Kako od kupovnih kora da napravite domaće: Probajte sa ova tri sastojka

Domaća pita ima svoje mjesto na stolu, bilo da je pripremamo za doručak, porodični ručak ili one večeri kada nam se jede nešto toplo, a ne želimo da provedemo sate u kuhinji. Ipak, razvlačenje kora traži vrijeme, strpljenje i malo vještine. Zbog toga najčešće posežemo za gotovim, uz nadu da se tokom pečenja neće osušiti i postati tvrde.

Da bi pita od kupovnih kora bila mekana iznutra, a spolja dobila zlatnu, hrskavu koricu, može da pomogne jednostavan premaz od tri sastojka. Priprema se za minut, a važno je da ga nanosite u tankom sloju. To iz razloga kako bi kore ostale sočne, bez previše tečnosti koja bi ih učinila gnjecavim.

Šta vam je potrebno za premaz?

U činiji pomiješajte dvije kašike jogurta ili kisele pavlake, pet kašika ulja i tri do četiri kašike mineralne vode. Umjesto ulja možete koristiti rastopljeni puter ili mast.Za bogatiji ukus možete spojiti ulje sa malo putera, tako da ukupna količina masnoće ostane ista.

Sve dobro promiješajte, dok ne dobijete ujednačenu, tečnu smjesu koja se lako razmazuje po korama. Jogurt ili pavlaka doprinose mekoći i punijem ukusu. Masnoća pomaže da se slojevi lijepo razdvoje tokom pečenja, dok mineralna voda razređuje premaz i olakšava njegovo ravnomjerno nanošenje.

Kako da premažete kore i složite pitu?

Za jednu rolnu uzmite četiri kore, pa prvu lagano premažite pripremljenom smjesom, preko nje stavite drugu i ponovite postupak, a zatim isto uradite sa trećom. Na četvrtu rasporedite nadjev po želji, od sira, špinata, mesa ili povrća.

Obratite pažnju na ivice, jer se one najlakše suše, ali nemojte natapati kore. Tanak, ravnomjeran sloj premaza sasvim je dovoljan.

Kore pažljivo urolajte i složite u pleh, pa preko njih rasporedite ostatak smjese, ponovo vodeći računa da ne preterate sa količinom. Pecite u prethodno zagrijanoj rerni na 180 stepeni, dok pita ne dobije zlatnu boju i dok nadjev ne bude pečen. Vrijeme pečenja zavisi od vrste nadjeva i debljine rolni.

Premaz možete prilagoditi nadjevu

Ako pripremate pitu sa sirom, količinu soli prilagodite njegovom ukusu, naročito ako koristite slaniji sir. Uz masniji nadjev budite umjereniji sa dodatnom masnoćom, kako pita ne bi bila preteška, piše Ona.rs.

Za slatke pite sa jabukama, višnjama ili bundevom, rastopljeni puter može da bude dobar izbor. On daje prijatan miris i puniji ukus. Ipak, obratite pažnju na sok koji voće pušta, pošto previše vlažan nadjev može da ostavi donje slojeve mekanim i nedovoljno pečenim.

Najčešća greška je previše premaza

Želja da pita bude što sočnija lako nas navede da svaku koru obilno natopimo, ali upravo tako slojevi mogu da postanu teški i gnjecavi. Bolje je da premaz nanosite štedljivo, nadjev rasporedite ravnomjerno i pripremljenu pitu stavite u već zagrijanu rernu.

Kupovne kore neće postati ručno razvijene, ali uz ovaj mali dodatak mogu da daju pitu sa mekom sredinom i lijepom koricom, onu koja se siječe još topla i zbog koje se za stolom gotovo uvek traži još jedno parče.

Podijeli tekst sa drugima na:

Priprema kuće za zimu: Ove stvari nemojte zaboraviti

Dolaskom jeseni vrijeme je za pripremu doma za hladnije mjesece, snijeg i led, a stručnjaci upozoravaju vlasnike kuća da nekoliko jednostavnih poslova obavljenih na vrijeme može spriječiti probleme tokom zime.

Šta prvo treba provjeriti?

Među najvažnijim poslovima su čišćenje oluka od lišća, provjera detektora dima i ugljen-monoksida. Zatim treba pregledati prilaze i eventualna oštećenja. Ono što je osnovno je da se provjeri i sistem grijanja. Po potrebi treba uraditi i servis grijanja koji može smanjiti troškove tokom hladnih mjeseci.

Kako zaštititi kuću od hladnoće?

Preporučuje se zaštita i izolovanje vodovodnih cijevi koje prolaze kroz negrijane prostorije kako ne bi došlo do smrzavanja, dok bi dimnjak trebalo očistiti prije prvog korištenja tokom sezone grijanja.

Šta treba pripremiti prije prvog snijega?

Fox navodi da se vlasnicima kuća savjetuje da na vrijeme nabave so ili sredstva za topljenje leda i lopate za snijeg. Zatim da sklone baštenski namještaj i druge predmete osjetljive na zimske vremenske uslove. Treba provjeriti i rezervne generatore i napraviti plan za slučaj vanredne situacije.

Kako izabrati pouzdanog majstora?

Ukoliko je za neki posao potreban profesionalac, preporučuje se da vlasnici istraže izvođača, zatraže preporuke, pregledaju njegove ranije radove i iskustva drugih klijenata te pribave nekoliko ponuda prije nego što odluče kome će povjeriti posao.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako prepoznati lažova: Psiholog otkriva jednostavan trik

Kada pokušavate da smislite kako prepoznati lažova, vjerovatno radite isto što i 30.000 ljudi koji su jednom zvali Bi-Bi-Si (BBC): gledate ga pravo u oči i čekate da pogled odluta.

Upravo ta navika, tvrdi britanski profesor psihologije Ričard Vajzmen, lažovu najviše olakšava posao.

Zvuči suprotno od svega što smo naučili iz filmova. Ipak, jedan televizijski eksperiment pokazao je da sa lažovom pred očima pogađamo loše, a da se rezultat preokreće jednim jednostavnim potezom.

Novinar, omiljeni film i 30.000 pogrešnih procjena

Prvobitna zamisao bila je smela. Bi-Bi-Si je htio da intervjuiše političare, pa da publika pogađa ko govori istinu, a ko laže. Nijedan političar nije pristao.

Ulogu je zato preuzeo novinar. Dva puta je sjedio pred kamerom i odgovarao na isto pitanje, o svom omiljenom filmu. Jednom iskreno, drugi put ne. Gledaoci su pozivali i glasali.

Rezultat je bio mršav. Prema Vajzmenovim riječima, javnost je na televiziji prošla isto kao ispitanici u laboratoriji: niko nije umio pouzdano da kaže kada novinar laže.

Kada je slika nestala, laži su počele da se vide

Istraživači su onda uradili nešto sasvim jednostavno. Uklonili su sliku i publici dali samo radio-snimak i transkript, bez lica. Uspješnost u otkrivanju laži naglo je skočila.

Objašnjenje je logičnije nego što djeluje. Osmijeh, ruke i pogled držimo pod kontrolom, jer znamo da nas neko posmatra. Na izbor riječi i tok priče pazimo mnogo manje. Vajzmen to sažima kratko: vizuelni znaci su veoma kontrolisani.

Slične zaključke nudi i velika analiza objavljena u časopisu „Personality and Social Psychology Review“, gdje pregled stotina istraživanja o tačnosti procjene laži pokazuje da ljudi pogađaju tek malo bolje od bacanja novčića, i da laž lakše uočavaju kada je čuju nego kada je samo gledaju.

Skrenut pogled vam ne govori ono što mislite

Najveći problem nije to što lažovi dobro glume. Problem je što mi tražimo pogrešne tragove. Pogled u stranu skreću stidljivi ljudi, pa nervozni, pa svako ko pokušava da se sjeti imena restorana od prošlog petka.

Zato znaci da neko laže rijetko stanu u jedan pokret očiju. Oni se kriju u rečenici koja se gradi u hodu, piše Krstarica.

Kako prepoznati lažova po onome što čujete

Laganje troši mnogo više misaonog napora od istine. Onaj ko izmišlja mora da pamti šta je maločas rekao, šta vi već znate i kako sve da poveže bez rupe. Taj napor se čuje u ritmu i boji glasa.

Obratite pažnju ako sagovornik:

  • oklijeva i pred sasvim jednostavnim pitanjem
  • ostavlja dijelove razgovora za kasnije ili duže pauze prije odgovora
  • škrtari na detaljima koje biste očekivali
  • usred razgovora mijenja način govora
  • zastajkuje dok slaže priču

Oprez, ipak. Nijedan od ovih znakova sam za sebe nije dokaz. Neko zastane jer mu riječ ne pada na pamet, a neko jer je jednostavno umoran.

Ali kada vam nešto u priči škripi, probajte da na trenutak skrenete pogled sa lica i samo slušate. Pažljivo slušanje otkriva ono što oči propuste, i to je savjet koji vrijedi zapamtiti prije sljedećeg ozbiljnog razgovora.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta promijeniti u njezi kože nakon što počne grijanje

Početak sezone grijanja često se prvo primijeti upravo na koži. Zatezanje poslije umivanja, perutanje, svrab i ispucale usne mogu se pojaviti čak i kod ljudi koji tokom ljeta nemaju problema sa suvom kožom.

Razlog nije samo hladniji vazduh napolju. Zagrijavanje prostorija smanjuje vlažnost vazduha, a koža tada lakše gubi vlagu.

Američka akademija za dermatologiju (AAD) navodi da grijanje u zatvorenim prostorima tokom hladnijih mjeseci može doprinijeti isušivanju i pucanju kože.

To znači da rutina koja je odgovarala koži tokom ljeta možda više nije dovoljna.

Šta prvo promijeniti?

Jedna od najjednostavnijih promjena je hidratantnu kremu nanositi neposredno poslije umivanja ili tuširanja, dok je koža još blago vlažna.

Na taj način proizvod pomaže da se voda zadrži u koži, pišu Nezavisne.

Ako lagani losion više nije dovoljan, dermatolozi preporučuju bogatije kreme ili masti, koje bolje zadržavaju vlagu.

Istovremeno, duga i veoma vruća tuširanja mogu dodatno pogoršati suvoću. Bolji izbor je mlaka voda i kraće tuširanje.

Više proizvoda nije nužno bolje

Kada koža počne da zateže i peruta se, česta reakcija je dodavanje sve većeg broja proizvoda. To može imati suprotan efekat, posebno ako su u pitanju agresivni pilinzi, jaki preparati za čišćenje ili proizvodi s mirisima.

Kod suve i osjetljive kože dermatolozi savjetuju blage proizvode bez mirisa.

Ako je vazduh u stanu veoma suv, od pomoći može biti i ovlaživač vazduha.

A ako se, uprkos promjenama u njezi, pojave uporno crvenilo, jak svrab, bolne pukotine ili druge promjene koje ne prolaze, potrebno je obratiti se dermatologu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako njegovati biljke u jesen i kada ih sa balkona unijeti u kuću

S dolaskom hladnijih dana vrijeme je za pripremu sobnih biljaka za jesen i zimu, a one koje su toplije mjesece provele na balkonu trebalo bi unijeti u kuću prije nego što noćne temperature padnu ispod 10 stepeni.

Biljke koje su proljeće i ljeto provele na otvorenom, poput fikusa, šeflera, citrusnih stabala, hibiskusa i različitih vrsta palmi, potrebno je unijeti u zatvoreni prostor prije nego što noćne temperature padnu ispod 10 stepeni Celzijusa.

Osjetljivije tropske vrste mogu reagovati već na prve znakove hladnog vazduha, što može dovesti do žućenja i opadanja listova.

Prije unošenja u kuću ili stan biljke bi trebalo detaljno pregledati. Potrebno je očistiti listove od prašine i provjeriti da li na stabljikama, listovima ili u zemlji ima štetočina, kako se ne bi prenijele na druge sobne biljke.

Biljkama je poželjno obezbijediti dovoljno svijetlo mjesto, ali ih treba držati dalje od direktnih izvora toplote, poput radijatora i peći.

Kako zalijevati biljke tokom jeseni?

Jedna od čestih grešaka tokom jeseni jeste nastavak ljetnog režima zalijevanja.

Zbog manje sunčeve svjetlosti mnoge biljke usporavaju rast, pa im je potrebno i manje vode.

Kod sobnih biljaka poput zamije, sansevijere, monstere i različitih sukulenata zalijevanje bi zato trebalo prilagoditi uslovima i potrebama konkretne vrste. Prije novog zalijevanja dobro je provjeriti koliko se zemlja osušila.

Višak vode u saksiji tokom hladnijeg perioda može dovesti do truljenja korijena i propadanja biljke, prenosi Pobjeda.

Treba li nastaviti s prihranom?

Pored smanjenja zalijevanja, tokom perioda usporenog rasta treba smanjiti ili privremeno obustaviti prihranu.

Biljke tada imaju manje potrebe za dodatnim hranjivim materijama nego tokom proljeća i ljeta, kada intenzivnije rastu.

Važno je obratiti pažnju i na mjesto na kojem će prezimiti. Osim dovoljno svjetlosti, treba ih zaštititi od promaje, ali i od suvog i previše toplog vazduha koji nastaje zbog grijanja.

Uz prilagođeno zalijevanje, dovoljno svjetlosti i odgovarajuću temperaturu, biljke će lakše prebroditi hladnije mjesece i dočekati novu vegetacijsku sezonu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Besplatne navike koje produžuju život i čine ga kvalitetnim

Dugovječnost se danas često povezuje sa skupim suplementima, pametnim uređajima, posebnim dijetama i raznim tretmanima.
Ipak, za zdravije i duže starenje možda nisu potrebne složene metode niti velika ulaganja.

Stručnjaci za dugovječnost izdvajaju nekoliko jednostavnih navika koje gotovo ništa ne koštaju, a mogu da doprinesu očuvanju zdravlja srca i mozga, pokretljivosti i opšteg zdravstvenog stanja. Među njima su redovno kretanje, kvalitetna ishrana, dobar san, društvena aktivnost i optimističan pogled na život.

Hodanje kao jednostavna navika

Fizička aktivnost ima važnu ulogu u očuvanju fizičkih i kognitivnih sposobnosti tokom starenja, ističe dr S. Džej Olšanski, profesor epidemiologije i istraživač dugovječnosti na Univerzitetu Ilinois u Čikagu.

Posebno jednostavan izbor je hodanje. Ono je dio svakodnevnog života stanovnika takozvanih plavih zona, područja poznatih po velikom broju stogodišnjaka.

Redovno hodanje povezano je sa boljim krvnim pritiskom, holesterolom i nivoom šećera u krvi, kao i zdravljem kostiju, kvalitetnijim snom i boljim mentalnim zdravljem, navodi dr Olšanski.

Više cjelovitih namirnica

Mediteranski način ishrane i DAŠ režim povezuju se sa dugovječnošću i manjim rizikom od bolesti srca, raka i drugih hroničnih bolesti. Ipak, dr Alis Lihtenštajn, stručnjak za ishranu sa Univerziteta Tafts, naglašava da nije neophodno strogo pratiti jedan određeni režim ishrane.

Važnije je da jelovnik sadrži više cjelovitih namirnica – integralne žitarice, voće, povrće, orašaste plodove, mahunarke, ribu, nemasnu živinu i biljna ulja, uz manje ultraprerađene hrane.

Jedan od najjednostavnijih savjeta jeste da sa spiska za kupovinu izbacite dvije manje hranljive, prerađene namirnice i zamijenite ih voćem ili povrćem. Tako ne samo da unosite više korisnih hranljivih materija već smanjujete i unos dodatog šećera, soli i zasićenih masti, sugeriše dr Lihtenštajn.

Dobar san za zdravo starenje

Dobar san jedan je od važnih činilaca zdravog starenja. Jedno istraživanje pokazalo je da muškarci koji redovno spavaju sedam do osam sati mogu da imaju oko pet godina duži očekivani životni vijek, dok je kod žena razlika oko dvije i po godine.

Nedovoljno i nekvalitetno spavanje povezano je sa metaboličkim poremećajima, hroničnom upalom i promjenama u funkcionisanju imunskog i nervnog sistema, a time i sa većim rizikom od bolesti srca, dijabetesa i drugih hroničnih oboljenja.

San je važan i za zdravlje mozga. Tokom spavanja odvijaju se procesi uklanjanja otpadnih materija iz mozga, dok je hronično nedovoljno spavanje povezano sa većim rizikom od kognitivnog propadanja i demencije.

Društvena aktivnost i kvalitetni odnosi

Ljudi stariji od 80 godina koji zadržavaju pamćenje karakteristično za znatno mlađe osobe, poznati kao „superejdžeri“. Često imaju jednu zajedničku osobinu – društveno su aktivni, ističe dr Emili Rogalski, neurolog i istraživač koji proučava ovu grupu.

To se uklapa u brojna istraživanja koja usamljenost i socijalnu izolaciju povezuju sa lošijim zdravstvenim ishodima i većim rizikom od prerane smrti. Pritom nije presudan broj ljudi sa kojima smo u kontaktu, već kvalitet tih odnosa, sugeriše dr Rogalski.

Jedan od načina za stvaranje smislenih društvenih veza može da bude volontiranje. Istraživanja su pokazala da su ljudi koji su volontirali između jednog i četiri sata nedjeljno imali sporije biološko starenje u odnosu na one koji nisu volontirali.

Optimizam i duži život

Optimizam možda nije samo pitanje raspoloženja. Istraživanja ga povezuju sa dužim životnim vijekom, a jedno je pokazalo povezanost sa čak 15 odsto dužim životom, navodi dr Laura Kubzanski, profesorka društvenih i bihejvioralnih nauka na Harvard T. H. Čen školi javnog zdravlja.

Optimističniji ljudi imaju i povoljnije pokazatelje zdravlja srca i niže nivoe upalnih procesa. Jedno od mogućih objašnjenja jeste da češće postavljaju ciljeve i vjeruju da mogu da ih ostvare. Zbog toga mogu biti skloniji zdravijim izborima. To su kvalitetna ishrana, fizička aktivnosti i izbjegavanje pušenja, sugeriše dr Kubzanski.

Optimizam može da pomogne i u suočavanju sa stresom. Usmjerenost ka budućnosti olakšava sagledavanje teških perioda kao prolaznih i može da doprinese boljem nošenju sa svakodnevnim problemima.

Naučnici ipak naglašavaju da ne postoji jedan recept za dugovječnost. Na način na koji starimo utiču genetika, okruženje i čitav niz životnih navika koje su međusobno povezane.

Podijeli tekst sa drugima na:

Tri vrste voća koje bi ste trebali uvrstiti u ishranu ove jeseni

Sa padom temperatura počinje i vrhunac sezone za jabuke, kruške i bobičasto voće.

Jesen je idealno vrijeme za uživanje u ovim plodovima, bilo da ih jedemo svježe, koristimo za pripremu toplih deserata ili kao brz i zdrav međuobrok.

Osim što su ukusni, bogati su vlaknima, antioksidansima i drugim važnim nutrijentima.

Njihov sastav može doprinijeti zdravlju probave, dok antioksidansi pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Zato ih vrijedi uvrstiti u svakodnevnu ishranu tokom jeseni.

1. Jabuke

Jabuke su prepoznatljiv simbol jeseni. Postoji mnogo sorti koje dozrijevaju od sredine septembra do sredine oktobra – od slatkih crvenih do kiselkastih zelenih – pa su i načini konzumacije raznoliki.

Odlično se uklapaju u aromatične deserte i sendviče, a mogu se jesti i same kao jednostavan obrok.
Osim što se od njih svašta može napraviti, jabuke su jako korisne za crijevnu mikrofloru.

“Jedna jabuka sadrži oko četiri grama vlakana, što pomaže u održavanju osjećaja sitosti i redovnoj probavi. Sadrži i fenolne spojeve koji mogu poboljšati razgradnju hrane u želucu i tankom crijevu”, navodi nutricionistkinja Liza Valente za “Eating Well”.

Stručnjaci savjetuju da se jabuke jedu sa korom kako bi se maksimalno iskoristili njihovi nutrijenti. Neoguljeni plodovi imaju osjetno više vlakana i antioksidansa od oguljenih.

2. Kruške

Iako su često u sjeni jabuka, kruške imaju jednak nutritivni i gastronomski potencijal. Čest su sastojak jesenjih kolača i pita, a potpuno zrele su mekane i sočne pa su odlične za jelo bez pripreme.

“Dok kora osigurava netopiva vlakna, meso kruške sadrži pektin. To je vrsta topivog vlakna koje u probavnom traktu stvara gelastu strukturu i povećava volumen stolice”, objašnjava nutricionistkinja Mendi Enrajt.

Možda vas interesuje i ovo:

Nakon 50. godine ovo voće je zlata vrijedno: Čini čuda za mozak

Dodala je da “pektin istovremeno djeluje i kao prebiotik koji hrani dobre crijevne bakterije”.

“Zbog specifične kombinacije fruktoze, sorbitola i vlakana, kruške imaju i prirodan, blagi laksativni učinak”, kaže Enrajtova.

Jedna kruška srednje veličine sadrži oko šest grama vlakana, što je čini učinkovitim izborom za postizanje preporučenog dnevnog unosa.

3. Bobičasto voće

Bobičasto voće praktičan je dodatak smoothiejima, jogurtu ili jesenskim slasticama, prenosi Index.

Kupine i maline svoj vrhunac sezone dosežu upravo u jesen i osiguravaju čak osam grama vlakana po jednoj šalici.

“Čak i sjemenke u ovom voću sadrže netopiva vlakna koja potiču rad crijeva. Osim toga, dokazano je da visoka koncentracija polifenola u bobičastom voću pomaže u smanjenju upalnih procesa u probavnom sustavu”, ističe Enrajtova.

Podijeli tekst sa drugima na:

Nauka otkrila zašto se neke osobe ne mogu udebljati bez obzira šta jedu

Gotovo svako poznaje nekoga ko jede bez ikakvih ograničenja. Ne razmišlja o kalorijama, ne preskače obroke i ne ide u teretanu, a tjelesna težina mu ostaje ista godinama.

Dok drugi pažljivo biraju šta stavljaju na tanjir i svejedno se bore s kilogramima.

Razlika nije u disciplini niti u sreći. Iza toga stoji niz bioloških mehanizama koje istraživači sve detaljnije razumiju.

Bazalni metabolizam nije isti za sve

Energija koju tijelo troši samo da bi funkcionisalo, dakle disanje, rad srca, regulacija temperature i sve ostale osnovne funkcije, zove se bazalni metabolizam. I ta vrijednost se između dvije osobe iste visine, mase i uzrasta može razlikovati i do 30 odsto. Kad se ta razlika pretvori u kalorije, dobija se cifra od 400 do 600 kalorija dnevno koje jedno tijelo sagori više od drugog, bez ikakvog kretanja, bez ikakvog dodatnog napora.

To nije zanemarljiva razlika. Na godišnjem nivou ta cifra odgovara energetskoj vrijednosti desetina kilograma masnog tkiva. Što direktno objašnjava zašto dvije osobe koje jedu na isti način ne završavaju na istoj tjelesnoj težini.

Nesvjesno kretanje koje pravi veliku razliku

NEAT je pojam koji označava termogenezu aktivnosti koja nije vježbanje. Radi se o svim kalorijama koje se sagorijevaju kretanjem koje nije planirani trening. Gestikulacija tokom razgovora, ustajanje, promjena položaja, hod do kuhinje, nesvjesno vrpoljenje, takav pokret koji se ne registruje kao aktivnost, a zbira se tokom cijelog dana.

Mjerenja su pokazala da se ta razlika između osoba s nižim i višim NEAT vrijednostima kreće između 350 i 800 kalorija dnevno. Neke osobe su biološki sklonije konstantnom nesvjesnom pokretu, dok druge provode isti broj sati u gotovo nepokretnom položaju. Pripadnici nijedne od te dvije grupe toga uglavnom nisu ni svjesni.

Kako tijelo obrađuje ugljene hidrate

Kad se unese hrana bogata ugljenim hidratima, tijelo luči insulin da bi obradilo glukozu i uputilo je tamo gdje je potrebna. Ali efikasnost tog procesa nije ista kod svih ljudi. Osobe s visokom osjetljivošću na insulin brzo i precizno raspoređuju glukozu prema energetskim potrebama. Kod onih s nižom osjetljivošću, više toga završi uskladišteno kao masno tkivo, čak i pri jednakom unosu kalorija.

Važna stvar ovdje je da osjetljivost na insulin nije fiksna karakteristika organizma. Redovna fizička aktivnost, kvalitetan san, smanjenje stresa i ishrana bogata vlaknima mogu je poboljšati mjerljivo i relativno brzo. Što znači da je to jedna od rijetkih tačaka u ovoj priči na kojoj postoji realan prostor za djelovanje.

Genetski faktori koji utiču na glad i sagorijevanje

Varijacije u FTO genu, koji se u naučnoj literaturi često pominje u kontekstu regulacije tjelesne težine, utiču na to kako mozak prima signale sitosti. Neke osobe s određenim varijantama tog gena prirodno osjećaju glad intenzivnije i duže, dok kod drugih signal sitosti dolazi brže i traje. To nije pitanje volje nego neurohemije.

Štitna žlijezda je još jedan faktor koji može uticati na metabolizam. Kada proizvodi premalo hormona, metabolizam se može usporiti, a tijelo može trošiti manje energije pri istim aktivnostima. Takvo stanje može da postoji godinama bez jasnih simptoma, a da ipak utiče na tjelesnu težinu. S druge strane, ubrzan rad štitne žlijezde ubrzava sagorijevanje na način koji se teško može neutralisati samo unosom hrane.

Postoji i smeđe masno tkivo, anatomski i funkcionalno različito od bijelog masnog tkiva. Za razliku od bijele masti koja skladišti energiju, smeđa je sagorijeva i pretvara u toplotu. Količina ovog tkiva značajno varira od osobe do osobe, a veća količina smeđeg masnog tkiva povezuje se s većom sposobnošću organizma da troši energiju kroz proizvodnju toplote.

Mikrobiom i apsorpcija kalorija

Jedno od zanimljivijih otkrića iz posljednje decenije istraživanja digestivnog zdravlja je da dvije osobe mogu pojesti identičan obrok, s potpuno istim kalorijskim sadržajem i sastavom, a crijeva će iz tog obroka apsorbovati različitu količinu energije. Razlog leži u mikrobiomu tih osoba, dakle u zajednicama mikroorganizama koji nastanjuju digestivni trakt.

Određeni sojevi bakterija efikasniji su u izdvajanju energije iz hrane. Drugi propuštaju dio te energije dalje kroz sistem bez potpune razgradnje. Sastav mikrobioma formira se pod uticajem ishrane, izloženosti antibioticima, stresa i čak načina porođaja, pa se razlikuje između osoba više nego što bi se moglo pretpostaviti.

Uloga stresa i sna

Hronični stres može mijenjati hormonski profil organizma i uticati na procese povezane sa skladištenjem masnog tkiva. Kortizol, koji se luči kao odgovor na stres, podstiče tijelo da čuva energiju i povećava sklonost ka skladištenju masnog tkiva, posebno u abdominalnom predjelu. Neko ko živi pod dugotrajnim pritiskom, makar jeo isto kao neko bez tog pritiska, može imati potpuno drugačije metaboličke ishode.

Leptin i grelin su hormoni koji regulišu osjećaj gladi i sitosti. Kod nekih osoba postoji pojava koja se zove leptinska rezistencija, stanje u kome mozak ne reaguje pravilno na signal sitosti uprkos urednim nivoima hormona u krvi. To može doprinijeti pojačanom osjećaju gladi i otežanoj regulaciji apetita.

San direktno utiče na ravnotežu ovih hormona. Istraživanja su pokazala da već jedna noć s manje od šest sati sna dovoljno mijenja odnos leptina i grelina da narednog dana povećava apetit, posebno za kalorično bogatim namirnicama. Kod osoba koje hronično manje spavaju, taj obrazac postaje trajan i bitno utiče na regulaciju tjelesne težine.

Termički efekat hrane

Termogeneza, sposobnost tijela da tokom varenja i metaboličke obrade hrane proizvodi toplotu, takođe varira između osoba. Procenat kalorija koje tijelo potroši samo na varenje obroka kreće se između pet i 15 odsto od ukupne energetske vrijednosti, zavisno od sastava obroka i individualnih karakteristika organizma.

Proteini imaju najveći termički efekat, masti najmanji. Isti obrok s istim sastavom makronutrijenata može u jednom organizmu pokrenuti intenzivniju termogenu reakciju nego u drugom, i ta razlika, akumulirana kroz svaki dnevni obrok, postaje relevantna na dužem vremenskom periodu.

Šta se može uraditi s tim znanjem

Biološki okvir postoji i nije ga lako promijeniti, ali unutar njega ima prostora za djelovanje. Izgradnja mišićne mase može povećati potrošnju energije u mirovanju, jer mišićno tkivo troši više energije od masnog tkiva. Trening s opterećenjem ima dugoročan uticaj na to koliko organizam troši između treninga, ne samo tokom njih.

Osjetljivost na insulin može se poboljšati kroz redovnu aktivnost, dovoljno sna i ishranu bogatu vlaknima. Nesvjesno kretanje, ono što istraživači zovu NEAT, može se svjesno podsticati malim izborima tokom dana, hodanjem tokom telefonskih poziva, stajanjem umjesto sjedenja, kraćim šetnjama između obaveza.

Nagla promjena tjelesne težine bez jasnog razloga, u bilo kom smjeru, kao i umor koji ne prolazi uprkos normalnoj ishrani, mogu biti razlozi za ljekarsku procjenu. Hormonske analize, provjera funkcije štitne žlijezde i osnovna metabolička obrada mogu otkriti parametre koji nisu vidljivi iz spoljašnjosti, a bitno utiču na to kako tijelo funkcioniše.

Tjelesna težina je krajnji ishod stotina malih procesa koji se odvijaju svaki dan, od efikasnosti mitohondrija do sastava mikrobioma u debelom crijevu. Porediti se s nekim samo na osnovu onoga što jede, a ne znati ništa o njegovom bazalnom metabolizmu, mikrobiomskom profilu, hormonskom statusu i genetskim predispozicijama, znači gledati samo jednu varijablu jednačine s desetinama nepoznanica, prenosi N1.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kokice ili kikiriki: Šta je bolje jesti za šećer u krvi

Iako obje važe za zdraviju alternativu čipsu, kikiriki je ubjedljivi pobjednik u borbi za stabilan šećer u krvi jer sadrži znatno manje ugljenih hidrata, a obiluje proteinima i zdravim mastima koji sprečavaju nagle skokove šećera u krvi.

Kada u večernjim satima žudite za nečim hrskavim i slanim dok gledate film ili se opuštate, kikiriki i kokice se prirodno nameću kao izuzetno zadovoljavajući izbor. Međutim, ako imate dijabetes, predijabetes ili jednostavno želite da održite stabilan nivo šećera u krvi i izbjegnete iznenadne padove energije, sigurno se pitate koja je od ove dvije opcije zaista bolja i bezbjednija za organizam.

Slijedi detaljno poređenje kako se kikiriki i kokice kotiraju u nutritivnom okršaju i koja je opcija pogodnija za kontrolu glukoze (šećera).

Zašto je ovo uopšte važno za organizam?

Čak i namirnice koje na prvi pogled djeluju potpuno zdravo i neprerađeno mogu različito da utiču na nivo šećera u krvi. Sve zavisi od njihove unutrašnje ravnoteže četiri ključne komponente: ugljenih hidrata, proteina, masti i dijetetskih vlakana.

Ugljeni hidrati su makronutrijenti koji ubjedljivo najviše i najbrže utiču na skok šećera u krvi. Zbog toga su namirnice sa nižim sadržajem ugljenih hidrata generalno znatno bolji izbor ukoliko je primarni cilj držati glukozu pod kontrolom.

Da bi se precizno procijenio uticaj određene hrane na šećer u krvi, u nutricionizmu i medicini se procjenjuju dva ključna parametra – njen glikemijski indeks (GI) i glikemijsko opterećenje (GL).

Glikemijski indeks (GI): Rangira hranu na osnovu toga koliko značajno i koliko brzo ona podiže šećer u krvi. Koristi se skala od 0 do 100. Hrana sa GI ispod 55 smatra se niskom, dok se vrijednosti iznad 70 klasifikuju kao visoke.

Glikemijsko opterećenje (GL): Pruža potpuniju i realniju sliku od samog indeksa. Ono uzima u obzir ne samo brzinu kojom hrana podiže šećer, već i koliko grama ugljenih hidrata stvarno sadrži jedna prosječna porcija. Glikemijsko opterećenje od 10 ili manje je nisko, vrijednost od 11 do 19 je umjerena, dok se 20 ili više smatra visokim.

Kikiriki – ubjedljivi favorit za šećer u krvi

Posmatrajući ove naučne parametre, kikiriki je generalno znatno bolja opcija za regulaciju šećera u krvi. Ima prirodno ima više proteina, a znatno manje ugljenih hidrata:

Kikiriki ima izuzetno nizak GI koji iznosi samo 15, kao i izuzetno nisko glikemijsko opterećenje od svega 2,5.

Sa druge strane, kokice imaju umjereno-visoki GI od 55, ali i izuzetno visoko glikemijsko opterećenje od čak 40,7.

Stoga je veća vjerovatnoća da će kokice značajno uticati na šećer u krvi i izazvati njegov skok, posebno kada se konzumiraju u većim porcijama. Kikiriki je, s druge strane, bogat proteinima koji usporavaju proces varenja. On oslobađa šećer u krvotok, čime direktno pomaže u sporijem i stabilnijem porastu glukoze.

Takođe, kikiriki obiluje zdravim mastima koje se duže vare nego ugljeni hidrati, što ovu kombinaciju čini dobrom za nivo šećera.

Možda vas zanima i ovo:

Stabilizujte glukozu: Zašto šećer skače čim se probudite?

Kokice mogu biti zdrav izbor – uz pametan pristup

Iako kokice imaju više ugljenih hidrata, a manje proteina u poređenju sa kikirikijem, one ipak pružaju jedan izvrstan nutritivni benefit. Odličan su izvor dijetetskih vlakana.

Jedna porcija od 30 grama (što je otprilike oko 3 pune šolje) kokica pripremljenih na vrućem vazduhu sadrži:

4,11 grama vlakana – što pokriva oko 15 odsto vaših ukupnih dnevnih potreba za vlaknima.

Samo 110 kalorija – što ih čini izuzetno niskokaloričnom grickalicom.

Vlakna su od ključnog značaja za kontrolu glukoze. Ona usporavaju varenje i apsorpciju šećera u krvotok, čime promovišu postepeniji i kontrolisaniji odgovor organizma.

Kada se pripreme bez velikih količina štetnih aditiva poput putera, ulja, šećera ili previše soli, kokice mogu biti veoma hranljiva i zadovoljavajuća opcija.

Takođe, ne treba zaboraviti da su kokice integralna žitarica. Integralne žitarice se generalno preporučuju kao zdrav izbor ugljenih hidrata za osobe sa dijabetesom. Međutim  veličina porcije i dalje je od presudnog značaja. Uživanje u hrani bogatoj ugljenim hidratima u strogo umjerenim količinama može pomoći u održavanju zdravog nivoa šećera.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ove stvari ne držite na balkonu, mogu biti veoma opasne

Balkon mnogima služi kao mali kutak za odmor, jutarnju kafu ili uživanje na svježem vazduhu, ali zbog nedostatka prostora često postane i mjesto za odlaganje stvari. Ipak, određeni predmeti na balkonu mogu predstavljati opasnost.

Pojedine stvari mogu da se oštete zbog vremenskih uslova, dok druge predstavljaju potencijalnu opasnost od požara ili mogu da ugroze sigurnost ljudi. Zato je neke predmete, posebno električne uređaje, bolje držati u zatvorenom prostoru.

Električni roštilji

Iako balkon može da djeluje kao praktično mjesto za roštiljanje, električni roštilji nisu uvijek siguran izbor, posebno u stambenim zgradama.

Visoke temperature, dim i mogućnost izbijanja požara predstavljaju dodatni rizik, a u pojedinim zgradama korištenje roštilja na balkonima nije dozvoljeno.

Grijalice

Grijalice takođe mogu da predstavljaju problem ako se drže na balkonu bez odgovarajuće zaštite. Pad, kontakt s drugim predmetima ili izloženost vodi mogu dovesti do kvara, kratkog spoja ili požara.

Osim toga, stalno izlaganje kiši i drugim vremenskim uslovima može skratiti njihov vijek trajanja.

Veliki uređaji za domaćinstvo

Balkon ponekad posluži kao privremeno mjesto za stare frižidere, veš-mašine ili mašine za sušenje veša, ali takvi uređaji nisu namijenjeni dugotrajnom boravku na otvorenom.

Osim što zauzimaju dosta prostora i predstavljaju dodatno opterećenje za balkon, vlaga može da ošteti njihove električne komponente i izazove pojavu rđe ili buđi.

Uređaji s litijumskim baterijama

Električne trotinete, baterije za električni alat i druge uređaje koji koriste litijum-jonske baterije ne bi trebalo ostavljati na mjestima izloženim direktnom suncu.

Visoke temperature mogu dovesti do pregrijavanja baterije i povećati rizik od požara.

Stakleni predmeti

Čaše, boce, ukrasni predmeti i drugi proizvodi od stakla takođe mogu predstavljati rizik na balkonu. Promjene temperature mogu izazvati pucanje, dok jak vjetar ili nevrijeme mogu oboriti predmete i dovesti do njihovog pada s visine.

Osim mogućeg loma, takvi predmeti mogu ugroziti ljude koji se nalaze ispod balkona, piše Superžena.

Zapaljive tečnosti

Benzin, petrolej i druge zapaljive tečnosti ne bi trebalo čuvati na balkonu. Visoke temperature i direktna izloženost suncu mogu povećati rizik od curenja i zapaljenja, zbog čega je za njih potrebno odgovarajuće i sigurno mjesto za skladištenje.

Plinske boce

Poseban oprez potreban je i kada je riječ o plinskim bocama. Izlaganje visokim temperaturama može povećati pritisak u boci, a eventualno curenje plina predstavlja ozbiljan sigurnosni rizik.

Zbog toga ih nije preporučljivo držati na mjestima gdje su izložene direktnom suncu i visokim temperaturama.

Podijeli tekst sa drugima na: