Kategorija: Zabava

Djed Milovan Grbić, najstariji član Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a zasigurno i jedan od najstarijih građana u Banjaluci i Republici Srpskoj, proslavio je danas uz porodicu, prijatelje, pjesmu i rakiju svoj 104. rođendan i zakoračio u novo ljeto.

Recept za dug život, Milovan, koji je rođen 20. novembra 1920. godine, nema ili nije otkrio. Da voli raditi i u ovim godinama ne krije, a na pitanje šta bi poručio ljudima da rade kako bi doživjeli njegove godine Milovan kroz smijeh odgovara:

“Neka ne rade ništa”.

Milovan je rastao uz još 13 braće i sestara, a on ima tri kćerke. Takođe, ima četvoro unučadi, troje praunučadi i dvoje čukununučadi.

Iako kažu da se želje, koje se zamisle prilikom duvanja svjećica, ne otkrivaju, on nam je rekao šta je poželio.

“Poželio sam da mogu hodati i da se krećem i da gledam kako radite”, kaže kroz smijeh Milovan za “Nezavisne novine”.

Ističe da kod doktora i ne ide često, a prisjećajući se prošlih vremena, dok su ga i zdravlje i noge služile, radio je po selu. Vršio i skupljao ljudima žito. Ni sada, kada je prešao 100. godinu, od posla ne odustaje, pa nam njegovi najbliži kažu da ujutru Milovan ode do koka, a ponekad uzme i sjekiru i napravi koje drvo za potpalu.

“Sad ne mogu Bog zna šta raditi. Ne mogu me noge držati četiri-pet sati da stojim i radim. Zabole me koljena, pa moram sjesti. Prije sam volio raditi, ali sada nisam kadar. Ne radim teškog posla, nemam snage”, ističe Milovan.

U penziji uživa dugo, ali koliko tačno, nije se mogao sjetiti.

“Boga mi, ne znam ti reći koliko sam u penziji”, kaže Milovan, a prijatelji koji su bili na proslavi ističu da penziju prima još od kada je Tito umro.

Milovanova desna ruka je najmlađa kćerka Slavica Budiša i njena porodica koja i bude njim, a kako priča za djed Milovan je još uvijek pokretan i pronađe sebi još koji poslić koji može obaviti.

“Ja sam sa njim tu stalno. Svaki njegov savjet nam je dobro došao, naučimo nešto, da imamo iskustvo iz života. Nekada nas malo i kori, ali i to je dobro”, priča Slavica kroz smijeh.

U svemu im pomažu i drugi članovi porodice, među njima Milovanov unuk, sestra, sestrić, jer su blizu, pa pritrče u pomoć kada nešto zatreba.

Slavica priča da Milovan ne voli zimu, jer su tada dani kraći, a vrijeme hladnije, pa djed Milovan ne može izaći u dvorište.

“Kada je toplije vrijeme, izađe pa sjedi pred kućom, šeta i uvijek neko prođe. Tu je autobuska stanica pa neko sa njim popriča. Sada je hladnije vrijeme i dan je kraći pa mu je malo dosadno. Ima televizor, ima radio koji upali, pa sluša muziku, gleda vijesti”, ističe Slavica.

Na proslavi rođendana bio je i najstariji Milovanov unuk Goran Dukić koji kaže da ga djed uvijek savjetuje da se druže, obilaze, zapjevaju, ali i popiju.

Na 104. rođendanu u gostima su mu bili sestra, porodica, mnogi prijatelji, kao i predstavnici Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a kako ističe Zoran Ćetković iz ovog udruženja, ovakvi rođendani nisu česti.

“Posjetili smo našeg najstarijeg penzionera u Gradskom udruženju penzionera Milovana Grbića koji proslavlja 104. rođendan i mi smo došli sa skromnim poklonom da ga obiđemo i da mu poželimo zdravlje i sreću”, rekao je Ćetković. Osim Gradskog udruženja penzionera, poklon je Milovan dobio i od Udruženja “Srpske Toplice”.

(Izvor: Nezavisne; foto ilustarcija: yandex)

Gradsko udruženje penzionera Zvornik obilježilo 30 godina rada udruženja, druženjem i podjelom priznanja pojedincima i firmama koje su do sada pomagale rad udruženja.

Predsjednik Gradskog udruženja penzionera Zvornik, Branislav Mihajlović je najavio da će se ova manifestacija ubuduće tradicionalo obilježavati.

“Među gostima su svih devet udruženja iz regije Birač i bratska udruženja iz opština iz Srbije iz mjesta Bajna Bašta, Ljubovija, Mali Zvornik, Banja Koviljača i Loznica”, izjavio je Mihajlovići i najavio da će ubuduće na ovaj datum okupljati sva udruženja kako bi se družili.

Prisustvujući na obilježavanju 30 godina rada zvorničkog Udruženja penzionera predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske, Ratko Trifunović, se osvrnuo na sam položaj penzionera u Srpskoj i naglasio da su ovakva druženja od velikog značaja za penzionere.

“Za penzionere je vrlo značaj dio života da se druže, jer druženje je pomoć i terapija bolja od bilo koje druge. Materijalni položaj penzionera je proporcionalan stanju u RS, koja je pod određenim sankcijama i blokadama. Zbog toga nije došlo do priliva sredstava i povećanja penzija. Očekujemo da Vlada RS na posebnoj sjednici izvrši rebalans budžeta za 2024.godinu i dio sredstava izdvoji za podršku penzionera i verujem da će prije kraja godine biti odobrene jednokratne pomoći. Mi podstičemo i podržavamo ovaj vid okupljanja jer su značajna za održavanje zdravlja starijih osoba”, naglasio je Trifunović,

Uručene su povelje i zahvalnice svima koji su pomogli rad udruženja penzionera, a povodom 30 godina od osnivanja i početka rada, pa i Gradu Zvorniku. Gost na ovoj proslavi bio je i gradonačelnik Zvornika Bojan Ivanović koji je najavio da će grad nastaviti da pruža podršku radu ovog udruženja.

(Izvor i foto: radioosvit.com)

Svake druge srijede, od 18 do 23 časa, u bijeljinskom Udruženju penzionera može se čuti muzika. Stotinjak penzionera dođe  na uobičajeno druženje. Igra se, pleše, razgovara i ljuduje.

Jelica Stevanović, iz Crnjelova, već petnaestak godina je u penziji. Radila je kao trgovac. Jelica je vesela i ustaje da igra i pleše skoro na svaku pjesmu.

“Radila sam kao trgovac, suprug je penziju zaradio u “Semberijatransportu”. Zdravlje je još uvijek dobro. Koljeno me malo boli, ali, kad je veselo, onda se mora i zaigrati. Penzija je mala i nedovoljna za život. Imam malo svoje zemlje, dajem u arendu, a nešto i sama obrađujem. Uhranim piliće, prodam i tako dopunjujem penziju”, kaže Jelica, ističući da je u životu održava optimizam i druženje s dobrim i dragim ljudima”, kaže Jelica.

Ovo nas odmara i podmlađuje

Momčilo Cvijetić, iz Zenice, sada stanovnik Lozničke ulice u Bijeljini, rođen je 1942. godine i već je, kako kaže, 28 godina u penziji.

Momčilo kaže da bez druženja nema života. Momčilo je redovno išao na penzionerske izlete, na Frušku goru, u Šekoviće, u Tavnu.

Redovno dolazi na penzionerska druženja u Udruženje penzionera.

Penzioneri traže druženje svake srijede

Đuro Stanojlović, predsjednik Udruženja penzionera Bijeljina kaže da na svako druženje dođe od osamdeset do 120 penzionera.

“Vidite po raspoloženju, da su svi veseli i razdragani. Vrše na nas pritisak da se druženje organizuje svake srijede, ali imamo u vidu tešku ekonomsku situaciju i male penzije, tako da ne želimo da ih izlažemo dodatnim novčanim izdacima. Mi mislimo da je petnaestodnevno okupljanje sasvim dovoljno. Ulaz za druženje košta pet KM, piće je naše, a sve ostalo plaćaju penzioneri”, kaže Stanojlović

Dodaje da je u Bijeljini oko 4.500 penzionera koji imaju ispodprosječne penzije, dakle, manje od 580 KM.

Najniža penzija iznosi 301 KM.

“Svi mi imamo izdatke za režije, hranu, za liječenje. Oko 85 odsto penzionera nema dovoljno sredstava za liječenje. Mi pokušavamo da sa resornim ministarstvom dogovorimo kako penzioneri ne bi morali plaćati participaciju za specijalističke preglede”, dodaje Stanojlović.

Banjska rehabilitacija za stotinjak penzionera

Upravni odbor Udruženja donio je odluku u prošloj godini da veći broj penzionera pošalje na banjsku rehabilitaciju o trošku Udruženja.

“Od Vlade smo dobili mogućnost da pošaljemo 74 penzionera u banje, a i naše udruženje će poslati oko stotinu penzionera u banju”, kaže Stanojlović.

(Izvor i foto: Bijeljina.com)

Popularni britanski portal Almond Financial rangirao je 30 zemalja po godišnjem indeksu penzija od onih koji su najviše pogodni za penzije do najmanje. Na ovoj listi BiH je zauzela šesto mjesto.

Analizirani su penzioni sistemi Evrope kako bi se utvrdilo koja država nudi najviše penzionerima u poređenju sa trenutnim podacima o troškovima života u zemlji.

Pregledani su Numbeo podaci koji analiziraju prosječne troškove opštih životnih troškova kao što su kupovina hrane, cijena obroka u restoranu, računi za energiju itd. i daju procijenjene mjesečne troškove života, isključujući stanarinu.

Na objavljenoj ljestvici, BiH je pozicionirana relativno visoko, čak na 6. mjestu u Evropi, za razliku od mnogih drugih ljestvica i indikatora gdje se uglavnom nalazimo pri dnu u nezavidnom društvu.

Penzioni sistem naše zemlje prema ovdje predočenim podacima isplaćuje maksimalnu penziju od 1227.22 eura, a kad se uzmu u obzir troškovi života prema prethodno pomenutoj metodologiji, onda bi penzija u BiH (oni koji primaju najveću penziju) mogli imati na raspolaganju sredstva koja su čak 223.15% iznad takozvane tačke rentabilnosti.

Na vrhu liste našao se Luksemburg, nakon njega Španija, Belgija, Bugarska, Lihtenštajn te na šestom mjestu BiH.

Medicinski fakultet u Foči organizovao je “Međugeneracijsko druženje” na Trgu kralja Petra, kako je istaknuto, s ciljem smanjivanja predrasuda i diskriminacije starih lica.

Penzioneri su sa osnovcima, polaznicima šahovske sekcije, igrali društvene igre – šah, karte i domine, a mogli su i besplatno da provjere krvni pritisak, šećer u krvi i kognitivne sposobnosti.

Druženje, koje je povodom Svjetskog dana starijih lica, organizovala Katedra za zdravstvenu njegu Medicinskog fakulteta, upotpunjeno je nastupom mladog guslara Milomira Sekulovića.

Šef ove katedre Jelena Pavlović ističe da je stara lica potrebno što više uključiti u aktivnosti društvene zajednice i više raditi na promociji i prevenciji zdravlja, te da postoje razni programi kroz koje se to može ostvariti.

Ona je ocijenila da će izgradnja Doma za stara lica u Miljevini kod Foče dosta značiti, ali da broj potencijalnih korisnika te vrste usluge prevazilazi kapacitete doma i da bi bilo poželjno u ovoj opštini osnovati i centar za zdravo starenje.

“U mnogo opština postoji takav centar u kojem se mogu realizovati zdravstvene i preventivne aktivnosti, ali i dosta toga uraditi na uključivanju starih lica u zajednicu i time doprinijeti boljem kvalitetu njihovog života”, rekla je Pavlovićeva.

Da je ovakav centar neophodno osnovati u Foči, napomenula je Pavlovićeva, zaključak je i učesnika jučerašnjeg skupa na Medicinskom fakultetu na kojem se govorilo o mogućnostima unapređenja kvaliteta života starih lica.

(Izvor i foto: Srna)

Međunarodni dan starijih osoba, 1. oktobar, obilježen je i u Prnjavoru nizom sportsko-rekreativnih aktivnosti i druženjem lica treće životne dobi, u organizaciji Gradskog Crvenog krsta, Centra za socijalni rad i Gradske uprave.

Odgovorna medicinska sestra za projekat Crvenog krsta “Starenje i zdravlje” Tanja Sarić rekla je da su u današnjim mini-sportskim igrama učestvovali korisnici Crvenog krsta i Centra za socijalni rad i članovi grupa aktivnog zdravog starenja.

“Imamo dosta ljudi koji su istovremeno korisnici usluga obje ustanove, to su ljudi treće životne dobi, vitalni, vole druženje. Za njih smo organizovali ovaj aktivni boravak na otvorenom s ciljem da pokažemo koliko su nam važni i da, iako su stari, nisu ništa manje vrijedni u društvu nego drugi građani”, rekla je Sarićeva za Srnu.

Podrška Crvenog krsta starim licima obuhvata i projekat “Starenje i zdravlje” kroz koji je u Prnjavoru u protekle četiri godine prošlo više od 200 lica, a trenutno obuhvata više od 80 aktivnih korisnika.

Sarićeva je pojasnila da je ovaj projekat namijenjen starim i nemoćnim osobama kojima je potrebna pomoć. O njima se na terenu brinu dvije medicinske sestre i tri njegovateljice.

“Stari ljudi vrijeme uglavnom provode pasivno, posebno u seoskim područjima i mi pokušavamo da to promijenimo i da ih motivišemo da se druže, da se osjećaju posebnim i važnim”, rekla je Sarićeva.

Ona je dodala da su u projektu aktivnog zdravog starenja već formirane četiri grupe koje djeluju u Prnjavoru i Vijačanima.

“Svi bismo trebali više da se potrudimo da starijim osobama život učinimo ljepšim, da im pokažemo da su ravnopravni članovi zajednice, da svojim znanjem i iskustvom mogu da nam pomognu” , rekla je Sarićeva.

Učesnike današnjeg druženja u Sportsko-rekreativnom centru “Borik” posjetio je i gradonačelnik Prnjavora Darko Tomaš.

Generalna skupština UN 1990. godine proglasila je 1. oktobar Međunarodnim danom starijih osoba kako bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.