Kategorija: Život

Kada je u pitanju mlijeko, danas postoji širok izbor, a svako od njih, kao što su bademovo, sojino, ovseno, pirinčano, kokosovo i druga biljna mleka, nude jedinstveni ukus.

Uprkos sve većoj ponudi biljnih alternativa, kravlje mlijeko je posebno nutritivno bogato iz nekoliko razloga, pre svega zbog sadržaja proteina. Naime, ovo mlijeko sadrži više proteina po porciji od većine drugih vrsta mleka, što ga čini odličnim izborom za ljude koji žele da povećaju unos proteina.

Kravlje mlijeko ne samo da obezbjeđuje veću količinu proteina, već ih obezbeđuje i u efikasnijem obliku. Amino kiseline u mliječnim proteinima su u idealnom odnosu za stimulisanje rasta mišića, njihovu obnovu i opšte zdravlje.

Pored toga, mlijeko sadrži vitamin D i kalcijum, koji su neophodni za zdravlje kostiju i rade sinergijski sa proteinima kako bi podržali funkciju mišića i sprečili gubitak koštane mase.

Kazein i proteini surutke pružaju visokokvalitetan, kompletan proteinski profil koji sadrži svih devet esencijalnih aminokiselina. Tijelo ih ne može proizvesti samo, već se moraju unositi ishranom. Kravlje mlijeko se smatra potpunim proteinom jer sadrži sve esencijalne aminokiseline u pravim razmerama.

Demencija je sve veći globalni zdravstveni problem, a broj oboljelih neprestano raste. Međutim, istraživanja pokazuju da određene životne navike mogu da smanje rizik.

Prema studiji iz 2024. godine, trenutno 120 miliona ljudi pati od kognitivnog pada i Alchajmerove bolesti, a očekuje se da će taj broj dosegnuti 150 miliona do 2030. i 190 miliona do 2050. godine.

Srećom, istraživanja pokazuju da određene životne navike mogu da smanje rizik od razvoja demencije, a jedna od ključnih mjera je fizička aktivnost, prenosi B92.

Novo istraživanje sa Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health pokazalo je da samo 35 minuta nedjeljno fizičke aktivnosti, odnosno pet minuta dnevno, može da smanji rizik od demencije za prosječno 41 odsto.

Ovo vrijedi bez obzira na godine ili nivo snage, pa čak i stariji i slabiji ljudi mogu da imaju koristi od lagane aktivnosti poput šetnje ili plivanja.

Povećanje fizičke aktivnosti, čak i samo pet minuta dnevno, može da smanji rizik od demencije.

Studija je otkrila da se rizik dodatno smanjuje s povećanjem vremena vježbanja.

Ispitanici koji su vježbali 35 do 69.9 minuta nedjeljno (pet do deset minuta dnevno) imali su smanjenje rizika od 60 odsto, dok je kod onih koji su se bavili 70 do 140 minuta nedeljno (10-20 minuta dnevno) rizik smanjen za 63 odsto.

“Naša otkrića sugerišu da povećanje fizičke aktivnosti, čak i samo pet minuta dnevno, može da smanji rizik od demencije kod starijih odraslih”, istakao je jedan od autora studije, istraživač i naučnik dr. Amal Vanigatunga za Parade.

Ovo istraživanje dodatno potvrđuje da je bilo kakva fizička aktivnost, bez obzira koliko mala, bolja nego nikakva, pogotovo kad se radi o bolesti za koju trenutno ne postoji lijek.

Životni vijek je, prema naučnicima, prestao da se produžavam barem u Evropi.

Ideje o dugom životu, čak i besmrtnosti, oduvijek su dio ljudske svijesti i ponavljaju se u religiji, književnosti, filmovima, muzici, čak i robi široke potrošnje.

Iako nauka i medicina nisu ovladale nečim poput kriogenog zamrzavanja, razvoj od 19. veka doveo je do toga da ljudi žive duže nego u prethodnim razdobljima.

Međutim, čini se da je očekivani životni vijek prestao da se produžava, barem u Evropi i to od 2011. godine.

“Više ne živimo duže”, stav je brojnih naučnika i istraživača sa Univerziteta East Anglia, Univerziteta Washington, Univerziteta Exeter, Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja (IHME) i britanskog ministarstva zdravlja i socijalne zaštite.

“Hrana koju jedemo, fizička neaktivnost i gojaznost su u velikoj mjeri krivi za to, kao i pandemija koronavirusa. Stopa poboljšanja bila je niža periodu od 2011.-2019. nego u periodu do 1990.-2011. u svim zemljama osim u Norveškoj”, piše u studiji objavljenoj u medicinskom časopisu The Lancet Public Health.

“Napredak u javnom zdravstvu i medicini u 20. vijeku doveo je do toga da se očekivani životni vijek u Evropi poboljšavao iz godine u godinu. Ali to se više ne događa”, naveo je Nik Stil iz UEA-e.

U decenijama između 1990. i 2011. “znatno se poboljšao očekivani životni vijek” zbog poboljšanja u liječenju kardiovaskularnih bolesti i raka.

Nakon tog vrhunca 2011. porasli su “veliki rizici” kao što su gojaznost, visoki krvni pritisak i visok holesterol, većim dijelom zbog gojaznosti i loše ishrane. Otkrića slijede nakon objave istraživanja Instituta Max Planck i Univerziteta u Edinburgu u septembru prošle godine, koje sugeriše da genetske mutacije čine ljude manje sposobnima u poređenju s našim precima.

Čini se da relativno ugodan stil života i napredak u medicinskoj pomoći imaju kontraproduktivni učinak čineći današnje ljude ranjivijima na takve mutacije nego u prošlosti, smatraju naučnici.

Starenje je prirodan proces koji se dešava tokom vremena, ali je svaka osoba jedinstvena u načinu na koji stari.

Iako mnogi aspekti starenja ostaju unutrašnji, postoje brojni spoljašnji znakovi koji mogu odražavati kako naše tijelo prolazi kroz taj proces.

Kada je riječ o zdravlju, vaši nokti vjerovatno nisu nešto na šta često mislite. Većina ljudi obično se više fokusira na svoju opštu kondiciju, zdravlje srca, pluća i ishranu.

Obratite pažnju na nokte

Međutim, doktor Dejvid Sinkler, stručnjak za genetiku sa Harvardske medicinske škole, rekao je da je zdravlje noktiju ključni pokazatelj brzine kojom vaše tijelo stvara nove zdrave ćelije.

Stručnjak za dugovječnost rekao je da više pažnje posvećuje svojim noktima kada želi da procijeni koliko brzo stari, a time i koliko mu je vremena preostalo.

Biološko starenje je naučni pojam koji se koristi za opisivanje koliko su stare ćelije i tkiva u tijelu, u odnosu na to koliko dobro funkcionišu. To se može razlikovati od vaše stvarne starosti.

“Brzina rasta vaših noktiju je dobar pokazatelj kako starite ili ne starite. Pazim na to usporava li se rast mojih noktiju ili ne. Svaki put kad moram da isječem nokte, razmišljam kada sam posljednji put to radio”, objasnio je ljekar u svom podkastu.

Nokti otkrivaju i neke bolesti

Tokom podkasta se pozvao na studiju iz 1979. godine u kojoj su naučnici pratili rast noktiju stotina ljudi tokom godina. Otkrili su da brzina rasta noktiju na rukama opada za oko 0,5 posto godišnje nakon 30. godine. Studija je pokazala da ako vaši nokti rastu brže od toga, to može značiti da starite sporije od prosjeka. Osim toga, nokti takođe mogu otkriti da li osoba boluje od ozbiljnijih zdravstvenih problema.

Dok se nokti razlikuju od osobe do osobe, stručnjaci su savjetovali ljudima da obrate pažnju na promjene u obliku ili boji.

Na primjer, crna mrlja ispod nokta može biti znak raka, dok bijele mrlje ili linije na noktima mogu biti znak da ne unosite dovoljno namirnica poput kalcijuma, gvožđa ili cinka, prenosi Najžena.

Februar, kao pravi zimski mjesec, još uvijek nije pogodan za obimne spoljne radove. Ipak, ako se ukaže lijep i sunčan dan, dobro je da prekopate dio bašte gdje planirate sadnju, kako biste zemlji obezbijedili rastresitost i bolju prozračnost.

Dolaskom marta tlo se postepeno zagrijeva, što ga čini idealnim za sadnju određenih vrsta cvijeća.

Evo nekoliko biljaka koje možete zasaditi u ovom periodu:

Lale – Iako se obično sade u jesen, lukovice koje su prethodno skladištene mogu se posaditi u martu.

Zumbuli – Ovi mirisni cvijetovi mogu se saditi u rano proljeće ako nisu posađeni u jesen.

Narcisi – Slično kao zumbuli, narcis se može saditi dok su temperature još uvijek niske.

Iris – Ova biljka voli hladnije vrijeme i odlično uspijeva kada se posadi u martu.

Krokusi – Jedni od prvih proljećnih cvijetova koji se mogu saditi i u bašti i u saksijama.

Lavanda – Otporna biljka koja voli sunce, a mart je idealan za njenu sadnju.

Petunije – Iako češće viđene ljeti, mogu se posaditi ranije kako bi imale dovoljno vremena za rast.

Suncokreti – Ako ih sadite iz sjemena, mart je pravi trenutak da ih posadite na sunčanom mjestu.

Cvijeće za balkone – Begonije, pelargonije i petunije mogu se saditi u saksijama, ali ih je važno zaštititi od mraza.

Prije sadnje obavezno provjerite vremenske uslove. Ukoliko se očekuju niže temperature, biljke možete zaštititi ili privremeno držati u zatvorenom prostoru dok ne otopli.

Datule su plod datuline palme, koja se uzgaja u mnogim tropskim regionima svijeta.

Krasi ih izuzetna hranljiva vrijednost, bogate su vlaknima, vitaminima i mineralima, što ih čini idealnim dodatkom ishrani, a zbog specifičnog ukusa su i čest dodatak brojnih recepata.

Veoma hranljive

Datule imaju odličan nutritivni profil. Pošto su sušene, njihov sadržaj kalorija je veći od većine svježeg voća. Kalorični sadržaj datula je sličan onom u drugom sušenom voću, kao što su grožđe i smokve. Većina kalorija u datulama potiče od ugljenih hidrata. Ostatak je od vrlo male količine proteina. Uprkos kalorijama, datule sadrže i vitamine i minerale pored značajne količine vlakana, piše Healthline.

Visok sadržaj vlakana

Dobijanje dovoljno vlakana je važno za vaše opšte zdravlje. Vlakna u datulama mogu biti korisna i za kontrolu šećera u krvi. Vlakna usporavaju varenje i mogu pomoći u sprečavanju previsokog porasta nivoa šećera u krvi nakon jela. Iz tog razloga, urme imaju nizak glikemijski indeks (GI), koji mjeri koliko brzo vam raste šećer u krvi nakon konzumiranja određene hrane

Visok nivo antioksidatana

Urme obezbjeđuju različite antioksidante koji imaju brojne zdravstvene prednosti, uključujući smanjeni rizik od nekoliko bolesti. Antioksidansi štite vaše ćelije od slobodnih radikala, koji su nestabilni molekuli koji mogu izazvati štetne reakcije u vašem telu i dovesti do bolesti. U poređenju sa sličnim vrstama voća, kao što su smokve i suve šljive, urme imaju najveći sadržaj antioksidansa

Prirodni zaslađivač

Datule su izvor fruktoze, koja je prirodna vrsta šećera koji se nalazi u voću. To ih čini odličnom zdravom zamjenom za bijeli šećer u receptima zbog hranljivih materija, vlakana i antioksidanata koje pružaju.

Važno je napomenuti da iako su urme bogate vlaknima i hranljivim materijama, one su i dalje prilično visoke u kalorijama i najbolje ih je konzumirati u umjerenim količina.

Ljuska bijelog luka obiluje fenilpropanoidima koji su puni antioksidansa. Zato je odlična za imunitet i ima antikancerogena svojstva.

Mnogi stručnjaci se slažu da ljuska ima više vrednih materija od samog luka.

Bogata je i specifičnim flavonolima koji snižavaju krvni pritisak i sprečavaju taloženja na arterijama. Sadrži i puno vlakana. Svi ovi sastojci odlični su za zdravlje srca, probavne probleme i snižavanje holesterola, te nekih tipova karcinoma.

Prilikom korišćenja ljuske bijelog luka pazite da ona bude organska, jer ćete u protivnom unositi pesticide u ishranu.

Ljuske su dobre, ni manje ni više, nego za supu. Jednostavno je dodajte svim sastojcima za supu i skuvajte. Izvadite je tokom cijeđenja supe. Ako se bojite prejakog ukusa, dodajte samo kašičicu do dvije ljuski, a ako volite jak ukus bijelog luka možete staviti i cijelu šaku.

Supu možete da skuvate i samo od ljuski bijelog luka. Gotova je već za 10-15 minuta nakon što voda počne da vri. Tečnost koju ovako dobijete možete iskoristiti i za kuvanje pirinča ili dodatak raznim sosevima, a možete je odmah pojesti kao supu, uz dodatak rezanaca ili knedli po želji.

Riba bi trebalo bar dva puta nedeljno da se nađe na tanjiru, poručuju doktori i nutricionisti, ali kako znati koja je najbolja za naš organizam?

Riba nam nije uvijek dostupna, a mora se priznati da nije ni mnogo popularna hrana u našim krajevima.

Riba i morski plodovi važan su izvor brojnih vitamina i minerala. Bogati su vitaminom D i omega-3 masnim kiselinama, koje, između ostalog, pomažu dobrom radu srca.

Evo koje su najzdravije ribe na svijetu:

Sardine su odličan izbor, navode mediji. Prepune su omega-3 masnih kiselina kojih sadrže čak i više nego hvaljeni losos, a osim toga su i odličan izvor vitamina D i kalcijuma, neophodnog za zdravlje kostiju.

Losos, mnogima omiljen, ali ne baš jeftin, takođe sadrži veliki broj hranjivih sastojaka. Naučnici su otkrili da bioaktivni spojevi specifični za lososa pozitivno utiču na zdravlje.

Otkriveno je da su osobe sa visokim nivoom tih materija u krvi imale manje ukupnog holesterola, holesterola lipoproteina niske gustoće, triglicerida i apolipoproteina B, markera bolesti srca.

Ako pastrmku jedete samo jednom nedeljno, možete da smanjite holesterol, ojačate krvne sudove i nerve, ali i da izbjegnete probleme s pamćenjem u starijem dobu.

Bakalar pruža dovoljno proteina i esencijalnih B vitamina, a blagog je ukusa i odlično se slaže s raznim jelima, pa je dobar izbor za one koji baš i ne luduju za ribom, a željeli bi da povećaju unos te namirnice.

Mediteranski brancin je nemasni izvor proteina i vitamina D, a uz to podržava imunološku funkciju i apsorpciju kalcijuma. Jedna je od omiljenih riba na našim trpezama.

I zubatac se smatra izuzetno korisnim jer sadrži obilje fosfora, kalijuma, kalcijuma, natrijuma i gvožđa.

Skuša ima bogat, specifičan ukus, i spada među najhranljivije ribe. Bogat je proteinima, vitaminima B2, B3, B6 i B12, kao i izuzetno važnim vitaminom D.

Istraživanja su pokazala da ljudi koji redovno jedu skušu imaju niži krvni pritisak i manje holesterola. Zahvaljujući vitaminu D dobra je i za zdravlje kostiju.

Za gustinu kostiju važni su bakar i selen, kojih takođe ima u ovoj ribi.

Ako želite da dodatno poboljšate svoje zdravlje, razmislite o dodavanju jabukovog sirćeta u svoju ishranu.

Dijetetičarka Džulija Zumpano otkriva koliko je jabukovo sirće zaista korisno i da li postoje rizici povezani sa njegovom konzumacijom.

Jabukovo sirće se proizvodi fermentacijom jabuka i sadrži vitamine B i C, sirćetnu kiselinu (koja pomaže u borbi protiv štetnih bakterija), prirodne probiotike i antioksidante. Pored toga, ima i nekoliko zdravstvenih prednosti.

Smanjuje holesterol

Istraživanja su pokazala da konzumiranje jabukovog sirćeta na prazan stomak može smanjiti ukupan holesterol i trigliceride, kao i nivo glukoze u krvi. Takođe povećava nivoe HDL-a ili dobrog holesterola, što pomaže u uklanjanju lošeg holesterola iz krvotoka i smanjuje rizik od srčanih oboljenja.

Reguliše nivo šećera

Prema studijama, redovna konzumacija jabukovog sirćeta na prazan stomak duže od osam nedelja može smanjiti nivo glukoze u krvi. Sirće usporava proces varenja, što usporava oslobađanje glukoze u tijelu.

Podržava zdravlje crijeva

Pošto je jabukovo sirće probiotik, ono podstiče rast dobrih bakterija u crijevima. Ovo može pomoći u održavanju redovnog varenja, jačanju imuniteta i smanjenju problema sa refluksom.

Koristi se kao dezinfekciono sredstvo
Jabukovo sirće može eliminisati određene vrste patogena iz tijela, iako nije efikasno protiv svih njih. Istraživanja su pokazala da se efikasno bori protiv bakterija poput MRSA i E. coli.

Nema dovoljno dokaza da jabukovo sirće pomaže u gubitku težine, ali studija iz 2024. godine pokazala je da njegova dnevna konzumacija može smanjiti tjelesnu težinu, BMI i nivo glukoze, triglicerida i holesterola, piše Yahoo Life.

Prevencija

Jedna do dve supene kašike je dovoljna, kaže Zumpano, a ponekad je i manje od toga korisno. Možete početi sa jednom kašičicom i postepeno povećavati dozu na jednu do dvije supene kašike dnevno.

Zumpano preporučuje miješanje sa vodom kako bi se lakše konzumirao. Možemo ga uzimati prije ili odmah poslije jela da bismo olakšali varenje.

“Kako ćete to prihvatiti zavisi od toga koliko dobro tolerišete i šta želite da postignete”, kaže. Možemo ga koristiti i za prelive za salatu.

Koji su rizici konzumiranja jabukovog sirćeta?

Ako se ne razblaži, može oštetiti sluznicu jednjaka i zubnu gleđ. Takođe može izazvati probavne smetnje i smanjiti nivoe kalijuma, što može ometati efekte određenih lijekova.

Iako je jabukovo sirće bezbjedno kada se konzumira na pravi način – razblaženo, u malim količinama, konsultujte se sa ljekarom da biste bili sigurni da neće ometati lijekove koje uzimate ili pogoršati postojeće zdravstvene probleme.

Postoje jela koja zaista mirišu na neka prošla vremena. Najčešće podsjećaju na neke lijepe trenutke i osoboe koje smo voljeli. Danas ih se prisjećamo, a kako bi vaš dom zamirisao baš kao u najljepšim danima djetinjstva donosimo vam recept za te pomalo zaboravljeni specijalitet.

Popara – recept za ukusno zaboravljeno jelo

Za poparu kažu da je jedno od najukusnijih “sirotinjskih” jela. Glavni njegov sastojak je hljeb koji stoji nekoliko dana. Domaćice su ovo jelo izmislile kako ne bi bacale stari hljeb što se na našim prostorima smatra grijehom.

Kako se priprema popara?

U šerpu sipajte vodu do visine nekoliko prstiju. Možete staviti i više vode, sve zavisi koliku količinu popare želite da napravite. Mjera od 2dl vode i 250 do 300 grama hljeba (oko pola vekne hljeba) je mjera za jednu do dvije porcije.

Uključite ringlu na šporetu na srednju jačinu. Stavite lončić ili šerpu sa vodom na uključenu ringlu, kako bi se voda ugrijala. U vodu ubacite komadić maslaca ili margarina (oko 50 grama). Hljeb izlomite na manje komadiće. Kada voda provri komadiće hljeba ubacite u šerpu. Mješanjem postignite da smjesa bude srednje gusta odnosno da hljeb upije vodu. Ipak budite oprezni da je ne upije previše jer će izgubiti svoj ukus. Kada skuhate hljeb dodajete sir, kravlji, ovčiji ili koziji u zavisnosti koji više volite. Popara se uvijek jede dok je vruća.