Zabava | Penzionerski centar

Vitalan penzioner: Profesor aktivan i u devetoj deceniji života

11.05.2026.10.05.2026.. by Sandra Vukić

U vremenu kada mnogi već odavno uspore ritam života, profesor srpskog jezika i književnosti u penziji Ratko Joveš (82), pokazuje da vitalnost ne poznaje godine.

U devetoj deceniji života i dalјe je fizički aktivan. Vezan za tradiciju i obećanje koje je dao još kao dječak. Ratko se zavjetovao roditelјima da će uvijek obilaziti i obrađivati porodično imanje u Petrovom Gaju.

“Kao gimnazijalac sam shvatio da je moja misija da pomognem svojoj porodici i da im obezbijedim bolјe uslove za život. Moj otac je radio svega 10 godina, nije imao penziju. Moji roditelјi nisu imali primanja. Živjeli smo od onog što sami proizvedemo. Ja sam kod komšije sedam dana gazio zemlјu za ciglu koju je on pekao da bih sebi kupio hlače. To me nije obeshrabrilo, ali sam znao da ako završim školu, da su meni sva vrata otvorena. Tako je i bilo”, priča Ratko, a prenosi Kozarski vijesnik.

Voćnjaku posvećuje posebnu pažnju

Školovao se Ratko i zaposlio kao profesor, ali je često, nakon što napusti učionicu, zavrtao rukave i odlazio da radi na porodičnom imanju.

Danas, na tom istom imanju prostiru se usjevi pšenice i raži, ali i stari voćnjak kojem Ratko posvećuje posebnu pažnju. Voćnjak obnavlјa strplјivo i temelјno, vjerujući da svako stablo nosi dio porodične istorije. Uz to, posjeduje i kombajn iz 1983. godine.

“Kada završim sa nastavom, dođem ovdje, uđem u traktor i na njivu. Tri traktora sam imao, radio sam i drugima i zarađivao. Mogao sam raditi i po danu i po noći, jer sam imao sve uslove za to. Tada sam imao bolјe grijanje i hlađenje u traktoru, nego u mercedesu. Tako sam to održavao, a to je moj otac jako volio. Kada sam kupio kombajn, samo jedan čovjek u selu ga je imao, a svaka kuća je sijala žito”, priča Ratko.

Košenje trave donosi mu mir

Posebnu vrijednost imanju daje stara rodna kuća i ambar iz 1856. godine, sagrađen iste godine kada je rođen Nikola Tesla. Ovi objekti nisu samo građevine, već svjedoci vremena i trajanja, koje Ratko brižno čuva od zaborava.

Ipak, među svim poslovima, jedan mu je posebno drag. Košenje trave, kaže, donosi mu poseban mir i zadovolјstvo. Uređeno dvorište za njega nije samo pitanje estetike, već i priprema za najdraže trenutke. Dolazak djece i unučadi za Svetog Iliju. Tada imanje ponovo oživi u punom smislu.

“Ponosan sam otac četvoro djece i četvoro unučadi. Ja ovdje kosim deset puta, da bi oni došli za Svetog Iliju, da se okupimo na našem imanju. Srećan sam zbog toga, barem se nadamo jedni drugima, da se vidimo i da uživamo zajedno”, kaže Ratko.

U zdravom tijelu zdrav duh

Ratko Joveš svoj život vodi jednostavnom, ali snažnom filozofijom, sažetom u latinskoj izreci: „Mens sana in corpore sano“ – „Zdrav duh u zdravom tijelu“. Nјegov primjer pokazuje da ta misao nije samo fraza, već način života koji donosi dugovječnost, snagu i unutrašnji mir.

U vremenu brzine i zaborava, priča Ratka Joveša podsjeća na vrijednosti koje ne blijede. Porodicu, rad i datu riječ koja traje cijeli život.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ima 100 godina, a trči, vozi auto, pčelari i čita bez naočala

09.05.2026. by Sandra Vukić

Dok mnogi u poznim godinama vode bitku sa zdravljem, Slavko Pantić iz Usoraca kod Oštre Luke juče je na skroman način obilježio nevjerovatan jubilej – 100. rođendan.

Ovaj vitalni starac, rođen 7. maja 1926. godine, i dalje vozi automobil, svakodnevno trči, bavi se pčelarstvom i bez naočala čita i piše.

Pravu proslavu, kaže, porodica tek sprema.

“Djeca su odlučila da se svi okupe za desetak dana pa ćemo onda obilježiti kako dolikuje jednom stogodišnjaku”, priča Slavko kroz osmijeh.

Njegova životna priča djeluje gotovo nestvarno. Rođen je u hercegovačkom selu Prigrađani, nedaleko od Mostara, a životni put ga je preko Ljubuškog i Sanskog Mosta doveo u Oštru Luku, gdje se 1969. godine nastanio u Usorcima.

“Bio sam lugar u Ljubuškom, ali je tamo u jednom periodu bilo viška lugara pa sam 1960. prebačen u Sanski Most. U Oštru Luku sam došao 1969. godine a penzionisan sam davne 1990.”, prisjeća se Slavko.

Sa prvom suprugom Marom, koja je preminula 1995. godine, dobio je troje djece, dva sina i kćerku, a danas ima sedmoro unučadi i čak 13 praunučadi.

Iako je zakoračio u drugi vijek života, ljekara gotovo da i ne posjećuje.

“Nikad nisam pio alkohol. Probao jednom i vidio da mi ne godi. Nikad nisam zapalio cigaretu. Čovjek mora paziti šta jede i pije i mora se kretati. Većina sama sebi skrati život”. govori Slavko jednostavno, kao da otkriva najveću životnu tajnu.

A kretanja mu, očigledno, ne manjka.

“Svaki dan lagano trčim kilometar do dva. Ne volim da sjedim. Uvijek nešto radim i to me održava”, kaže ovaj vitalni Hercegovac za “InfoPrijedor”.

Posebnu ljubav cijeli život gaji prema pčelarstvu.

Nekad imao 40 društava, danas samo tri košnice

“Otac je pčelario pa sam i ja zavolio pčele. Nekad sam imao 40 društava i znao proizvesti tonu meda u sezoni. Sad imam samo tri društva, ali ne odustajem”, priča Slavko.

Stogodišnjak posebnu ljubav gaji prema pčelama

Da godine za njega očigledno predstavljaju samo broj potvrđuje i činjenica da je ove godine u Banjaluci učestvovao na sajmu inovacija INOST sa svojim patentom “dupla ladica u košnici”, gdje je proglašen i za najstarijeg inovatora i pčelara.

Ni tu nije kraj njegovim nevjerovatnim aktivnostima

Vikluje motore i u stotoj

Slavko i danas vikluje elektromotore za brusilice i bušilice, a tvrdi da najtanju žicu vidi bez ikakvih problema i bez naočara.

Vikluje motore i u stotoj godini

“Vozim bez naočara i nikad brzo, između 60 i 80 na sat. Za 60 godina vožnje nisam imao ni najmanje ‘kvrcanje’. Auto u mojim godinama nije luksuz nego potreba”, kaže Slavko.

Ide i na produženje vozačke dozvole.

“Tražiću da mi vozačku produže na pet godina”

Stogodišnjak vozi automobil

“Sve testove prođem bez problema. Doktori se čude što vozim bez naočala. Sad ću ih zamoliti da mi vozačku ne produže samo na dvije godine. To brzo prođe. Neka bude pet ili bar tri”, govori kroz smijeh.

Možda vas zanima i ovo:

Koliko stogodišnjaka živi u BiH?

Ipak, iza njegove vitalnosti krije se i jedna tiha životna rana. Smrt prve supruge teško je podnio.

“Samoća je gora od tamnice. Bio sam sam jedno vrijeme i to mi je bio najteži period života”, priznaje Slavko.

A onda je 1996. godine upoznao Miru, danas njegovu najveću podršku i saputnika kroz starost.

“Najvažnije je imati dobrog druga pored sebe. Kad čovjek ostari, to je pravo bogatstvo. Ne znam šta bih bez nje”, kaže Slavko gledajući Miru, koja je od njega mlađa 13 godina.

Mira se samo smješka.

“Lijepo se slažemo. Stari smo i moramo se lijepo dogovarati i slagati”, kaže ona.

I dok mnogi sa nevjericom slušaju njegovu priču, Slavko Pantić u stotoj godini života i dalje prkosi vremenu – mirno, skromno i sa osmijehom čovjeka koji očigledno zna kako se živi dugo i kvalitetno.

Podijeli tekst sa drugima na:

Iz Vlasenice u banju idu 44 penzionera

05.05.2026. by Sandra Vukić

Besplatna banjska rehabilitacija obezbijeđena je za 44 člana Udruženja penzionera Vlasenica, zahvaljujući podršci Vlade, rekao je predsjednik Udruženja Milanko Šargić.

Šargić je naveo da je ove godine besplatno u banju ide 11 penzionera više nego lani.

Predviđeno je da u Banji Dvorovi boravi 16 penzionera, u Višegradu 15, u Tesliću devet, u Kulašima tri, a u Termama Laktaši jedan.

Možda vas interesuje i ovo:

Od Vlade Srpske za banjsko liječenje penzionera 3,3 miliona KM

Šargić je napomenuo da će svi penzioneri koji su odabrani biti blagovremeno obaviješteni o tačnim terminima polaska. To je neophodno kako bi se na vrijeme pripremili za planiranu rehabilitaciju koja traje sedam dana.

On je istakao da je ovaj program rezultat uspješne saradnje sa Vladom Republike Srpske. Time se direktno pomaže najugroženijim kategorijama u očuvanju zdravlja i poboljšanju kvaliteta života.

Podijeli tekst sa drugima na:

Prodao kuću u Njemačkoj pa kupio pola sela u BiH (VIDEO)

20.04.2026.19.04.2026.. by Sandra Vukić

U malenom selu Postinje kod Travnika, gdje su nekada dječiji smijeh i zvukovi seoskog života bili svakodnevica, danas se ponovo budi nada. Za to je zaslužan Pero Jurčević, čovjek koji je život izgradio daleko od rodnog kraja, ali ga nikada nije zaboravio.

Još kao dječak otišao je u Njemačku, gdje su mu roditelji već radili. Tamo je odrastao, radio, stvarao i na kraju izgradio uspešan biznis.

U Augsburgu je imao veliku kuću, stabilan život i sigurnu budućnost. Ipak, nešto ga je stalno vuklo nazad — mirisi djetinjstva, livade po kojima je trčao i uspomene na dane provedene s prijateljima, objavio je Srećko Stipović na svom Jutjub kanalu.

Nakon rata, Postinje je, poput mnogih sela u Bosni i Hercegovini, ostalo gotovo prazno. Njegove nekadašnje komšije raselile su se širom svijeta, a kuće i imanja počeli su da prodaju.

Životna odluka

Upravo tada Pero donosi životnu odluku. Prodaje svoju kuću u Njemačkoj i sav novac ulaže u rodni kraj.

“Kupio sam ono što je nekad bilo naše – kuće, livade, šume, njive. Gotovo pola sela danas je ponovo u jednim rukama, ali s ciljem da opet oživi”, priča Pero dok pokazuje prostranstva na kojima je nekad čuvao krave.

Njegova vizija nije samo povratak, već i novi početak.

Planovi

Planira da razvije seoski turizam koji bi Postinje mogao pretvoriti u prepoznatljivu turističku destinaciju.

“Ljudi danas traže upravo ovo – tišinu, prirodu i iskrenu priču. A mi to imamo”, kaže Pero.

Ako sve bude išlo po planu, i sam će se uskoro trajno vratiti u selo.

Podrška prijatelja

U njegovoj priči nije sam. Podršku mu pruža prijatelj i rođak Dragan Balta, koji još nekoliko godina radi u Švajcarskoj, ali već sada sanja povratak. Njegova ideja dodatno daje posebnu dimenziju cijelom projektu.

“Ja bih ovde pravio vrhunski pjenušavac koji bi nosio ime sela – Postinje”, kaže Dragan, uvjeren da ovaj kraj ima potencijal za mnogo više od onoga što danas nudi.

I dok oni planiraju budućnost, njihova djeca već sada rado dolaze u Postinje na odmor. Upravo u njima vide nastavak priče i nadu da će se i drugi, raseljeni širom svijeta, jednog dana vratiti, prenosi Telegraf.

Podijeli tekst sa drugima na:

Prvo druženje penzionera u organizaciji mjesnog udruženja u Prijedoru

20.04.2026.19.04.2026.. by Sandra Vukić

Mjesno udruženje Prijedor dva/Urije po prvi put je bilo domaćin druženju penzionera, kojem je prisustvovalo preko 600 pripadnika najstarije populacije. Penzioneri ističu da im mnogo znače ovakvi susreti i razmjena iskustava.

“Ovo je nešto veliko za penzionere, jer im je to jedini izlazak, jedino druženje, jedino veselje gdje se mogu opustiti uz svoju generaciju. Po prvi put smo organizatori i to nam puno znači”, rekla je predsjednik ovog udruženja Gordana Uzelac.

Svake godine Grad izdvaja sredstva za potrebe penzionerske populacije, a podržava i ovakva druženja, ističu u gradskom udruženju.

“Da nije gradske administracije, ne bismo bili u prilici da realizujemo ova naša druženja i druge aktivnosti, kao što su jednodnevni izleti i odlasci na destinacije na području Republike Srpske i van njenih granica”, rekao je predsjednik Udruženja penzionera grada Prijedora Slobodan Brdar.

Možda vas interesuje i ovo:

Penzioneri u Višegradu uživali u druženju, pjesmi i zabavi

U lokalnoj zajednici cijene doprinos koji su penzioneri dali tokom svog radnog vijeka za razvoj grada. Gradonačelnik Slobodan Javor potvrdio je dobru saradnju i podršku prijedorskom Udruženju penzionera.

“Grad Prijedor je dosad svake godine u budžetu izdvajao značajna finansijska sredstva, na što smo ponosni. Ponosni smo i na odličnu komunikaciju koju imamo s rukovodsvom penzionera, kako na republičkom, tako i na lokalnom nivou. Cilj nam je da svake godine, koliko možemo, izađemo u susret našim penzionerima, da im omogućimo sredstva za jednokratne pomoći, banjsko-klimatsku rehabilitaciju, za druženje i sve ono što oni smatraju prioritetima”, naveo je Javor.

Mjesno udruženje penzionera Prijedor dva/Urije jedno je od najbrojnijih i ima 1.700 članova, piše Kozarski vijesnik.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri u Višegradu uživali u druženju, pjesmi i zabavi

15.04.2026. by Sandra Vukić

U Višegradu je sinoć (14. aprila, 2026. godine) održano tradicionalno druženje penzionera, na kojem se okupio veliki broj pripadnika ove populacije. Među penzionerima bili su i brojni gosti.

Mladen Đurević, načelnik opštine Višegrad, ukazao je na značaj zajedništva i uloge starijih generacija u izgradnji društva.

Prisutnima se obratio i direktor preduzeća “Hidroelektrane na Drini” Nedeljko Perišić, koji je izrazio poštovanje prema generacijama koje su stvarale industriju.

“Moram da vam priznam da je postojala mala trema kada sam zamoljen da vam se obratim. Upravo zbog ogromne zahvalnosti i poštovanja prema svima vama. Vi ste gradili i stvarali u vremenu kada su nastajale velike firme i industrija” rekao je Perišić.

Predsjednik Udruženja penzionera Višegrad Ljubinka Knežević zahvalila je svima koji su se odazvalo ovom druženju.

Ona je zahvalila i predsjedniku Udruženja penzionera Republike Srpske. Naglasila je da su to ljudi koji svojim radom i zalaganjem doprinose da se glas penzionera čuje i da ova druženja budu mjesto međusobne podrške.

Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske Ratko Trifunović pohvalio je rad lokalnog udruženja i njegovog rukovodstva.

Istakao je da je Kneževićeva primjer kako jedno udruženje treba da funkcioniše. Pohvalio je i opštinu Višegrad kao pozitivan primjer podrške penzionerima.

U okviru večeri organizovana je i tombola sa vrijednim nagradama, a podršku realizaciji ovog događaja pružili su opština Višegrad i preduzeće “Hidroelektrane na Drini”, kao i brojne ustanove i pojedinci iz grada.

Događaj je dodatno upotpunjen kulturno-zabavnim programom, koji je doprinio dobroj atmosferi i raspoloženju. Penzoneri su uživali u muzici, plesu i druženju, a organizatori su istakli da je cilj ovakvih okupljanja jačanje međusobnih veza i očuvanje aktivnog društvenog života.

Okupljanje je još jednom pokazalo da penzioneri imaju važno mjesto u zajednici. Druženje je prilika da im se ukaže poštovanje za sve što su učinili tokom svog radnog vijeka.

Podijeli tekst sa drugima na:

Žene u Istočnom Srajevu ručnim radom čuvaju tradiciju

13.04.2026.13.04.2026.. by Sandra Vukić

U vremenu kada savremeni način života sve više potiskuje tradicionalne vještine i prirodne načine liječenja, žene iz Istočnog Sarajeva i okoline nastoje da sačuvaju nasljeđe predaka kroz ručni rad i domaću proizvodnju. Ističu da je povratak prirodi ključ zdravlja i opstanka.

Član Udruženja “Probudi se” Sojka Beribaka kaže da članice Udruženja već 15 godina izrađuju rukotvorine u kreativnom kutku i domaće proizvode u okviru inicijative “Jedi zdravo, kupuj domaće”.

“Vunene čarape, gete, kape i priglavci pletu se od kako je svijeta i vijeka. To je nešto najbolje što može da nas zaštiti u zimskim danima. Vuna ljeti hladi, a zimi grije”, istakla je Beribaka.

Ručni rad se sve manje cijeni

Ona dodaje da se ovaj vid ručnog rada sve manje cijeni, iako zahtijeva mnogo truda i vremena.

Ona je navela da, uz pletenje i heklanje, priprema i domaći ajvar, džemove, likera i druge proizvode koristeći povrće iz sopstvene proizvodnje, ali da je problem plasman na tržište.

“Danas se sve može kupiti. Ali ono što je ručno rađeno i domaće ima posebnu vrijednost. Nažalost to mnogi više ne prepoznaju”, rekla je Beribaka, izražavajući nadu da će se stare vrijednosti ipak sačuvati i prenijeti na mlađe generacije.

Sličnu poruku šalje i Dragica Kapuran. Ona se bavi izradom prirodnih melema i čajeva, oslanjajući se isključivo na bilje i tradicionalne recepture.

“Sve radim sama, uz pomoć porodice. Od uzgoja nevena do prerade u meleme, koji su izuzetno ljekoviti”, navela je Kapuran, ističući da koristi svinjsko i kozije salo.

Ona objašnjava da svaki melem zahtijeva dugotrajnu pripremu i pažljivu obradu biljaka. To su neven, gavez i rusopasa, a efikasnost ovih preparata potvrdila je i ličnim iskustvom.

“Ja sam, nakon teških povreda, počela da se liječim prirodnim putem i vidjela da upornost i vjera daju rezultate. Ništa ne može preko noći, ali ako vjerujete i budete uporni, rezultati dođu”, rekla je Kapuran.

Ona naglašava da se ljudi sve više vraćaju prirodnoj medicini, ali da je važno razumjeti njene principe.

“Postoje četiri osnovna elementa – zemlja, vazduh, voda i sunce. To je ono što čovjek mora poštovati, jer iz toga dolazi i zdravlje”, poručila je Kapuran.

Iako se bave različitim oblastima, ove žene dijele istu poruku, a to je da se tradicija, ručni rad i prirodni načini života ne smiju zaboraviti, jer u njima leži znanje koje je održalo generacije.

Podijeli tekst sa drugima na:

U ovim dijelovima Bosne i Hercegovine ljudi najduže žive

30.03.2026.30.03.2026.. by Sandra Vukić

Dok se svijet bori s ubrzanim načinom života i stresom, u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine kao da je vrijeme stalo.
Statistika neumoljivo pokazuje: ako želite doživjeti duboku starost, vaša adresa trebala bi biti negdje na jugu, na sunčanom hercegovačkom kršu.

Hercegovina – “Plava zona”

Plave zone (eng. Blue Zones) su specifične regije u svijetu u kojima ljudi žive znatno duže od prosjeka, često doživljavajući stotu godinu u izvrsnom fizičkom i mentalnom zdravlju.

Koncept je popularizirao istraživač Dan Buettner u saradnji s National Geographicom, identifikujući pet mjesta na planeti koja su pravi “džepovi dugovječnosti”. U svijetu ih ima pet: Sardinija u Italiji, Okinawa u Japanu, Ikaria u Grčkoj, Nicoya na Kostariki i Loma Linda u Kaliforniji.

Ako posmatramo BiH, možemo slobodno reći da je Hercegovina bosanskohercegovačka “Plava zona”, prenosi Večernji list.

Statistika neumoljiva

Statistički podaci agencija za statistiku godinama potvrđuju isti trend. Stanovnici opština u Hercegovini žive u prosjeku nekoliko godina duže od svojih sugrađana u unutrašnjosti zemlje. Iako cijela BiH bilježi porast udjela starijeg stanovništva, hercegovačke opštine prednjače po broju osoba starijih od 85, pa i 90 godina.

Stručnjaci navode nekoliko ključnih faktora koji Hercegovinu čine idealnom za dug život:

Mediteranska prehrana na domaći način: maslinovo ulje, smokve, raštika i čaša domaćeg crnog vina (blatine) nisu samo tradicija. To su već nutritivni štit za srce i krvne žile.

Sunce i vitamin D: regija s najvećim brojem sunčanih sati u zemlji prirodni je rezervoar vitamina D, ključnog za imunitet i zdravlje kostiju.

Genetika i “inat”: ne treba zanemariti ni genetski kod, ali ni specifičan mentalitet. Hercegovački humor i druženja uz kafu su najbolji lijek protiv usamljenosti i stresa.

Rad u vinogradu i masliniku: prirodno kretanje i fizička aktivnost doprinose dugovječnosti.

Ljubuški: Grad stogodišnjaka

Ako bismo morali izdvojiti jedno mjesto koje ponosno nosi titulu “grada dugovječnosti”, to je bez sumnje Ljubuški.

Ovaj grad na rijeci Trebižat već godinama drži neslužbeni rekord po broju stogodišnjaka u odnosu na broj stanovnika. Gotovo svake godine mediji zabilježe proslavu barem jednog stotog rođendana u ovom kraju. Mještani kroz šalu kažu da je tajna u spoju čiste vode, obilja sunca i činjenice da se u Ljubuškom nikome nigdje ne žuri.

Šta kaže statistika o ostalim krajevima?

Dok jug dominira dugovječnošću, planinski dijelovi poput planine Romanije i okoline Sarajeva takođe imaju svoje “rekordere”. Tamošnja dugovječnost pripisuje se čistom vazduhu, šetnjama i mliječnim proizvodima. Ipak hercegovački krš ipak ostaje neprikosnoven po ukupnom prosjeku.

Zanimljivo je da žene u BiH, kao i u ostatku svijeta, žive duže od muškaraca – u prosjeku oko pet do šest godina više.

Podijeli tekst sa drugima na:

Između dvije fotografije nastale na istom mjestu u Banjaluci prošlo 55 ljeta

20.03.2026.19.03.2026.. by Sandra Vukić

Između dvije fotografije snimljene ispred Učiteljske škole u Banjaluci – jedne crno-bijele iz 1971. i kolorne nastale nedavno – stalo je punih 55 godina života. Na starom snimku, nastalom nakon radne akcije uređenja školskog parka, stoje mladići puni snova: Simo Tošić, Dane Malešević, Stanko Vrhovac, Mićo Mijatović, Ranko Tomić, Kajica Daničić i Momčilo Glamočić.

Vrijeme jednakosti i drvenih alatki

“Bili smo treći razred. Uređivali smo dvorište i sadili cvijeće. Svako je bio zadužen za svoju alatku – lopatu, budak ili metlu – uz obavezu da je čuva i vrati čistu za narednu generaciju”, prisjeća se Dane Malešević.

Stanko Vrhovac, koji već tri decenije živi u Kanadi, sa sjetom priča o tom vremenu: “Nisu se vidjele razlike između bogatih i siromašnih. Nosili smo iste uniforme, dolazili pješke ili biciklima, a tek poneki profesor je vozio ‘fiću’ ili ‘stojadina’. Bili smo srećni jer za bolje nismo znali.”

Od učionice do ministarske fotelje i dalekog Vankuvera

Danas, pet i po decenija kasnije, lica su se promijenila, ali ne i prijateljstvo. Na novoj fotografiji su Simo Tošić (advokat), Dane Malešević (doktor tehničkih nauka), Stanko Vrhovac (učitelj) i Mile Sredojević (slikar).

Malešević je put gradio od učitelja u Dubravama do ministra prosvjete Republike Srpske, ali na pitanje kada je bio najsrećniji, bez oklijevanja odgovara: “Sa osamnaest godina.”

Nostalgija preko okeana

Za Stanka Vrhovca, put je bio mnogo dalji. Nakon rada pod Kozarom, novi početak pronašao je u Kanadi. Iako materijalno situiran, nostalgija ga ne napušta. Čuva avionske karte od 26 dolazaka u zavičaj, koje su ga koštale preko 57.000 dolara.

“Sve što imam dao bih za ono doba u Učiteljskoj školi, za to drugarstvo i jednakost. Obišao sam pola svijeta i shvatio da je za sreću potrebno sasvim malo”, zaključuje Vrhovac, dokazujući da prve životne lekcije iz banjalučkih školskih klupa ostaju zapisane zauvijek.

Cijeli tekst i foto: nezavisne.com

Podijeli tekst sa drugima na:

Veselo u Laktašima: Penzioneri izabrali najveselije parove

10.03.2026.10.03.2026.. by Sandra Vukić

Udruženje penzionera Grada Laktaši organizovalo je druženje za 150 svoj članova povodom 8.marta, Međunarodnog Dana žena.

Kako su istakli organizatori, njihovo druženje i veselje upotpunio je Pink Panter bend.

“Druženje smo upotpunili brojnim iznenađenjima a jedno od njih je bio izbor najveselijih parova. Ovu titulu ponijeli su Ranka i Miodrag Mika Radeljić, te Ljiljana i Rade Vranješ – istakli su organizatori i dodali da su pobjenicima uručene zahvalnice.

Posebno dirljiv trenutak večeri, kako su naveli, bilo je kolo koje su izveli najstariji članovi, bračni par Vida i Nenad Bojić.

“Kao dugogodišnji članovi folklornih ansambala oni su, iako u poznim godinama, pokazali vrhunsku formu”, ističu iz Udruženja.

Veselje umiljatih penzionera upotpunila je i proslava dva rođendana, a kao malo znak pažnje damama su podijeljene ruže, dok su svi zajedno mogli uživati u tombola gdje je njih 20 bilo najsrećnije ruke.

Predsjednica Udruženja penzionera Grada Laktaši Dragojla Popović, poznata laktaška učiteljica, pjesnikinja i slikarka zahvalila se svima koji su pomogli u organizaciji ove proslave koja je samo jedna u nizu.

“Imamo podršku Grada Laktaši, kao i Vlade Republike Srpske, ali i odbornika u Skupštini Grada Laktaši. Na osnovu te pomoći oko 150 penzionera iz Laktaša će koristiti banjsko liječenje. Konkurs je već raspisan i mogu se svi penzioneri prijaviti”, istakla je Popovićeva.

Ona se zahvalila i penzionerima koji plaćajući karte učestvuju u organizaciji ovakvih događaja tokom cijele godine.

Druženju su prisustvovali i laktaški pjesnici i književnici među kojima i Živko Vujić i Drago Bašić, piše GlasSrpske.

Bašić je za ovu priliku napisao nekoliko pjesama. Neke od tih pjesama su pretvorene u muzičke numere koje je otpjevao bend, a koje su ispraćene gromoglasnim aplauzom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Voćnjaku posvećuje posebnu pažnju

Košenje trave donosi mu mir

U zdravom tijelu zdrav duh

Pročitajte i ovo

Cijene nafte na pumpama značajno pale u posljednjih nekoliko dana

Regionalni odbor banjalučkog udruženja penzionera održao sjednicu

Besplatno mjerenje pritiska i šećera obradovalo penzionere

Penzioneri najviše rade u građevini i tu su veoma traženi

Stanivuković zbog penzionera podnio apelaciju Ustavnom sudu

Penzioneri u Srpskoj i dalje oslobođeni od plaćanja participacije

Pravu proslavu, kaže, porodica tek sprema.

A kretanja mu, očigledno, ne manjka.

Posebnu ljubav cijeli život gaji prema pčelarstvu.

Vikluje motore i u stotoj

Ide i na produženje vozačke dozvole.

Mira se samo smješka.

Pročitajte i ovo

Cijene nafte na pumpama značajno pale u posljednjih nekoliko dana

Regionalni odbor banjalučkog udruženja penzionera održao sjednicu

Besplatno mjerenje pritiska i šećera obradovalo penzionere

Penzioneri najviše rade u građevini i tu su veoma traženi

Stanivuković zbog penzionera podnio apelaciju Ustavnom sudu

Penzioneri u Srpskoj i dalje oslobođeni od plaćanja participacije

Pročitajte i ovo

Cijene nafte na pumpama značajno pale u posljednjih nekoliko dana

Regionalni odbor banjalučkog udruženja penzionera održao sjednicu

Besplatno mjerenje pritiska i šećera obradovalo penzionere

Penzioneri najviše rade u građevini i tu su veoma traženi

Stanivuković zbog penzionera podnio apelaciju Ustavnom sudu

Penzioneri u Srpskoj i dalje oslobođeni od plaćanja participacije

Životna odluka

Planovi

Podrška prijatelja

Pročitajte i ovo

Cijene nafte na pumpama značajno pale u posljednjih nekoliko dana

Regionalni odbor banjalučkog udruženja penzionera održao sjednicu

Besplatno mjerenje pritiska i šećera obradovalo penzionere

Penzioneri najviše rade u građevini i tu su veoma traženi

Stanivuković zbog penzionera podnio apelaciju Ustavnom sudu

Penzioneri u Srpskoj i dalje oslobođeni od plaćanja participacije

Pročitajte i ovo

Cijene nafte na pumpama značajno pale u posljednjih nekoliko dana

Regionalni odbor banjalučkog udruženja penzionera održao sjednicu

Besplatno mjerenje pritiska i šećera obradovalo penzionere

Penzioneri najviše rade u građevini i tu su veoma traženi

Stanivuković zbog penzionera podnio apelaciju Ustavnom sudu

Penzioneri u Srpskoj i dalje oslobođeni od plaćanja participacije

Pročitajte i ovo

Cijene nafte na pumpama značajno pale u posljednjih nekoliko dana

Regionalni odbor banjalučkog udruženja penzionera održao sjednicu

Besplatno mjerenje pritiska i šećera obradovalo penzionere

Penzioneri najviše rade u građevini i tu su veoma traženi

Stanivuković zbog penzionera podnio apelaciju Ustavnom sudu

Penzioneri u Srpskoj i dalje oslobođeni od plaćanja participacije

Ručni rad se sve manje cijeni

Pročitajte i ovo

Cijene nafte na pumpama značajno pale u posljednjih nekoliko dana

Regionalni odbor banjalučkog udruženja penzionera održao sjednicu

Besplatno mjerenje pritiska i šećera obradovalo penzionere

Penzioneri najviše rade u građevini i tu su veoma traženi

Stanivuković zbog penzionera podnio apelaciju Ustavnom sudu

Penzioneri u Srpskoj i dalje oslobođeni od plaćanja participacije

Hercegovina – “Plava zona”

Statistika neumoljiva

Ljubuški: Grad stogodišnjaka

Šta kaže statistika o ostalim krajevima?

Pročitajte i ovo

Cijene nafte na pumpama značajno pale u posljednjih nekoliko dana

Regionalni odbor banjalučkog udruženja penzionera održao sjednicu

Besplatno mjerenje pritiska i šećera obradovalo penzionere

Penzioneri najviše rade u građevini i tu su veoma traženi

Stanivuković zbog penzionera podnio apelaciju Ustavnom sudu

Penzioneri u Srpskoj i dalje oslobođeni od plaćanja participacije

Vrijeme jednakosti i drvenih alatki

Od učionice do ministarske fotelje i dalekog Vankuvera

Nostalgija preko okeana

Pročitajte i ovo

Vitalan penzioner: Profesor aktivan i u devetoj deceniji života

Ima 100 godina, a trči, vozi auto, pčelari i čita bez naočala

Iz Vlasenice u banju idu 44 penzionera