Tri vrste voća koje bi ste trebali uvrstiti u ishranu ove jeseni

Sa padom temperatura počinje i vrhunac sezone za jabuke, kruške i bobičasto voće.

Jesen je idealno vrijeme za uživanje u ovim plodovima, bilo da ih jedemo svježe, koristimo za pripremu toplih deserata ili kao brz i zdrav međuobrok.

Osim što su ukusni, bogati su vlaknima, antioksidansima i drugim važnim nutrijentima.

Njihov sastav može doprinijeti zdravlju probave, dok antioksidansi pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Zato ih vrijedi uvrstiti u svakodnevnu ishranu tokom jeseni.

1. Jabuke

Jabuke su prepoznatljiv simbol jeseni. Postoji mnogo sorti koje dozrijevaju od sredine septembra do sredine oktobra – od slatkih crvenih do kiselkastih zelenih – pa su i načini konzumacije raznoliki.

Odlično se uklapaju u aromatične deserte i sendviče, a mogu se jesti i same kao jednostavan obrok.
Osim što se od njih svašta može napraviti, jabuke su jako korisne za crijevnu mikrofloru.

“Jedna jabuka sadrži oko četiri grama vlakana, što pomaže u održavanju osjećaja sitosti i redovnoj probavi. Sadrži i fenolne spojeve koji mogu poboljšati razgradnju hrane u želucu i tankom crijevu”, navodi nutricionistkinja Liza Valente za “Eating Well”.

Stručnjaci savjetuju da se jabuke jedu sa korom kako bi se maksimalno iskoristili njihovi nutrijenti. Neoguljeni plodovi imaju osjetno više vlakana i antioksidansa od oguljenih.

2. Kruške

Iako su često u sjeni jabuka, kruške imaju jednak nutritivni i gastronomski potencijal. Čest su sastojak jesenjih kolača i pita, a potpuno zrele su mekane i sočne pa su odlične za jelo bez pripreme.

“Dok kora osigurava netopiva vlakna, meso kruške sadrži pektin. To je vrsta topivog vlakna koje u probavnom traktu stvara gelastu strukturu i povećava volumen stolice”, objašnjava nutricionistkinja Mendi Enrajt.

Možda vas interesuje i ovo:

Nakon 50. godine ovo voće je zlata vrijedno: Čini čuda za mozak

Dodala je da “pektin istovremeno djeluje i kao prebiotik koji hrani dobre crijevne bakterije”.

“Zbog specifične kombinacije fruktoze, sorbitola i vlakana, kruške imaju i prirodan, blagi laksativni učinak”, kaže Enrajtova.

Jedna kruška srednje veličine sadrži oko šest grama vlakana, što je čini učinkovitim izborom za postizanje preporučenog dnevnog unosa.

3. Bobičasto voće

Bobičasto voće praktičan je dodatak smoothiejima, jogurtu ili jesenskim slasticama, prenosi Index.

Kupine i maline svoj vrhunac sezone dosežu upravo u jesen i osiguravaju čak osam grama vlakana po jednoj šalici.

“Čak i sjemenke u ovom voću sadrže netopiva vlakna koja potiču rad crijeva. Osim toga, dokazano je da visoka koncentracija polifenola u bobičastom voću pomaže u smanjenju upalnih procesa u probavnom sustavu”, ističe Enrajtova.

Podijeli tekst sa drugima na:

Najzdraviji narod na svijetu: Ne znaju za bolesti i žive 120 godina

Najzdraviji narod na svijetu, kako se često navodi, živi i više od 100 godina, a razlog se traži u načinu života i ishrani. Jedna namirnica posebno je zastupljena na njihovoj trpezi.

Na krajnjem sjeveru Pakistana, u planinskoj dolini Hunza u regiji Gilgit-Baltistan, živi narod Buriši, poznat i kao Hunze.

O ovom narodu vlada vjerovanje da njegovi pripadnici doživljavaju i 120, pa i 130 godina. Pojedinci su, kako se navodi, dočekali čak i 145. rođendan.

Ipak, tačan broj godina nije moguće pouzdano utvrditi. Hunze nemaju matične knjige rođenih, pa samim tim ni dokumente kojima bi se njihova dugovječnost mogla precizno dokazati.

U ostatku Pakistana prosječan životni vijek iznosi oko 67 godina, ali u izolovanoj dolini Hunza, u planinskom području Himalaja, način života značajno se razlikuje.

Navodi se i da su žene rađale u poznijim godinama, pa čak i tokom šezdesetih, dok su postojala i uvjerenja da pripadnici ovog naroda rijetko oboljevaju od malignih bolesti.

Objašnjenje za njihovu dugovječnost istraživači traže u okruženju, fizičkoj aktivnosti i načinu ishrane.

Šta jedu Hunze – manje mesa, više voća

Hunze piju vodu sa glečera i veliki dio hrane sami uzgajaju.

Budući da su decenijama bili izolovani od većih gradova, prerađena hrana nije tradicionalno bila dio njihove ishrane.

Kajsije su jedna od namirnica koje se često nalaze na njihovoj trpezi.

Tokom tradicionalnih perioda posta, prema navodima o njihovom načinu života, danima, pa čak i mjesecima, konzumiraju svježi sok i koštice kajsija.

Meso ne jedu svakodnevno, dok su na njihovom jelovniku često:

  • žitarice
  • povrće
  • voće
  • kajsije
  • domaći proizvodi od žitarica.

Njihov tradicionalni način pripreme hljeba takođe je poznat daleko izvan doline Hunza.

Pored ishrane, Hunze su tradicionalno fizički aktivni, a praktikuju i jogu, vježbe disanja i meditaciju.

Porijeklo naroda Buriši i jezik koji nikome ne liči

Porijeklo naroda Buriši nije u potpunosti razjašnjeno.

Njihov jezik, burušaski, izdvaja se od jezika okolnih naroda i nije blisko srodan većini jezika koji se govore u regionu.

Postoje i pretpostavke da su Buriši potomci vojnika Aleksandra Velikog koji su ostali na Himalajima nakon njegovih pohoda.

Međutim, za ovu teoriju ne postoje pouzdani dokazi koji bi je potvrdili.

Zato priča o Hunzama i dalje ostaje spoj tradicije, zanimljivih svjedočanstava i pokušaja naučnika da objasne njihov način života i dugovječnost.

A vi, da li biste izdržali mjesec dana samo na soku od kajsija i gotovo ničemu drugom?

Podijeli tekst sa drugima na:

Prirodni lijek za prehladu i gripu pun vitamina

Korijen rena može se koristiti tokom cijele godine kao hrana, za kuhanje čaja, pripremanje obloga, a ubrzava metabolizam, čisti organizam i poboljšava cirkulaciju.

Svjež korijen rena je bogat vitaminom C, a uz njega sadrži i kalcij, kalij, magnezij i eterična ulja koja mu i daju ljutinu. Posebno dobrim se smatra ga dodati masnim jelima jer potiče probavu tako što stimulira lučenje želučanih i crijevnih sokova, piše Ordinacija.hr.

Ren se preporuča u hladnim periodima jer je dokazano da njegove arome pomažu u sprečavanju i liječenju prehlada.

Možda vas zanima i ovo:

Čajevi za prehladu koje vrijedi piti kada smo bolesni

Konzumacija rena potiče otpuštanje sluzi pa tako umiruje kašalj, a olakšava i simptome upale sinusa. Kod prehlade može koristiti narendan, kuhan u mlijeku ili pomiješan s medom.

Kako čuvati i koristiti namirnicu

Čuvajte svjež korijen rena u papirnatoj vrećici i to do sedam dana. Ili ga narežite na sitne komade i zamrznite do upotrebe. Ako želite narendate ren, učinite to samo s onom količinom koja vam je potrebna za obrok. Ren vrlo brzo izgubiti svježinu.

Ren se tradicionalno koristi kao prilog jelima ili umak. Jedite ga sirovog jer kuhanje uništava njegovu specifičnu aromu.

Svakako trebate koristiti ren u zimskim jelima.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ove tri stvari treba izbjegavati poslije 17 časova jer štete srcu

Briga o zdravlju srca ne obuhvata samo ono što radimo tokom dana, već i odluke koje donosimo prije nego što padne noć. Usklađivanje večernjih navika sa prirodnim bioritmom organizma jednostavan je, ali izuzetno djelotvoran korak ka dugovječnosti i očuvanju kardiovaskularnog Sistema.

Savremeni način života sve češće pomjera granice radnog i aktivnog dana duboko u večernje sate. Međutim, naučna istraživanja iz oblasti kardiologije i hronobiologije sve glasnije upozoravaju. To šta radimo kasno popodne i uveče ima direktan uticaj na zdravlje kardiovaskularnog sistema. Ljudski organizam funkcioniše prema prirodnom cirkadijalnom ritmu. Srce tokom noći zahtijeva period odmora kada se krvni pritisak i puls prirodno snižavaju.

Unošenje određenih namirnica u kasnim satima može narušiti ovaj fiziološki mehanizam i dugoročno povećati rizik od srčanih oboljenja. Kardiolozi i stručnjaci za spavanje izdvajaju tri ključne stvari koje treba da izbjegavate nakon 17 časova kako bi se sačuvalo zdravlje srca.

Kofein i energetska pića

Iako se šoljica kafe ili čaja u kasno popodne čini kao idealan način za prevazilaženje umora kofein je jedan od najvećih neprijatelja večernjeg odmora srca. Naime, kofein “radi” u organizmu između pet i sedam sati, što znači da se čak i polovina unesene količine može zadržati u krvotoku u trenutku kada odlazimo na spavanje.

Konzumiranje kofeina poslije 17 časova stimuliše centralni nervni sistem. To povećava nivo adrenalina i ubrzava rad srca. Pored toga što otežava uspavljivanje, kofein sprečava organizam da uđe u fazu dubokog sna, tokom koje se prirodno dešava takozvani „noćni pad” krvnog pritiska.

Možda vas interesuje i ovo:

Recept kardiologa: Omiljena večera za zdravlje srca

Kasni obroci i teška hrana

Obilni obroci bogati zasićenim mastima, rafinisanim šećerima i visokim sadržajem soli u večernjim satima predstavljaju ozbiljan stres za kardiovaskularni sistem. Kada unesemo veliku količinu hrane kasno uveče, digestivni sistem zahtijeva značajnu količinu krvi za varenje, što tjera srce da radi pojačanim intenzitetom u vrijeme kada bi trebalo da usporava.

Pored toga, kasni obroci povećavaju nivo šećera i triglicerida u krvi tokom noći, kada su metabolički procesi prirodno usporeni. Istraživanja pokazuju da redovno konzumiranje teške hrane poslije 17 ili 18 časova povećava insulinsku rezistenciju i doprinosi stvaranju aterosklerotskih plakova u krvnim sudovima. Za optimalno zdravlje srca, večera bi trebalo da bude lagana i konzumirana najmanje tri sata prije spavanja, piše Mgazin Politika.

Intenzivni treninzi i psihofizički stres

Iako je fizička aktivnost jedan od stubova zdravlja srca, vrijeme kada se ona praktikuje igra presudnu ulogu. Intenzivni kardio-treninzi ili vježbe sa velikim opterećenjem nakon 17 časova mogu imati kontraproduktivan efekat. Vrhunska fizička aktivnost podiže nivo kortizola i adrenalina. Ona povećava tjelesnu temperaturu i ubrzava puls. Sve to organizam drži u stanju pripravnosti satima nakon završetka treninga.

Slično tome, rješavanje stresnih poslovnih zadataka, pregledanje vijesti ili učešće u žučnim raspravama u kasnim satima održava ton simpatičkog nervnog sistema visokim. Umjesto da se priprema za noćni odmor, srce ostaje pod pritiskom povišenog pulsa i krvnog pritiska. Večernje sate treba rezervisati za umjerene aktivnosti, poput lagane šetnje, joge ili vježbi disanja, koji aktiviraju parasimpatički sistem i pomažu srcu da uđe u stanje regeneracije.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta se dešava u organizmu kada jedete šljive?

Šljive su omiljeno sezonsko voće, a osim osvježavajućeg ukusa, organizmu obezbjeđuju vlakna, vitamine, minerale i korisna biljna jedinjenja.

Posebno su poznate po blagotvornom uticaju na varenje. Vlakna doprinose normalnom radu crijeva, dok suve šljive sadrže i sorbitol. On može imati blago laksativno dejstvo.

Šljive su bogate i polifenolima i drugim antioksidansima koji pomažu organizmu u borbi protiv oksidativnog stresa. Tamne sorte posebno se izdvajaju po sadržaju antocijanina. Sadrže vitamin C, vitamin K i kalijum, koji imaju važnu ulogu u funkcionisanju imunog sistema, zgrušavanju krvi i očuvanju zdravlja kostiju.

Iako su slatkog okusa, šljive imaju nizak glikemijski indeks. Vlakna koja sadrže usporavaju apsorpciju ugljikohidrata, čime sprječavaju nagle skokove glukoze u krvi.

Možda vas interesuje i ovo:

Trik naših baka kako da ogulite šljive jedonstavno i brzo

Zbog visokog sadržaja vode, svježe šljive su dobar izbor za osvježenje i užinu, posebno tokom toplijih dana. Istraživanja ukazuju i na moguću korist redovnog konzumiranja suvih šljiva za očuvanje gustine kostiju, iako one ne mogu zamijeniti terapiju niti uravnoteženu ishranu.

Istraživanja pokazuju da šljive (naročito suhe) sadrže spojeve poput flavonoida i minerala bora koji povoljno utječu na gustoću kostiju te mogu pomoći u prevenciji osteoporoze.

Šljive su niskokalorične (oko 46 kalorija na 100 grama) i ne sadrže zasićene masti. Vlakna pružaju dugotrajan osjećaj sitosti, što ih čini odličnim izborom za uravnoteženu prehranu

Ipak, sa suvim šljivama ne treba pretjerivati jer veće količine kod osjetljivih ljudi mogu izazvati nadimanje i probavne tegobe.

Podijeli tekst sa drugima na:

Zdravstvene prednosti konzumiranja banana

Iako su poznate po kalijumu, stručnjaci ističu da banane pružaju mnogo više kada je riječ o prevenciji i zdravlju. One nijesu rezervisane samo za smutije i žitarice, a kuvari nude neočekivane načine za njihovu pripremu u svakodnevnoj ishrani.

Na pitanje da li se može pretjerati sa unosom, odgovor zavisi od opšteg zdravstvenog stanja, dijetetskih ciljeva, ali i od same zrelosti, odnosno boje ploda.

Nutritivna vrijednost i sastav

Jedna prosječna banana dužine oko 18 centimetara sadrži 105 kalorija, što je u srednjem do višem rangu u poređenju sa drugim voćem. Međutim, te kalorije nijesu „prazne”, već dolaze iz skroba, vlakana blagotvornih za crijevnu floru i niza esencijalnih vitamina i minerala.

Kalorije i makronutrimenti: 105 kcal, 1,29 g proteina, 0,389 g masti, 26,9 g ugljenih hidrata, 3,07 g dijetalnih vlakana i 14,4 g šećera.

Možda vas interesuje i ovo:

Kore banane: Od kuhinjskog otpada do vrhunskog biođubriva

Vitamini i minerali: 0,43 mg vitamina B6 (22% preporučenog dnevnog unosa), 10,3 mg vitamina C (17%), 422 mg kalijuma (12%), 31,9 mg magnezijuma (8%), 0,319 mg mangana (16%) i oko 85 grama vode.

Sadržaj šećera u banani zapravo je manji nego u istoj količini voća poput grožđa ili smokava. Prirodni šećeri dolaze u kombinaciji sa vlaknima, kalijumom i vitaminom B6, što ih čini pametnim izborom za zadovoljenje potrebe za slatkim.

Zdravstvene prednosti

Zdravlje srca i krvni pritisak:

Ishrana bogata kalijumom može smanjiti rizik od srčanih oboljenja i smrtnosti za čak 24 odsto. Kalijum pomaže bubrezima da izbace višak natrijuma i opušta zidove krvnih sudova, čime snižava krvni pritisak.

Zdravlje crijeva i varenje:

Vlakna pomažu crijevnoj mikrobioti da proizvodi kratkolančane masne kiseline koje smanjuju upale i snižavaju loš holesterol. Zelenije banane sadrže otporni skrob koji hrani dobre crijevne bakterije, a prema studijama može smanjiti rizik od karcinoma gornjeg digestivnog trakta za više od 60 odsto.

Energija i oporavak za sportiste:

Šećeri iz banane pružaju brz izvor energije za mišiće, dok kalijum i magnezijum sprečavaju grčeve i održavaju ravnotežu tečnosti.

Mentalno zdravlje i protivupalno dejstvo:

Banane su bogate flavonoidima koji mogu smanjiti rizik od demencije i Alchajmerove bolesti. Sadrže i triptofan koji se pretvara u serotonin (hormon sreće), vitamin B6 za njegovu proizvodnju, te magnezijum za bolji san.

Kreativni načini pripreme i rizici

Pored klasičnog dodavanja u ovsenu kašu, nutricionisti predlažu pripremu čaja od kuvane cijele banane, karamelizovanu bananu kao dodatak jelima sa piletinom, kolutiće grilovane banane u slanoj salati, pa čak i upotrebu kore od banane nakon pranja i mariniranja.

Alternativa klasičnom brašnu je brašno od nezrelih banana, koje je bogato otpornim skrobom i ne sadrži gluten.

Kao i sa većinom namirnica, sa bananama ne treba pretjerivati. Prekomjeran unos može dovesti do skoka šećera u krvi, nedovoljnog unosa proteina i zdravih masti, kao i do zatvora ukoliko se ne unosi dovoljno vode.

Za većinu ljudi optimalna mjera je jedna do dvije srednje banane dnevno, piše Magazin Politika.

Podijeli tekst sa drugima na:

Susam: Jedna kašika dnevno preporodi cijelo tijelo

Kašika ovog sjemena košta manje od kafe koju popijete usput, a stoji u svakoj boljoj prodavnici. Susam u ishrani je namirnica koja po vrijednosti stoji rame uz rame sa bijelim lukom i kurkumom, a većina vas ga koristi samo kao ukras za pecivo.

Jeftin je, nalazi se svuda, i nema razloga da ga ne uvrstite u svakodnevnu ishranu jer može spriječiti razne bolesti, nekada čak i spasiti život.

Odakle dolazi susam i zašto se toliko hvali

Susam je sjemenka koja potiče iz Azije i Južne Afrike. Riječ je o jednogodišnjoj biljci koja za tri do pet mjeseci naraste i do dva metra. Ukusan je i veoma značajan dodatak ishrani. Sve češće se pominje korist putera od susama kod anemije, a isto važi i za susamovo ulje. Kako god da ga koristite, nećete pogriješiti.

Najveće prednosti koje ima susam u ishrani

Dobar izvor vlakana

  • Može sniziti holesterol i trigliceride
  • Hranljiv izvor biljnih proteina
  • Može pomoći u snižavanju krvnog pritiska
  • Može podržati zdrave kosti

Ono što susam izdvaja nije jedna od ovih stavki, već to koliko lako sve to dobijete bez mijenjanja jelovnika. Ne morate da izbacujete ništa, ne morate da kuvate drugačije, ne morate ni da razmišljate o količinama preko one jedne kašike. Ta lakoća je razlog zašto se susam zadrži u kuhinji duže od većine stvari koje kupite iz zdravstvenih razloga. Ostalo obično završi na dnu ormarića.

Kako da susam u ishrani ubacite u jelo, a da ne mijenjate ništa

Posipajte ga preko jela dok ga spremate, preko salate, ili od njega napravite svoj preliv. Lako se kombinuje i može u bukvalno bilo koje jelo. Po sastavu je uglavnom masnoća, tačnije prevladavaju nezasićene masne kiseline. Sadrži mangan, magnezijum, bakar, vitamin A, B1, B6 i E.

Krem sa susamom koji djeca traže sama

Dvije supene kašike putera i isto toliko kakao praha pomiješajte sa tri kašike meda. Dodajte i dvije velike kašike susamovog putera. Sve sjedinite kašikom. Ovaj krem obožavaju i djeca zato što sadrži susam, pa onda osjećate kao da je hrskavije.

Najbolje ga je uzimati uz nešto bogato vitaminom C, recimo uz limunadu, kako bi se bolje „primilo“ u organizam. Prebacite u staklenu teglu i držite u frižideru, a jedite tri puta dnevno po jednu supenu kašiku, piše Krstarica.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako tijelo šalje signale da mu nedostaje vitamina

Organizam ne može normalno da funkcioniše bez vitamina, iako su mu potrebni u relativno malim količinama. Kada ih nema dovoljno, tijelo može početi da šalje različite signale. To su umor, malaksalosti i promjena na koži kao i problemi sa imunitetom i koncentracijom.

Upravo zato se nedostatak vitamina često ne prepozna odmah, već se njegovi simptomi pripišu stresu, manjku sna ili užurbanom načinu života.

Jedan od razloga zbog kojih je avitaminozu lako previdjeti jeste činjenica da simptomi nisu uvijek dramatični. Nedostatak određenih vitamina može se ispoljiti kroz bljeđu kožu, pucanje uglova usana, promjene na kosi i noktima, slabiji apetit ili osjećaj da se organizam teže oporavlja nakon napora.

Međutim, slične tegobe mogu imati brojne druge uzroke, pa nijedan pojedinačni simptom nije dovoljan da se zaključi da je riječ upravo o nedostatku vitamina.

Možda vas interesuje i ovo:

Vitamin koji čini čuda za zdravlje

Posebnu pažnju zaslužuje ishrana. Jednoličan jelovnik, izbjegavanje čitavih grupa namirnica bez adekvatne zamjene, dugotrajne restriktivne dijete i nedovoljan unos voća, povrća, integralnih žitarica, mahunarki ili namirnica životinjskog porijekla mogu povećati rizik od određenih nutritivnih deficita. Zato je raznovrsna ishrana jedan od najjednostavnijih načina da organizmu obezbijedimo širok spektar potrebnih mikronutrijenata.

Više vitamina ne znači više zdravlja

Važno je znati i da „više vitamina“ ne znači automatski „više zdravlja“. Uzimanje suplemenata nasumično, naročito u velikim dozama, nije dobra zamjena za pravilnu ishranu niti je bez rizika. Pojedini vitamini se skladište u organizmu. Zbog toga prekomjeran unos može dovesti do neželjenih efekata. Ako postoji sumnja na deficit, mnogo je korisnije utvrditi šta zaista nedostaje nego uzimati preparate naslijepo.

Zato tijelo treba posmatrati kao cjelinu. Ako umor traje duže vrijeme, ako se pojave neuobičajene promjene na koži, kosi ili noktima, učestale infekcije, vrtoglavica ili druge tegobe, pravi korak nije samostalno postavljanje dijagnoze, već razgovor sa ljekarom i, po potrebi, laboratorijska provjera. Avitaminoza može biti rješiv problem. Ali samo kada se otkrije njen pravi uzrok i kada se organizmu nadoknadi upravo ono što mu nedostaje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Gubitak mirisa može biti prvi znak demencije

Prvi znak demencije nije gubitak pamćenja. To je nešto mnogo manje i počinje sa 45 godina. Jutarnja kafa više ne miriše tako jako.

Prskate dodatnu količinu parfema, jer ga jedva primećujete posle sat vremena. Hrana ima bljutav ukus, pa stalno posežete za još soli i začina. Čak i miris koji bi vas odmah vratio u djetinjstvo, sada jedva da privlači vašu pažnju.

Većina ljudi krivi starenje, alergije ili dugotrajnu prehladu. Ali, istraživači su otkrili da se promjene u čulu mirisa mogu pojaviti godinama prije nego što određena stanja povezana sa mozgom postanu primetna.

Vaš olfaktorni nerv je jedinstven

To je jedini senzorni nerv sa direktnom vezom sa mozgom, što ga čini posebno osjetljivim na rane promjene. Područja mozga odgovorna za miris nalaze se veoma blizu regiona uključenih u pamćenje i učenje.

To je jedan od razloga zašto naučnici proučavaju gubitak mirisa kao potencijalni rani znak upozorenja na kognitivni pad.

Možda vas interesuje i ovo:

Ova aktivnost čuva od demencije

Demencija i dalje izazov: Od prvih simptoma do dijagnoze prođe 3,5 godine

Evo kako da prepoznate da li je u pitanju nešto više od zapušenog nosa:

Prehlada ili problem sa sinusima obično blokiraju mirise, jer je protok vazduha smanjen. Ako vam je nos čist, ali poznati mirisi deluju slabije nego ranije, vrijedi obratiti pažnju.

Primjetne razlike između lijeve i desne nozdrve, takođe, mogu da budu znak koji zahtjeva dalju procjenu.

Zatvorite oči i zamolite nekoga da vam jedan po jedan drži poznate mirise ispod nosa: kafu, puter od kikirikija, limun, sapun, beli luk, cimet ili karanfilić. Zapitajte se da li odmah prepoznajete miris, da li je jedna nozdrve primjetno slabija od druge, da li vam se čini da je teško razlikovati različite mirise?

Iako ovo nije dijagnoza, promjene u mirisu mogu da budu povod za razgovor sa zdravstvenim radnikom.

Šta može da poboljša funkciju mozga i čulo mirisa?

Svakodnevno mirišite različite mirise: ruža, limun, karanfilić, eukaliptus. Pokušajte da se sjetite uspomena, detalja i asocijacija povezanih sa svakim mirisom. Smanjite višak šećera u ishrani.

Redovno „izazivajte” svoj mozak: naučite strani jezik, isprobajte novu rutu, skuvajte novo jelo ili vježbajte novu vještinu.

Brojna istraživanja pokazuju da gubitak ili slabljenje čula mirisa može da bude jedan od ranih pokazatelja kognitivnog pada i pojedinih neurodegenerativnih bolesti, uključujući i Alchajmerovu bolest, piše „Harvard Health.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koji su znaci da vam nedostaje kalcijum u organizmu

Iako se kalcijum najčešće povezuje sa zdravljem kostiju, njegova uloga u organizmu mnogo je šira.

Kalcijum je neophodan za pravilan rad mišića, nerava i srca. Ipak, mnogi ljudi ga ne unose u dovoljnim količinama.Istraživanja pokazuju da veliki dio populacije ne unosi preporučene dnevne količine kalcijuma.

Organizam često šalje suptilne znakove upozorenja mnogo prije nego što dođe do ozbiljnijih problema, poput preloma kostiju.

Kalcijum je najzastupljeniji mineral u ljudskom tijelu.

“On je ključan za izgradnju i održavanje jakih kostiju i zuba, ali takođe podržava rad mišića, prenos nervnih impulsa, zgrušavanje krvi i oslobađanje hormona”, objašnjava nutricionistkinja Roksana Ehsani.

Grčevi u mišićima

Učestali grčevi mogu biti znak da ne unosite dovoljno kalcijuma.

“Kalcijum je neophodan za pravilno stezanje mišića, pa ukočenost ili grčevi mogu ukazivati na njegov nedostatak”, navodi nutricionistkinja Elizabet Vord.

Kalcijum djeluje kao elektrolit važan za funkcionisanje nerava i mišića. Kada nivo kalcijuma u krvi opadne, nervi mogu postati preosjetljivi, što izaziva grčeve i trzaje mišića.

Problemi sa zubima

Ako u posljednje vrijeme imate više problema sa zubima, možda bi trebalo da provjerite unos kalcijuma.

“Ako neko ima loše oralno zdravlje, na primjer krhke zube, oslabljene korijene ili iritirane desni, moguće je da ne unosi dovoljno kalcijuma”, kaže Ehsani.

Oko 95 odsto mase zuba čini kalcijum-fosfat, mineral koji im daje čvrstinu. Dugotrajan nedostatak kalcijuma može narušiti zdravlje zuba i usne duplje.

Ako primjećujete povećanu osjetljivost zuba, česte kvarove ili nelagodnost prilikom žvakanja, posavjetujte se sa stomatologom.

Utrnulost i trnci

“Kalcijum učestvuje u radu nervnog sistema, pa pri njegovom nedostatku možete osjetiti trnce u rukama, nogama ili oko usana. Utrnulost i peckanje spadaju među najčešće znakove niskog nivoa kalcijuma”, objašnjava Vord.

Pošto kalcijum pomaže u prenosu električnih signala između nervnih ćelija, njegov manjak može dovesti do poremećaja u komunikaciji nerava, što izaziva osjećaj peckanja, trnjenja ili utrnulosti.

Usporen rad srca

Kalcijum ima važnu ulogu u održavanju ravnoteže tečnosti u organizmu i pravilnom radu srca.

“Normalan srčani ritam zavisi od adekvatnog nivoa kalcijuma, a usporen rad srca i nizak krvni pritisak mogu biti simptomi hipokalcemije”, ističe Vord.

Drugim riječima, nedovoljan unos kalcijuma može poremetiti električne impulse koji regulišu rad srca, što potencijalno može dovesti do bradikardije (usporenog rada srca) ili hipotenzije (niskog krvnog pritiska).

Česte povrede i prelomi kostiju

Smanjenu gustinu kostiju nije lako primijetiti bez pregleda, ali ona može biti važan pokazatelj dugotrajnog nedostatka kalcijuma.

“Do gubitka koštane mase dolazi kada organizam uzima kalcijum iz kostiju kako bi održao njegov nivo u krvi. U kostima se nalazi čak 99 odsto ukupnog kalcijuma u tijelu”, objašnjava Vord.

Kada unos kalcijuma nije dovoljan tokom dužeg perioda, posljedice mogu biti oslabljene kosti i češći prelomi.

“Kod sportista i fizički aktivnih osoba učestali stres prelomi ili povrede kostiju mogu biti znak da organizam ne dobija dovoljno kalcijuma za održavanje njihove čvrstine”, dodaje Ehsani.

Kako povećati unos kalcijuma?

Mliječni proizvodi spadaju među najbogatije izvore kalcijuma, ali postoje i druge opcije za one koji ih ne konzumiraju, piše NovostiMagazin.

U ishranu možete uključiti:

  • obogaćene sokove od pomorandže,
  • sojino mlijeko,
  • integralne žitarice,
  • tofu,
  • sardine i losos iz konzerve.

Po potrebi, dodaci ishrani mogu poslužiti kao dodatna podrška. Organizam najbolje apsorbuje kalcijum u dozama do 500 mg odjednom, a preporučuje se izbor preparata koji sadrže i vitamin D, jer on poboljšava njegovu apsorpciju.

Podijeli tekst sa drugima na: