Kako prepoznati da li je maslinovo ulje zaista maslinovo?

Boja i cijena često mogu da vas zavaraju, evo kako možete prepoznati pravo, kvalitetno maslinovo ulje na prvi miris i ukus.

Tržište je danas preplavljeno proizvodima različitog kvaliteta, a često i onima koji se predstavljaju kao čisti, iako to nisu.

Za prosječnog kupca, izbor između desetina boca na polici je svakako zbunjujući. Odluka se često donosi na osnovu površnih kriterijuma kao što su pakovanje ili cijena.

Prava vrijednost maslinovog ulja leži u karakteristikama koje treba da prepoznate.

Boja može da vas obmane

Boja ulja je jedna od najčešćih zabluda. Mnogi će posegnuti za uljem sa izraženom zelenom bojom, vjerujući da ova nijansa garantuje vrhunski kvalitet. Međutim, boja može da varira u zavisnosti od sorte masline, stepena zrelosti ploda i načina obrade, pa čak i mješavine različitih biljnih ulja mogu postići sličnu nijansu. Zbog toga, oslanjanje isključivo na izgled može lako dovesti do pogrešnog zaključka.

Miris je prvi pokazatelj

Miris je prvi i jedan od najvažnijih kriterijuma pri procjeni maslinovog ulja. Kvalitetno maslinovo ulje zrači svježinom i prirodnošću. Njegove arome podsjećaju na svježe pokošenu travu, zelenu jabuku, badem ili list paradajza. Takav miris je rezultat svježeg, pravilno obrađenog voća i očuvanih aromatičnih jedinjenja.

Možda vas interesuje i ovo:

Zašto bi trebalo maslinovo ulje da koristite svakog dana?

Ulje koje gotovo nema miris ili u kome se osjećaju teže, blago ustajale note, ukazuje na niži kvalitet ili prisustvo drugih ulja. Mirisi koji podsjećaju na vosak, vlagu ili blagu kiselost su posebno sumnjivi, jer mogu ukazivati na oksidaciju ili nepravilno skladištenje.

Ukus i jednostavan test

Ukus zatim potvrđuje ono što smo naslutili mirisom – pravo maslinovo ulje nikada nije potpuno neutralno. Naprotiv, ima izražen karakter koji uključuje blagu gorčinu i začinjenost. Ljutina, koja se osjeća kao blago peckanje ili grebanje u grlu, znak je prisustva prirodnih antioksidanata i polifenola.

Takav ukus se ne može lako imitirati, pa je jedan od važnih pokazatelja autentičnosti. Ako ulje nema poseban utisak i završnu oštrinu, vrlo je vjerovatno da se ne radi o vrhunskom proizvodu.

Kvalitet se može provjeriti i jednostavnom metodom koju svako može primijeniti kod kuće. Sipajte malu količinu ulja u staklenu šolju, pokrijte je dlanom i blago zagrijte toplinom ruke. Poslije kratkog vremena oslobađaju se arome i tada se jasno mogu osjetiti. Ako se pojave svježe, voćne i biljne note, to je dobar znak. Ako miris ostane slab ili podsjeća na vino, sirće ili čak sir, moguće je da ulje nije čisto ili je izgubilo svoja svojstva.

Visokokvalitetno maslinovo ulje ostavlja slojevit ukus koji se razvija na nepcu i traje čak i nakon gutanja. Njegova svježina i blaga gorčina nisu mana, već poželjna karakteristika koja dokazuje prirodnost i pravilnu obradu, prenosi Krstarica.

Podijeli tekst sa drugima na:

Sadrži više vitamina C od narandže: Koliko kivija treba dnevno jesti?

Ovo malo „čupavo“ voće, često u sjenci jabuka i banana, sve je više u centru pažnje zbog svojih nevjerovatnih zdravstvenih prednosti. Od probave do boljeg raspoloženja, kivi nudi mnogo više od osnovne ishrane, a stručnjaci sada otkrivaju i da li je bezbjedno jesti njegovu koru.

Bilo da je narezan u voćnim salatama, smiksan u smoothie ili se jede kašikom direktno iz svoje čupave kore, kivi je postao osnovna namirnica u mnogim domaćinstvima. Ipak, zbog svog pomalo neobičnog, dlakavog izgleda često je bio u sjenci popularnijih opcija poput jabuka ili banana. Posljednjih godina, međutim, kivi je stekao veliku popularnost u krugovima posvećenim zdravlju i sve se više promoviše kao nutritivno bogat izbor s iznenađujućim nizom zdravstvenih koristi — na primjer, sadrži više vitamina C od narandže.

Za razliku od slađeg voća, uspostavlja savršenu ravnotežu između kiselosti i prirodnih šećera, a prepun je vlakana i antioksidanasa, što ga čini istinski funkcionalnim i prepoznatljivim dodatkom ishrani.

“Kivi je nepriznati junak zdjele s voćem”, kaže dijetetičarka Nichola Ludlam-Raine.

“Često govorim svojim klijentima da ciljaju na jedan do dva kivija dnevno, jer su prepuni vlakana, vitamina C i jedinjenja pogodnih za crijeva koji podržavaju redovnost probave i cjelokupno zdravlje.”

Nutricionistički gledano, kivi je izvrstan svestrani saveznik zdravlja. Kao prvo, neće značajno uticati na vaš kalorijski unos, jer jedan plod srednje veličine ima otprilike 40 do 50 kalorija. To je svega oko dva odsto od preporučenog dnevnog unosa za odrasle. Prirodno je siromašan mastima, s manje od jednog grama po plodu. Uprkos svojoj maloj veličini, svaki plod sadrži oko dva do tri grama vlakana. To znači da s dva kivija dnevno ostvarujete značajan doprinos preporučenom dnevnom unosu od 30 grama.

Kivi bogat raznim vitaminima

“Jedan kivi dnevno doprinosi s oko 10 odsto preporuke za unos vlakana, a istovremeno ostaje niskokaloričan izbor”, dodaje Ludlam-Raine.

Uz to, kivi je posebno bogat vitaminom K, vitaminom E, kalijumom i antioksidansima, piše Večernji list.

Jedan kivi može osigurati značajnu količinu vitamina C, koja, u zavisnosti od samog ploda, može čak i premašiti cjelokupne dnevne potrebe — ili ono što biste dobili da pojedete mnogo veću narandžu. Vitamin C ključan je za funkciju imuniteta. Pomaže tijelu da apsorbuje željezo i igra važnu ulogu u proizvodnji kolagena za kožu, zglobove i tkiva.

Njegova efikasnost za probavu toliko je dokazana da je i Evropska komisija odobrila zdravstvenu tvrdnju da “konzumacija zelenog kivija doprinosi normalnoj funkciji crijeva povećanjem učestalosti pražnjenja crijeva”, prema pisanju Daily Maila.

Možda vas interesuje i ovo:

Sedam znakova da vam nedostaje vitamina C

Kako kivi pomaže kod zatvora i zdravlja crijeva?

Ovo je područje gdje kivi zaista dolazi do izražaja. Voće je poznato po tome što podržava probavu, uglavnom zbog svojih vlakana i prirodnog enzima zvanog aktinidin. Ovaj enzim vješt je u razgradnji proteina — poput onih koji se nalaze u jogurtu, siru, ribi i sirovim jajima — čineći probavni proces efikasnijim. Stoga, ako pojedete kivi kao desert nakon obroka bogatog proteinima, možete olakšati probavu.

Studije su pokazale da jedenje jednog do dva kivija dnevno može pomoći u ublažavanju zatvora i poboljšanju redovnosti stolice. Nove prehrambene smjernice stručnjaka s King’s Collegea u Londonu istakle su kivi kao prirodan način borbe protiv zatvora. Prema njihovoj analizi, konzumacija dva do tri kivija dnevno tokom najmanje četiri sedmice dovela je do mjerljivih poboljšanja u učestalosti pražnjenja crijeva.

Zeleni ili zlatni kivi — u čemu je razlika?

Sve u svemu, manje se radi o tome koji je „bolji“, a više o ličnim preferencijama i onome što tražite u nutritivnom smislu. Zeleni kivi je češća sorta, kiselijeg je ukusa, ima veći udio vlakana i nešto niži nivo šećera. Zlatni kivi, s druge strane, slađi je, manje kiseo i ima glađu, tanju koru.

Nutricionistički, obje vrste sadrže visoke nivoe vitamina C, ali zlatni kivi često ga sadrži u većim količinama po porciji. Zeleni kivi obično je prvi izbor za probavu zbog većeg udjela vlakana i specifičnog enzima.

Neočekivane koristi: Bolji san i pomoć pri mršavljenju

Postoje dokazi iz jedne manje studije koji sugerišu da bi kivi mogao podržati bolji san, uglavnom zbog sadržaja serotonina i antioksidativnog profila. Serotonin igra ulogu u regulaciji naših ciklusa spavanja, što bi moglo objasniti taj učinak.

“Jedenje dva kivija prije spavanja povezano je s poboljšanim kvalitetom sna u malim studijama, iako je potrebno još istraživanja”, kaže Ludlam-Raine.

Iako nije čudotvorni lijek za nesanicu, vrijedi pokušati. Kada je riječ o mršavljenju, kivi nije „sagorjevač masti“. Ali može indirektno podržati taj proces. Zbog visokog udjela vlakana prilično zasiti. Njegova prirodna slatkoća može držati pod kontrolom želju za šećerom bez pretjeranog unosa kalorija.

S čim kombinovati kivi i postoje li rizici?

Možda najsnažnija kombinacija kivija je s hranom bogatom željezom. Zbog visokog udjela vitamina C, kivi poboljšava apsorpciju željeza, pa su slanutak, leća, sjemenke bundeve i zobene pahuljice idealni partneri.

“Kombinovanje kivija s biljnim izvorima željeza poput zobi, orašastih plodova ili špinata može poboljšati apsorpciju željeza”, kaže Ludlam-Raine, dodajući da je njena preporuka za pacijente koji se bore sa zatvorom uvijek jedan do dva kivija s čašom jogurta ili kefira i kašikom lanenih sjemenki.

Iako je uopšteno bezbjedan, vitamin K u kiviju može stupiti u interakciju s lijekovima za razrjeđivanje krvi poput varfarina, pa je potreban oprez. Takođe, osobe alergične na lateks mogle bi imati reakciju na kivi. Proteini u njemu imaju sličnu strukturu, što je poznato kao sindrom lateks-voće.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koliko su jaja zaista zdrava i šta kažu stručnjaci?

Jaja su dugo bila na lošem glasu, prije svega zbog holesterina, a danas se sve češće proglašavaju superhranom.

Šta kažu stručnjaci?

Žumance čini jaje posebnim. U njemu se nalazi većina vitamina, među njima i B12, koji postoji samo u namirnicama životinjskog porijekla. Žumance je bogato i mineralima, poput gvožđa i cinka. I najveći dio proteina nalazi se upravo u žumancetu – oko 60 odsto više nego u bjelancetu. Proteini iz jaja su naročito visokog kvaliteta, što znači da organizam može da ih iskoristi gotovo u potpunosti.

Jedno jaje sadrži i masnoće – između 180 i 220 miligrama holesterina. Naš organizam sam proizvodi čak četiri puta više, piše Dojče vele (DW).

Holesterin je u osnovi životno važna masnoća u krvi i važan gradivni element ćelija i vitamina. Postoje dvije vrste holesterina. HDL prenosi višak holesterina iz krvnih sudova u jetru i često se naziva „dobar“ holesterin. LDL može da se taloži u arterijama i poveća rizik od bolesti srca i krvnih sudova.

„Znamo da je LDL-holesterol u krvi faktor rizika za određene oblike kardiovaskularnih bolesti, na primjer za takozvanu aterosklerozu, odnosno zakrčenje krvnih sudova“, kaže profesor Stefan Lorkovski sa Univerziteta Fridrih Šiler u Jeni.

„Preporuke kažu da se dnevno ne bi trebalo unijeti više od 300 miligrama holesterina“, kaže nutricionistkinja Žanin Henkel-Oberlender, profesorka biohemije ishrane na Univerzitetu u Bajrojtu.

Da li je problem holesterin iz jaja?

To odgovara otprilike jednom i po jajetu dnevno, ako se holesterol unosi samo iz jaja. Međutim, holesterol se nalazi i u drugim namirnicama životinjskog porijekla, poput putera, mesa ili mliječnih proizvoda.

Ishrana utiče prije svega na količinu holesterina koja se može taložiti u organizmu, ali se taj uticaj danas procjenjuje nešto manjim nego ranije, kaže Henkel-Oberlender.

„Ranije se smatralo da je ishrana presudan faktor koji određuje nivo LDL-holesterina. Danas znamo da to nije baš tako.“

Prema sadašnjim saznanjima, ishrana utiče sa oko 25 odsto, dok se ranije procjenjivalo da taj uticaj iznosi oko 50 procenata.

„Genetska komponenta je znatno veća od komponente ishrane“, kaže Henkel-Oberlender.

Kod svake četvrte do sedme osobe postoje odstupanja u metabolizmu holesterina, koja su vjerovatno genetski uslovljena. Ko ima povišen nivo holesterina, trebalo bi da vodi računa o unosu jaja – iako je taj nivo u velikoj mjeri genetski uslovljen.

Da li jaja pomažu u izgradnji mišića?

Veliko kokošje jaje sadrži oko sedam do osam grama proteina. Ono obezbjeđuje i aminokiselinu leucin, koja je važna za izgradnju mišića. Međutim, tih hranljivih materija ima i u mahunarkama, orašastim plodovima i žitaricama, na primjer u ovsenim pahuljicama.

„Zbog toga ne morate da jedete jaja“, kaže stručnjak za ishranu Lorkovski.

Proteini i aminokiseline najbolje doprinose izgradnji mišića kada se mišići dodatno opterećuju treningom. Ipak, često se unosi previše proteina, upozorava Lorkovski.

„Ne morate svakog dana da popijete šejk sa deset sirovih jaja.“

Posebno kod proizvoda sa visokim sadržajem proteina, poput proteinskih čokoladica ili napitaka, unose se velike količine koje organizam ne može u potpunosti da iskoristi.

Nutricionistkinja Henkel-Oberlender objašnjava:

„Taj protein jednostavno nastavlja put kroz crijeva. U debelom crijevu se fermentiše, što može da izazove bol u stomaku, nadimanje i proljev.“

Može li previše proteina da optereti bubrege?

Kod zdravih ljudi konzumiranje jaja po pravilu ne izaziva probleme sa bubrezima. Međutim, kod osoba kod kojih već postoji početno oštećenje bubrega, velika količina proteina – naročito iz prerađenih proizvoda sa visokim sadržajem proteina – može dodatno da optereti bubrege.

Organizam mora da se oslobodi viška proteina i naročito azota koji se u njima nalazi.

„U bubrezima se tada stvara mnogo uree“, objašnjava Henkel-Oberlender.

„To dobro funkcioniše kod zdravih odraslih osoba koje piju dovoljno tečnosti. Ali kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom ili oštećenjem bubrega, za koje možda još ni ne znaju, to zaista može da doprinese daljem slabljenju funkcije bubrega.“

Kod zdravih ljudi, međutim, nema dokaza da ishrana bogata proteinima oštećuje bubrege.

Sve zavisi od individualnog zdravstvenog rizika

Konzumiranje jaja se u naučnim studijama uvijek iznova dovodi u vezu sa bolestima srca i krvnih sudova, kao i sa moždanim udarom. Međutim, često je riječ samo o naznakama.

„Više velikih analiza do sada nije pokazalo jasne dokaze da postoji stvarna povezanost sa bolestima srca i krvnih sudova ili sa povećanim rizikom od smrtnosti“, kaže Henkel-Oberlender.

Velike studije, poput onih koje sprovodi Harvardova škola javnog zdravlja „Čan“, često ispituju konzumiranje jednog jajeta dnevno i pritom ne nalaze snažnu direktnu povezanost sa bolestima srca i krvnih sudova.

S druge strane, osobe sa dijabetesom tipa 2 ili sa problemima sa bubrezima i jetrom trebalo bi da obrate pažnju na konzumiranje jaja.

„Već godinama imamo podatke koji pokazuju da je kod osoba sa dijabetesom tipa 2 konzumiranje jaja češće povezano sa povećanim kardiovaskularnim rizikom“, kaže Lorkovski.

U tom slučaju je, dakle, veći rizik od bolesti srca i krvnih sudova.

„Sve zavisi od individualnog kardiovaskularnog rizičnog profila“, dodaje on, prenosi Pobjeda.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ova hrana može da čuva zdravlje očiju i poboljša vid

Iako je mrkva obično prva asocijacija na hranu dobru za oči, nije jedina namirnica koja pomaže očuvati vid.

Na primjer, batat sadrži tri puta više vitamina A od mrkve, tamnozeleno lisnato povrće štiti mrežnjaču i može usporiti promjene vida povezane sa starenjem, a riba bogata omega-3 masnim kiselinama može ublažiti simptome suvog oka.

Za zdravlje očiju važni su i drugi nutrijenti, poput vitamina C i E, cinka i selena, navodi EatingWell.

Batat

Vitamin A važan je za zdravlje rožnjače, a sastavni je i dio pigmenta rodopsina, koji pomaže oku da svjetlost pretvori u signale koje mozak prepoznaje kao sliku.

Iako se mrkva često ističe kao dobar izvor vitamina A, batat ga sadrži čak tri puta više – jedan pečeni batat srednje veličine obezbjeđuje 150 odsto preporučene dnevne vrijednosti.

Za to su zaslužni karotenoidi provitamina A, poput beta-karotena, koji voću i povrću daju karakterističnu narandžastu, ali i tamnozelenu boju te djeluju kao antioksidansi.

Tamnozeleno lisnato povrće

Tamnozeleno lisnato povrće, poput kelja i špinata, odličan je izvor luteina i zeaksantina – dva karotenoida koji štite mrežnjaču.

Djeluju kao antioksidansi, upijaju dio plavog svjetla i tako sprječavaju da dopre dublje u oko i ošteti očne stanice.

Veći unos špinata, kelja i drugog tamnozelenog povrća, poput raštike ili lišća repe, povećava razinu luteina i zeaksantina u tijelu, što može usporiti razvoj makularne degeneracije i drugih promjena vida povezanih sa starenjem.

Jaja

Jaja su još jedan dobar izvor luteina i zeaksantina, posebno od kokoši čija je prehrana obogaćena tim nutrijentima. Iako jaja prirodno sadrže te tvari, obogaćena jaja ih imaju znatno više, a čini se i da ih tijelo lakše apsorbuje i iskorištava.
Redovna konzumacija takvih jaja može povećati nivo luteina i zeaksantina te tako pomoći u očuvanju vida.

Kamenice

Cink je važan za rad više od 300 enzima u tijelu, a neki od njih povezani su i sa zdravljem očiju.

Taj mineral pomaže održati strukturu i stabilnost proteina u mrežnjači te štiti stanice mrežnice, čime može pomoći u sprječavanju i usporavanju gubitka vida.

Iako je ozbiljan nedostatak cinka rijedak, istraživanja pokazuju da mnogi ljudi ne unose dovoljno tog minerala.

Zato je korisno u prehranu uključiti namirnice bogate cinkom, a kamenice su jedan od najbogatijih izvora. Osim cinka, sadrže i selen, bakar te omega-3 masne kiseline.

Ako ne volite kamenice, dobar izvor cinka mogu biti i meso, morski plodovi, perad, obogaćene žitarice, grah, orašasti plodovi i sjemenke.

Badem

Vitamin E snažan je antioksidans koji štiti stanice u cijelom tijelu, pa tako i one u očima.

Oksidativna oštećenja uzrokovana zagađenjem, dimom i štetnim zračenjem s vremenom mogu oštetiti stanice oka. Vitamin E pomaže neutralisati slobodne radikale i zaštititi ih od takvih promjena.

Zato je važno u prehranu uključiti namirnice bogate vitaminom E, poput badema.

Jedna porcija suvo prženih badema od oko 28 grama, odnosno otprilike 23 badema, obezbjeđuje 45 odsto dnevnih potreba za vitaminom E.

Dobri izvori su i sjemenke suncokreta, lješnjaci, maslac od kikirikija i avokado.

Masna riba

Ako su vam oči često suve i nadražene, moglo bi pomoći da dva do tri puta sedmično jedete masnu ribu.

Tuna, pastrmka, skuša, sardine i losos bogati su omega-3 masnim kiselinama.
Sindrom suvog oka povezan je sa nedovoljnom proizvodnjom suza.

Iako suze djeluju kao da su samo voda, one imaju i sluznu i uljnu komponentu, pa manjak esencijalnih masnih kiselina poput DHA i EPA može pridonijeti tim simptomima.

Istraživanja pokazuju da veći unos omega-3 masnih kiselina može znatno ublažiti tegobe. One potiču stvaranje suza i djeluje protuupalno.

Papaja

Papaja svoju ružičasto-narančastu boju duguje likopenu, karotenoidu koji može usporiti razvoj očne mrene.

Ipak, njena najveća prednost je vitamin C – jedna mala papaja obezbjeđuje više od 150 posto preporučenog dnevnog unosa.

Oči su metabolički vrlo aktivne, zbog čega se u njima brže stvaraju slobodni radikali. Zbog toga im treba više antioksidativne zaštite.

Vitamin C, osim što je i sam antioksidans, pomaže obnoviti vitamin E i druge antioksidanse u oku.

Zato su namirnice poput papaje, agruma, crvene paprike i bobičastog voća posebno korisne.

Grah

I vrsta ugljikohidrata koje jedemo može uticati na zdravlje očiju. Jedno istraživanje pokazalo je da su osobe koje su jele više namirnica sa visokim glihemijskim indeksom imale znatno veći rizik od gubitka vida uzrokovanog makularnom degeneracijom.

Zato je dobro rafinisane žitarice, grickalice i zaslađena pića češće zamijeniti namirnicama s nižim glihemijskim indeksom i više vlakana, poput graha i cjelovitih žitarica.

Osim što pomaže u regulaciji šećera u krvi, grah je i dobar izvor drugih važnih nutrijenata za oči, poput cinka i vitamina B grupe, prenosi Index.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penjanje uz stepenice jača kosti

Za žene starije od 40 godina koje žele da očuvaju čvrstinu skeleta, smanje rizik od preloma i ostanu pokretljive što duže, jedna jednostavna navika može biti najvažnija odluka za dugoročno zdravlje.

Penjanje uz stepenice jedna je od najjednostavnijih, a istovremeno i najpotcjenjenijih fizičkih aktivnosti koje žene nakon četrdesete mogu uvesti u svakodnevicu. Nije potrebna teretana, posebna oprema niti dodatni troškovi.

Upravo u tom životnom periodu prirodno dolazi do pada nivoa estrogena, a kosti počinju brže gubiti mineralnu gustinu. Tada tijelo ima pojačanu potrebu za takozvanim „opterećenjem“, odnosno pokretima koji ga tjeraju da se prilagodi i ojača.

Kosti nisu statične strukture, već živo tkivo koje se stalno obnavlja. Kada ih opterećujemo sopstvenom tjelesnom težinom, one dobijaju signal da moraju postati jače. Penjanje uz stepenice upravo je takva aktivnost – svaki korak aktivira mišiće nogu, kukova i karlice, ali istovremeno stvara pritisak na kosti potkoljenice, butne kosti i kičmeni stub.

Taj mehanički stres stimuliše stvaranje nove koštane mase i usporava proces osteoporoze. U kostima se neprestano odvija proces razgradnje starih i stvaranja novih ćelija, a taj proces direktno zavisi od toga koliko ih koristimo i opterećujemo. Ako se malo krećemo i stalno koristimo lift ili sjedimo, obnavljanje slabi, a kosti postaju tanje i krhkije.

Rad protiv gravitacije

Kod žena starijih od 40 godina ovaj efekat je posebno važan jer se u tom uzrastu često javlja takozvana „tiha osteoporoza“ – gubitak gustine kostiju koji ne boli i ne daje jasne simptome sve dok ne dođe do preloma.

Zbog toga se sve češće preporučuju jednostavne, svakodnevne aktivnosti poput hodanja, penjanja stepenicama i vježbi sa sopstvenom težinom, jer djeluju preventivno i dugoročno čuvaju zdravlje skeleta, piše Politika.

Za razliku od ravnog hodanja, stepenice dodatno uključuju rad protiv gravitacije. Svaki put kada se podignete na sljedeći stepenik, tijelo savladava sopstvenu težinu, što predstavlja idealan stimulus za jačanje kostiju. Što se pokret češće ponavlja, signal kostima je jači. Čak i nekoliko spratova dnevno, ako se radi redovno, može imati značajan efekat tokom mjeseci i godina.

Osim direktnog uticaja na kosti, penjanje stepenicama jača i mišiće koji ih štite. Snažni mišići smanjuju rizik od padova, poboljšavaju ravnotežu i stabilnost, a padovi su jedan od glavnih uzroka ozbiljnih preloma kod žena u zrelijim godinama. Drugim riječima, stepenice ne jačaju samo kosti, već i cijeli sistem koji čuva tijelo od povreda.

Umjesto lifta biratje stepenice

Još jedna važna prednost jeste to što je ova aktivnost potpuno prirodna i lako se uklapa u svakodnevni život. Umjesto lifta, možete izabrati stepenice u zgradi, na poslu, u tržnom centru ili garaži. Upravo ta dostupnost čini je idealnom navikom za žene koje nemaju vremena za duge treninge, ali žele učiniti nešto konkretno za svoje zdravlje.

Stručnjaci ističu da efekat nije trenutan, već kumulativan. Kosti se ne jačaju za sedmicu dana, ali nakon nekoliko mjeseci redovnog opterećenja može se primijetiti usporavanje gubitka koštane mase. Kod nekih žena čak i blagi porast gustine.

Najveći benefit imaju žene koje penjanje stepenicama kombinuju sa pravilnom ishranom. Ta ishrana treba biti bogata kalcijumom, vitaminom D, vitaminom K i magnezijumom, jer kosti tada imaju i „materijal“ i „signal“ za obnovu.

Važno je da se sve radi u skladu sa mogućnostima tijela. Ako postoji bol u koljenima, kukovima ili leđima, tempo treba prilagoditi, kretati se sporije i držati se rukohvata. Cilj nije iscrpljivanje, već redovna aktivnost. Desetak minuta svakog dana može imati veću vrijednost nego jedan intenzivan trening mjesečno.

Možda vas interesuje i ovo:

Mentalno zdravlje: Vježba najmoćniji borac protiv depresije

Podijeli tekst sa drugima na:

Mliječni proizvodi i zdravlje srca: Ove tri namirnice su najbolje

Kardiolozi naglašavaju da mliječni proizvodi i te kako mogu biti dio režima ishrane koji čuva srce.

“Mliječni proizvodi su odličan izvor važnih nutrijenata poput proteina, kalcijuma i vitamina D, koji doprinose opštem zdravlju, uključujući zdravlje kostiju, mišića i srca”, kaže dr Renato Apolito, kardiolog u Medicinskom centru Univerziteta Hekensak Meridian Džerzi Šor.

Uključivanje mliječnih proizvoda u ishranu, čak i onih sa punim procentom mliječne masti, ne znači zanemarivanje zdravlja srca, piše EatingWell.

“Velike studije danas pokazuju da ni punomasni ni mliječni proizvodi sa smanjenim udjelom masti, ukoliko se konzumiraju umjereno, ne povećavaju rizik od srčanih oboljenja”, objašnjava dr Karlos El-Talavi, kardiolog iz bolnice Hjuston Metodist, prenosi b92.

U nastavku izdvajamo tri najbolje mliječne namirnice koje kardiolozi preporučuju za očuvanje zdravlja srca, kao i praktične savjete za njihovo uvođenje u svakodnevnu ishranu.

1. Jogurt

S obzirom na to da je jogurt fermentisan proizvod, on je izvor probiotika korisnih za zdravlje crijeva, što može imati pozitivan uticaj na cjelokupno zdravlje organizma.

“Proces fermentacije obogaćuje jogurt probioticima i korisnim jedinjenjima koja doprinose ravnoteži holesterola, regulaciji šećera u krvi i zdravlju crijeva”, navodi dr El-Talavi. Ako tražite zasitnu opciju bogatu proteinima, grčki jogurt ili skir (skyr) su odličan izbor.

Istraživanja nisu pokazala značajnu razliku u koristima između proteinski bogatih i običnih jogurta – svi oni mogu doprinijeti kardiometaboličkom zdravlju.

“U kombinaciji sa bademima ili orasima i suvim voćem, jogurt je zdravija alternativa prerađenim proteinskim pločicama koje ljudi često biraju za doručak”, dodaje dr Apolito.

2. Kefir

Kefir predstavlja odličnu alternativu jogurtu, naročito kada ste u žurbi ili vam je potreban dodatak za smuti, jer je u pitanju napitak. Gušći je od mlijeka i ima karakterističan, blago kiselkast ukus.

“Fermentisani proizvodi poput kefira takođe su dobar izbor, jer sve više saznajemo o povezanosti zdravlja crijeva i kardiovaskularnog sistema”, kaže dr Rohit Vupuluri, interventni kardiolog.

Probiotici iz kefira podržavaju ravnotežu crijevnog mikrobioma. To može doprinijeti smanjenju hronične upale niskog intenziteta, koja je povezana sa razvojem srčanih bolesti. Istraživanja pokazuju da konzumacija kefira može pomoći u snižavanju krvnog pritiska, triglicerida i LDL (“lošeg”) holesterola, kao i u povećanju HDL (“dobrog”) holesterola.

3. Sir

Prema mišljenju kardiologa i najnovijim istraživanjima, sir može biti namirnica pogodna za zdravlje srca.

“Iako sadrži zasićene masti, studije ukazuju na to da je konzumacija sira povezana sa nižim kardiovaskularnim rizikom. Čini se da njegove specifične komponente i proces fermentacije ublažavaju potencijalne negativne efekte zasićenih masti”, ističe dr El-Talavi.

U najnepovoljnijem slučaju, istraživanja su pokazala da sir ima neutralan efekat na kardiometabolički rizik.

Stručno mišljenje

Kardiolozi su saglasni – umjerena konzumacija mliječnih proizvoda ne ugrožava zdravlje srca.

“Ne morate da strahujete od mliječnih proizvoda. Jogurt, mlijeko i sir mogu biti dio ishrane koja je dobra za srce. Fokusirajte se na kvalitet namirnica, veličinu porcija i ukupan obrazac ishrane, a ne isključivo na sadržaj masti”, zaključuje dr El-Talavi.

Štaviše, mliječni proizvodi, naročito fermentisani, mogu imati i zaštitni efekat na zdravlje srca. Zato ih je preporučljivo uključiti u uravnoteženu ishranu bogatu biljnim namirnicama. To su integralne žitarice, voće, povrće, mahunarke, orašasti plodovi i sjemenke.

Možda vas zanima i ovo:

Zdravlje srca zavisi od prehrane, pazite šta večerate

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Nauka kao laž: Kako AI daje pogrešne zdravstvene savjete

Prema najnovijoj studiji, modeli vještačke inteligencije koji se sve češće koriste za pružanje zdravstvenih savjeta imaju značajan problem. Podložni su dezinformacijama ako su one upakovane u format koji imitira naučni autoritet.

Istraživanje je pokazalo da AI čettbotovi i veliki jezički modeli često ne uspijevaju da razlikuju provjerene medicinske činjenice od laži.

Glavni problemi identifikovani u studiji su:

• AI modeli daju veći značaj strukturi teksta i autoritativnom tonu nego stvarnoj provjeri podataka kroz baze kliničkih dokaza.
• Pošto se sve veći broj ljudi oslanja na AI za samoliječenje i razumijevanje simptoma, sposobnost tehnologije da “povjeruje” u dezinformacije predstavlja ozbiljan rizik po javno zdravlje.
• Studija upozorava da kreatori lažnih vesti koriste upravo ove slabosti AI sistema kako bi progurali opasne medicinske savjete u same odgovore koje generišu popularni AI asistenti.
• Stručnjaci koji su radili na istraživanju ističu da trenutni zaštitni mehanizmi nisu dovoljni. Iako kompanije kao što su OpenAI, Google i Meta stalno unapređuju svoje modele, studija sugeriše da je neophodan radikalno drugačiji pristup u načinu na koji AI vrednuje izvore informacija.

Uči iz neistina

“Problem nije samo u tome što AI može da pogreši, već u tome što on aktivno uči iz sofisticirano plasiranih neistina koje imitiraju nauku”, navodi se u izvještaju, a prenosi GlasSrpske.

Dok se tehnologija ne usavrši, ljekari i istraživači apeluju na građane da AI alate koriste isključivo kao informativnu pomoć. Za bilo kakvu dijagnozu ili terapiju treba da se obrate kvalifikovanim medicinskim stručnjacima i provjerenim institucijama.

Možda vas interesuje i ovo:

AI fitens asistent postaje realnost

Budućnost je stigla: AI asistent za mobilni uskoro realnost

Podijeli tekst sa drugima na:

Ugljeni hidrati: Šta za zdravlje znači kad ih ne unosite dovoljno

Ugljeni hidrati se vare i razlažu na glukozu, koja ulazi u krvotok i koristi se za energiju. Ako glukoze nema dovoljno, tijelo mora da pronađe alternativne načine za proizvodnju energije.

Kada se unos ugljenih hidrata znatno smanji, tijelo brzo troši glikogen (uskladištenu glukozu) u mišićima i jetri. Pošto glikogen zadržava vodu, njegova potrošnja dovodi i do gubitka vode, što objašnjava brzo smanjenje tjelesne težine na početku dijeta sa niskim unosom ugljenih hidrata.

Ako je unos ugljenih hidrata izrazito ograničen, tijelo prelazi na korišćenje masti kao izvora energije, a jetra proizvodi ketonska tijela (ketone). Taj proces se naziva ketoza ili nutritivna ketoza i predstavlja normalno metaboličko prilagođavanje na nizak unos ugljenih hidrata. Ketoni mogu da služe kao alternativni izvor energije za mozak i mišiće kada je dostupno vrlo malo glukoze.

Hormonske i fiziološke promjene

  • Nedovoljan unos ugljenih hidrata utiče i na hormone i metabolizam.
  • Povećanje kortizola (hormona stresa) kako bi se održao nivo glukoze u krvi.
  • Smanjenje T3 (aktivnog hormona štitaste žlezde), što može da uspori metabolizam i snizi nivo energije.
  • Promjene u hormonima gladi i sitosti (leptin i grelin).

Mogući kratkoročni simptomi

Kod veoma niskog unosa ugljenih hidrata, naročito na početku, mogu se javiti neki simptomi.

  • Umor i slabost, jer tijelo još nije u potpunosti prešlo na ketone kao izvor energije.
  • “Keto zadah” (neprijatan zadah zbog prisustva ketona).
  • Zatvor (usljed smanjenog unosa vlakana) – otežano ili rijetko pražnjenje crijeva.
  • Sniženo raspoloženje ili mentalna magla, jer se mozak prilagođava novom izvoru energije.
  • Glavobolje i izražena želja za šećerom ili brzim izvorima energije.
  • Ovi simptomi se često nazivaju keto grip ili faza adaptacije i kod nekih ljudi mogu da traju od nekoliko dana do nekoliko nedelja.

Dugoročne posledice i rizici

Iako neki ljudi uspijevaju da dugoročno održavaju ishranu sa niskim unosom ugljenih hidrata i postižu rezultate u mršavljenju ili regulaciji šećera u krvi, postoje i potencijalni rizici.

Ako se ugljeni hidrati dugoročno izbjegavaju, naročito oni zdravi, poput integralnih žitarica, voća i povrća, može doći do manjka vitamina, minerala i vlakana, što negativno utiče na varenje i opšte zdravlje.

Nizak unos ugljenih hidrata često podrazumijeva veći unos masti i proteina životinjskog porijekla, što, ukoliko ishrana nije pažljivo planirana, može povećati rizik od povišenog LDL holesterola i kardiovaskularnih problema.

Pojedine studije ukazuju na moguće komplikacije, kao što su poremećaji srčanog ritma, problemi sa kostima, pa čak i povećan rizik od problema sa bubrezima, ukoliko je ograničenje ugljenih hidrata dugotrajno i ekstremno, prenose NovostiMagazin.

Možda vas zanima i ovo:

Nova piramida ishrane šokirala nutricioniste (FOTO)

Podijeli tekst sa drugima na: