Penzioneri i socijalno ugroženi građani su na rubu siromaštva

Iako zvanične statistike ne zvuče dramatično s podatkom da je nivo cijena u maju 2026. u odnosu na godinu ranije povećan u prosjeku “tek” za 5,6 posto, na terenu je situacija bitno drugačija. Građani su suočeni s divljanjem cijena, kao i sa oscilacijama u cijenama goriva, ovisno o situaciji na Bliskom istoku i sukobu Irana i SAD-a. Inflacija je uveliko promijenila kupovne navike građana.

Izvršna direktorica Udruženja građana “Don” iz Prijedora Murisa Marić napominje da inflacija na nekog nije utjecala mnogo, jer kupuju od novih auta do svega ostalog. Situacija je bitno drukčija sa srednjom klasom.

“Srednja klasa školuje djecu i mora obratiti pažnju šta kupuje da ne bi ušli u dužničko ropstvo sa kreditiima, dok socijalno ugroženi prvo kupe lijekove i plate režije, pa žive od onog što im ostane”, kazala je.

Manje mesa

Dodaje da je već godinama unazad evidentno da građani kupuju manje mesa.

“Nekad se kupovao kilogram, pa pola kilograma, danas vidimo da se “može proći” i s mnogo manje mesa. Bira se čak i hljeb, kako bi se prošlo jeftinije. Naravno, vodi se računa i o voću i povrću, dok se u isto vrijeme trgovci ne odriču visokih zarada”, kazala je.

Ističe da penzioner koji plati osnovne potrebe tako da mu ostane 10 maraka dnevno, ne može birati šta će kupiti, već gleda kako preživjeti.

“Penzioneri i socijalno ugroženi građani dovedeni su ne na rub siromaštva, već na žestoku poziciju siromaštva. Šta neko sa 370 ili 700 KM može priuštiti?”, naglašava Marić.

Dodaje da se o kvalitetu proizvoda odavno ne govori.

“Osim toga, teško je i utvrditi kvalitet. Postavlja se pitanje koliko znamo o aditivima i slično, jer inače imamo malo pismenih građana koji u tom smislu znaju nešto o bilo kojoj vrsti robe, tako da u većini slučajeva građani i ne mogu ciljano kupovati kvalitetnu robu”, istakla je ona.

Akcije u tržnim centrima

Osvrnula se i na akcije u tržnim centrima, ocijenivši ih čudnima.

“U jednom tržnom centru, naprimjer, imate 10 posto popusta ponedjeljkom s karticom, tako da na taj način najviše kupuju penzioneri, ili socijalno ugroženi građani. No, da li je to stvarni popust? Jer, nije sva roba na sniženju, već samo neki artikli, tako da je to neki začarani krug. Ponude su primamljive, ali ako se sve to analizira, to je par maraka koje se uštede”, ocjenjuje Marić.

Ističe i problem s činjenicom da proizvođači smanjuju gramažu svojih proizvoda, kako bi se prividno zadržale iste cijene. U isto vrijeme ističe da je pola kilograma kafe 17-18 maraka. Poskupljenje kafe povećalo je i cijene u ugostiteljskim objektima.

“Ove godine u Prijedoru naši ugostitelji očekuju dijsaporu, ali je i nje sve manje. Koliko je tek naših građana manje u kafanama i restoranima, jer je kafa tri marke, kugla sladoleda dvije KM. Ako se to konzumira svaki dan u ugostiteljskim objektima, onda je to značajan izdatak čak i sedmično. Iako znamo da će naši ljudi podići i kredit da bi otišli na ljetovanje ili da bi sebi priuštili ugođaj, ugostitelji kukaju da ljudi sve manje piju kafu kod njih, da ne govorimo sad o ručkovima i drugim stvarima na koje smo navikli”, naglasila je.

Naglašava da je zbog stalnog rasta i divljanja cijena itekako aktuelno da neko kupi jednu-dvije banane ili jabuke.

“Prije nekoliko godina smo se čudili tome, a danas je to postalo masovno, ljudi kupuju po dvije krastavice ili dva paradajza, jednu papriku…”, ističe.

Planiranje budžeta

Naglašava i da bh. građani nisu navikli planirati kućne budžete.

Kad je riječ o većim izdacima, kada je potrebno promijeniti kućanski aparat, kaže Marić, za to se mora izdvojiti novac, a najčešće se kupuje na odgođeno plaćanje.

“Ako vam je potreban novi frižider, “morate” ga kupiti. Znamo da su kamate na kredite visoke, te građani koriste različite pogodnosti, koje se u takvim situacijama nude zaposlenima, ali i penzionerima. S druge strane, možemo reći da mlađi ljudi daleko lakše ulaze u kredit za stan, ili kupuju auto na lizing. Nešto stariji, međutim, o tome će dobro razmisliti. Takvi krediti se ne vraćaju za godinu, već su na duži period”, zaključuje naša sagovornica.

