Udruženje penzionera iz Šamca obilježilo tri decenije rada

Udruženje penzionera Šamac  obilježilo je tri decenije rada.  Tim povodom dodijelili su zahvalnice, pohvale i plakete pojedinicima i institucijama koji ih pomažu.

Jedan od dobitnika plakete je i Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.

Plakete su uručene i Opštinskoj upravi Šamac, Udruženju penzionera Republike Srpske, te predsjedniku šamačkog Udruženja penzionera Ljubomiru Čordaševiću.

Čordašević je rekaoda u Šamcu ima 2.400 penzionera, a 1.700 je učlanjeno u Udruženje.

“Opštinska uprava Šamac za Udruženje na godišnjem nivou izdvaja 12.000 KM, plus 8.000 KM za rekreativni život penzionera”, naveo je Čordašević.

Rukovodilac dobojske Filijale Fonda PIO Vedrana Ivanović rekla je da imaju odličnu saradnju sa šamačkim penzionerskim Udruženjem. Naglasila je da je Fond PIO stalno na usluzi penzionerima.

Predsjednik Skupštine opštine Šamac Simo Varadinović rekao je da Opštinska uprava redovno podržava penzionere.

Rekao je i da su bili partneri u nizu projekata, među kojima je i “Starenje i zdravlje”, izrada strategije za lica treće dobi, te instaliranje teretane na otvorenom.

Svečanost je održana u kinu, a upotpunili su je i nastupi kulturno-umjetničkih društava iz Krepšića i Šamca.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri Doboja organizovali izlet u manastir Liplje

Udruženje penzionera grada Doboja organizovalo je jednodnevni izlet za svoje članove.

Radi se o realizaciji redovnih programskih aktivnosti. Izleti se organizuju unazad desetak godina.

Ovaj put, oko 60 penzionera, članova Udruženja posjetilo je manastir Liplje, piše Dobojski info.

Iguman manastira Dositej, penzionere je upoznao o nastaknu manastarija i njegovom istorijskom značaju. Tokom obilaska manastira bilo je riječi i o razaranju i obnovi ove srednjovjekovne svetinje.

Druženje penzionera nastavljeno je na lokalitetu Hajdučke vode. Ta vazdušna banja bila je idealna za šetnju i odmor.

Nakon Hajdučkih voda, penzioneri su posjetili i Banju Vrućicu. I tu su glavne aktivnosti bile šetnja i odmor. Pojedini su obišli i banjski kompleks, a nakon kraće šetnje odmor zatražili uz kafu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri Šamca obilježavaju 30 godina rada

Udruženje penzionera Šamca obilježiće 30 godina rada.

Manifestacija će se obilježiti 1. oktobra na Međunaordni dan starih osoba.

Tim povodom biće održana i prigodna manifestacija, odnosno izložba. Na izložbi će se prikazati rad 30 godina Udruženja penzionera ove opštine.

Izložba će obuhvatiti fotografije i dokumente o višegodišnjem djelovanju i podršci penzionerima u Šamcu.

Predsjednik Udruženja penzionera LJubomir Čordašević rekao je da pripremaju fotografije, dokumente i uspomene koje svjedoče o radu i okupljanjima najstarije populacije ove opštine.

Možda vas interesuje i ovo:

Penzioneri Šamca sumirali rad: Sloga i jasni planovi za budućnost

“Ovaj dan ćemo obilježiti zajedničkim okupljanjem penzionera sa područja cijele opštine. Očekujem dolazak predstavnika Udruženja penzionera Srpske i Fonda penzijsko-invalidske zaštite Republike Srpske, kao i lokalne zajednice”, rekao je Čordašević.

Na šamačkom području ima više od 2.500 penzionera, od kojih je oko 1.700 uključeno u Udruženje.

Udruženje je za prvih šest mjeseci za različite vidove pomoći i za brigu o starima izdvojilo oko 24.000 KM, kroz banjsku rehabilitaciju pomoć je dobilo 48 penzionera, 42 uz finansiranje Vlade Republike Srpske, dok je većem broju penzionera omogućena i banjska rehabilitacija putem beskamatnog kredita.

Podijeli tekst sa drugima na:

U kojoj evropskoj zemlji penzioneri najduže primaju penziju?

Starosna granica za penzionisanje u Evropi sve je viša, jer ljudi danas žive duže. Ipak, među evropskim zemljama postoje velike razlike u tome koliko dugo ljudi nakon odlaska u penziju primaju penziju.

Prema podacima OECD-a i Eurostata za 2024. godinu, muškarci u Evropskoj uniji nakon penzionisanja u prosjeku žive još 18,4 godine. Žene u prosjeku žive još 21,8 godinu.

Podaci pokazuju da se dužina perioda provedenog u penziji značajno razlikuje od zemlje do zemlje.

Najduže u penziji muškarci su u Turskoj

Kada se posmatraju evropske zemlje obuhvaćene istraživanjem, muškarci u Turskoj mogu očekivati da će nakon penzionisanja primati penziju čak 27,3 godine.

U Evropskoj uniji najduže u penziji provode muškarci u Luksemburgu, gdje se očekuje da će penziju primati oko 22 godine.

Više od 20 godina u penziji u prosjeku provode i muškarci u Grčkoj, Francuskoj, Sloveniji, Švicarskoj i Malti.

U Grčkoj je prosjek 21 godina, u Francuskoj i Sloveniji po 20,7 godina, u Švicarskoj 20,4, a na Malti 20,2 godine.

Iznad prosjeka Evropske unije su i Kipar, Švedska, Portugal, Belgija, Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Austrija i Finska.

S druge strane, najmanje godina u penziji muškarci provode u Bugarskoj i Mađarskoj, gdje je prosjek 14,7 godina. Manje od 16 godina u penziji provode i muškarci u Latviji, Rumuniji i Litvaniji.

Njemačka među velikim evropskim zemljama ima jedan od kraćih perioda provedenih u penziji. Tamo muškarci u prosjeku primaju penziju oko 17,3 godine.

Žene u prosjeku duže primaju penziju

Razlika između muškaraca i žena posebno je vidljiva kada se posmatra očekivano vrijeme provedeno u penziji.

Žene u Evropskoj uniji u prosjeku mogu očekivati da će nakon penzionisanja primati penziju 21,8 godina. To je 3,4 godine duže nego kod muškaraca.

I kod žena je Turska na vrhu. Tamo se očekuje da će žene u prosjeku provesti čak 34,5 godine u penziji.

U Luksemburgu žene također provode više od 25 godina u penziji.

Više od 22 godine u penziji očekuje se za žene u Sloveniji, Grčkoj, Francuskoj, Španiji, Švicarskoj, Malti, Italiji, Portugalu, Kipru i Finskoj.

Najkraći period u penziji među ženama zabilježen je u Mađarskoj, gdje iznosi 18,6 godina.

Manje od 20 godina u prosjeku provode i žene u Bugarskoj, Rumuniji, Holandiji, Hrvatskoj, Danskoj, Latviji i Islandu.

Koliko godina nakon penzionisanja ljudi žive?

Prema podacima za 2024. godinu, prosječna starosna granica za penzionisanje u Evropskoj uniji iznosi 64,7 godina za muškarce i 64 godine za žene.

Muškarci u EU u prosjeku mogu očekivati da će živjeti do 83,1 godine, dok je očekivani životni vijek žena 85,8 godina.

Upravo zbog toga žene u prosjeku duže primaju penziju. One žive duže, iako se starosna granica za penzionisanje među zemljama razlikuje.

Važno je, međutim, napomenuti da starosna granica za penzionisanje ne znači uvijek da osoba tada zaista prestaje raditi.

Neki ljudi nastavljaju raditi i nakon što steknu pravo na penziju, dok drugi prestaju raditi ranije.

Zanimljiv primjer je Turska

Turska je posebno zanimljiva zbog veoma niske zakonske starosne granice za penzionisanje.

Prema podacima za 2024. godinu, muškarci u Turskoj mogu otići u penziju sa 52 godine, a žene sa 49 godina.

Zbog toga se na prvi pogled čini da Turci najduže primaju penziju.

Međutim, prosječna dob u kojoj ljudi zaista prestaju raditi mnogo je viša. Muškarci u prosjeku izlaze s tržišta rada sa 60,8 godina, a žene sa 60,5 godina.

Kada se računa od stvarne dobi prestanka rada, očekivani period u penziji u Turskoj iznosi oko 18,2 godine za muškarce i 22,6 godina za žene.

To pokazuje zašto samo podatak o zakonskoj starosnoj granici za penzionisanje nije dovoljan da bi se vidjelo koliko dugo ljudi zaista provode u penziji.

Žene u prosjeku primaju manje penzije

Postoji još jedna važna razlika između muškaraca i žena.

Iako žene u prosjeku duže žive i duže primaju penziju, njihove penzije su često manje.

Prema podacima OECD-a, žene u zemljama članicama ove organizacije u prosjeku primaju oko 23 odsto manju penziju od muškaraca.

U Ujedinjenom Kraljevstvu razlika je još veća i iznosi oko 37 odsto.

Koliko dugo će neko primati penziju zavisi od više faktora, među kojima su starosna granica za penzionisanje, očekivani životni vijek i stvarna dob u kojoj osoba prestaje raditi.

Kako piše Euronews Business, upravo zbog velikih razlika među evropskim zemljama nije dovoljno posmatrati samo zakonsku starosnu granicu za penzionisanje. Važno je uzeti u obzir i koliko dugo ljudi nakon toga mogu očekivati da će živjeti.

Podijeli tekst sa drugima na:

Slavko Rosić pobjednik Šahovskog prvenstva penzionera

Slavko Rosić iz Brčkog osvojio je prvo mjesto na 25. Šahovskom prvenstvu penzionera Republike Srpske održanom u Tesliću.

Drugo mjesto osvojio je Lazar Stavnjak iz Čajniča, a treće Zoran Šešlija iz Brčkog, koji su, osim diplome, osvojili pehar i novčanu nagradu.

Najljepšu partiju odigrao je Nenad Latinčić iz Gradiške.

Nagrade i diplome uručio je direktor Fonda PIO Republike Srpske Mladen Milić, kome je uručena zahvalnica za dugogodišnju podršku organizaciji turnira.

Završni šahovski turnir Udruženja penzionera Republike Srpske okupio je 121 takmičara.

Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske Ratko Trifunović zadovoljan je fer i korektnim takmičenjem ovogodišnjih učesnika.

On je, osim takmičarskog dijela, ukazao i na važnost trodnevnog druženja u prijatnoj atmosferi Banje Vrućice kod Teslića.

Generalni pokrovitelj 25. Šahovskog prvenstva penzionera Republike Srpske bio je premijer Srpske Savo Minić, a turnir je 14. septembra otvorio potpredsjednik Vlade Alen Šeranić koji je i simbolično povukao prvi šahovski potez.

Turnir je održan u hotelu “Kardijal” u Tesliću.

Podijeli tekst sa drugima na:

Održan “Koncert za sva vremena” za penzionere i njihove prijatelje

“Koncert za sva vremena”, održan je juče u Bijeljini. Koncert je poklon penzionerima i njihovim prijateljima, a organizovao ga je  Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske i bijeljinsko udruženje penzionera.

Na koncertu u Centru za kulturu nastupili su članovi Srpskog kulturno-umjetničkog društva “Semberija” iz Bijeljine svih uzrasta.

Direktor Fonda Mladen Milić rekao je da je ovo prvi od tri planirana poklon-koncerta penzionerima. Cilj je obogaćivanja njihovog kulturnog života, uz brigu o zdravlju i besplatne specijalističke preglede koje Fond sprovodi od maja.

“Interesovanje penzionera za koncert je veliko, a obradovali su se što i na ovaj način mislimo o njima”, rekao je Milić.

Direktor Fonda je najavio kontinuitet besplatnih specijalističkih pregleda za penzionere. Oni će se raditi u saradnji sa bijeljinskom bolnicom i Domom zdravlja. Takođe, najavio je i aktivnosti koje će obogatiti njihov kulturni život.

“Već za sedam dana biće održan u dva termina koncert `Pjesma za sva vremena`. Na njemu će se izvoditi pjesme različitih izvođača iz 70-ih i prve polovine 80-ih godina”, naveo je Milić.

On je dodao da će to biti prilika da se penzioneri vrate nekih 40 ili 50 godina unazad i da se druže sa popularnim izvođačima.

Milić je rekao da u Bijeljini živi 17.200 penzionera penzijskog fonda Republike Srpske.

Podijeli tekst sa drugima na:

Otvoreno 25. prvenstvo penzionera u Šahu

Šahovsko prvenstvo penzionera 25. po redu otvoreno je juče u Tesliću.

Prvenstvo je otvorio Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite koji je rekao da penzioneri imaju podršku Vlade.

Šeranić je rekao da se briga o penzionerima ogleda u redovnom i vanrednom usklađivanju iznosa penzija, jednokratnim novčanim isplatama, kao i banjskom liječenju.

On je istakao da Vlada Srpske, koja je i generalni pokrovitelj trodnevnog šahovskog turnira, ima odličnu saradnju sa Udruženjem penzionera Republike Srpske.

Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske Ratko Trifunović rekao je da na turniru, koji će trajati do srijede, 16. septembra, učestvuje 121 takmičar.

On je zahvalio Vladi Republike Srpske na pokroviteljstvu.

Govoreći o položaju penzionera, istakao je da iznos penzija prati inflatorna i druga kretanja. Podsjetio je na januarsko redovno usklađivanje od 6,45 odsto i nedavno vanredno od 3,55 odsto. Takođe, naglasio je i značaj jednokratne novčane pomoći.

Direktor Fonda za penzijsko-invalidsko osiguranje Republike Srpske Mladen Milić poručio je da Vlada svoje obaveze prema penzionerima isplaćuje na osnovu realnih parametara i sa dovoljno sredstava.

On je naveo da su u posljednjih 12 godina penzije usklađene 25 puta. Od toga je 10 puta redovno godišnje usklađivanje, te 15 puta vanredno.

“Od januara nas očekuje novo redovno godišnje usklađivanje penzija. Za mjesec ili dva znaćemo preliminarno koliko bi to procenata okvirno bilo”, najavio je Milić.

Takmičenje se održava u hotelu “Kardijal”.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzionisani profesor: Djeca su nekad mnogo više pjevala (VIDEO)

Iako je već dvije decenije u penziji, profesor muzičke kulture Ismet Katardžić (83) i danas s posebnom toplinom govori o godinama provedenim u prosvjeti.

Učionice, učenici i muzika ostali su važan dio njegovog života.

Njegov prosvjetni put počeo je u nekadašnjoj Učiteljskoj školi “Radmilo Stefanović” u Prijedoru. Nakon Gimnazije u Derventi završio je Pedagošku akademiju – muzički odsjek u Sarajevu, a potom se dodatno školovao na Muzičkoj akademiji u Beogradu.

“Prva moja škola bila je upravo Učiteljska škola “Radmilo Stefanović”. Bilo mi je teško kao početniku, ali sam vidio da me učenici prihvataju i da mogu da im dam ono što sam tada znao o muzici. Oni su to lijepo usvajali i to su bili pravi đaci”, prisjeća se Katardžić.

Iz tog vremena pamti i jednu simpatičnu anegdotu. Na prijemnom ispitu učenici su morali nešto otpjevati kako bi se procijenila njihova muzikalnost. Jedna djevojčica nikako nije htjela da zapjeva.

“Kažem joj: “Pa ideš u školu, kiša pada, ti nekad pjevušiš.” Ona kaže: “Ne pjevam ni tada.” Pitam je što, a ona kaže: “Blizu škole mi je kuća.” To mi je ostalo u sjećanju”, priča profesor Katardžić, a piše Kozarski vijesnik.

Djeca prije mnogo više pjevala

Smatra da su djeca tada bila muzikalna, jer se mnogo više pjevalo i u osnovnim školama, pa su učenici naviku i ljubav prema muzici donosili u srednju školu. Nakon ukidanja Učiteljske škole prešao je u Gimnaziju, a radio je i u drugim srednjim školama u Prijedoru. Prije penzionisanja bio je profesor u Muzičkoj školi “Savo Balaban”.

Istovremeno je gotovo tri decenije bio posvećen horskoj muzici. Mješoviti hor SKUD-a „Dr Mladen Stojanović“ vodio je 27 godina, osvajajući brojna republička i savezna priznanja. Sa horom je nastupao i na televizijama Beograd, Sarajevo i Zagreb. Posebno pamti nastup hora u čuvenoj putopisnoj emisiji „Karavan“, autora Milana Kovačevića, novinara, scenariste i reditelja Televizije Beograd.

Katardžić sa sjetom govori o vremenu kada je muzika imala više prostora u obrazovanju. Današnje školstvo često uporedi sa nekadašnjim, u kojem je on radio.

“Nekoliko puta sam rekao da bez Učiteljske škole nema učitelja. Tadašnje obrazovanje budućih učitelja bilo je ozbiljnije i temeljnije”, kaže profesor.

Ipak, najljepše govori o svojim učenicima. Redovan je na susretu bivših učenika nekadašnje Učiteljske škole “Radmilo Stefanović”, a ni ove godine neće izostati. Šesti susret je u subotu, 12. septembra, od 18.00 časova u Ugostiteljsko-ekonomskoj školi u Prijedoru.

“To mi znači mnogo, jer bez druženja, ja bih rekao, nema ni dobrog života. Danas se ljudi sve više razdvajaju, a moji nekadašnji učenici upravo čine ono čime smo mi počeli – zajedništvo. Samo zajedništvom nam svima može biti bolje”, poručuje Katardžić.

Nekadašnjim učenicima želi da nastave njegovati susrete, jer se tako čuvaju uspomene na prošla vremena, ali i gradi pogled prema budućnosti.

Podijeli tekst sa drugima na:

Počelo korištenje turističkih vaučera: 100 KM za smještaj u Srpskoj

Turistički vaučeri u Republici Srpskoj u vrijednosti od 100 KM za smještaj u ugostiteljskim objektima počeli su se koristiti od danas , saopšteno je iz Ministarstvo trgovine i turizma.

Ovim vaučerima građanima su subvencionisani troškovi usluge smještaja (noćenje sa doručkom).

Pravo na turistički vaučer ostvaruje svaki punoljetni građanin Republike Srpske. Pravo ima i građanin sa prebivalištem u Brčko distriktu koji posjeduje državljanstvo Srpske.

“Vaučer se može koristiti za plaćanje usluge smještaja van mjesta prebivališta korisnika. To je moguće za najmanje dva noćenja zaredom za jednog korisnika. Odnosno najmanje tri noćenja zaredom kada vaučer koriste dva korisnika”, pojašnjava se u saopštenju.

Možda vas interesuje i ovo:

Turistički vaučeri ponovo aktuelni u Republici Srpskoj

U projekat je trenutno uključeno 30 privrednih subjekata. Od toga 27 ugostiteljskih objekata za smještaj i tri turističke agencije, a spisak će se redovno ažurirati u skladu sa pristizanjem novih prijava tokom cijelog perioda trajanja projekta.

Prijava za turistički vaučer obavlja se direktnim obraćanjem ugostitelju ili turističkoj agenciji koji učestvuju u projektu.

Sve informacije o projektu, uslovima korištenja, kao i ažurirani spisak ugostiteljskih objekata i turističkih agencija dostupni su na zvaničnoj internet stranici Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske.

Projekat turističkih vaučera traje od 7. septembra do 30. novembra.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kamion vozi i u osmoj deceniji, prešao 5,5 miliona kilometara

Kamion je druga kuća za Petra Božića (74) iz Maglajana kod Laktaša. Za volanom moćnih teretnjaka proveo je radni vijek i još dvije i po decenije.
Njegova računica je jasna, a ljubav prema ovom poslu neograničena.

“Kamion sam vozio do penzionisanja i nastavio poslije penzionisanja. Zdrav sam, dobro vidim, još bolje čujem, ljekarski nalazi su mi savršeni. Zato sam i sada, u osmoj deceniji, u punoj radnoj kondiciji. Prevozim šljunak, pijesak, asfalt”, pohvalio nam se Božić.

Vozački ispit položio je 1970. godine, a dvije godine kasnije zadužio kamion u “Vrbasu” u Jajcu. Dok u Miljevićima, u Potkozarju, na avgustovskoj vrelini čeka red da iskipa asfaltnu masu, nastavlja priču:

“Radio sam na svim kontinentima, gdje god je bila potreba firmi u kojima sam bio zaposlen. Dvije godine bio sam u Iranu, tri u Iraku, onda u Jugoslaviji, Austriji, Njemačkoj, Španiji… Prešao sam pola svijeta i cijelu Evropu. Bez navigacije. Bez mobilnog telefona. Koristio sam samo geografske karte, a opet nisam imao udes niti problem u snalaženju, u dalekom i nepoznatom svijetu.”

Prešao 5,5 miliona kilometara

Prema Perinoj računici, prešao je pet i po miliona kilometara. Nakon milion kilometara dobio je zlatnu značku “Mercedesa”, a zlatni ručni sat, dar istog proizvođača, poslije dva miliona pređenih kilometara bez udesa i kvarova. Ukoliko nastavi istim tempom, njegov penzionerski staž uskoro će dostići radni.

“Kada mi se u mislima putevi zapletu, rješenje sam pronalazio na geografskim kartama. Nikuda nisam putovao bez atlasa, kojih sam nebrojeno potrošio, kao i pasoša ispunjenih pečatima granica i država. Uvijek sam se dobro snalazio, strpljivo vozio, čuvao i sebe i druge učesnike u saobraćaju”, objašnjava Božić svoju vozačku logiku koje se ni sada ne odriče.

Pero Božić, koji se još nije oprostio od vožnje i kamiona, niti uskoro to planira jer ga zdravlje služi, a volja za poslom ne popušta, o kamionu, drumovima, radilištima i gradilištima priča sa velikom strašću. Kaže da u dugoj vozačkoj praksi nije razbio ni retrovizor niti počinio prekršaj.

Teškim kamionima upravlja duže od 50 godina. Prevozio je svakojaku robu, a posljednjih godina najviše građevinski materijal.

“Nekada sam bio zaposlen u ‘Vrbasu’ iz Jajca, a nakon rata nastavio raditi u ‘Hidrokopu’ u Laktašima. Tu sam i sada, bez obzira na moj penzionerski status. Njima su potrebni vozači, a ja se osjećam sposobnim i srećnim što sam u kolektivu koji u mene ima povjerenje”.

Uspomene iz Jajca

Za Jajce, kao i za Lijevče, vežu ga lijepe uspomene. To je grad njegove mladosti:

“U Jajcu sam se oženio, stekao porodicu, izgradio kuću… Moja supruga Mira je rođena u tome lijepom gradu na plivskim vodopadima.

Za mentalno zdravlje, teoretiše Petar, povremeno pomjerajući kamion sa kojeg se puši vrela asfaltna masa, zaslužna je porodična harmonija, njegovi potomci, unučad i drugi ukućani.

“Zadovoljan sam, srećan u porodičnom krugu i među kolegama koji me uvažavaju. Meni je život ispunjen lijepim trenucima, vječiti sam optimista. Davno sam naučio da čovjek treba da bude srećan i kada ima malo, da treba da bude skroman”, povjerio nam se Božić, kojeg ne prolazi strast prema kamionima, kao da je na početku radnog vijeka.

Najbrži penzioner u Lijevču

Poslije radne smjene održava kondiciju fizičkim aktivnostima, stalnim vježbanjem… Pohvalio nam se da redovno trči i pravi sklekove, čak 50 dnevno. Za sebe kaže da je najbrži djed i penzioner u Lijevče polju, i to u dvije kategorije – za volanom i na atletskoj stazi.

“Pero, istresaj asfalt”, povikaše njegove radne kolege. On dodade gas. Tako se završi naš razgovor, pišu Nezavisne novine.

Podijeli tekst sa drugima na: