Dovoljno tečnosti važno je za normalan rad bubrega, ali čaša vode pred odlazak u krevet ne može da spriječi hroničnu bolest bubrega niti da popravi već nastalo oštećenje. Još opasnija je tvrdnja da se bubrezi mogu „očistiti“ vodom sa sodom bikarbonom i solju.
Na internetu se može pronaći iskustvo muškarca koji tvrdi da je hroničnu bolest bubrega „preokrenuo“ tako što je svakodnevno pio vodu sa sodom bikarbonom. Navodi da mu je kreatinin za nekoliko dana pao sa 2,64 na 1,5 mg/dl, a procijenjena jačina glomerularne filtracije, eGFR, porasla sa 23 na 46. Kasnije je, prema njegovim riječima, eGFR dostigao 62.
Takvo pojedinačno iskustvo ne može da potvrdi ni uzrok promjene rezultata niti djelotvornost postupka. Posebno ne može da bude preporuka drugim pacijentima.
Voda potrebna bubrezima, ali vrijeme njenog uzimanja nije presudno
Bubrezi ne moraju da se „ispiraju“. Oni neprekidno filtriraju krv, uklanjaju otpadne materije i višak vode, održavaju ravnotežu elektrolita i učestvuju u regulisanju krvnog pritiska.
Dehidracija, naročito ako je izražena ili se ponavlja, može da smanji dotok krvi u bubrege i poveća rizik od akutnog oštećenja. To, međutim, ne znači da će uzimanje velikih količina vode spriječiti hroničnu bolest bubrega. Nema pouzdanih dokaza da voda popijena neposredno prije spavanja pruža posebnu zaštitu bubrezima. Važnije je da unos tečnosti tokom dana bude prilagođen potrebama organizma, temperaturi, fizičkoj aktivnosti i zdravstvenom stanju.
Možda vas interesuje i ovo:
Velika količina vode uveče može samo da poveća potrebu za noćnim mokrenjem i poremeti san. Pacijentima sa uznapredovalom bolešću bubrega, srčanom slabošću, otocima ili onima koji su na dijalizi nekada je potrebno ograničenje tečnosti, jer bubrezi ne mogu da izbace njen višak. Zbog toga ne postoji količina vode koja odgovara svima.
Soda bikarbona nije kućni lijek za oštećene bubrege
Soda bikarbona, odnosno natrijum-bikarbonat, zaista se koristi kod pojedinih pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega, ali u sasvim određenoj situaciji. Oslabljeni bubrezi nekada ne mogu dovoljno dobro da uklanjaju kiseline iz organizma, pa nastaje metabolička acidoza, odnosno prekomjerna kiselost krvi.
Prema smjernicama organizacije KDIGO, farmakološka terapija može se razmatrati kada acidoza može da izazove kliničke posljedice, na primjer kada je koncentracija bikarbonata u serumu niža od 18 mmol/l. Tokom liječenja moraju da se kontrolišu bikarbonati, krvni pritisak, kalijum i stanje tečnosti u organizmu. Smjernice takođe naglašavaju da nema dovoljno velikih randomizovanih studija za čvrstu preporuku koja bi važila za sve pacijente.
To znači da natrijum-bikarbonat može da bude propisana terapija za potvrđenu metaboličku acidozu. Ali nije sredstvo za preventivno „čišćenje“ zdravih bubrega niti univerzalni lijek za hroničnu bolest bubrega.
Samostalno uzimanje može da unese veliku količinu natrijuma, povisi krvni pritisak, izazove zadržavanje tečnosti i otoke, poremeti acidobaznu i elektrolitsku ravnotežu ili pogorša srčanu slabost. Dodavanje kuhinjske soli takvom napitku dodatno povećava rizik. KDIGO osobama sa hroničnom bolešću bubrega uglavnom savjetuje unos manji od dva grama natrijuma dnevno. To odgovara količini manjoj od pet grama soli.
Bolji eGFR poslije nekoliko dana ne dokazuje izliječenje
Kreatinin i eGFR mogu značajno da se promijene usljed dehidracije, akutne bolesti, infekcije, primjene lijekova, promjene u ishrani i mišićnoj masi, ali i zbog oporavka od akutnog oštećenja bubrega. Ako je prvi nalaz urađen tokom boravka u bolnici, moguće je da je pokazivao prolazno akutno pogoršanje, a ne samo stabilnu hroničnu bolest.
Hronična bolest bubrega ne dijagnostikuje se na osnovu jednog rezultata. Potrebno je da poremećaj strukture ili funkcije bubrega traje najmanje tri mjeseca. Za procjenu se, osim kreatinina i eGFR, koristi odnos albumina i kreatinina u urinu, pregled urina, krvni pritisak, ultrazvuk i drugi nalazi.
Ni eGFR od 62 sam po sebi ne dokazuje da su bubrezi potpuno zdravi. Vrijednost iznad 60 može da se smatra prihvatljivom ako nema albumina u urinu, strukturnih promjena ili drugih znakova oštećenja.
Šta zaista pomaže da se sačuvaju bubrezi
Najvažnije mjere su dobra kontrola krvnog pritiska i dijabetesa. Zatim prestanak pušenja, smanjen unos soli, održavanje zdrave tjelesne mase i izbjegavanje nepotrebne ili učestale upotrebe nesteroidnih antiinflamatornih lijekova, kao što su ibuprofen i diklofenak. Kod određenih pacijenata ljekar može da propiše lijekove koji dokazano usporavaju napredovanje bolesti bubrega.
Vodu treba piti redovno, u količini koja odgovara konkretnom zdravstvenom stanju. Ni voda pred spavanje ni soda bikarbona ne mogu da zamijene dijagnozu, nefrološku kontrolu i dokazano liječenje.
Naglo poboljšanje laboratorijskih vrijednosti razlog je da ljekar utvrdi zbog čega su se one promijenile, a ne dokaz da je kućni „detoks“ izliječio bubrege, prenosi eKlinika.