Marin Bago, predsjednik i osnivač Udruženja potrošača Futura, ističe da potrošačka korpa stalno raste. Napominje da njen iznos varira od grada do grada ili od općine do općine. Najveći iznosi su, ističe, u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru.

“Već dugi niz godina imamo poprilično poražavajući podatak da dvije prosječne plate ne mogu izmiriti potrošačku korpu za četveročlanu porodicu. Samo da iznesete hranu za sto u porodici čije jedno dijete ide u osnovnu, a drugo u srednju školu, potrebna vam je na mjesečnom nivou jedna prosječna plata. I kada oba roditelja u porodici rade, a imaju prosječnu platu, mjesečno im nedostaje nekoliko stotina maraka da pokriju potrošačku korpu”, rekao je Bago.

Odricanje od normalnih stvari

Potrošačke navike, ističe, mijenjaju se iz godine u godinu, i konstantno idu u smjeru odricanja od normalnih stvari.

“Tu, dakako, najviše trpe kultura, obrazovanje, sport, higijena. Problem je što to negativno utječe na samopouzdanje djece i njihovu izgradnju ličnosti u odnosu na njihove generacije u Evropskoj uniji i šire. Tek će se to reflektovati na njihovo odrastanje, socijalni život i sve drugo što čini pojedinca”, smatra naš sagovornik.

Naglašava da u čestim razgovorima s našim ljudima koji žive u dijaspori, ali i s turistima, dođu do saznanja da cijene u Bosni i Hercegovini već prestižu cijene u nekim zemljma u EU.

“Pizza i neko piće je skuplje u BiH nego što ćete platiti usred Rima. Mnogi prehrambeni artikli skuplji su kod nas nego u EU. Tu je problem što mi uvozimo 80 posto hrane. U igri su sad i distributeri, to je jedna karika više, i oni naplate svoje. Suština je u tome da nemamo razvijenu vlastitu proizvodnju hrane, poljoprivredu i stočarstvo” rekao je Bago.

U današnjoj situaciji sa stalnim poskupljenjima mnogo ljudi se, kaže, hrani u pekarama, piše Dnevni avaz.

“Mnoštvo djece se nezdravo hrani, kvalitetna hrana je skupa za porodice s prosječnim primanjima. Svako se u takvoj situaciji snalazi na način kako zna i može”, naglašava.

Lijekovi značajan izdatak

Ističe da je u Bosni i Hercegovini cijena hrane i lijekova značajan izdatak.

“Trgovački lobiji spoznali su da se na domaćem čovjeku jedino može zaraditi više na hrani i lijekovima što nije baš sretan pokazatelj”, ocjenjuje.

Napominje i da naša zemlja ima mnogo (multi)milionera koji se ponašaju drugačije od “običnih građana”, kao i da drugačije žive ljudi koji na selu imaju svoje bašte od onih koji moraju sve kupiti i platiti. U tom kontekstu, kaže, teško je govoriti o nekom obrascu ponašanja kupaca, jer se to bukvalno razlikuje od porodice do porodice i od grada do grada.

Naglašava da i kad je riječ o kućnim budžetima ključno je, dakako, koliko uđe novca u taj budžet.

“Ako jedno radi, jako je teško i to je ispod granice siromaštva, ako dvoje radi i imaju prosječnu plaću, u startu su “kratki” nekoliko stotina maraka. Nešto planirati mogu samo porodice koje imaju primanja iznad potrošačke korpe. Oni mogu planirati i godišnje odmore, kupovinu auta, renoviranje stana. Kod čovjeka kojem nedostaju stotine maraka, ne možemo govoriti o planiranju, već više o odricanju”, zaključuje Bago.

Statistički podaci o rastu cijena

Nivo cijena u maju 2026. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine viši je za 5,6 posto, zvanični su podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.

“Prosječni rast cijena zabilježen je u odjeljcima hrana i bezalkoholni napici za 0,6 posto, alkoholna pića i duhan za 3,5 posto, stanovanje i režijski izdaci za 11,5 posto, namještaj, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće za 1,6 posto, zdravstvo za 5,5 posto, prijevoz za 23,7 posto, komunikacije za 3,3 posto, rekreacija i kultura za 3,4 posto, obrazovanje za 3,4 posto, restorani i hoteli za 5,6 posto te Ostala dobra i usluge za 2,3 posto. Prosječni pad cijena je zabilježen u odjeljku odjeća i obuća za 6,9 posto” , podaci su Agencije.

Podijeli tekst sa drugima na: