Penzioneri u Višegradu uživali u druženju, pjesmi i zabavi

U Višegradu je sinoć (14. aprila, 2026. godine) održano tradicionalno druženje penzionera, na kojem se okupio veliki broj pripadnika ove populacije. Među penzionerima bili su i brojni gosti.

Mladen Đurević, načelnik opštine Višegrad, ukazao je na značaj zajedništva i uloge starijih generacija u izgradnji društva.

Prisutnima se obratio i direktor preduzeća “Hidroelektrane na Drini” Nedeljko Perišić, koji je izrazio poštovanje prema generacijama koje su stvarale industriju.

“Moram da vam priznam da je postojala mala trema kada sam zamoljen da vam se obratim. Upravo zbog ogromne zahvalnosti i poštovanja prema svima vama. Vi ste gradili i stvarali u vremenu kada su nastajale velike firme i industrija” rekao je Perišić.

Predsjednik Udruženja penzionera Višegrad Ljubinka Knežević zahvalila je svima koji su se odazvalo ovom druženju.

Ona je zahvalila i predsjedniku Udruženja penzionera Republike Srpske. Naglasila je da su to ljudi koji svojim radom i zalaganjem doprinose da se glas penzionera čuje i da ova druženja budu mjesto međusobne podrške.

Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske Ratko Trifunović pohvalio je rad lokalnog udruženja i njegovog rukovodstva.

Istakao je da je Kneževićeva primjer kako jedno udruženje treba da funkcioniše. Pohvalio je i opštinu Višegrad kao pozitivan primjer podrške penzionerima.

U okviru večeri organizovana je i tombola sa vrijednim nagradama, a podršku realizaciji ovog događaja pružili su opština Višegrad i preduzeće “Hidroelektrane na Drini”, kao i brojne ustanove i pojedinci iz grada.

Događaj je dodatno upotpunjen kulturno-zabavnim programom, koji je doprinio dobroj atmosferi i raspoloženju. Penzoneri su uživali u muzici, plesu i druženju, a organizatori su istakli da je cilj ovakvih okupljanja jačanje međusobnih veza i očuvanje aktivnog društvenog života.

Okupljanje je još jednom pokazalo da penzioneri imaju važno mjesto u zajednici. Druženje je prilika da im se ukaže poštovanje za sve što su učinili tokom svog radnog vijeka.

Podijeli tekst sa drugima na:

Žene u Istočnom Srajevu ručnim radom čuvaju tradiciju

U vremenu kada savremeni način života sve više potiskuje tradicionalne vještine i prirodne načine liječenja, žene iz Istočnog Sarajeva i okoline nastoje da sačuvaju nasljeđe predaka kroz ručni rad i domaću proizvodnju. Ističu da je povratak prirodi ključ zdravlja i opstanka.

Član Udruženja “Probudi se” Sojka Beribaka kaže da članice Udruženja već 15 godina izrađuju rukotvorine u kreativnom kutku i domaće proizvode u okviru inicijative “Jedi zdravo, kupuj domaće”.

“Vunene čarape, gete, kape i priglavci pletu se od kako je svijeta i vijeka. To je nešto najbolje što može da nas zaštiti u zimskim danima. Vuna ljeti hladi, a zimi grije”, istakla je Beribaka.

Ručni rad se sve manje cijeni

Ona dodaje da se ovaj vid ručnog rada sve manje cijeni, iako zahtijeva mnogo truda i vremena.

Ona je navela da, uz pletenje i heklanje, priprema i domaći ajvar, džemove, likera i druge proizvode koristeći povrće iz sopstvene proizvodnje, ali da je problem plasman na tržište.

“Danas se sve može kupiti. Ali ono što je ručno rađeno i domaće ima posebnu vrijednost. Nažalost to mnogi više ne prepoznaju”, rekla je Beribaka, izražavajući nadu da će se stare vrijednosti ipak sačuvati i prenijeti na mlađe generacije.

Sličnu poruku šalje i Dragica Kapuran. Ona se bavi izradom prirodnih melema i čajeva, oslanjajući se isključivo na bilje i tradicionalne recepture.

“Sve radim sama, uz pomoć porodice. Od uzgoja nevena do prerade u meleme, koji su izuzetno ljekoviti”, navela je Kapuran, ističući da koristi svinjsko i kozije salo.

Ona objašnjava da svaki melem zahtijeva dugotrajnu pripremu i pažljivu obradu biljaka. To su neven, gavez i rusopasa, a efikasnost ovih preparata potvrdila  je i ličnim iskustvom.

“Ja sam, nakon teških povreda, počela da se liječim prirodnim putem i vidjela da upornost i vjera daju rezultate. Ništa ne može preko noći, ali ako vjerujete i budete uporni, rezultati dođu”, rekla je Kapuran.

Ona naglašava da se ljudi sve više vraćaju prirodnoj medicini, ali da je važno razumjeti njene principe.

“Postoje četiri osnovna elementa – zemlja, vazduh, voda i sunce. To je ono što čovjek mora poštovati, jer iz toga dolazi i zdravlje”, poručila je Kapuran.

Iako se bave različitim oblastima, ove žene dijele istu poruku, a to je da se tradicija, ručni rad i prirodni načini života ne smiju zaboraviti, jer u njima leži znanje koje je održalo generacije.

Podijeli tekst sa drugima na:

U ovim dijelovima Bosne i Hercegovine ljudi najduže žive

Dok se svijet bori s ubrzanim načinom života i stresom, u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine kao da je vrijeme stalo.
Statistika neumoljivo pokazuje: ako želite doživjeti duboku starost, vaša adresa trebala bi biti negdje na jugu, na sunčanom hercegovačkom kršu.

Hercegovina – “Plava zona”

Plave zone (eng. Blue Zones) su specifične regije u svijetu u kojima ljudi žive znatno duže od prosjeka, često doživljavajući stotu godinu u izvrsnom fizičkom i mentalnom zdravlju.

Koncept je popularizirao istraživač Dan Buettner u saradnji s National Geographicom, identifikujući pet mjesta na planeti koja su pravi “džepovi dugovječnosti”. U svijetu ih ima pet: Sardinija u Italiji, Okinawa u Japanu, Ikaria u Grčkoj, Nicoya na Kostariki i Loma Linda u Kaliforniji.

Ako posmatramo BiH, možemo slobodno reći da je Hercegovina bosanskohercegovačka “Plava zona”, prenosi Večernji list.

Statistika neumoljiva

Statistički podaci agencija za statistiku godinama potvrđuju isti trend. Stanovnici opština u Hercegovini žive u prosjeku nekoliko godina duže od svojih sugrađana u unutrašnjosti zemlje. Iako cijela BiH bilježi porast udjela starijeg stanovništva, hercegovačke opštine prednjače po broju osoba starijih od 85, pa i 90 godina.

Stručnjaci navode nekoliko ključnih faktora koji Hercegovinu čine idealnom za dug život:

Mediteranska prehrana na domaći način: maslinovo ulje, smokve, raštika i čaša domaćeg crnog vina (blatine) nisu samo tradicija. To su već nutritivni štit za srce i krvne žile.

Sunce i vitamin D: regija s najvećim brojem sunčanih sati u zemlji prirodni je rezervoar vitamina D, ključnog za imunitet i zdravlje kostiju.

Genetika i “inat”: ne treba zanemariti ni genetski kod, ali ni specifičan mentalitet. Hercegovački humor i druženja uz kafu su najbolji lijek protiv usamljenosti i stresa.

Rad u vinogradu i masliniku: prirodno kretanje i fizička aktivnost doprinose dugovječnosti.

Ljubuški: Grad stogodišnjaka

Ako bismo morali izdvojiti jedno mjesto koje ponosno nosi titulu “grada dugovječnosti”, to je bez sumnje Ljubuški.

Ovaj grad na rijeci Trebižat već godinama drži neslužbeni rekord po broju stogodišnjaka u odnosu na broj stanovnika. Gotovo svake godine mediji zabilježe proslavu barem jednog stotog rođendana u ovom kraju. Mještani kroz šalu kažu da je tajna u spoju čiste vode, obilja sunca i činjenice da se u Ljubuškom nikome nigdje ne žuri.

Šta kaže statistika o ostalim krajevima?

Dok jug dominira dugovječnošću, planinski dijelovi poput planine Romanije i okoline Sarajeva takođe imaju svoje “rekordere”. Tamošnja dugovječnost pripisuje se čistom vazduhu, šetnjama i mliječnim proizvodima. Ipak hercegovački krš ipak ostaje neprikosnoven po ukupnom prosjeku.

Zanimljivo je da žene u BiH, kao i u ostatku svijeta, žive duže od muškaraca – u prosjeku oko pet do šest godina više.

Podijeli tekst sa drugima na:

Između dvije fotografije nastale na istom mjestu u Banjaluci prošlo 55 ljeta

Između dvije fotografije snimljene ispred Učiteljske škole u Banjaluci – jedne crno-bijele iz 1971. i kolorne nastale nedavno – stalo je punih 55 godina života. Na starom snimku, nastalom nakon radne akcije uređenja školskog parka, stoje mladići puni snova: Simo Tošić, Dane Malešević, Stanko Vrhovac, Mićo Mijatović, Ranko Tomić, Kajica Daničić i Momčilo Glamočić.

Vrijeme jednakosti i drvenih alatki

“Bili smo treći razred. Uređivali smo dvorište i sadili cvijeće. Svako je bio zadužen za svoju alatku – lopatu, budak ili metlu – uz obavezu da je čuva i vrati čistu za narednu generaciju”, prisjeća se Dane Malešević.

Stanko Vrhovac, koji već tri decenije živi u Kanadi, sa sjetom priča o tom vremenu: “Nisu se vidjele razlike između bogatih i siromašnih. Nosili smo iste uniforme, dolazili pješke ili biciklima, a tek poneki profesor je vozio ‘fiću’ ili ‘stojadina’. Bili smo srećni jer za bolje nismo znali.”

Od učionice do ministarske fotelje i dalekog Vankuvera

Danas, pet i po decenija kasnije, lica su se promijenila, ali ne i prijateljstvo. Na novoj fotografiji su Simo Tošić (advokat), Dane Malešević (doktor tehničkih nauka), Stanko Vrhovac (učitelj) i Mile Sredojević (slikar).

Malešević je put gradio od učitelja u Dubravama do ministra prosvjete Republike Srpske, ali na pitanje kada je bio najsrećniji, bez oklijevanja odgovara: “Sa osamnaest godina.”

Nostalgija preko okeana

Za Stanka Vrhovca, put je bio mnogo dalji. Nakon rada pod Kozarom, novi početak pronašao je u Kanadi. Iako materijalno situiran, nostalgija ga ne napušta. Čuva avionske karte od 26 dolazaka u zavičaj, koje su ga koštale preko 57.000 dolara.

“Sve što imam dao bih za ono doba u Učiteljskoj školi, za to drugarstvo i jednakost. Obišao sam pola svijeta i shvatio da je za sreću potrebno sasvim malo”, zaključuje Vrhovac, dokazujući da prve životne lekcije iz banjalučkih školskih klupa ostaju zapisane zauvijek.

Cijeli tekst i foto: nezavisne.com

Podijeli tekst sa drugima na:

Veselo u Laktašima: Penzioneri izabrali najveselije parove

Udruženje penzionera Grada Laktaši organizovalo je druženje za 150 svoj članova povodom 8.marta, Međunarodnog Dana žena.

Kako su istakli organizatori, njihovo druženje i veselje upotpunio je Pink Panter bend.

“Druženje smo upotpunili brojnim iznenađenjima a jedno od njih je bio izbor najveselijih parova. Ovu titulu ponijeli su Ranka i Miodrag Mika Radeljić, te Ljiljana i Rade Vranješ – istakli su organizatori i dodali da su pobjenicima uručene zahvalnice.

Posebno dirljiv trenutak večeri, kako su naveli, bilo je kolo koje su izveli najstariji članovi, bračni par Vida i Nenad Bojić.

“Kao dugogodišnji članovi folklornih ansambala oni su, iako u poznim godinama, pokazali vrhunsku formu”, ističu iz Udruženja.

Veselje umiljatih penzionera upotpunila je i proslava dva rođendana, a kao malo znak pažnje damama su podijeljene ruže, dok su svi zajedno mogli uživati u tombola gdje je njih 20 bilo najsrećnije ruke.

Predsjednica Udruženja penzionera Grada Laktaši Dragojla Popović, poznata laktaška učiteljica, pjesnikinja i slikarka zahvalila se svima koji su pomogli u organizaciji ove proslave koja je samo jedna u nizu.

“Imamo podršku Grada Laktaši, kao i Vlade Republike Srpske, ali i odbornika u Skupštini Grada Laktaši. Na osnovu te pomoći oko 150 penzionera iz Laktaša će koristiti banjsko liječenje. Konkurs je već raspisan i mogu se svi penzioneri prijaviti”, istakla je Popovićeva.

Ona se zahvalila i penzionerima koji plaćajući karte učestvuju u organizaciji ovakvih događaja tokom cijele godine.

Druženju su prisustvovali i laktaški pjesnici i književnici među kojima i Živko Vujić i Drago Bašić, piše GlasSrpske.

Bašić je za ovu priliku napisao nekoliko pjesama. Neke od tih pjesama su pretvorene u muzičke numere koje je otpjevao bend, a koje su ispraćene gromoglasnim aplauzom.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Gradonačelnik Banjaluke za 8. mart postjetio Dom penzionera

Povodom Osmog marta, gradonačelnik Draško Stanivuković posjetio je Dom penzionera u Banjoj Luci, gdje se družio sa damama koje borave u ovoj ustanovi.

Kako je istakao – za njega je ovo bila veoma emotivna posjeta.

“Njihovi osmijesi, tople riječi i životna mudrost podsjetili su me koliko je važno da nikada ne zaboravimo generacije koje su gradile temelje našeg društva. Neka ovaj dan bude podsjetnik da im pažnju, poštovanje i toplu riječ treba pružati svaki dan. Ne samo praznikom, što zaista osoblje Doma penzionera kroz svoj rad i pokazuje”, poručio je gradonačelnik.

Dodao je da Grad posebnu pažnju posvećuje i ovoj populaciji.

Prilikom posjete Domu penzionera, gradonačelnik je razgovarao i sa Bosiljkom Bošnjak, direktoricom Doma penzionera. Bilo je govora o podršci i načinima na koji se mogu dodatno unaprijediti uslovi za boravak u ovoj ustanovi.

Podijeli tekst sa drugima na:

Dobojski penzioneri učili o pčelarstvu i orezivanju voćaka

Dobojsko udruženje penzionera u saradnji sa Resorom za stručno pružanje usluga u poljoprivredi organizovalo je za svoje članove pčelarsko voćarski kurs.

Na kursu je bilo govora o proljećnim radovima u pčelinjaku, ali i orezivanju voća.

Milojko Stević, penzioner rekao je da su najbolje autohtone sorte koje ne treba ni orezivati, prskati ni okopavati.

Mana im je što treba čekati jako dugo da daju plod.

Simo Bilić, takođe penzioner, koji pet decenija već ima pčelinjak kaže da je nekada iz jednog suda pčele vadio tri puta po 20 kila, a sada je prosjek osam do deset kila.

Aleksandar Popović, iz Resora za pružanje stručnih usluga u voćarstvu kaže da je problem u principu  kako razlikovati rodne i ne rodne grane.

“U voćarstvu je rodna dvogodišnja i starija grana”, rekao je Popović.

Predavači na kursu bili su Borislav Beno, i inžinjeri Aleksandar Popović, i Radmila Cvijić.

Oni su u svojim izlaganjima predočili učesnicima koje radove je neophodno obavljati. Takođe, govorili su i koje mjere treba preduzimati u pčelinjacima i voćnjacima tokom godine.

Ova predavanja se organizuju duže od deset godina. Kurs je prošlo do sada više od 400 penzionera, i već tradicionalno, ovo im je prva aktivnost u ovoj godini. Za 8. mart za svoje članice organizovaće druženje, a tokom godine i brojna predavanja.

Možda vas interesuje i ovo:

Pčele kriju tajnu dugovječnosti

Nesvakidašnji potez penzionera koji je napravio “hotel” za pčele

Podijeli tekst sa drugima na:

Njemu su 92, njoj 94 i sada su kupili prvi Porsche (FOTO)

Bračni par iz Velike Britanije obilježio je 70. godišnjicu braka kupovinom svog prvog Porschea. I to ne bilo kakvog.

Dok većina ljudi u devedesetim razmišlja o mirnijem tempu života, Derek Evans razmišlja o sljedećem Porscheu. Njegova priča dokaz je da su godine samo broj i da nikada nije kasno za ostvarenje snova.

Derek (92) i njegova supruga Audrey (94) odlučili su jubilej proslaviti na način koji se rijetko viđa – kupovinom Porsche Macana sa benzinskim motorom. Automobil su preuzeli u Bournemouthu, na jugu Engleske.

Počeli sa 7, završili na 265 KS

Evansovi su svoju vozačku priču započeli u potpuno drugačijoj automobilskoj eri. Njihov prvi automobil bio je Austin 7 sa svega oko sedam konjskih snaga.
Danas voze Macan koji u osnovnoj verziji razvija 265 KS.

U zemlji u kojoj je svako deseto novo prodano vozilo električno, odlučili su se za klasičnu verziju sa motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem, i to u sivoj nijansi Crayon.
„Uvijek smo željeli Porsche pa smo pomislili – zašto ne sada?“, rekao je Derek.

„Postoji posebna atmosfera kada posjedujete Porsche. Kao da ste dio jednog posebnog kluba.“

U Poršeu se iznenadili kada su došli da kupe auto

Nisu „sijedi trkači“, ali…

Iako tvrde da nisu „sijedi boy raceri“, priznaju da uživaju u osjećaju snage i udobnosti.

Derekova kćerka kroz smijeh kaže da njen otac obožava prebacivati režime vožnje na upravljaču.

„U Dorsetu više nema 19-godišnjaka kojeg tata nije ostavio na semaforu“, našalila se, pa dodala: „Ali iskreno, oni nikada nisu živjeli konvencionalnim životom, pa kada su nam rekli da kupuju Porsche, samo smo se nasmijali.“

Pčeli sa sedam konja danas voze mašinu od 265 konjskih snaga

Adrenalin mu nije stran

Derek je u srednjim godinama bio strastveni letač zmajem, a i danas, sa 92 godine, dva puta sedmično ide u teretanu.

Nedavno je od lokalnog zastupnika posudio i Porsche 911, a već razmišlja o sljedećoj kupovini.

„To će opet biti Porsche. Taycan. Predivan automobil. Trebalo mi je malo vremena da izađem iz njega, ali kakva mašina!“, kaže.

Dok mnogi proizvođači sve veći naglasak stavljaju na elektrifikaciju, Evansovi pokazuju da strast prema automobilima nema starosnu granicu – ali i da izbor automobila treba biti stvar želje, a ne trenda, prenosi Index.

Podijeli tekst sa drugima na:

Travnik dobija prvi centar za zdravo starenje

Većina od 9.000 travničkih penzionera nakon okončanog radnog vijeka vrijeme provodi na telefonu i u čekanju penzije

Zbog toga su najčešće zatvoreni u svojim domovima, a samoća nije najbolji prijatelj.

Samoća nije dobar prijatelj. Ona u dobroj mjeri utiče na psihosocijalno zdravlje.

Zbog toga je nastala ideja formiranja Centra za zdravo starenje. Cilj je da osobe treće dobi kvalitetno provode vrijeme

“Prostor koji se trenutno koristi kao kuhinja od Pomozi.ba treba adaptirati i pretvoriti u Centar za zdravo starenje “, rekao je Kenan Dautović, načelnik opštine Travnik.

Možda vas interesjuje:

Otvoren Klub penzionera u opštini Trnovo

Ovaj projekat još je na početku, ali stanovnici Travnika ga podržavaju.

Starija populacija u ovom gradu kažu da je ideja odlična. Naglašavaju da gradu nedostaju sadržaji i mjesto za druženje starijih.

Edina Bašić, menadžer Centra za zdravo starenje opštine Novo Sarajevo kaže da ti centri predstavljaju prostor gdje se osobe treće dobi osjećaju korisno i zadovoljno.

Podijeli tekst sa drugima na:

Otvoren Klub penzionera u opštini Trnovo

U Trnovu je svečano otvoren Klub penzionera, čime su penzioneri ove opštine dobili svoj kutak za druženje i upražnjavanje slobodnog vremena kroz različite društvene igre.

Iz opštine Trnovo saopšteno je da je otvaranje Kluba rezultat vlastitih ulaganja penzionera, ali i nesebične podrške ljudi dobre volje.

Podršku su pružili načelnik opštine Trnovo Miroslav Bjelica i gradonačelnik Istočnog Sarajeva LJubiša Ćosić. Takođe, pomoć je stigla i od Udruženja penzionera Republike Srpske. Osim njih podršku su dali i Trgovačko preduzeće “Pauer” i Šumsko gazdinstvo “Treskavica” iz Trnova. Podršku su dali i Udruženje građana “Starimo zdravo”, kao i mnogi durgi koji su prepznali značaj ove inicijative.

Penzioneri opštine Trnovo

Slično na ovu temu:

Penzioneri Gradiške u renoviranim prostorijama (VIDEO)

Podijeli tekst sa drugima na: