Kategorija: Društvo

Na području Bosne i Hercegovine funkcioniše desetak aktivnih preduzeća koja su legalno registrovana za prodaju, ali njihovi radnici najčešće obmanjuju penzionere predstavljajući se kao medicinski stručnjaci i prodaju im uređaje da koje tvrde da će im poboljšati zdravstveno stanje.

Dovoljan je potpis nakon prezentacije i dok starija osoba shvati da joj uređaj ne može pomoći počinje odbijanje rate od penzije prije nego što legne na račun.

Primjer iz Prijedora

Redakciji se obratila osoba iz Prijedora objašnjavajući da je 26. maja, na kućnu adresu bake u Prijedoru došla osoba koja se predstavila kao Dragan, zaposlenik firme Sano plus.

“Predstavio se kao “medicinski radnik” i “stručnjak za zdravstvene tretmane”, i pokušao da joj proda tzv. ultrazvučnu masažnu prostirku, koju je lažno prikazao kao medicinski uređaj s terapijskim djelovanjem. Tom prilikom, dotično lice je postavljalo osjetljiva i privatna zdravstvena pitanja, iako nije posjedovalo nikakve sertifikate, ovlaštenja ni licence za medicinski rad” navodi se u dopisu.

Dodaje se da su uvidom u dostupne podatke putem interneta i platforme CompanyWall, utvrdili smo da firma nema nikakve dozvole za promet medicinskih uređaja, niti je registrovana za zdravstvenu djelatnost. Firma je registrovana u septembru 2024. godine pod šifrom djelatnosti G 47.99 – Ostala trgovina na malo izvan prodavaonica, štandova i tržnica.

Potrebna hitna reakcija

“Ovakvo ponašanje predstavlja ozbiljno kršenje Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o trgovini i Zakona o zaštiti ličnih podataka. Zbog toga smo se obratili Republičkoj tržišnoj inspekciji, kao i Udruženju za zaštitu potrošača DON iz Prijedora, uz molbu da hitno reaguju”, navodi se u dopisu.

Istaknuto je da posebno zabrinjava činjenica da je zaposleni je znao podatke bake – uključujući broj telefona, adresu i zdravstveno stanje.

Dodaje se da to jasno ukazuje na postojanje organizovane mreže, čiji je cilj da manipuliše starijom populacijom kroz lažno predstavljanje i tzv. “medicinske tretmane”, i na taj način ostvaruje profit preko leđa penzionera i njihovih malih penzija.

Zabilježeni su i slučajevi u kojima “nasljednici vraćaju rate za uređaje kupljene pod pritiskom i prevarom, da su osobe preminule nakon korišćenja uređaja koji nisu medicinski provjereni, te da lica koja ih prodaju nisu medicinski radnici, već isključivo trgovci bez stručne kvalifikacije.

“Ovim putem apelujemo na sve penzionere, članove njihovih porodica i komšije da budu izuzetno oprezni i da ne potpisuju nikakve ugovore niti primaju u kuću nepoznata lica koja se predstavljaju kao zdravstveni radnici bez dokaza. Takođe, pozivamo sve nadležne institucije da hitno reaguju, utvrde odgovornost, i zaštite najranjivije članove našeg društva”, navodi se u dopisu.

Murisa Marić, izvršni direktor Udruženja građana DON iz Prijedora, rekla je da ima desetak vrlo aktivnih preduzeća koja rade širom BiH na isti ili sličan način, odnosno prodaju od vrata do vrata koristeći brojeve telefona starijih sugrađana pozivajući se na to da ih čak šalje Fond PIO ili Fond zdravstvenog osiguranja i da su medicinski radnici koji dolaze da pregledaju ta stara lica.

Obmana

“Ovo je velika problematika jer se na startu dešava obmana tih ljudi jer oni su stari, bolesti, očekuju da će im neki medicinski radnik doći, nešto pomoći, pa na to sve evo naš Fond PIO ili zdravstva razmišlja o njima odmah se dobija druga slika u razgovoru”, rekla je ona.
Objasnila je da se momci i djevojke predstavljaju kao stručnjaci, pri čemu i jesu stručni za prodaju, ali se predstavljaju i kao medicinski stručnjaci.

“Mnogi od tih proizvoda mnogo više štete nego što koriste svim tim ljudima jer naravno ta lica ne poznaju dijagnoze, ne poznaju šta to medicinski znači ako se neko tretira na način kao što je ovaj slučaj sa ovom bakom koja je operisana, ne može koristiti nikakve podloge masažne. Imamo mi korisnika koliko god hoćete, znači ne može svako stručno protumačiti dijagnoze, a evo upuštaju se zaista u jednu vrlo, vrlo lošu priču”, naglasila je Murisa Marić.

Objasnila je da godinama tragaju za informacijom otkud ovakvim firmama brojevi telefona penzionera, ali činjenica je da ih na neki način svi imaju.

“Ima još nešto što je nama nejasno. Uopšte svjedoci smo da kada podižete kredit, odete u banku, uzmete neki novac i onda to otplaćujete. Vaš novac treba da legne na vaš račun, da bi ga onda neko skinuo. Tako da je malo čudno da ono što smo se mi pitali otkud to da je Fond PIO pisao ugovore sa ovim firmama, u ime koga? Ko je to zahtijevao od Fonda PIO da se to potpiše u ime penzionera? Znate, ko je to tražio od fonda PIO? Koja su to udruženja tražila da se dozvoli na ovakav način da Fond PIO prije nego što legne penzija negdje na račun skine određenu količinu novca i proslijedi ovim firmama. Sad odlazimo vjerovatno predaleko, tako da će se ovo morati utvrditi ko šta radi”, rekla je Murisa Marić dodajući da je to sve možda zakonski regulisano.

Istakla je da je iz revizorskih izvještaja vidljivo i da Fond PIO od ovih firmi ima neku proviziju, pa se postavlja pitanje šta se radi sa tim novcem?

“Ovdje svako profitira, a samo su penzioneri na meti”, kaže ona.

Poručila je da penzioneri koji su najčešće su na meti ovih prevara, nakon što saslušaju prezentacije ne kupuju proizvode koje su im nepotrebni i neće im poboljšati zdravstveno stanje.

Udruženje penzionera RS negira povezanost

Ratko Trifunović, predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske rekao je da sve ove firme moraju imati potpisanu saglasnost penzionera da mu se odbije od penzije.

Mi nemamo ništa sa njima. Fond PIO sklapa ugovore s njima, a mi nemamo lične podatke penzionera Fond PIO ima bazu podataka penzionera”, rekao je Trifunović.

Na pitanje šta misli o ovakvim situacijama u kojima firme obmanjuju penzionere rekao je da ne može govoriti o stvarima sa kojima nije upoznat.

Fond PIO nema ništa sa prodajom

Iz Fonda PIO naveli su da kada je riječ o pravnom licu Sano plus, imaju zaključen ugovor o administrativnoj obustavi, koji je, u skladu sa procedurom, zaključen na zahtjev Udruženja penzionera Republike Srpske.

“Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, u skladu sa zakonom, omogućava administrativnu obustavu na penziju isključivo na osnovu lične pismene saglasnosti korisnika, i to za kupovinu dobara i usluga od strane pravnih lica s kojima Fond ima ugovor o obustavi. Ističemo da takvi ugovori služe isključivo za tehničku realizaciju isplate obaveza između korisnika i trećeg lica, bez ikakvog sadržajnog učešća, garancije ili preporuke od strane Fonda”, naveli su iz Fonda.

Dodali su da Fond nema uvid u ponudu, uslove prodaje, niti u način na koji treća lica stupaju u kontakt sa korisnicima, niti ima ovlašćenja da utiče na aktivnosti u okviru njihovog poslovnog djelovanja.

Sve aktivnosti koje treća lica realizuju izvan okvira i namjene tehničkog aranžmana za obustavu, u potpunosti su u domenu njihove odgovornosti i izvan su uticaja i nadležnosti Fonda.

Raskid ugovora zbog pritužbi

“Imajući u vidu navode iz više prijava i pritužbi na rad navedenog pravnog lica, Fond je, u skladu sa odredbama ugovora o vršenju obustava na novčanim primanjima korisnika prava, pristupio jednostranom raskidu ugovora sa navedenim pravnim licem, uz poštovanje otkaznog roka u trajanju od 30 dana”, naveli su iz Fonda.

Istaknuto je i da Fond ne ustupa, niti ima ovlašćenje da ustupa lične podatke korisnika trećim licima.

“Fond ove podatke čuva u skladu sa propisima o zaštiti ličnih podataka, a svako raspolaganje njima izvan okvira zakonom definisanih ovlašćenja podliježe nadzoru i odgovornosti institucija nadležnih za tu oblast. U praksi, podaci o građanima, uključujući i korisnike, mogu se pojaviti u više različitih evidencija, u skladu sa zakonom propisanim ovlašćenjima i svrhama obrade – bilo u kontekstu zdravstvenih, socijalnih, finansijskih ili drugih institucionalnih sistema”, dodali su iz Fonda PIO Srpske.

Iz Republičke tržišne inspekcije saopštili su da su zaprimili predstavku i da će biti izvršena kontrola u okviru njihovih nadležnosti.

(Izvor: SrpskaInfo)

Da bi pronašli životnu saputnicu, tvrdi Ilija Manojlović (77), neformalni hroničar Lijevča, mnogi Topolčani su nakon Drugog svjetskog rata išli u Liku i Dalmaciju.

Tako su, kaže, činili i njegovi preci.

Posljednja Ličanka u Manojlovićima bila je njegova strina Dragica, iz okoline Gračaca. Provodadžije su najčešće išle po mladu, po udavaču, ali bez mladoženje. Oni su procjenjivali koja je za koga.

Bili su to poznanstvo i ženidba u istom danu, sve istovremeno. Uslov je bio da mlada bude stasita, da ima minimalno 100 kilograma, da može ponijeti vreću žita, da je sposobna za teške poslove u poljoprivredi, da ore i kopa.

Ličanke se uklapale u okvir

Ličanke su se uklapale u takvu zamisao, u taj okvir, opisuje Ilija Manojlović okolnosti i uslove po kojima su u ovom mjestu birali djevojke.

“Tu je jasna logika. Kad dođe djevojka, na primjer, sa 120 kilograma, takva je bila na najboljem glasu. Nju ubrzo obori težak posao pa izmore djeca dok ih podiže, hrani i doji, a onda se tu još nađu rđava svekrva i goropadan svekar pa još i muž pijanica…”, opisuje Ilija Ličanke pod teretom koji se na njih svaljivao u ravnom Lijevču.

“Kada se sve to na nju navali, ona izgubi trećinu težine i izgleda kao manekenka u današnje doba. Ove naše, domaće, topolske i lijevčanske cure sa 60 kila, kad se udaju pa ih stisnu obaveze – od nje za tri mjeseca ne ostane ništa, samo sjenka od žene. Tako je bilo”, opisuje Ilija provodadžijsku praksu koja je uveliko uticala na fizičku i mentalnu strukturu stanovništva, posebno žena.

Svi stasiti, visoki, zgodni i jaki Topolčani imaju u sebi ličke krvi, smatra ovaj govorljivi i za priču nadareni Topolčanin, naslijeđen gen, kao što sam ja, a ovi niži, mali ljudi – to su autentični Lijevčani.

Najviše takvih priča, utvrđuje Ilija svoju teoriju o Lijevčanima i Ličankama, čuo je od starijih u kafani koju je držao njegov otac Nikica i gdje su mnogi, vični dugim i zanimljivim govorancijama, danima odsjedali i pripovijedali o svemu i svačemu.

U Novoj Topoli, nastavlja Ilija opisujući poratni period, bilo je dvadesetak kuća. Većinom su to bile, veli, švapske kuće. Stara Topola bila je razvijenija, a u Novoj je sve trebalo graditi iznova. Zato je i dobila naziv Nova Topola jer je gotovo sve tu počelo iznova.

(Izvor: Nezavisne novine)

U vremenu stalnih promjena i prilagođavanja, pravilan pristup planiranja ostvarivanja prava na penziju postaje od suštinske važnosti.

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske želi da podsjeti sve buduće korisnike prava na značaj provjere svih neophodnih informacija prije predaje dokumentacije za ostvarivanje prava.

“Poslednjeg dana 2024. godine ukupno 5.817 korisnika prava je više u odnosu na isti dan 2023. godine, što jasno ukazuje da se iz godine u godinu taj broj značajno povećava. Blagovremena informisanost osiguraika, odnosno budućih korisnika prava na penziju u ovakvim slučajevima je od ključnog značaja. Kako bi se izbjegli problemi savjetuje se da se osiguranici godinu dana prije odlaska u penziju obrate najbližoj poslovnici Fonda za penzijsko i invalidsko siguranje”, navodi se u saopštenju Fonda PIO.

Ključno je provjeriti da li su za sve periode radnog angažovanja uredno evidentirani podaci o osiguranju i uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, s obzirom na to da se pravo na penziju utvrđuje na osnovu perioda za koji postoji dokaz o uplaćenim doprinosima, u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske.

Posebno obratiti pažnju

Posebno je važno da osiguranici koji su samostalno obavljali djelatnost – samostalni preduzetnici provjere da li su izmirili sve obaveze po osnovu doprinosa, jer periodi za koje nije izvršena uplata ne mogu biti priznati u penzijski staž.

Ključni faktori prije podnošenja zahtjeva su:

Provjera uslova za penziju (osiguranici prvenstveno treba da se uvjere da ispunjavaju sve zakonske uslove za odlazak u penziju, kao što su godine života i godine staža)

– Prikupljanje potrebne dokumentacije (to svakako podrazumijeva dokumente kao što je lična karta, dokaz o uplati radnog staža, uplate doprinosa…)

– Informisanost o vrstama prava (starosna, invalidska i porodična penzija)

– Provjera rokova (informisanje o rokovima za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava kako bi se izbjegla kašnjenja i mogući problemi)

– Praćenje promjena u zakonodavstvu (osiguranici treba da budu u toku sa svim zakonima i pravilima koji se odnose na ostvarivanje prava na penziju jer su podložni promjenama).

Tako navedeni savjeti i koraci mogu značajno olakšati proces i obezbediti da svaki korisnik dobije sve što mu u skladu sa zakonom pripada.

“Zbog svega navedenog podsjećamo još jednom da je izuzetno važno da se svi budući korisnici prava informišu na vrijeme u najbližoj poslovnici Fonda, kako bi izbjegli eventualne komplikacije i nesporazume, a proces vođenja upravnog postupka i ostvarivanje prava sveli na najkraći mogući rok”  dodaje se u saopštenju.

U Kulturnom centru Istočno Sarajevo  118 penzionera sa prebivalištem u Istočnom Novom Sarajevu potpisalo ugovor za banjsko liječenje.

Opština Istočno Novo Sarajevo podržala je 118 penzionera u banjskom liječenju uplativši im 50% od ukupne cijene u banjama širom Republike Srpske.

Pravo na banjsko liječenje imaju penzioneri sa prebivalištem u Istočnom Novom Sarajevu, a jedan od uslova je visina penzije, gdje prednost imaju oni koji primaju minimalne penzije.

Načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo, Jovan Katić, rekao je da je ova pomoć postala tradicionalna jer opština već drugu godinu zaredom finansira odlazak penzionera na banjska liječenja.

“Druženjem sa penzionerima došli smo do informacije da jedna od pomoći koja bi njima značila jeste da finansiramo ili sufinansiramo odlazak na banjska liječenja penzionera koji imaju prebivalište u Istočnom Novom Sarajevu. Mi smo prošle godine pokrenuli tu aktivnost i bilo je oko 100 prijavljenih penzionera koji su iskoristili popuste i sve što smo raspisali u javnom pozivu. Ove godine imamo 118 prijavljenih penzionera, iako mislim da je to nedovoljno jer imamo preko 3000 penzionera na teritoriji opštine Istočno Novo Sarajevo”  rekao je Katić.

Prema njegovim riječima, opština se trudila da informacija o sufinansiranju banjskog liječenja dođe do svih penzionera, kako bi se prijavio što veći broj, te da su na ovu aktivnost izdvojili nešto više od 50.000 KM.

(Izvor vijesti:Katera news)

Ove sezone Ilija Kovačević, začetnik proizvodnje jagoda u Turjaku, jedini u ovom potkozarskom kraju ima dobar rod, bez obzira na nepovoljne vremenske uslove.

Posjeduje 2.500 sadnica, a računa na rod od dvije tone. Ovogodišnja cijena jagode je sedam maraka. Ilija kaže da ima siguran plasman jer kupci dolaze na kućni prag.

“Prethodnih godina, kada sam imao veću proizvodnju, angažovao sam više berača. Sada sve radim samostalno, od sadnje do berbe, osim povremenog angažovanja jednog radnika”, kaže Ilija.

On je po proizvodnji jagode postao uzor u svome kraju.

Ostali mještani Turjaka bave se proizvodnjom povrća i voća, kaže naš sagovornik, jer je to tradicija koju ne napuštaju.

Karakteristično je da se Kovačević prvi u turjačkom kraju, prije više od jedne decenije, opredijelio za intenzivnu proizvodnju jagoda.

“Živio sam nekoliko godina u okolini Laktaša, među mještanima koji decenijama uspješno proizvode jagodu. Tamo svaka kuća ima bar dunum pod jagodama. Za mene je to bila nepoznata grana poljoprivrede, ali sam bio veoma znatiželjan i uporan da od njih naučim kako se proizvode jagode”, opisao nam je Ilija Kovačević svoja prva iskustva u ovoj djelatnosti.

Dobri rezultati vidljivi su na njegovom posjedu i ove godine.

“Znanje je najveći kapital. To sam shvatio već na početku jer bez stalnog praćenja stručnih dostignuća ne može se mnogo postići. Proizvodnja jagode davno me opčinila i to radim sa velikom ljubavlju, upornošću i strpljenjem”, kazao nam je Kovačević.

U potpunosti je ovladao tehnologijom, a više puta je nagrađivan na sajmovima jagodara u Slatini i drugim mjestima u regionu. On smatra da je Potkozarje veoma pogodno za ovu proizvodnju zato što je priroda darežljiva, te zdravija nego u ravničarskim krajevima.

“Moji jagodnjaci su visoko na obroncima Kozare, gotovo u divljini, gdje nema mnogo štetnika. Zasade tretiram protiv plemenjače i lisne uši, prije cvjetanja, a poslije toga uopšte ne upotrebljavam hemiju. Zato su jagode ovdje veoma zdrave, mirišu i slatke su. Parcele prekrivam slamom koja zadržava vlagu i štiti sadnice koje ne dotiču prljavo tlo”, opisuje Kovačević iskustva u ovoj proizvodnji.

Sočne plodove bere već petnaestak dana.

“Ove godine rod je umanjen zbog mraza i hladnoće, ali i svakodnevne kiše. Ipak, zadovoljan sam jer je umanjen rod nadomjestila povoljna cijena”, kaže ovaj proizvođač jagode.
Osim jagode, Ilija Kovačević proizvodi i luk, krompir, krastavac, svakojako povrće, voće, uzgaja stoku.

Svojim primjerom pokazuje da se na selu vrijednim rukama i dobrim planiranjem može mnogo proizvesti, a od svog rada lijepo živjeti. Ovaj vrijedni mještanin Turjaka je svoje njive koje su godinama bile zapuštene pretvorio u plodne i ogledne parcele.

Proizvodnja jagode poljoprivrednicima donosi prvi novac u sezoni. Zarada je dobra, a ulaganja nisu velika i vraćaju se već s punim rodom, za godinu dana, smatraju stručnjaci.

“Za jagodu su najpovoljniji položaji koji nisu izloženi vjetru i akumulaciji hladnog vazduha. Za rane sorte najbolji su južni predjeli, gdje se ne javljaju kasni proljetni mrazevi jer je tu ranije sazrijevanje za desetak dana nego na sjevernim predjelima”, kažu stručnjaci.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Postupak za ostvarivanje prava na starosnu ili invalidsku penziju u Srpskoj pokreće se na zahtjev osiguranika.

Postupak za ostvarivanje prava na porodičnu penziju pokreće se na zahtjev člana porodice umrlog osiguranika, odnosno člana porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije, saopštili su iz Fonda PIO Srpske.

“Zahtjev za ostvarivanje prava na penziju predaje se prema mjestu posljednjeg osiguranja u najbližu ooslovnicu Fonda, poštom ili posredstvom drugog nosioca osiguranja”, objašnjavaju u ovom fondu.

Za pokretanje zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju, potrebno je priložiti: izvod iz matične knjige rođenih, dokaz o prestanku osnova osiguranja, dokaz o penzijskom stažu i dokaz o ostvarenim platama, odnosno drugim osnovicama osiguranja.

“U zavisnosti od vrste prava koja se traži, zavisi i spisak potrebne dokumentacije, koji je ponuđen na samom obrascu zahtjeva. Ostavljena je mogućnost za proširenje tog spiska, kada se prema okolnostima u konkretnom slučaju ukaže potreba za tim”, kažu u Fondu PIO.

Podsjetimo, pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.

“Osiguranik koji nema navršenih 65 godina života, ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža. Osiguranik žena koja nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja”,saopštili su iz Fonda PIO.

U ovom fondu objašnjavaju i u kojim sve uslovima prestaje pravo na penziju.

“Pravo na penziju prestaje smrću korisnika, kada u toku korišćenja prestanu da postoje uslovi za ostvarivanje prava, kada se naknadno utvrdi da nisu postojali uslovi za ostvarivanje prava i na zahtjev korisnika”, poručuju iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Srpske.

U slučaju smrti, pravo na isplatu pogrebnih troškova za umrlog korisnika, koji se u narodu zovu posmrtnina, ima osoba koja je snosila pogrebne troškove, odnosno troškove sahrane.

(Izvor vijesti: srpskainfo)

Izložba slika Milice Jovandić biće otvorena u Kući Milanovića večeras u 19 časova, a kuriozitet ove izložbe jeste to što će se slike ove, slobodno možemo da kažemo, samouke umjetnice koja je u mladosti imala tek jednog mentora prvi put naći pred publikom u njenoj 73. godini.

Milica Jovandić je rođena u Slavonskoj Požegi 15. januara 1953. godine od majke Mirjane i oca Sime, a u Banjaluku se njena porodica, gdje je provela cijeli život, doselila kada je imala svega deset mjeseci.

Svojevremeno je bila učenica profesora Bekira Misirlića, koji je prenio na nju ljubav za slikarstvo, ali zbog određenih razloga nije nastavila tim putem, iako je željela.

Jovandićeva tvrdi da ju je njen poštovani profesor pozivao da uradi neke slike povodom otvaranja Galerije u staroj željezničkoj stanici, današnjem Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, ali da ni tada nije uspjela da se odazove.

“Bio je zemljotres 1969. godine pa su slike koje sam radila u počecima svog slikarstva, a neke od njih bile su i nagrađivane, ostale u ruševinama. Poslije toga sam sve zanemarila, jednostavno nisam htjela da imam slike u kući jer me to boljelo. Nisam čak ni na izložbe išla”, kazala je Milica Jovandić poručujući da je danas srećna jer je nakon više decenija pauze u njoj ponovo zapaljena stara buktinja slikarstva.

Komšije i unuci uticali da se vrati slikarstvu

“Jednog dana sam se probudila i rekla sebi: ‘Kreni’. Čak i Misirlić mi je dolazio u san s onim svojim riječima: ‘Dođi i radi, dobićeš sve’.

Kad sam odlučila, dobila sam podršku porodice, čak i od mojih bratanica koje žive u Francuskoj, Nevenke i Zorice. Želim da kažem da sam neizmjerno zahvalna profesoru Misirliću i profesorici i akademskoj slikarki Biljani Gavranović, koju sam slučajno srela.

Ona mi je svesrdno pružila ruku i podržala moju želju za prvom izložbom, koja će se upravo ostvariti”, kaže Milica Jovandić. Ona dodaje da joj je Biljana Gavranović otvorila široka vrata svog srca i svog doma.

“Vidjela je moje radove i rekla da su dobri. Od srca joj zahvaljujem, kao i mojoj porodici i prijateljima na podršci. Kad sam krenula sa radom privuklo me slikanje akrilikom, mada sam nešto malo radila sa ugljenom i grafitom, sa željom da krenem od zavičaja i naše porodične postojbine”, navela je Jovandič

Zašto slika motive prirodnih ljepota

“Mlađa kćerka mi se udala u Kostadinoviće, koji su iz Glamoča. Ja sam po ocu iz Kupresa, a po majci iz Slavonske Požege. Tamo sam i rođena, iako sam cijeli život provela u Banjaluci. Muž mi je iz Grahova. Zetova majka je takođe iz Preodca pa sam i to oslikala u čast i poštovanje za moju priju, koja je umrla”, priča umjetnica.

Nikad ne gleda nazad, samo naprijed

“Nastaviću da slikam prirodu. Mogu cijeli preostali život da radim slike planine Šator i krajolike oko njega, a da nijedna slika ne bude ista. Znate kako pjesnik opjevava svoj rodni kraj, pa tako i moja malenkost želi da oslikava te krajeve za koje sam emotivno veoma vezana”, poručuje Jovandićeva.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Onaj ko ne zavoli pčelu i rad sa pčelama ne može biti pčelar, rekao je predsjednik Društva pčelara iz Novog Grada Miloš Odžić.

Odžić se pčelarstvom bavi više od 30 godina, a svemu tome ga je privuklo počelo jer je bio fasciniran organizacijom pčelinjih društava.

“Jednostavno sam se zaljubio i baviću se pčelarstvom sve dok budem mogao”, rekao je Odžić i dodao da bez ljubavi prema pčelama i spremnosti da se o njima brine nema ni pčelara.

Prema njegovim riječima, pčele su ljudima, osim meda, podarile i polenov prah, propolis, matičnu mliječ, vosak.

Za med je rekao da su naučne diskusije ukazale da nema rok trajanja, ukoliko je pravilno uzet, a to je ako se vrca iz košnica kada bude zreo, da mu je vlažnost veća od 17 odsto.

“Uzeti med treba da se skladišti u odgovarajuće posude, čuva na odgovarajućoj temperaturi u adekvatnoj prostoriji”, objasnio je Odžić.

Bagrem prva ispaša

On je ukazao i da su trenutno vremenske prilike zbog niske temperature vazduha, posebno tokom noći, nepovoljne za pčelinja društva.

“U maju pčelari očekuju prvu ozbiljniju pčelinju pašu bagremovu. Međutim, posljednjih godina, zbog vremenskih prilika mala je korist od bagrema. Ove godine i ono što je iscvjetalo zbog niske temperature ne medi”, rekao je Odžić.

Pčelarima je preporučio da u ovoj situaciji kontrolišu pčelinja društva i spriječe rojenje koje se javlja kad su pčelinje zajednice u punom razvoju, a nemaju dovoljno hrane.

Istakao je da je to težak i kompleksan posao jer je danas pčelarstvo drugačije nego prije petnaestak godina, te članovima uvijek sugeriše da se edukuju, da se mijenja tehnologija pčelarstva zbog promjene vremenskih prilika.

Komercijalno tek preko 100 košnica

Odžić je dodao da je u nekoliko proteklih godina zbog vremenskih prilika nepovoljnih za pčelarstvo rentabilnost došla na najniži nivo.

Za ekonomsku dobit pčelari treba da imaju više od 100 košnica i da se samo time bave, a sve ostalo je, kaže Odžić, hobi.

Ocić od prije nekoliko godina u pčelinjaku ima i api komoru za inhalaciju vazduhom iz pčelinje košnice. U ovaj posao se upustio iz znatiželje.

“Od api komore ne očekujem materijalnu korist. Vazduh koji udišemo u api komori obogaćen je sastojcima koji pčele donose direktno iz prirode i veoma je koristan”, rekao je Odžić.

Društvo pčelara u Novom Gradu radi duže od 20 godina i trenutno ima 40 članova, uglavnom starijih, a Odžić nastoji da animira mlade.

“Ako ima dobrog mentora, onaj ko se odluči baviti pčelarstvom može mnogo naučiti. Uporan rad, edukacija i komunikacija sa pčelarima daju rezultate”, poručio je Odžić.

Udruženje penzionera Grada Laktaši produžilo je Javni oglas do petka 23. maja za prijavu penzionera za banjska liječenja.

Ovu aktivnosti Grad Laktaši sufinansiraju sa 50 posto troška ukupnih ponuda koje su stigle iz četiri banje u Republici Srpskoj.

Banjska liječenja i rehabilitacija se može obavljati u Banji Vrućica, zatim Banji Mlječanica, Banji Kulaši i Banji Dvorovi u Bijeljini.

“Pravo na banjska liječenja i rehabilitaciju imaju penzioneri čalnovi Udruženja u trajanjnu od deset dana koji imaju prebivalište na području Grada Laktaši, a nisu išli u banje zadnjih pet godina i nemaju penzije veće od 1.300 KM”, piše u javnom pozivu.

Kada je riječ o cijenama, boravak u Banji Vrućica košta 770 KM s tim da Grad plaća 385 KM, a cijena u Mlječanici iznosi 700 KM s tim da grad sufinansira sa 350 KM. Najskuplja je Banja Kulaši gdje borava košta 1.030 KM, a Grad će platii 50 posto ili 515 KM dok boravak u Banji Dvorovi košta 750 KM, a u tom slučaju Grad plaća 375 KM.