Imate visok CRP, ove namirnice mogu pomoći da ga snizite

Povišen CRP jedan je od pokazatelja da se u organizmu odvija upalni proces. Njegova vrijednost može porasti zbog infekcija, povreda i različitih zdravstvenih stanja.
Iako ishrana ne može zamijeniti odgovarajuće liječenje, određene namirnice mogu doprinijeti očuvanju zdravlja i povoljno uticati na hronične upalne procese.

Posebno se izdvajaju namirnice bogate omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima i vlaknima. Njihovo redovno uključivanje u jelovnik može pozitivno uticati na zdravlje srca, krvnih sudova i crijeva. Pojedina istraživanja ukazuju i na povezanost određenih obrazaca ishrane sa nižim vrijednostima CRP-a.

Šta je CRP i zašto je važan?

C-reaktivni protein (CRP) proizvodi jetra kao odgovor na upalu, infekciju ili oštećenje tkiva.

Povišene vrijednosti mogu ukazivati na različite zdravstvene probleme, ali sam nalaz nije dovoljan da bi se utvrdio uzrok upale.

Dugotrajno povišene vrijednosti pojedinih pokazatelja upale povezuju se sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 i drugih hroničnih stanja.

Zbog toga se sve više pažnje posvećuje načinu ishrane koji može doprinijeti smanjenju hroničnih upalnih procesa.

Masna riba

Losos, skuša, sardine i haringa bogati su omega-3 masnim kiselinama, koje učestvuju u regulaciji upalnih procesa u organizmu.

Osobama koje ne jedu ribu biljne izvore omega-3 masnih kiselina mogu predstavljati laneno sjeme, čia sjemenke i orasi.

Zeleno lisnato povrće

Spanać, blitva, kelj, brokoli i karfiol sadrže vitamine, minerale, vlakna i antioksidanse koji doprinose očuvanju zdravlja.

Posebno se izdvaja sulforafan, jedinjenje prisutno u pojedinim vrstama kupusnjača koje se istražuje zbog mogućeg uticaja na upalne procese.

Redovno konzumiranje različitih vrsta povrća važan je dio uravnotežene ishrane.

Bobičasto voće

Borovnice, maline, kupine i jagode bogate su antioksidansima, uključujući antocijane, biljne pigmente koji im daju karakterističnu boju.

Ova jedinjenja pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa, a konzumiranje bobičastog voća povezuje se sa povoljnim uticajem na pojedine pokazatelje zdravlja.

Maslinovo ulje

Ekstra djevičansko maslinovo ulje jedna je od osnovnih namirnica mediteranske ishrane.

Sadrži oleokantal, prirodno jedinjenje sa protivupalnim svojstvima, kao i mononezasićene masne kiseline.

Redovna upotreba maslinovog ulja, posebno kao zamjene za masti bogate zasićenim masnim kiselinama, može doprinijeti zdravlju srca i krvnih sudova.

Orašasti plodovi i mahunarke

Bademi, orasi i lješnici, kao i pasulj, sočivo i leblebije, dobri su izvori vlakana, minerala i drugih korisnih hranljivih materija.

Ove namirnice doprinose zdravlju crijevnog mikrobioma, koji ima važnu ulogu u funkcionisanju imunskog sistema i regulaciji upalnih procesa.

Kurkuma i đumbir

Od začina se posebno izdvajaju kurkuma i đumbir.

Kurkuma sadrži kurkumin, dok je đumbir izvor gingerola. Ova jedinjenja proučavaju se zbog mogućeg protivupalnog djelovanja.

Ipak, količine koje se koriste u svakodnevnoj ishrani ne treba poistovjećivati sa dozama ispitivanim u pojedinim kliničkim istraživanjima.

Koju hranu bi trebalo ograničiti?

Pored izbora korisnih namirnica, važno je obratiti pažnju i na hranu koja se konzumira u velikim količinama.

Preporučuje se ograničavanje:

  • Zaslađenih napitaka i namirnica sa mnogo dodatog šećera
  • Industrijski prerađene hrane sa nepovoljnim nutritivnim sastavom
  • Trans-masti
  • Prerađenog mesa
  • Prekomjernih količina rafinisanih ugljenih hidrata
  • Alkohola

Umjesto toga, prednost bi trebalo dati povrću, voću, integralnim žitaricama, ribi, mahunarkama i kvalitetnim biljnim uljima.

Može li ishrana zaista da snizi CRP?

Određeni obrasci ishrane, naročito mediteranska ishrana, u istraživanjima se povezuju sa nižim vrijednostima pojedinih pokazatelja hronične upale.

Međutim, nijedna pojedinačna namirnica ne može pouzdano i brzo da snizi povišen CRP, piše Slobodna Dalmacija.

Ovaj pokazatelj može biti povišen zbog bakterijskih i virusnih infekcija, autoimunih bolesti i drugih stanja koja zahtijevaju medicinsku procjenu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Istina o genetici i navikama: Kako se stiče holesterol?

Kada govorimo o holesterolu, obično ga dijelimo na „loš“ (LDL) i „dobar“ (HDL). Međutim, ono što mnogi ne znaju jeste način na koji se on stvara u našem organizmu.

Naše tijelo (prije svega jetra) samo proizvodi oko 80 odsto ukupnog holesterola potrebnog za normalno funkcionisanje ćelija, dok preostalih 20 odsto unosimo kroz hranu. Ove činjenice otvaraju ključno pitanje: koliko utiču geni koje smo dobili od roditelja, a koliko naš životni stil?

Da li se holesterol nasljeđuje?

Genetika igra ogromnu ulogu u tome kako naš organizam prerađuje i eliminiše masnoće iz krvi. Ako su vaši roditelji ili bliski rođaci imali visok holesterol ili srčane probleme u mladosti, velike su šanse da ste i vi skloni ovom problemu.

Najekstremniji oblik genetskog uticaja naziva se porodična hiperholesterolemija, nasljedno genetsko stanje koje pogađa otprilike jednog od 250 ljudi. Osobe sa ovim stanjem imaju mutaciju gena koja onemogućava jetri da pravilno uklanja LDL holesterol iz krvotoka.

Zbog toga one imaju izuzetno visoke vrijednosti holesterola još od rane mladosti, čak i ako žive potpuno zdravo, vježbaju i hrane se pravilno. Ipak, čak i ako nemate ovu rijetku dijagnostikovanu mutaciju, mnoge porodice dijele takozvanu poligenu hiperholesterolemiju. Radi se o kombinaciji više različitih gena koji vas čine osjetljivijim na masnu hranu i usporeni metabolizam masti.

Kada životni stil preuzme kontrolu: Kako se holesterol „stiče“?

Iako geni definišu vašu polaznu osnovu, način na koji živite odlučuje kakav će biti krajnji rezultat. Loše životne navike mogu „probuditi“ genetsku predispoziciju ili samostalno stvoriti ozbiljan problem sa masnoćama. Evo šta najčešće dovodi do stečenog visokog holesterola.

Na prvom mjestu su brza hrana, prerađevine od mesa, punomasni mliječni proizvodi, margarin i peciva puna industrijskih ulja, koji direktno povećavaju nivo lošeg LDL holesterola.

Možda vas zanima i ovo:

Stabilizujte glukozu: Zašto šećer skače čim se probudite?

Zatim, sjedeći način života smanjuje nivo „dobrog“ (HDL) holesterola, koji ima ulogu u uklanjanju viška holesterola iz krvi i njegovom prenosu do jetre.

Naročito nagomilavanje masnog tkiva u predjelu stomaka negativno utiče na metabolizam lipida, a pušenje je navika koja oštećuje zidove krvnih sudova i olakšava taloženje holesterola u arterijama. Uz to, pušenje smanjuje zaštitni HDL holesterol, dok nikotin doprinosi štetnim efektima pušenja na kardiovaskularni sistem.

Optimalne navike za vaše zdravlje

Dobra vijest je da, čak i ako vam je genetika dodijelila loše karte, navike mogu značajno da promijene situaciju i zaštite vaše srce. Izaberite mediteranski način ishrane. To su ovsene pahuljice, mahunarke, integralne žitarice, jabuke i orašasti plodovi puni su rastvorljivih vlakana. Ta vlakna se vezuju za holesterol u crijevima i pomažu njegovo izbacivanje iz tijela.

Zamijenite margarin i puter nezasićenim mastima, poput ekstra djevičanskog maslinovog ulja, a u jela uvrstite masnu ribu (losos, skuša, sardine), koja je bogata omega-3 masnim kiselinama. Hodajte najmanje 30 minuta brzim hodom dnevno. Započnite i neki vid rekreacije — plivanje, vožnju bicikla ili lagano trčanje. Redovna fizička aktivnost pet dana u sedmici doprinosi boljem zdravlju srca i krvnih sudova.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kokice ili kikiriki: Šta je bolje jesti za šećer u krvi

Iako obje važe za zdraviju alternativu čipsu, kikiriki je ubjedljivi pobjednik u borbi za stabilan šećer u krvi jer sadrži znatno manje ugljenih hidrata, a obiluje proteinima i zdravim mastima koji sprečavaju nagle skokove šećera u krvi.

Kada u večernjim satima žudite za nečim hrskavim i slanim dok gledate film ili se opuštate, kikiriki i kokice se prirodno nameću kao izuzetno zadovoljavajući izbor. Međutim, ako imate dijabetes, predijabetes ili jednostavno želite da održite stabilan nivo šećera u krvi i izbjegnete iznenadne padove energije, sigurno se pitate koja je od ove dvije opcije zaista bolja i bezbjednija za organizam.

Slijedi detaljno poređenje kako se kikiriki i kokice kotiraju u nutritivnom okršaju i koja je opcija pogodnija za kontrolu glukoze (šećera).

Zašto je ovo uopšte važno za organizam?

Čak i namirnice koje na prvi pogled djeluju potpuno zdravo i neprerađeno mogu različito da utiču na nivo šećera u krvi. Sve zavisi od njihove unutrašnje ravnoteže četiri ključne komponente: ugljenih hidrata, proteina, masti i dijetetskih vlakana.

Ugljeni hidrati su makronutrijenti koji ubjedljivo najviše i najbrže utiču na skok šećera u krvi. Zbog toga su namirnice sa nižim sadržajem ugljenih hidrata generalno znatno bolji izbor ukoliko je primarni cilj držati glukozu pod kontrolom.

Da bi se precizno procijenio uticaj određene hrane na šećer u krvi, u nutricionizmu i medicini se procjenjuju dva ključna parametra – njen glikemijski indeks (GI) i glikemijsko opterećenje (GL).

Glikemijski indeks (GI): Rangira hranu na osnovu toga koliko značajno i koliko brzo ona podiže šećer u krvi. Koristi se skala od 0 do 100. Hrana sa GI ispod 55 smatra se niskom, dok se vrijednosti iznad 70 klasifikuju kao visoke.

Glikemijsko opterećenje (GL): Pruža potpuniju i realniju sliku od samog indeksa. Ono uzima u obzir ne samo brzinu kojom hrana podiže šećer, već i koliko grama ugljenih hidrata stvarno sadrži jedna prosječna porcija. Glikemijsko opterećenje od 10 ili manje je nisko, vrijednost od 11 do 19 je umjerena, dok se 20 ili više smatra visokim.

Kikiriki – ubjedljivi favorit za šećer u krvi

Posmatrajući ove naučne parametre, kikiriki je generalno znatno bolja opcija za regulaciju šećera u krvi. Ima prirodno ima više proteina, a znatno manje ugljenih hidrata:

Kikiriki ima izuzetno nizak GI koji iznosi samo 15, kao i izuzetno nisko glikemijsko opterećenje od svega 2,5.

Sa druge strane, kokice imaju umjereno-visoki GI od 55, ali i izuzetno visoko glikemijsko opterećenje od čak 40,7.

Stoga je veća vjerovatnoća da će kokice značajno uticati na šećer u krvi i izazvati njegov skok, posebno kada se konzumiraju u većim porcijama. Kikiriki je, s druge strane, bogat proteinima koji usporavaju proces varenja. On oslobađa šećer u krvotok, čime direktno pomaže u sporijem i stabilnijem porastu glukoze.

Takođe, kikiriki obiluje zdravim mastima koje se duže vare nego ugljeni hidrati, što ovu kombinaciju čini dobrom za nivo šećera.

Možda vas zanima i ovo:

Stabilizujte glukozu: Zašto šećer skače čim se probudite?

Kokice mogu biti zdrav izbor – uz pametan pristup

Iako kokice imaju više ugljenih hidrata, a manje proteina u poređenju sa kikirikijem, one ipak pružaju jedan izvrstan nutritivni benefit. Odličan su izvor dijetetskih vlakana.

Jedna porcija od 30 grama (što je otprilike oko 3 pune šolje) kokica pripremljenih na vrućem vazduhu sadrži:

4,11 grama vlakana – što pokriva oko 15 odsto vaših ukupnih dnevnih potreba za vlaknima.

Samo 110 kalorija – što ih čini izuzetno niskokaloričnom grickalicom.

Vlakna su od ključnog značaja za kontrolu glukoze. Ona usporavaju varenje i apsorpciju šećera u krvotok, čime promovišu postepeniji i kontrolisaniji odgovor organizma.

Kada se pripreme bez velikih količina štetnih aditiva poput putera, ulja, šećera ili previše soli, kokice mogu biti veoma hranljiva i zadovoljavajuća opcija.

Takođe, ne treba zaboraviti da su kokice integralna žitarica. Integralne žitarice se generalno preporučuju kao zdrav izbor ugljenih hidrata za osobe sa dijabetesom. Međutim  veličina porcije i dalje je od presudnog značaja. Uživanje u hrani bogatoj ugljenim hidratima u strogo umjerenim količinama može pomoći u održavanju zdravog nivoa šećera.

Podijeli tekst sa drugima na:

Krv otkrila tajnu starenja: Značajne promjene se dese tri puta

Istraživači sa Univerziteta Stanford otkrili su da ljudsko tijelo ne stari ravnomjerno. Ono prolazi kroz tri velika biološka “talasa” promjena – oko 34, 60. i 78. godine života.

Analizom krvne plazme više od 4.200 ispitanika starosti od 18 do 95 godina naučnici su uočili nagle promjene u nivou stotina proteina. To ukazuje da proces starenja nije postepen, već se odvija u izraženim fazama.

Svaka faza donosi drugačije promjene

Prema rezultatima istraživanja, oko 34. godine najizraženije su promjene povezane s metabolizmom i funkcijom mišića.  Oko 60. godine dolazi do značajnih promjena u markerima kardiovaskularnog sistema. Oko  78. godine ubrzano mijenjaju proteini povezani s imunitetom i kognitivnim funkcijama.

Možda vas zanima i ovo:

Koliko često treba da kontrolišete krvnu sliku?

Naučnici ističu da upravo zbog ovih naglih bioloških promjena mnogi ljudi imaju osjećaj da su „ostarjeli preko noći“. Ipak, to je proces koji se odvija na molekularnom nivou mnogo prije nego što postane vidljiv.

Novi uvid u biološku starost

Autori studije navode da bi otkrivanje ovih proteinskih obrazaca u budućnosti moglo omogućiti razvoj preciznijih testova za određivanje biološke starosti, ali i ranije otkrivanje rizika od bolesti povezanih sa starenjem, poput kardiovaskularnih oboljenja i neurodegenerativnih poremećaja.

Ipak, naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li promjene načina života ili terapije usporiti ili ublažiti ove nagle faze starenja, navodi “Sociaty”

Podijeli tekst sa drugima na: