Blizu 60.000 korisnika invalidskih penzija u FBiH

U Federaciji BiH invalidske penzije koristi 56.380 građana, što predstavlja značajan dio od ukupno 452.201 korisnika Federalnog zavoda za MIO.

Prema Zakonu o MIO, pravo na invalidsku penziju ostvaruju osiguranici s utvrđenom 1. kategorijom invalidnosti.

Uzrokovane povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez obzira na dužinu penzijskog staža. Uzrokovane ozljedom izvan rada ili bolešću, pod uslovom da osiguranik ima penzijski staž koji pokriva barem jednu trećinu razdoblja od navršenih 20 godina života do nastanka invalidnosti.

Za osiguranike koji su završili redovno školovanje i stekli višu stručnu spremu, radni vijek se računa od 22 godine života, a za visoku stručnu spremu od 25 godina života.

Primjer da osiguranik sa 56 godina života i srednjom stručnom spremom mora imati najmanje 12 godina penzijskog staža kako bi ostvario pravo na invalidsku penziju.

Invalidska penzija izračunava se na isti način kao starosna. Za osiguranike kod kojih je invalidnost prouzročena povredom na radu ili profesionalnom bolešću, penzija se određuje za 40 godina staža osiguranja.

Podijeli tekst sa drugima na:

Gdje idu penzije iz Bosne i Hercegovine? 

Suočeni s izazovima starosne dobi, penzioneri Hrvatske i Bosne i Hercegovine sve češće pronalaze finansijsku podršku preko granica, stvarajući fascinantnu sliku međusobne zavisnosti dva penziona sistema.

U središtu ove priče su brojke koje otkrivaju nevjerovatne tokove novca i korisnika penzija između ovih zemalja, uz dodatak značajnih uplata prema drugim destinacijama poput Njemačke, Austrije i Srbije.

Hrvatska trenutno isplaćuje penzije u više od 50 zemalja svijeta za čak 175.000 korisnika, što ukazuje na značajan broj građana ili bivših radnika koji su svoj radni vijek proveli izvan Hrvatske. Prosječna penzija u iznosu od 158 eura često završava upravo u Bosni i Hercegovini, koja prednjači kao glavna destinacija za isplatu stranih penzija.

Prema podacima Zavoda za penziono osiguranje, više od trećine svih penzija isplaćenih iz Hrvatske u inostranstvo, njih 65.431, odlazi u BiH. Ovaj broj daleko nadmašuje druge zemlje, uključujući Srbiju, Njemačku i Sloveniju, što naglašava historijsku i socijalnu povezanost između Hrvatske i BiH.

Kako BiH odgovara Hrvatskoj: Unakrsne penzije na djelu

Međutim, slika nije jednostrana. BiH takođe isplaćuje značajan broj penzija svojim građanima koji žive u Hrvatskoj. Prema najnovijim podacima, od ukupno 65.689 korisnika bosanskohercegovačkih penzija u inostranstvu, čak 25.261 penzioner živi upravo u Hrvatskoj. Ovi korisnici mjesečno primaju ukupno više od 8,3 miliona konvertibilnih maraka (oko 4,2 miliona evra), čineći Hrvatsku glavnom destinacijom za isplatu penzija iz BiH.

Među korisnicima dominiraju primaoci starosnih penzija, njih 16.308, dok su porodične penzije, koje prima 5.782 osoba, na drugom mjestu. Invalidske penzije, njih 3.171, predstavljaju najmanji, ali značajan segment.

Susjedna Srbija: Drugi ključni partner

Na drugom mjestu po broju korisnika bh. penzija u inostranstvu nalazi se Srbija, gdje 20.868 osoba prima penzije iz BiH, što čini ukupno 4,7 miliona KM mjesečno. Kao i u Hrvatskoj, najveći dio ovih korisnika čine starosni penzioneri (15.791), dok su porodične i invalidske penzije manje zastupljene.

Srbija se također ističe kao druga po redu zemlja u koju Hrvatska šalje penzije, što dodatno ilustruje ekonomsku povezanost i zavisnost među ovim zemljama.

Njemačka, Austrija i dalje: Penzioni migranti širom Evrope

Njemačka zauzima treće mjesto po broju korisnika penzija iz BiH, sa 5.072 osobe koje primaju ovu vrstu primanja. S obzirom na veliki broj građana BiH koji su tokom godina migrirali u ovu zemlju radi boljih radnih uslova, ne čudi što su penzioni tokovi prema Njemačkoj značajni.

Austrija zauzima četvrto mjesto, dok su Crna Gora i Slovenija na petom i šestom mjestu po broju korisnika bosanskohercegovačkih penzija. Ove zemlje zajedno čine složenu mrežu finansijskih tokova koji svjedoče o dugogodišnjim migracijama radne snage iz bivše Jugoslavije.

Milioni preko granica: Refleksija istorijskih veza i ekonomskih prilika

Ukupno, prošlog mjeseca je iz BiH u inostranstvo isplaćeno više od 18 miliona KM penzija. Ove brojke ne samo da oslikavaju ekonomske tokove, već i svjedoče o historijskim, društvenim i ekonomskim vezama između država regije.

Ostaje pitanje koliko je ovakav sistem dugoročno održiv, s obzirom na izazove sa kojima se suočavaju penzioni fondovi i u BiH i u Hrvatskoj. Međutim, jedno je jasno: penzioni mostovi između ovih zemalja predstavljaju neraskidivu vezu prošlosti i sadašnjosti, u kojoj novac svakog mjeseca prelazi granice, povezujući ljude i ekonomije na načine koji nadilaze političke razlike i historijske tenzije.

(Izvor: etto.ba)

Podijeli tekst sa drugima na:

Veći minimalac diže cijene, na najvećem udaru penzioneri

Ukoliko Vlada Republike Srpske odluči da poveća minimalnu platu, to će sasvim sigurno dovesti do rasta cijena, posebno osnovnih životnih namirnica, a na najvećem udaru naći će se penzioneri jer je činjenica da rast plata i cijena ne prati rast penzija.

Inače, Vlada Republike Srpske, ukoliko ne dođe do dogovora poslovne zajednice i sindikata oko iznosa minimalne plate, odluku treba da donese do kraja godine.

Ratko Trifunović, predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske, rekao je za “Nezavisne novine” da će, ako dođe do skoka cijena, još više penzionera biti u stanju socijalne potrebe.

“Povećanje cijena, ali i najavljeno povećanje cijena električne energije utiče na standard svih stanovnika Republike Srpske, a posebno penzionera jer oni imaju najmanja primanja. Mi smo tokom ove godine očekivali da će doći do vanrednog povećanja penzija, ali zbog finansijskog stanja u budžetu do toga nije došlo. Očekujemo da će doći do redovnog godišnjeg usklađivanja početkom godine. Penzioneri svaki dan sve teže i teže žive. Veoma teško mogu da prežive mjesec. Nama se svakodnevno javljaju stotine penzionera za pomoć jer ne mogu kupiti osnovne životne namirnice, a kamoli lijekove, jer se 99 odsto lijekova plaća. Mi kao republičko udruženje nemamo sredstava da pomognemo. To imaju lokalna udruženja, i to iz sredstava koja sami penzioneri plaćaju”, naglasio je Trifunović.

Penzioneri su nezadovoljni

Prema njegovim riječima, penzioneri su nezadovoljni, ali šta im to znači kad nema sredstava da im se penzije povećaju.

“Penzije su na istom nivou godinu dana, a cijene svakodnevno rastu. Penzioneri vrlo, vrlo teško žive, jer su i najveći potrošači lijekova”, naveo je Trifunović.

Tako su trgovci već najavili da će, ukoliko dođe do povećanja minimalne plate, cijene morati korigovati i povećati kako bi izdržali dodatne namete i rast plate.

Podsjećamo, trenutno se vode pregovori između sindikata i poslovne zajednice o povećanju minimalne plate u Srpskoj, koja trenutno iznosi 900 KM.

Početkom ove godine je minimalna plata skočila sa 700 na 900 KM, znači za 200 KM. Sindikat traži da minimalac u Srpskoj od 1. januara 2025. godine bude 1.050 KM, dok je mišljenje poslovne zajednice da se on, prema svim parametrima, ne bi trebao povećavati.

Na osnovu kojih ekonomskih parametara Vlada Republike Srpske planira da poveća minimalnu platu još nije poznato.

(Izvor: Nezavisne)

Podijeli tekst sa drugima na:

Da li će i kada doći do povećanja penzija u Srpskoj

Predstavnici penzionera, bez zvaničnih podataka, ne žele da govore o konkretnim ciframa. Ipak, prema trenutno dostupnim statističkim podacima, očekuje se da januarska penzija bude veća za 5,5 do šest odsto u odnosu na trenutne iznose na penzionerskim čekovima.

Tako bi prosječna penzija u Srpskoj, koja trenutno iznosi 594,31 KM, trebala da bude veća za 35 maraka i da iznosi oko 630 KM, navode iz Udruženja penzionera Republike Srpske.

“Za očekivati je porast penzija, međutim bez zvaničnih podataka Zavoda za statistiku Republike Srpske ne možemo još uvijek govoriti o tačnim ciframa”, istakao je Ratko Trifunović, predsjednik Udruženja penzionera Srpske.

Da će po zakonskoj formuli doći do povećanja penzija potvrdila je i ministar finansija Republike Srpske Zora Vidović. Naime, procenat povećanja penzija dobije se kada se sabere procenat promjene prosječne neto plate i procenat promjene potrošačkih cijena na godišnjem nivou u Srpskoj u prethodnoj godini, a onda se dobijeni procenat podijeli sa dva.

U svakom slučaju, Trifunović, kao i svi drugi penzioneri moraće za tačnu računicu sačekati januar naredne godine kada će Zavod za statistiku izaći sa podacima o prosječnoj godišnjoj plati i inflaciji u Srpskoj.

I trenutni podaci daju osnova za izračun očekivanog povećanja primanja najstarijih građana. Tako prosječna plata u Srpskoj za prvih devet mjeseci iznosi 1.396 maraka, odnosno veća je za 9,6 odsto u odnosu na prosječnu platu u 2023. godini. Pored prosječne plate rasla je i godišnja inflacija, koja u septembru iznosi 1,8 odsto.

Prema već predstavljenoj formuli zbir ova dva pokazatelja trenutno iznosi 11,4 odsto i kada ga podijelimo sa dva dobijemo procjenu da će procenat rasta januarskih penzija koje se isplaćuju početkom februara biti oko 5,7 odsto.

Iako ovo povećanje svakako dođe dobro i njime se može platiti bar dio režija, povećanje penzija biće ipak nešto manje od onog početkom ove godine. Tada je, nakon redovnog usklađivanja, iznos na penzionerskom čeku bio povećan za 9,2 odsto, piše BL portal.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Fond PIO RS uputio bitan poziv građanima

Fond PIO Republike Srpske, s ciljem efikasnijeg rješavanja zahtjeva za ostvarivanje prava na penziju, pozvao je sve osiguranike koji će u toku 2025. godine navršiti uslove za sticanje prava na starosnu penziju da se obrate u poslovnicu Fonda PIO, prema mjestu prebivališta, radi kompletiranja dokumentacije i urećenja podataka bitnih za postupak rješavanja o pravu na penziju.

“Osiguranici se pozivaju da zajedno sa Fondom obezbijede nedostajuću dokumentaciju i podatke u matičnoj evidenciji osiguranika, kako bi postupanje Fonda PIO bilo u što kraćem roku i efikasije, nakon podnošenja zahtjeva od strane osiguranika. Osiguranicima se preporučuje da prilikom dolaska u poslovnicu Fonda ponesu raspoloživu dokumentaciju kao što su: radne knjižice ili fotokopije istih, dokaz o stažu osiguranja sa uvećanim trajanjem (beneficirani radni staž), potvrdu staža iz drugih država, ako je prethodno pribavljena, i druge dokaze o stažu ako ih osiguranik posjeduje”, navodi se u saopštenju Fonda.

Fond posebno apeluje na osiguranike koji imaju navršenog staža osiguranja van Republike Srpske tj. u drugim državama i Federaciji BiH da se odazovu na poziv Fonda PIO i da ovom prilikom podnesu zahtjev za potvrdu staža iz inostranstva putem Fonda i prije samog podnošenja zahtjeva za penziju, ako to do sada nisu učinili.

“Potvrda staža je dokument bez kojeg se ne može donositi konačno rješenje o ostvarivanju prava, pri čemu se od pojedinih država, zbog komplikovanih procedura, potražuje i čeka duži vremenski period od više mjeseci, čak i godina, pri čemu Fond PIO Republike Srpske na to ne može bitno uticati, ali može blagovremeno potraživati ili urgirati da se potvrda staža pribavi u što je moguće kraćem roku. Time se i postupak odlučivanja o pravu na penziju znatno skraćuje”, navodi se u saopštenju.

Odzivom osiguranika na poziv Fonda za kompletiranje dokumentacije i uređenje podataka iz matične evidencije stiču se uslovi da Filijale Fonda PIO, kao prvostepeni organi odlučivanja o pravu, rješenja o ostvarivanju prava donose u maksimalno kratkom roku od 7 do 15 dana, što je znatno kraće od zakonom propisanog roka, dok se bez pribavljanja potvrde staža iz inostranstva ili FBiH ne može ni pristupiti rješavanju takvih zahtjeva sve do kompletiranja dokumentacije i tim važnim dokumentom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Bijeljinski penzioneri druže se svake druge srijede 

Svake druge srijede, od 18 do 23 časa, u bijeljinskom Udruženju penzionera može se čuti muzika. Stotinjak penzionera dođe  na uobičajeno druženje. Igra se, pleše, razgovara i ljuduje.

Jelica Stevanović, iz Crnjelova, već petnaestak godina je u penziji. Radila je kao trgovac. Jelica je vesela i ustaje da igra i pleše skoro na svaku pjesmu.

“Radila sam kao trgovac, suprug je penziju zaradio u “Semberijatransportu”. Zdravlje je još uvijek dobro. Koljeno me malo boli, ali, kad je veselo, onda se mora i zaigrati. Penzija je mala i nedovoljna za život. Imam malo svoje zemlje, dajem u arendu, a nešto i sama obrađujem. Uhranim piliće, prodam i tako dopunjujem penziju”, kaže Jelica, ističući da je u životu održava optimizam i druženje s dobrim i dragim ljudima”, kaže Jelica.

Ovo nas odmara i podmlađuje

Momčilo Cvijetić, iz Zenice, sada stanovnik Lozničke ulice u Bijeljini, rođen je 1942. godine i već je, kako kaže, 28 godina u penziji.

Momčilo kaže da bez druženja nema života. Momčilo je redovno išao na penzionerske izlete, na Frušku goru, u Šekoviće, u Tavnu.

Redovno dolazi na penzionerska druženja u Udruženje penzionera.

Penzioneri traže druženje svake srijede

Đuro Stanojlović, predsjednik Udruženja penzionera Bijeljina kaže da na svako druženje dođe od osamdeset do 120 penzionera.

“Vidite po raspoloženju, da su svi veseli i razdragani. Vrše na nas pritisak da se druženje organizuje svake srijede, ali imamo u vidu tešku ekonomsku situaciju i male penzije, tako da ne želimo da ih izlažemo dodatnim novčanim izdacima. Mi mislimo da je petnaestodnevno okupljanje sasvim dovoljno. Ulaz za druženje košta pet KM, piće je naše, a sve ostalo plaćaju penzioneri”, kaže Stanojlović

Dodaje da je u Bijeljini oko 4.500 penzionera koji imaju ispodprosječne penzije, dakle, manje od 580 KM.

Najniža penzija iznosi 301 KM.

“Svi mi imamo izdatke za režije, hranu, za liječenje. Oko 85 odsto penzionera nema dovoljno sredstava za liječenje. Mi pokušavamo da sa resornim ministarstvom dogovorimo kako penzioneri ne bi morali plaćati participaciju za specijalističke preglede”, dodaje Stanojlović.

Banjska rehabilitacija za stotinjak penzionera

Upravni odbor Udruženja donio je odluku u prošloj godini da veći broj penzionera pošalje na banjsku rehabilitaciju o trošku Udruženja.

“Od Vlade smo dobili mogućnost da pošaljemo 74 penzionera u banje, a i naše udruženje će poslati oko stotinu penzionera u banju”, kaže Stanojlović.

(Izvor i foto: Bijeljina.com)

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri neće dobiti onoliko novca koliko im je ranije najavljeno

Iznos pomoći koju Vlada FBiH namjerava dati penzionerima umnogome je manja od one koju su najavljivali prethodnih sedmica.

Penzioneri u FBiH dobiće jednokratnu pomoć, potvrdio je premijer Nermin Nikšić, a odluka je donesena na jučerašnjoj sjednici Vlade FBiH.

Premijer Nikšić tvrdi kako su donijeli uredbu koja neće čekati rebalans budžeta.

“Ekipa u Ministarstvu finansija je pronašla rezerve, preraspodjelom određenih sredstava, koji se neće realizirati do kraja godine da omogućimo isplatu. To ćemo učiniti u najkraćem roku, nećemo čekati na isplatu novembarske penzije, nego ćemo to uraditi u toku ovog mjeseca. To iziskuje oko 37 miliona KM. Ovo još jednom daje odgovor na pitanje da li smo mi prezadužili FBiH. To baš nije kompatibilno jedno s drugim. Želimo reći da se prema budžetu odnosimo odgovorno”, naveo je Nikšić.

Kako je navedeno u odluci Vlade, iznos od 100 KM isplaćuje se korisnicima penzija koji ostvaruju pravo do iznosa  garantovane penzije. Iznos od 50 KM isplaćuje se korisnicima penzija koji ostvaruju pravo od iznosa penzije do 1.000 KM.

U obrazloženju je navedeno da je na osnovu podataka iz isplate penzija za septembar ove godine za isplatu pomoći potrebno oko 37 miliona KM za ukupno 402.579 penzionera, od čega je za iznos od 100 KM potrebno oko 34.451.000 KM (za 344.510 penzionera), dok je za iznos pomoći od 50 KM potrebno oko 2.903.450 KM (za 58.069 penzionera).

Podsjetimo, ministar rada i socijalne politike Adnan Delić najavio je nedavno kako bi penzioneri koji primaju penziju u visini do 1.000 KM trebali dobiti 200 KM, dok bi oni s penzijom iznad 1.000 KM trebali dobiti 100 KM jednokratne pomoći.

Ipak, jučerašnja odluka Vlade je pokazala da je Delićeva najava visine pomoći – srezana napola.

(Izvor: fokus.ba)

Podijeli tekst sa drugima na:

Dobojski penzioneri traže da im se vrati Dom penzionera

Penzioneri iz Doboja, zajedno sa Centrom za humanu politiku pozvali su danas Vladu RS i Fond PIO RS da prestanu ignorisati njihove zahtjeve za povratak Doma penzionera u Doboju penzionerima.

Ovaj poziv dolazi nakon što su se poslednje izbeglice iselile iz objekta, a Centar i penzioneri traže od vlasti da onemoguće prodaju i rušenje Doma, kao što se desilo s drugim objektima u Doboju.

Umjesto toga, traže da se objekat obnovi do kraja 2025. godine i da se obezbjede bolji uslovi za penzionere, kako bi se ukinuo monopol privatnih domova i smanjile cijene usluga.

“Tražimo da prestane diskriminacija dobojskih penzionera u odnosu na penzionere Banjaluke, Prijedora, Trebinja, Zenice, Sarajeva, Tuzle, Mostara i drugih gradova gde postoje i rade domovi penzionera kao javne ustanove. Preko 90% dobojskih penzionera nema mogućnosti da koristi skupe privatne domove za stare i većina od njih zbog neadekvatnog smeštaja i brige prevremeno umire”, jasan je Momir Dejanović, predsjednik Centra.

Iako je Dom u veoma lošem stanju, predstavnici penzionera ističu da bi uz volju i odgovarajući plan, mogao biti obnovljen i vraćen svojoj izvornoj namjeni.

Kako je još ranije izjavio Rajko Gligorić, predsjednik Udruženja penzionera u Doboju, Vlada RS bi trebala osigurati sredstva i omogućiti povratak objekta penzionerima, koji u Doboju broje oko 11.000, a u regiji gotovo 32.000. “Ako postoji dobra volja, nije neizvodivo da se ovaj objekat dovede u stanje kakvo je imao prije rata”, rekao je Gligorić, dodajući da bi idealno bilo da Vlada RS ustupi Dom lokalnoj zajednici koja bi pronašla investitora za njegovu obnovu.

I u u Savezu penzionera i potomaka RS takođe su više puta isticali da bi Dom trebao biti vraćen starijoj populaciji, te su tokom 2022. prikupili potpise te se sa ovim zahtjevom obratili Vladi RS i nadležnim institucijama, ali do danas nisu dobili konkretan odgovor.

(Izvor:6yka.com)

Podijeli tekst sa drugima na:

Kakav je život u Domu penzionera u Tuzli

Mirsad Bakalović, direktor Doma penzionera u Tuzli govorio je o životu penzionera u ovoj ustanovi, te istakao da su aktivni radovi u Domu penzionera priprema zimnice.

“Prošle sedmice smo radili zimnicu, znači pokiselili smo kupus, to radimo svake godine, a ove  godine smo 800 kila pokiselili, tako da ga imamo za sarmu, sad ide zimski period I treba malo jača  hrana”, istakao je Bakalović.

Istakao je da je svaki ponedeljak rezervisan za specijalističke preglede  prijem novih korisnika, dok je utorak u ovoj ustanovi rezervisan za doktora opšte prakse koji radi u ambulanti u sklopu doma.

Istakao je I da se u domu organizuju razne radionice, ali da je posjećenost dosta manja nego u vrijeme korone.

“Stvarno, sve manje i manje ih možemo, da tako kažemo, animirati da učestvuju u radionicama. Ima i dalje žena, naših korisnica, koji idu u klinarsku, to nije ko prije 10-15, sad je njih 5-6, a manje ih ide i na radionice tipa likovne,  pravljenje nakita”, rekao je Bakalović.

Kaže da se uglavnom sve svodi da siđu i da se druže. A vole i kad nam, kaže Bakalović, dolaze škole, kulturno-umjetnička društva itd. “E onda su oni stvarno dignu, siđu i hoće da u tome učestvuje”, dodaje on.

Ističe da je od deset korisnika koje prime, njih sedam za drugu kategoriju. Znači oni što trebaju tuđu njegu.

“Sve manje je onih koji su pokretni i koji su došli da provedu posljednje godine svog života, zlatno doba, kako to neki zovu. Onako u miru, da imaju sve i da se bave nečim”, zaključuje Bakalović.

(Izvor: rtvtk.ba)

Podijeli tekst sa drugima na:

Gradiška – grad sa tri stogodišnjaka: Najstariji proslavio 105. rođendan

Prošle godine na području Evropske unije živjelo je 106.000 osoba starijih od stotinu godina. Predviđanja su da bi ih do 2050, odnosno za svega 30-ak godina, moglo živjeti više od 500.000. Skroman doprinos dugovječnosti na evropskom kontinentu daje i Gradiška, sa tri stogodišnjaka. Najstariji od njih Đorđo Ostović proslavio je 105. rođendan.

Đorđo je rođen 1920. u selu Predjelo pokraj Foče. Gaseći svijeće na rođendanskoj torti, poželio je da mu se ostavari želja iz mladosti, da doživi 108 ljeta.

– Naživio sam se ja dosta i bio sam zadovoljan u životu jer sam se oženio i stekao četvoro djece i sudbina je tako htjela da su mi žive samo dvije kćerke koje me služe – rekao je Đorđo.

Veći dio života bavio se poljoprivrednom proizvodnjom. Porodične vrijednosti su za njega trajna inspiracija. Ima šestoro unučadi i 12 praunučića i jedno čukununuče.

– Volio sam da popijem u životu, možda je to dobro bilo, pio sam rakiju nisam bio pijanac da se napijam nešto ovako i volio sam društvo i veselje i možda me i to uzdržalo i žene mlade – kaže Đorđo.

Đorđo trenuto boravi u domu za starija lica u Lamincima. Vedar duh ga ne napušta, pa je omiljen u društvu.
Rođendanskom slavlju pored korisnika Doma prisustvovali su i članovi porodice, među kojima i čukununuk, koji je od čukundede mlađi 104 godine i 6 mjeseci.

(Izvor i foto: RTRS)

Podijeli tekst sa drugima na: