Hladna ili topla voda, koja je bolja za organizam?

​Neko flašu vode čim je donese iz prodavnice stavlja u frižider, neko ne može da popije ni gutljaj ako u čaši nema leda, dok drugi tvrde da je za organizam najbolja isključivo mlaka voda. Uz sve to godinama slušamo da hladna voda navodno “zaustavlja varenje”, a da topla ubrzava metabolizam i pomaže tijelu da se “očisti”.

Većina tih pravila nema ozbiljno naučno uporište.

Za zdravu osobu mnogo je važnije koliko vode tokom dana popije nego da li ona ima 10, 20 ili 30 stepeni. Ipak, temperatura može da napravi razliku u tome koliko nam je voda prijatna, a samim tim i koliko ćemo je zapravo piti.

Koja temperatura vode je najbolja?

Za svakodnevno pijenje stručnjaci uglavnom izdvajaju umjereno rashlađenu vodu ili vodu sobne temperature.

Kao prijatan raspon često se navodi približno 15 do 22 stepena. Nema potrebe da vadite termometar prije nego što sipate čašu vode – poenta je jednostavna: voda ne mora da bude ledena, ali nema ni posebnog razloga da je zagrijavate ako vam tako ne prija.

Organizam će temperaturu unesene vode relativno brzo prilagoditi svojoj.

Zato pitanje “hladna ili mlaka?” zapravo ima jednostavniji odgovor nego što se čini: ona koju ćete lakše i češće piti.

Da li hladna voda zaista usporava varenje?

Jedan od najupornijih mitova jeste da hladna voda “steže želudac”, usporava varenje ili sprečava organizam da pravilno obradi hranu.

Za većinu zdravih ljudi nema dobrih dokaza da se to zaista događa.

Temperatura u želucu može nakratko da se promijeni nakon veoma hladnog ili toplog napitka, ali se brzo vraća prema tjelesnoj temperaturi. Nema dovoljno dokaza da hladna voda kod zdravih ljudi značajno remeti lučenje želudačne kiseline ili pražnjenje želuca.

Drugim riječima, ako vam prija čaša hladne vode uz ručak, nema razloga da je izbjegavate samo zbog straha da ćete “pokvariti varenje”.

Naravno, pojedinim ljudima veoma hladna voda jednostavno ne prija. Tada nema nikakve potrebe da se na nju navikavaju.

Kada hladna voda ima prednost?

Postoji situacija u kojoj hladnija voda može biti posebno praktična – tokom velikih vrućina i fizičke aktivnosti.

Istraživanja su pokazala da ljudi tokom vježbanja često radije piju hladne i umjereno rashlađene napitke nego tople. Kada nam voda više prija, obično ćemo je i lakše unositi u dovoljnoj količini.

Hladna voda tada pruža i trenutni osjećaj osvježenja.

To ipak ne znači da čaša ledene vode posjeduje neku posebnu moć hidratacije. Njena najveća prednost može jednostavno biti to što ćete po vrućini poželjeti da je popijete više.

A šta je sa toplom vodom ujutru?

Čaša tople ili mlake vode odmah nakon buđenja jedan je od najpopularnijih jutarnjih rituala.

Ako vam prija – slobodno nastavite.

Ali tvrdnje da topla voda “ispira toksine”, topi masnoće ili pokreće neki poseban proces čišćenja organizma nemaju dovoljno naučnih dokaza.

Za uklanjanje otpadnih materija naše tijelo već ima veoma sofisticirane sisteme, među kojima ključnu ulogu imaju jetra i bubrezi.

Topla voda može biti prijatna, ali nije detoks tretman.

Ledena voda nije za svakoga

Ni veoma hladna voda nije problem za većinu zdravih ljudi, ali postoje situacije u kojima može izazvati neprijatnost.

Osobe sa osjetljivim zubima dobro znaju koliko jedan gutljaj ledene vode može da zaboli, a veoma hladan napitak kod nekih ljudi može da izazove i kratkotrajnu glavobolju poznatu kao “zamrzavanje mozga”.

Kod određenih problema sa varenjem, refluksa ili gutanja takođe je najpametnije pratiti sopstvenu reakciju i birati temperaturu koja ne pogoršava simptome.

Jednu temperaturu ipak treba izbjegavati

Dok se možemo raspravljati da li je prijatnija hladna ili mlaka voda, kod veoma vrelih napitaka postoji mnogo ozbiljniji razlog za oprez.

Redovno konzumiranje napitaka temperature oko 65 stepeni i više povezano je sa povećanim rizikom od raka jednjaka.

Jednostavno pravilo zato glasi: ako je napitak toliko vruć da vam peče usta i grlo, sačekajte da se malo ohladi.

Važnije pitanje nije koliko je voda hladna, već koliko je pijete

Za većinu zdravih ljudi ne postoji jedna savršena temperatura vode koju bi svi trebalo da poštuju.

Potrebe za tečnošću razlikuju se u zavisnosti od tjelesne građe, aktivnosti, temperature vazduha, ishrane, trudnoće i zdravstvenog stanja. U ukupni dnevni unos vode računa se i tečnost koju dobijamo iz hrane i drugih napitaka.

Zato je zaključak mnogo jednostavniji od brojnih savjeta koji kruže internetom.

Ako vam hladna voda pomaže da pijete više – pijte hladnu. Ako vam više prija sobna temperatura – izaberite nju. Ako volite mlaku – ni sa njom nema problema.

Za hidrataciju je najvažnija voda koju ćete zaista popiti, prenosi Ona.

Podijeli tekst sa drugima na:

Da li voda pred spavanje štiti bubrege?

Dovoljno tečnosti važno je za normalan rad bubrega, ali čaša vode pred odlazak u krevet ne može da spriječi hroničnu bolest bubrega niti da popravi već nastalo oštećenje. Još opasnija je tvrdnja da se bubrezi mogu „očistiti“ vodom sa sodom bikarbonom i solju.

Na internetu se može pronaći iskustvo muškarca koji tvrdi da je hroničnu bolest bubrega „preokrenuo“ tako što je svakodnevno pio vodu sa sodom bikarbonom. Navodi da mu je kreatinin za nekoliko dana pao sa 2,64 na 1,5 mg/dl, a procijenjena jačina glomerularne filtracije, eGFR, porasla sa 23 na 46. Kasnije je, prema njegovim riječima, eGFR dostigao 62.

Takvo pojedinačno iskustvo ne može da potvrdi ni uzrok promjene rezultata niti djelotvornost postupka. Posebno ne može da bude preporuka drugim pacijentima.

Voda potrebna bubrezima, ali vrijeme njenog uzimanja nije presudno

Bubrezi ne moraju da se „ispiraju“. Oni neprekidno filtriraju krv, uklanjaju otpadne materije i višak vode, održavaju ravnotežu elektrolita i učestvuju u regulisanju krvnog pritiska.

Dehidracija, naročito ako je izražena ili se ponavlja, može da smanji dotok krvi u bubrege i poveća rizik od akutnog oštećenja. To, međutim, ne znači da će uzimanje velikih količina vode spriječiti hroničnu bolest bubrega. Nema pouzdanih dokaza da voda popijena neposredno prije spavanja pruža posebnu zaštitu bubrezima. Važnije je da unos tečnosti tokom dana bude prilagođen potrebama organizma, temperaturi, fizičkoj aktivnosti i zdravstvenom stanju.

Možda vas interesuje i ovo:

Kako razlikovati bol u leđima od boli u bubrezima?

Velika količina vode uveče može samo da poveća potrebu za noćnim mokrenjem i poremeti san. Pacijentima sa uznapredovalom bolešću bubrega, srčanom slabošću, otocima ili onima koji su na dijalizi nekada je potrebno ograničenje tečnosti, jer bubrezi ne mogu da izbace njen višak. Zbog toga ne postoji količina vode koja odgovara svima.

Soda bikarbona nije kućni lijek za oštećene bubrege

Soda bikarbona, odnosno natrijum-bikarbonat, zaista se koristi kod pojedinih pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega, ali u sasvim određenoj situaciji. Oslabljeni bubrezi nekada ne mogu dovoljno dobro da uklanjaju kiseline iz organizma, pa nastaje metabolička acidoza, odnosno prekomjerna kiselost krvi.

Prema smjernicama organizacije KDIGO, farmakološka terapija može se razmatrati kada acidoza može da izazove kliničke posljedice, na primjer kada je koncentracija bikarbonata u serumu niža od 18 mmol/l. Tokom liječenja moraju da se kontrolišu bikarbonati, krvni pritisak, kalijum i stanje tečnosti u organizmu. Smjernice takođe naglašavaju da nema dovoljno velikih randomizovanih studija za čvrstu preporuku koja bi važila za sve pacijente.

To znači da natrijum-bikarbonat može da bude propisana terapija za potvrđenu metaboličku acidozu. Ali nije sredstvo za preventivno „čišćenje“ zdravih bubrega niti univerzalni lijek za hroničnu bolest bubrega.

Samostalno uzimanje može da unese veliku količinu natrijuma, povisi krvni pritisak, izazove zadržavanje tečnosti i otoke, poremeti acidobaznu i elektrolitsku ravnotežu ili pogorša srčanu slabost. Dodavanje kuhinjske soli takvom napitku dodatno povećava rizik. KDIGO osobama sa hroničnom bolešću bubrega uglavnom savjetuje unos manji od dva grama natrijuma dnevno. To odgovara količini manjoj od pet grama soli.

Bolji eGFR poslije nekoliko dana ne dokazuje izliječenje

Kreatinin i eGFR mogu značajno da se promijene usljed dehidracije, akutne bolesti, infekcije, primjene lijekova, promjene u ishrani i mišićnoj masi, ali i zbog oporavka od akutnog oštećenja bubrega. Ako je prvi nalaz urađen tokom boravka u bolnici, moguće je da je pokazivao prolazno akutno pogoršanje, a ne samo stabilnu hroničnu bolest.

Hronična bolest bubrega ne dijagnostikuje se na osnovu jednog rezultata. Potrebno je da poremećaj strukture ili funkcije bubrega traje najmanje tri mjeseca. Za procjenu se, osim kreatinina i eGFR, koristi odnos albumina i kreatinina u urinu, pregled urina, krvni pritisak, ultrazvuk i drugi nalazi.

Ni eGFR od 62 sam po sebi ne dokazuje da su bubrezi potpuno zdravi. Vrijednost iznad 60 može da se smatra prihvatljivom ako nema albumina u urinu, strukturnih promjena ili drugih znakova oštećenja.

Šta zaista pomaže da se sačuvaju bubrezi

Najvažnije mjere su dobra kontrola krvnog pritiska i dijabetesa. Zatim prestanak pušenja, smanjen unos soli, održavanje zdrave tjelesne mase i izbjegavanje nepotrebne ili učestale upotrebe nesteroidnih antiinflamatornih lijekova, kao što su ibuprofen i diklofenak. Kod određenih pacijenata ljekar može da propiše lijekove koji dokazano usporavaju napredovanje bolesti bubrega.

Vodu treba piti redovno, u količini koja odgovara konkretnom zdravstvenom stanju. Ni voda pred spavanje ni soda bikarbona ne mogu da zamijene dijagnozu, nefrološku kontrolu i dokazano liječenje.

Naglo poboljšanje laboratorijskih vrijednosti razlog je da ljekar utvrdi zbog čega su se one promijenile, a ne dokaz da je kućni „detoks“ izliječio bubrege, prenosi eKlinika.

Podijeli tekst sa drugima na:

Na vrućinama ružama je najvažnija voda, ali pazite kad ih zalijevate

Visoke temperature, dani bez kiše i zemlja koja se isuši gotovo čim je zalijete ostavljaju trag i na biljkama koje inače smatramo prilično otpornim.

Ruže u avgustu mogu da izgledaju potpuno iscrpljeno, cvjetova je sve manje, listovi počinju da venu, a nekada se čini kao da je biljka jednostavno odlučila da je za ovu godinu završila.

Ipak, ako su vaše ruže prestale da cvjetaju tokom najvećih vrućina, nemojte još da ih otpisujete. Avgust jeste jedan od zahtjevnijih mjeseci za njih, ali uz pravilno zalivanje, uklanjanje precvjetalih cvjetova i malo pažnje, sorte koje cvjetaju više puta tokom sezone mogu da formiraju nove pupoljke i ponovo procvjetaju do jeseni.

Na velikoj vrućini ružama je najvažnija voda, ali nije svejedno kako ih zalivate

Jedna od najčešćih grešaka tokom vrelih dana jeste svakodnevno površinsko zalivanje. Zemlja tada može da izgleda mokro, dok voda zapravo nije stigla dovoljno duboko do korijena.

Ruže je tokom sušnog perioda bolje zaliti rijeđe, ali temeljno, tako da voda prodre dublje u zemlju. Vodu treba usmjeriti direktno ka zemlji oko biljke, a ne preko listova i cvjetova, jer vlažno lišće može da poveća rizik od pojave gljivičnih bolesti.

Najbolje vrijeme za zalivanje je rano ujutru, dok temperature još nisu visoke. Može se zalivati i uveče, ali je važno da se ponovo zaliva zemlja, a ne cijela biljka.

Ruže koje rastu u saksijama zahtijevaju još više pažnje jer se zemlja u njima tokom velikih vrućina suši mnogo brže nego u bašti i može biti potrebno svakodnevno proveravati koliko je supstrat vlažan.

Možda vas interesuje i ovo:

Ruže vam slabije cvjetaju, pogledajte koji su razlozi

Još jedan jednostavan saveznik tokom avgusta je malč. Sloj organskog materijala preko zemlje oko ruže može da uspori isparavanje vode i zaštiti korijen od velikih promjena temperature.

Ako želite nove cvjetove, stare morate da uklonite

Upravo ovo je jedan od najvažnijih avgustovskih poslova oko ruža koje ponavljaju cvjetanje. Kada cvijet uvene, biljka može da počne da usmjerava energiju ka stvaranju ploda i sjemena. Uklanjanjem precvjetalih cvjetova kod sorti koje ponavljaju cvjetanje podstičemo je da energiju ponovo usmjeri ka rastu i formiranju novih cvjetova.

Precvjetale cvjetove zato treba redovno uklanjati, zajedno sa suvim i oštećenim dijelovima biljke. Kod mnogih ruža cvijet ili cvjetnu grupu možete odsjeći neposredno iznad sljedećeg zdravog lista.

Ipak, sada nije trenutak da se na iscrpljenoj ruži radi drastična rezidba. Posebno tokom ekstremne vrućine treba izbjegavati jako orezivanje jer biljci možete napraviti još veći stres, piše Srpskainfo.

Važno je znati i koju ružu imate. Neke sorte prirodno cvjetaju samo jednom tokom sezone i kod njih uklanjanje starih cvjetova neće napraviti novi talas cvjetanja. Ovaj trik prvenstveno ima smisla kod ruža koje tokom ljeta cvjetaju više puta.

Nemojte pokušavati da ih “spasete” ogromnom količinom đubriva

Kada ruža usred ljeta izgleda slabo, logično je pomisliti da joj nedostaje hrane, pa je mnogi obilno prihrane. Međutim, tokom suše i ekstremnih temperatura sa đubrivom treba biti oprezan.

Posebno ne treba preterivati sa azotom, jer on podstiče stvaranje mladih, nježnih izdanaka kojima će kasnije biti potrebno vrijeme da očvrsnu prije hladnijeg perioda.
Ako je ruža trenutno ozbiljno pogođena sušom, prioritet je da dobije dovoljno vode i da se oporavi. Tek onda ima smisla razmišljati o odgovarajućoj prihrani, piše Ona.

Avgust je i vrijeme kada treba pogledati šta se događa sa listovima. Crne pege, bijela prevlaka, uvijeni listovi ili veliki broj sitnih insekata mogu biti znak bolesti ili štetočina, pa oštećene i bolesne dijelove treba ukloniti, a problem rešavati u skladu sa njegovim uzrokom.

Dakle, ruža koja je krajem ljeta ostala bez cvjetova nije nužno završila sezonu. Ako pripada sortama koje ponavljaju cvjetanje, dovoljno vode, uklanjanje precvjetalih cvjetova i izbjegavanje agresivnog orezivanja tokom najvećih vrućina mogu joj pomoći da se oporavi.

A nagrada može stići kada temperature počnu malo da popuštaju, u vidu još jednog talasa cvjetova pred jesen.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ruže vam slabije cvjetaju, pogledajte koji su razlozi

Ruže ne zavise samo od rezidbe, zalivanja i prihrane.

Veliku ulogu ima i ono što raste oko njih, jer pogrešno odabrane biljke mogu im oduzeti vodu, hranljive materije, sunčevu svjetlost i vazduh, što dovodi do slabijeg cvjetanja i lošijeg razvoja grma

Birajte biljke sa sličnim potrebama

Sadnja biljaka koje se međusobno nadopunjuju jedan je od najjednostavnijih načina da vrt bude zdraviji i otporniji. Dobri “susjedi” mogu odbijati štetočine, privlačiti oprašivače, poboljšati kvalitet zemljišta i učiniti cvjetnu gredicu ljepšom tokom cijele sezone.

Međutim, kod ruža, koje važe za nešto zahtjevnije biljke, pogrešan izbor može brzo dovesti do problema. Umjesto bogatog cvjetanja, vrtlari se mogu suočiti s viškom vlage oko lišća, nedostatkom prostora za korijen, slabijom cirkulacijom vazduha i većim rizikom od bolesti.

Prva greška je sadnja ruža uz biljke koje imaju potpuno drugačije potrebe za vodom.

Ruže vole redovno zalivanje i najbolje uspijevaju u ravnomjerno vlažnom zemljištu, kaže Ves Harvel (Wes Harvell), stručnjak za ruže iz kompanije Jackson & Perkins.

“Sadnja ruža uz biljke koje vole suvo i toplo zemljište otežava održavanje režima zalivanja koji odgovara svim biljkama”, objašnjava Harvel.

Zbog toga preporučuje sadnju biljaka koje vole sličan nivo vlage i mnogo sunčeve svjetlosti.

Ne sadite biljke pregusto

Jednako je važno izbjeći pregustu sadnju. Ružama je potreban dobar protok vazduha jer se tako smanjuje rizik od pojave crne pjegavosti i pepelnice.

“Guste sadnje zadržavaju vlagu oko lišća i usporavaju njegovo sušenje nakon kiše ili zalivanja”, upozorava Harvel.

Zbog toga oko grmova ruža treba ostaviti dovoljno prostora kako bi vazduh mogao slobodno da cirkuliše.

Korijen mora imati dovoljno prostora
Problem nije samo iznad zemlje. Ružama je potreban prostor i ispod površine jer imaju dubok i razgranat korijenov sistem.

Ondrea Kid (Ondrea Kidd), osnivačica farme cvijeća Sowing Joy Farm, savjetuje da se izbjegavaju agresivne puzavice i veliki grmovi posađeni preblizu ružama.

“Ruže vole prostor oko svog dubokog i složenog korijenovog sistema”, kaže Kid.

Kao bolje komšije navodi lavandu, monardu i verbenu, koje imaju manje agresivan korijen.

Pazite na bolesti i štetočine

Česta greška je i sadnja biljaka koje su podložne istim bolestima i štetočinama kao ruže.

Cinije, kosmos i zevalice mogu izgledati vrlo lijepo uz ruže, ali su osjetljive na rđu, pepelnicu, lisne vaši i tripse.

“Kada se sade uz ruže, rizik od širenja bolesti i štetočina značajno raste, a njihovo suzbijanje postaje mnogo teže”, upozorava Kid.

Zato preporučuje raznovrsnu sadnju i kombinovanje različitih biljnih porodica. Kao dobar izbor izdvaja lavandu, neven, stolisnik i kadulju.

Možda vas interesuje i ovo:

Cvijeće koje voli sunce i uspijeva na 40 stepeni

Držite paradajz i krompir dalje od ruža

Poseban oprez potreban je kod biljaka iz porodice pomoćnica, među koje spadaju paradajz, patlidžan, krompir i petunije.

One troše mnogo hranljivih materija pa ružama mogu oduzeti ono što im je potrebno za zdrav rast i bogato cvjetanje.

“Po pravilu, biljke iz porodice pomoćnica ne bi trebalo saditi na udaljenosti manjoj od 2,5 do tri metra od ruža”, savjetuje Kid.

Osim toga, ruže i pomoćnice osjetljive su na pojedine iste bolesti, pa se infekcije mogu lakše širiti između njih.

Ružama je potrebno mnogo sunca

Prateće biljke treba da dopunjuju ruže, a ne da im budu konkurencija, piše tportal.

Brzorastuće vrste koje vremenom prerastu ružine grmove mogu im zakloniti sunce, smanjiti protok vazduha i potisnuti ih u drugi plan.

“Većini ruža potrebno je najmanje šest sati direktnog sunčevog svjetla dnevno kako bi obilno cvjetale. Zato treba izbjegavati biljke koje će ih s vremenom zasjeniti”, kaže Harvel.

Savjetuje i da se biraju biljke koje cvjetaju u različitim periodima godine kako bi vrt bio zanimljiv od proljeća do jeseni.

Na kraju, stručnjaci podsjećaju da ne postoji univerzalno rješenje. Vrsta zemljišta, klima, količina sunca i sorta ruža određuju koje će biljke biti dobri susjedi.

“Prije nego što odaberete biljke koje ćete saditi uz ruže, razmislite kako cijeli vrt funkcioniše tokom sezone. Cilj nije samo popuniti prostor oko ruža, već stvoriti okruženje koje će im pomoći da budu zdravije i bogatije cvjetaju”, zaključuje Harvel.

Podijeli tekst sa drugima na:

Najčešće greške pri zalijevanju cvijeća na velikim vrućinama

U najtoplijim danima biljke se često zalijevaju svaki dan, pomalo, i to uglavnom uveče ili u podne. Upravo taj način zalijevanja slabi biljku umjesto da joj pomogne, jer je uči da korijen drži plitko.

Logika na prvi pogled djeluje potpuno ispravno: vruće je, biljke se suše, pa ih onda zalijevamo češće nego inače.

Problem je u količini, ne u učestalosti.

Zašto malo i često ne valja

Kada se zalije površinski, voda natopi samo prvih nekoliko centimetara zemlje.

Korijen ide tamo gdje je voda, pa ostaje plitak, blizu površine.

Taj gornji sloj zemlje se na suncu najbrže suši, i to znači da biljka ostaje bez vode čim propustite jedan dan.

Suprotno tome, rjeđe ali obilno zalijevanje natopi zemlju dublje, pa korijen ide za vodom naniže, gdje je hladnije i vlažnije. Takva biljka lakše podnese i vrućinu i dan bez zalijevanja.

Možda vas interesuje i ovo:

Otporno na vrućine: Pet vrsta cvijeća koje se sade u julu

Kada zalijevati

Najbolje je rano ujutro.

Zemlja je tada hladnija, voda stigne do korijena prije nego što je sunce ispari, a listovi se osuše tokom dana.

Večernje zalijevanje je druga opcija, ali nosi rizik, jer list koji ostane mokar preko noći pogoduje razvoju gljivičnih bolesti, naročito kod paradajza, krastavaca i tikvica.

Podnevno zalijevanje je najlošije, jer se dobar dio vode ispari prije nego uopšte uđe u zemlju.

Dvije stvari koje pomažu više od vode

Malč je najjednostavniji potez.

Sloj slame, pokošene trave ili kore oko biljke drži zemlju hladnijom i usporava isparavanje, pa se zalijeva rjeđe.

Druga stvar je zalijevati u korijen, a ne po listu, jer voda po listu na suncu ne pomaže biljci i može ostaviti opekotine.

Ako vam listovi u podne klonu, a uveče se sami podignu, to nije nužno znak žeđi nego uobičajena reakcija na vrućinu. Prije nego dohvatite crijevo, zabodite prst u zemlju: ako je na dubini od pet centimetara još vlažna, biljci voda tog trenutka ne treba, piše N1.

Podijeli tekst sa drugima na:

Uz kafu ide i čaša vode, pogledajte zbog čega

Za većinu ljudi, jutarnje buđenje bez kafe je najgori početak dana.

Taj prvi gutljaj donosi mnogo više od puke energije. Vraća osmijeh na lice, budi elan i sprema vas za osvajanje svijeta.

Međutim, da li ste znali da uz jutarnju kafu obavezno ide i čaša vode?

U Italiji se, na primjer, šoljica kafe tradicionalno služi uz čašu vode. To je pravilo sve češće i kod nas.

Voda služi kao sredstvo za čišćenje nepca kako bi se poboljšao ukus espresa. Ipak, postoji i važna zdravstvena korist.

Ljekarka opšte prakse dr Filipa Kej otkrila je da je kofein jak diuretik.

Možda vas interesuje i ovo:

Kako kafa utiče na depresiju?

Količina vode u šoljici čaja može nadoknaditi taj gubitak. Ipak, ona savjetuje da istovremeno popijete i čašu vode.

Sve se svodi na to da ostanete hidrirani. Najvažnije je nadoknaditi sve tečnosti koje tijelo gubi urinom, znojem i varenjem.

Ako redovno pijete vodu, manja je vjerovatnoća da ćete dehidrirati.

Čak i blaga dehidracija može loše uticati na vaše fizičke i mentalne performanse.

Uz vodu ćete biti budniji, poboljšaćete varenje, spriječiti zatvor i ubrzati metabolizam, piše Magazin Politika.

Podijeli tekst sa drugima na:

Deset stvari koje ukazuju da ne pijete dovoljno vode

Šest do osam čaša vode dnevno – to je preporuka stručnjaka kako bismo ostali hidrirani! Ipak, to zavisi i od opšteg zdravlja, klime u kojoj živimo i fizičke aktivnosti.

Vodu gubimo kroz znoj, urin, čak i disanje. Ako znamo da se ljudsko tijelo sastoji od 60 % vode – onda je jasno koliko je važno nadoknaditi izgubljenu tečnost.

Dovoljna hidratacija, između ostalog, održava normalno funkcionisanje mozga i rad crijeva, dok dehidracija može da izazove razne kratkoročne i dugoročne probleme.

1. Mokraća tamne boje

Boja mokraće najbrže će vam otkriti da li ste dehidrirali. Zdrava boja mokraće je blijedožuta ili prozirna. Ako ste dehidrirali, može da postane tamnija i zamućenija jer je manje razređijena – to je znak da treba da popijete čašu vode.

2. Želja za slatkišima

Naročito se javlja u popodnevnim satima, a za slatkišima žudimo jer se jetra zbog nedovoljnog unosa vode muči s pretvaranjem glikogena u glukozu (šećer) za krvotok.

3. Glad

Ako i dalje osjećate glad nakon jela, krivac može da bude dehidriranost. Umjerenu dehidraciju tijelo često pogrešno tumači kao glad, zbog čega žudimo za još kojim zalogajčićem, a zapravo nam treba čaša vode.

4. Suha usta

Suha ili ljepljiva usta jedan su od najlogičnijih znakova dehidracije. Uzrok mogu da budu i lijekovi ili starenje, ali u svakom slučaju vrijedi provjeriti da li će voda pomoći da se riješi problem.

5. Glavobolja

Glavobolje uzrokovane dehidracijom mogu da budu različitog intenziteta, od tupe i blage do iscrpljujuće. Taj bol uzrokuje privremeno smanjenje obima mozga zbog gubitka tečnosti. Mozak se zbog toga lagano povuče od lobanje, što izaziva taj nelagodan osjećaj. Kad popijete vodu, mozak će se vratiti u normalan obim i glavobolja bi tada trebalo da prestane.

6. Grčevi u mišićima

U trkačkom svijetu prevladava teorija da ispijanje velikih količina vode može da spriječi pojavu grčeva u mišićima, a neki ljekari vjeruju da nedostatak vode uveliko smanjuje cirkulaciju krvi bitnu za normalan rad mišića. To onda može da dovede do grčenje mišića, posebno tokom vježbanja. Studija iz 2015. godine tu teoriju dovela je u pitanje, ali dok se stvari ne razjasne, ne može da škodi ako popijete dodatnu količinu vode prije vježbanja.

7. Loš zadah

Dehidracija može da prouzrokuje i halitozu, odnosno zadah iz usta. Dobra vijest je da bi rješenje moglo da bude jednostavno: ispijanje vode može da podstakne stvaranje pljuvačke koja će očistiti usnu duplju od bakterija koje uzrokuju neprijatan zadah.

8. Zatvor

Uzrok zatvora često je vrlo jednostavan – dehidracija. Kada u organizmu nema dovoljno vode, debelo crijevo uzeće vodu iz stolice, što će otežati obavljanje velike nužde.

9. Suha koža

Nekad je teško uočiti razliku između dehidrirane kože, što može da se riješi s dovoljnim unosom vode, i suhe kože, što je tip kože. Suha koža obično zateže, svrbi i iritirana je. Dehidrirana koža je, s druge strane, bez sjaja, zategnuta i često se peruta. Bez obzira na to da li je vaša koža dehidrirana ili prirodno suha, čaša vode dobar je izbor u oba slučaja.

10. Loša koncentracija

Dehidracija nema samo fizičke simptome. Ponekad i blaga dehidracija može da bude dovoljna da oteža koncentraciju i za jednostavne zadatke. To ne znači smanjenje mentalnih sposobnosti, ali zbog dehidriranosti ti zadaci mogu se činiti težim, kao i nastojanje da se zadrži fokusiranost. To pak može da izazove osjećaj razdražljivosti, a kada počnete da se osjećate tako, znate šta vam je činiti – popijte čašu vode.

Možda vas interesuje i ovo:

Mit o osam čaša vode dnevno, kako je nastao i šta znamo o njemu?

Podijeli tekst sa drugima na:

Mit o osam čaša vode dnevno, kako je nastao i šta znamo o njemu?

Već generacijama se ponavlja savjet da bi svaka osoba trebalo da popije osam čaša vode dnevno. Ovaj jednostavan „recept za zdravlje” postao je globalni slogan, ali stručnjaci danas sve otvorenije upozoravaju da iza njega ne stoji čvrsta naučna osnova.

Ovo „pravilo” nije dokazano, nije testirano i nije validirano kao univerzalna preporuka. Nastalo je iz pogrešno interpretiranih smjernica i godinama se ponavljalo, sve dok nije počelo da zvuči kao nepobitna istina.

Kako je nastalo pravilo o osam čaša

Prvi put se ova brojka pojavila 1945. godine, kada je američki Food and Nutrition Board naveo da je prosječnoj odrasloj osobi potrebno oko 2,5 litra vode dnevno. U istom dokumentu, međutim, jasno je pisalo da se „većina te količine tečnosti nalazi u pripremljenoj hrani”. Upravo taj dio je vremenom zaboravljen, a preporuka je pojednostavljena i pretvorena u rigidno pravilo o osam čaša vode dnevno.

Decenijama kasnije, u radu objavljenom u stručnom časopisu Journal of the American Society of Nephrology, istraživači Den Negojanu i Stenli Goldfarb sa Univerziteta u Pensilvaniji analizirali su dostupne studije o unosu vode. Njihov zaključak bio je jasan: nema dokaza da popularno „8×8” pravilo (osam čaša vode od po osam unci dnevno, što je približno dva litra) donosi posebne zdravstvene koristi zdravim osobama.

„Nema naučne osnove za tvrdnju da je upravo osam čaša vode dnevno optimalno za zdravlje”, naglasio je Goldfarb, dodajući da se potrebe za tečnošću značajno razlikuju od osobe do osobe.

Šta znamo o hidrataciji

Žeđ je jedan od najsavršenijih mehanizama regulacije u ljudskom tijelu. Kada nivo tečnosti opadne, receptori u mozgu aktiviraju signal žeđi. Kada se ravnoteža uspostavi, taj signal nestaje. Kod zdravih ljudi, ovaj sistem funkcioniše izuzetno precizno.

Hrana značajno doprinosi dnevnom unosu tečnosti. Voće i povrće, poput lubenice, krastavca, pomorandže ili paradajza, sadrže i više od 90 posto vode. Supe, variva, jogurt, pa čak i kafa i čaj, ulaze u ukupni bilans tečnosti. Suprotno popularnom vjerovanju, umjerene količine kafe i čaja ne izazivaju dehidrataciju kod osoba koje su na njih navikle.

Individualne potrebe za vodom variraju. Sportisti, trudnice i dojilje, ljudi koji rade na visokim temperaturama ili žive u toplim klimama, kao i osobe s određenim zdravstvenim stanjima, mogu imati povećane potrebe za tečnošću. Starije osobe, takođe, ponekad imaju oslabljen osjećaj žeđi, pa im je potrebna dodatna pažnja. Za većinu zdravih odraslih ljudi, međutim, osjećaj žeđi ostaje pouzdan vodič.

Kada voda može biti štetna

Prekomjerno unošenje vode može biti štetno. U ekstremnim slučajevima dolazi do hiponatremije, opasnog pada nivoa natrijuma u krvi. Manjak natrijuma remeti ravnotežu elektrolita, što se ispoljava kao umor, glavobolja, mučnina, zbunjenost, pa čak i ozbiljni neurološki poremećaji. Zabilježeni su i rijetki, ali dramatični slučajevi tokom sportskih takmičenja, kada su takmičari pili velike količine vode „preventivno”, bez stvarne potrebe.

Zdravi bubrezi ne zahtijevaju prisilan unos vode da bi funkcionisali. Oni neprekidno filtriraju krv i regulišu ravnotežu tečnosti i elektrolita. Ideja da voda „ispira toksine” pojednostavljena je i marketinški atraktivna, ali biološki netačna. Bubrezi obavljaju detoksikaciju stalno, nezavisno od toga da li je osoba popila jednu ili tri čaše više.

Sa viškom vode, organizam jednostavno izlučuje višak kroz urin, a pretjerivanje može dovesti do razblažavanja elektrolita i dodatnog opterećenja organizma bez stvarne koristi. Zanimljivo je da boja urina, koja se često navodi kao pokazatelj „idealne hidratacije”, prirodno varira tokom dana. Svijetložuta boja smatra se normalnom, dok potpuno bezbojan urin može biti znak prekomjernog unosa tečnosti.

Ko ima koristi od mita

Industrija flaširane vode i dio wellness tržišta godinama podstiču poruku da je stalno „pijuckanje” vode znak discipline i brige o zdravlju. „Pij više vode”, „Nosi flašicu svuda”, „Bistar urin je zdravlje” — slogani su koji stvaraju suptilan strah od dehidratacije, iako je ona kod zdravih osoba u svakodnevnim uslovima relativno rijetka.

Istovremeno, evolucija je tokom miliona godina razvila jednostavan i efikasan signal — žeđ. Ona se javlja kada tijelu zaista treba voda i nestaje kada je potreba zadovoljena. Ignorisati taj signal i unositi tečnost „za svaki slučaj” znači potcijeniti jedan od osnovnih regulatornih mehanizama organizma.

Šta kažu stručnjaci

Većina nefrologa danas se slaže da je najbolji pristup jednostavan: piti vodu kada smo žedni, prilagoditi unos fizičkoj aktivnosti i vanjskoj temperaturi i ne forsirati količine unaprijed određene univerzalnim pravilima.

Mit o osam čaša vode opstao je jer je bio lak za pamćenje, jednostavan za promovisanje i komercijalno isplativ. Ali, kada je riječ o vodi, kao i o mnogim drugim stvarima u medicini, odgovor nije u rigidnom broju, već u osluškivanju sopstvenog tijela. piše MagazinPolitika.

Podijeli tekst sa drugima na: