Kategorija: Život

U svakodnevnom životu svi se povremeno poslužimo malom, takozvanom „bijelom laži“, bilo da bismo nekoga poštedjeli neprijatnosti ili izbjegli konfrontaciju, omalovažavanje nečijih vrijednosti, osjećaj neprijatnosti, zabrinutosti…

Postoje, međutim, ljudi za koje laganje nije povremena epizoda, već način življenja. Patološki lažljivci stvaraju zamršene priče, grade svjetove koji postoje samo u njihovoj mašti i često ni sami ne mogu da se zaustave – čine to kompulzivno i bez realnog opravdanja. Ostalima oko njih ubrzo postaje jasno da izmišljaju suviše zamršene priče, a teško je procijeniti i kada im zaista treba vjerovati.

Za njih, laž nije sredstvo, već navika, impuls kojem ne umiju da odole. Upravo zato ova pojava već decenijama intrigira psihijatre.

Pseudologija fantastika, mitomanija i morbidno laganje osnove su kompulzivnog laganja, preuveličavanja ili maskiranja stvarnosti.

Slično kao i kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, poriv za ovakvim ponašanjem može da bude izuzetno jak, pa je često nemoguće oduprijeti mu se.

Klinički gledano, patološko laganje se uglavnom istražuje u kontekstu drugih obrazaca ponašanja i smatra se simptomom poremećenog mentalnog stanja, piše Psych Central.

Da bi laganje bilo patološko, prvo treba pogledati širi kontekst i shvatiti učestalost takvih obrazaca ponašanja, kao i to da li osoba uopšte može da se zaustavi u tome. Neke studije svode patološko laganje na izgovaranje pet ili više laži tokom dana, kroz period od šest mjeseci.

Višak bijele mase u mozgu

British Journal of Psychiatry je objavio studiju prema kojoj se kod patoloških lažljivaca pokazuje povećanje prefrontalne bijele mase u mozgu za oko 26 posto. Kod ljudi sa više bijele mase, naime, verbalna komunikacija i sposobnost obrade podataka su snažnije, ali se kod patoloških lažljivaca bilježi i problem sa odnosom prema sopstvenim emocijama i nedostatak empatije.

Bez obzira na verbalne vještine, njima je teže da održe dugoročne odnose i poslove, jer se njihove laži uglavnom otkriju.

Patologija laganja vezana je za druge poremećaje u ponašanju, a često i za traume koje korijene vuku iz djetinjstva, u kojem je sa socijalnog aspekta bilo nužno prikrivati neke mane.

Uzroci koji pokreću patološko laganje mogu biti vezani za druge poremećaje. Osoba koja ima antisocijalni poremećaj ličnosti može posegnuti za laganjem kako bi ostvarila simpatije i time poboljšala vlastiti status.

Oni sa graničnim poremećajem ličnosti laž koriste kako bi izbjegli odbijanje ili napuštanje.

Narcisoidni poremećaj ličnosti vodi ka laganju u svrhu iskorišćavanja drugih i održavanja sopstvene grandiozne slike o sebi.

Uhvaćeni u laži

Patološki lažljivac često bude brzo otkriven, jer nakon nekog vremena postane očigledno da su priče koje iznosi proizašle iz fantazije ili su njima suviše obogaćene. Mada imaju mnoštvo detalja koji vremenom variraju, osobama oko njih postaje jasno da neke od priča jednostavno ne mogu da budu istinite.

Mada su svjesni svojih laži, ovi ljudi zbog kontinuiranog izlaganja i ponavljanja počinju da ih prihvataju kao dio svoje ličnosti.

Vrlo je vjerovatno da je riječ o patološkom lažljivcu ako je osoba sposobna da laže o širokom dijapazonu tema; ako opisi događaja nisu potkrijepljeni činjenicama niti se mogu povezati sa stvarnom situacijom; ako insistira na ličnoj verziji bez obzira na dokaze; ako se užurbano izvlači iz razgovora i nastavlja da laže čak i nakon što u tome biva uhvaćena.

Nakon što je uhvaćen u priči, patološki lažljivac postaje defanzivan, izbjegava pitanja, a ako na njih i odgovara – čini to vrlo šturo.

Iza potrebe za laganjem često se krije neki dublji problem – poput izbjegavanja razočaranja. Većina lažljivaca je svjesna svog ponašanja i laži koje govore, a to može biti zaista opterećujuće.

Riječ je o osobama koje same sebi komplikuju život i u stvari žele pomoć.

(Izvor vijesti: Politika)

Osjećaj povezanosti sa prirodom dokazano smanjuje novo stresa, a to je nešto što nam svima itekako treba.

Stvaranje prostora koji odiše dobrom energijom jako je važno, a to posljedično ima i pozitivan utjicaj i na mentalno i na fizičko zdravlje, što nije samo new age filozofija, nego zdrav razum.

Ovo je pet najposebnijih zelenih prijatelja koji u vaš dom donose dobru i pozitivnu energiju i mir.

1. Spatifilum

Prema feng shuiju, spatifilum simbolizira mir i spokoj. Ova biljka pomaže u smanjenju stresa i glavobolja, a pritom izgleda apsolutno predivno u svakom interijeru.

Voli polusjenu, pa će se savršeno uklopiti u vašu spavaću sobu ili kupaonicu.

Ali nemojte ga zaboraviti zalijevati – veoma je dramatičan kada je žedan. Uvenuli listovi i klonule cvjetne stapke jasan su znak da traži pažnju i malo vode.

2. Aloe vera

Znamo da je aloe vera spas kod opekotina, ali jeste li znali da ova biljka pomaže stvaranju osjećaja mira i sreće u vašem domu?

Pošto voli sunce, smjestite je na svijetlo mjesto, ali pazite na pojavu smeđih tačkica na listovima – to može biti znak da je vazduh u prostoru onečišćen.

3. Drvo novca

Ova biljka sa razlogom nosi ime drvo novca – prema kineskoj tradiciji, donosi sreću i bogatstvo.

Sa svojim upečatljivim izgledom, savršen je kao dio interijera u dnevnom boravku, blizu prozora i direktne svjetlosti.

4. Drvo žada

Ljubitelji feng shuija znaju da žad smanjuje stres i unosi harmoniju. Vjeruje se da potiče sreću i blagostanje, a pošto ne zahtijeva puno pažnje, ne stvara dodatni stres.

Smjestite ga blizu ulaznih vrata – prema vjerovanjima, tako energija sreće i obilja ulazi u dom.

5. Sanseverija

Sanseverija je kraljica feelgood energije. Osim što izgleda moderno i elegantno, vjeruje se da u dom unosi osam blagodati: dug život, blagostanje, mudrost, ljepotu, umjetnost, poeziju, zdravlje i snagu. Zvuči kao biljka koju bi svaki dom trebao imati.

Još jedna prednost? Gotovo je neuništiva! Ova biljka uspijeva gotovo bilo gdje, te je idealna i i za početnike

(Izvor vijesti: Novi list)

Čišćenje prozora tokom ljeta često postaje pravi izazov. Prašina, mrlje od kiše i svakodnevna prljavština primoravaju domaćice da prozore peru skoro svake nedelje. Tokom vrućih mjeseci stakla se brzo prljaju i gube sjaj.

Međutim, postoji jednostavan i jeftin trik koji olakšava posao – glicerin. Ova supstanca stvara nevidljivi sloj na staklu koji odbija vodu i prašinu, pa prozori ostaju čisti mnogo duže nego obično.

Kako glicerin djeluje?

Na površini stakla stvara vodoodbojni film. Kišne kapi se ne zadržavaju, već klize niz staklo bez tragova i mrlja. Zahvaljujući antistatičkim svojstvima, prašina, polen i sitne čestice teže se lepe za staklo. Prozori ostaju čisti i do nekoliko nedjelja duže, pa čišćenje ne morate ponavljati tako često.

Kako koristiti glicerin za čišćenje prozora?

Postupak je jednostavan i ne zahtijeva posebne vještine:

U litar tople vode dodajte jednu kašičicu glicerina i dobro promiješajte.

Sipajte rastvor u bocu sa raspršivačem.

Nanesite na prethodno oprane prozore.

Obavezno prebrišite i ispolirajte staklo da uklonite eventualni tanak film.

Postupak ponovite na svaka 3–4 nedjelje i zaboravićete na stalno ribanje stakala.

Još praktičnih savjeta

Glicerin je bezbjedan i netoksičan, pa ga možete koristiti i u domovima sa malom djecom ili kućnim ljubimcima. Boca glicerina košta svega nekoliko stotina dinara i dostupna je u svakoj apoteci. Za još jači efekat, u rastvor možete dodati par kapi limunovog soka ili sirćeta – stakla će biti sjajnija i otpornija na prljanje

(Izvor vijesti: Kurir)

Možda ste primijetili da vam je krvni pritisak ujutru viši nego u drugim dijelovima dana. To nije slučajnost. Naš organizam ima svoj unutrašnji sat, pa se pritisak tokom spavanja smiruje, a čim otvorimo oči, naglo skače.

Kod nekih ljudi taj skok je toliko izražen da može biti rizičan i naziva se jutarnja hipertenzija. Upravo tada, u ranim jutarnjim satima, najčešće se dešavaju srčani i moždani udar.

Zašto dolazi do jutarnjeg porasta pritiska?

Razlozi su različiti i obuhvataju i medicinske i životne faktore. Nekada je problem u samoj terapiji – doza lijeka može biti preslaba, ili je lijek kratkog dejstva pa “popušta” prije nego što osoba uzme sljedeću dozu.

Dešava se i da organizmu ne odgovara propisani lijek , pa je potrebna promjena terapije. To su situacije koje zahtijevaju razgovor sa ljekarom i nikako se ne smiju rješavati na svoju ruku.

Na pojavu jutarnje hipertenzije utiču i zdravstveni problemi poput neliječene hipertenzije, povišenog holesterola, bolesti srca, apneje u snu, dijabetesa ili bolesti bubrega.

Endokrini poremećaji, poput disbalansa hormona štitaste žlijezde ili Cushingovog sindroma, takođe mogu biti okidač. Ni životne navike nisu zanemarljive – cigarete, alkohol, mnogo soli i masnoća u ishrani i premalo kretanja podižu pritisak i otežavaju njegovo jutarnje “buđenje”.

Kako izgleda tipičan ritam krvnog pritiska?

Normalno je da pritisak padne tokom noći, a zatim poraste nakon buđenja. Kod osoba sa jutarnjom hipertenzijom taj porast je nagao i previše izražen. Iako visok pritisak često ne daje jasne simptome, neki ljudi primijete vrtoglavicu, crvenilo lica ili tačkice pred očima. Ipak, jedini pouzdan način da znate šta se dešava jeste redovno mjerenje pritiska.

Kako se otkriva i ko je u riziku?

Ljekar najčešće savjetuje mjerenje kod kuće odmah nakon buđenja i u popodnevnim satima, kako bi se dobila prosječna vrijednost. Kada postoji sumnja, koristi se i 24-časovni monitoring pritiska, uz dodatne analize i pregled srca.

Najveći rizik imaju starije osobe, posebno iznad 65 godina, oni koji imaju višak kilograma, puše, konzumiraju alkohol, pate od stresa ili lošeg sna. Ako postoji porodična istorija hipertenzije, rizik je još veći.

Jutarnja hipertenzija i kafa?

Ako osoba koja ima jutarnju hipertenziju odmah nakon buđenja popije kafu, rizik se dodatno povećava. Razlog je što kofein djeluje kao stimulans – ubrzava rad srca, podiže nivo adrenalina i može privremeno da povisi krvni pritisak za nekoliko stepeni.

Kod nekoga ko već ima visok jutarnji pritisak, ova kombinacija može da dovede do naglog porasta vrijednosti, što dodatno opterećuje krvne sudove i srce.

U takvim okolnostima, povećava se vjerovatnoća za srčani udar, moždani udar ili ozbiljne aritmije, pogotovo ako postoje i drugi faktori rizika poput stresa, pušenja ili neregulisane terapije.

Kako se liječi i kontroliše jutarnja hipertenzija?

Osnova je pravilna terapija, prilagođena uz konsultaciju sa ljekarom. Nekada je dovoljno promijeniti vrijeme uzimanja lijeka, a ponekad je potrebna kombinacija različitih antihipertenziva.

Podjednako je važan način života: smanjenje unosa soli i masne hrane, prestanak pušenja, ograničavanje alkohola, redovno kretanje i tehnike za smanjenje stresa, poput joge ili meditacije.

Može li se spriječiti opasni jutarnji skok pritiska?

Dobra vijest je da može. Zdrav stil života, dosljedno uzimanje terapije i kontrola pridruženih bolesti značajno smanjuju rizik. Redovno mjerenje pritiska je ključ, jer daje pravi uvid u to šta se dešava u jutarnjim satima.

Upravo ta kontrola može biti razlika između dana kada je pritisak stabilan i ozbiljnih komplikacija kao što su infarkt i šlog.

Jutarnja hipertenzija je stanje koje mnogi ljudi i ne prepoznaju, a može biti veoma opasno.

Zato je važno slušati signale tijela, redovno mjeriti pritisak i brinuti o zdravim navikama. Ako jutro počinje sa visokim vrijednostima, to je znak da se obavezno treba posavjetovati sa ljekarom. Na vrijeme prepoznat i liječen problem može spasiti srce, mozak i život.

(Izvor vijesti: Telegraf)

Teško je odrediti linije i granice koje definišu obalu, a važno je istaći da postoji nekoliko parametara koji utiču na konačnu dužinu obale neke države. Obala Kanade najduža je na svijetu.

Kako je istakao Stjuart Blekman, koji je prikupljao podatke i istraživao temu u okviru organizacije “Svjetski atlas”, režim plime i oseke je važan, pa je odgovor na ovo pitanje veoma složen.

Procjene dužine obale za bilo koju zemlju mogu značajno da se razlikuju. Prema podacima istraživanja Svjetskog informacionog fonda (World Factbook) i Svjetskog instituta za resurse (WRI), obala Norveške navedena je kao druga po dužini (83.281 kilometar).

Obala Norveške je nepristupačna i ispresjecana mnogobrojnim fjordovima i ostrvima. Veliki dio populacije Norvežana živi u priobalnom dijelu, a glavni grad države smješten je na jednom od fjordova.

Kanadska obala je najduža na svijetu i iznosi 202.080 kilometara. Kanada je druga po veličini država na svijetu.

Ta država obuhvata velika prostranstva, a njen reljef je talasast sa mnogim priobalnim ostrvima. Okružena je vodama tri okeana, Arktičkim, Atlantskim i Tihim okeanom.

Većina kanadskih pokrajina i teritorija, sa izuzetkom Alberte i Saskačevana, ima svoje dijelove obale.

Pored Kanade i Norveške, u pet država sa najdužim obalama u svijetu ubrajaju se: Indonezija sa 54.716 kilometara obale, Rusija sa 37.653 kilometra i obala Filipina sa 36.289 kilometara obale, koja ima blizu 7.000 ostrva. Oko 60 odsto Filipinaca naseljava priobalni pojas.

Obalna područja Kanade su posebno osjetljiva na efekte globalnih klimatskih promjena. Neki istraživači vjeruju da je upravo raznolikost ove obale ono što je dovodi u opasnost.

Porast nivoa okeanske vode može uticati na sve aspekte obale, od najnižih područja do onih sa najvišim stjenovitim liticama.

Pored toga, globalne klimatske promjene su takođe imale značajan uticaj na morski led duž kanadske obale.

Led se može naći u svim područjima, iako je rijeđi na zapadnoj obali. Količina morskog leda duž obale utiče na mogućnosti brodarstva i na promjene u priobalnim područjima.

Pošto temperature rastu duž obale, količina morskog leda se smanjuje.

Ova smanjena količina morskog leda znači da je okean izložen i da njime mogu da se kreću veliki brodovi tokom dužeg vremenskog perioda.

To takođe znači da je obala izložena ekstremnim vremenskim uslovima, što dovodi do erozije obale.

(Izvor vijesti: RTS)