više od 90 posto vode. Supe, variva, jogurt, pa čak i kafa i čaj, ulaze u ukupni bilans tečnosti. Suprotno popularnom vjerovanju, umjerene količine kafe i čaja ne izazivaju dehidrataciju kod osoba koje su na njih navikle.

Individualne potrebe za vodom variraju. Sportisti, trudnice i dojilje, ljudi koji rade na visokim temperaturama ili žive u toplim klimama, kao i osobe s određenim zdravstvenim stanjima, mogu imati povećane potrebe za tečnošću. Starije osobe, takođe, ponekad imaju oslabljen osjećaj žeđi, pa im je potrebna dodatna pažnja. Za većinu zdravih odraslih ljudi, međutim, osjećaj žeđi ostaje pouzdan vodič.

Kada voda može biti štetna

Prekomjerno unošenje vode može biti štetno. U ekstremnim slučajevima dolazi do hiponatremije, opasnog pada nivoa natrijuma u krvi. Manjak natrijuma remeti ravnotežu elektrolita, što se ispoljava kao umor, glavobolja, mučnina, zbunjenost, pa čak i ozbiljni neurološki poremećaji. Zabilježeni su i rijetki, ali dramatični slučajevi tokom sportskih takmičenja, kada su takmičari pili velike količine vode „preventivno”, bez stvarne potrebe.

Zdravi bubrezi ne zahtijevaju prisilan unos vode da bi funkcionisali. Oni neprekidno filtriraju krv i regulišu ravnotežu tečnosti i elektrolita. Ideja da voda „ispira toksine” pojednostavljena je i marketinški atraktivna, ali biološki netačna. Bubrezi obavljaju detoksikaciju stalno, nezavisno od toga da li je osoba popila jednu ili tri čaše više.

Sa viškom vode, organizam jednostavno izlučuje višak kroz urin, a pretjerivanje može dovesti do razblažavanja elektrolita i dodatnog opterećenja organizma bez stvarne koristi. Zanimljivo je da boja urina, koja se često navodi kao pokazatelj „idealne hidratacije”, prirodno varira tokom dana. Svijetložuta boja smatra se normalnom, dok potpuno bezbojan urin može biti znak prekomjernog unosa tečnosti.

Ko ima koristi od mita

Industrija flaširane vode i dio wellness tržišta godinama podstiču poruku da je stalno „pijuckanje” vode znak discipline i brige o zdravlju. „Pij više vode”, „Nosi flašicu svuda”, „Bistar urin je zdravlje” — slogani su koji stvaraju suptilan strah od dehidratacije, iako je ona kod zdravih osoba u svakodnevnim uslovima relativno rijetka.

Istovremeno, evolucija je tokom miliona godina razvila jednostavan i efikasan signal — žeđ. Ona se javlja kada tijelu zaista treba voda i nestaje kada je potreba zadovoljena. Ignorisati taj signal i unositi tečnost „za svaki slučaj” znači potcijeniti jedan od osnovnih regulatornih mehanizama organizma.

Šta kažu stručnjaci

Većina nefrologa danas se slaže da je najbolji pristup jednostavan: piti vodu kada smo žedni, prilagoditi unos fizičkoj aktivnosti i vanjskoj temperaturi i ne forsirati količine unaprijed određene univerzalnim pravilima.

Mit o osam čaša vode opstao je jer je bio lak za pamćenje, jednostavan za promovisanje i komercijalno isplativ. Ali, kada je riječ o vodi, kao i o mnogim drugim stvarima u medicini, odgovor nije u rigidnom broju, već u osluškivanju sopstvenog tijela. piše MagazinPolitika.

Podijeli tekst sa drugima na: