U vremenu rastućih troškova i ekonomske neizvjesnosti, pitanje lične finansijske sigurnosti postaje sve aktuelnije. Ekonomista Miloš Grujić objašnjava šta je fond za “crne dane”, koliko treba da iznosi i kako ga graditi.
Tri do šest mjesečnih plata
Fond za “crne dane” je likvidna rezerva namijenjena isključivo za hitne situacije — iznenadni kvar, trošak liječenja ili privremeni gubitak prihoda. Finansijski stručnjaci preporučuju da taj iznos pokrije od tri do šest mjeseci osnovnih životnih troškova.
Međutim, put do tog cilja nije kratak. Ako mjesečno odvajate pet odsto plate, samo za iznos jedne mjesečne zarade potrebno je 20 mjeseci. Za rezervu od šest plata — punih deset godina štednje.
Upravo zato je važno početi što prije, jer svaki odgođeni mjesec produžava put do finansijske sigurnosti.
Građani štede više, ali drže novac dostupnim
Podaci Centralne banke BiH pokazuju da štednja stanovništva kontinuirano raste — depoziti građana krajem prošle godine dostigli su oko 20 milijardi KM, što je povećanje od 11,8 odsto u odnosu na godinu ranije. Istovremeno, sve manje novca se oročava. Oko 50 odsto sredstava drži se na transakcionim računima, a učešće klasične oročene štednje palo je na manje od 30 odsto. Građani svjesno žrtvuju veće kamate zbog slobode raspolaganja novcem u svakom trenutku.
Kako početi
Prvi korak je preispitivanje mjesečnih troškova — impulsivne kupovine, pretplate koje se ne koriste, nepotrebni gadžeti. Smisla ima odvajati bilo koji iznos, pa makar to bilo 20 KM mjesečno, jer je od same sume važnija disciplina. Štednja se planira odmah po prijemu plate, a ne od onoga što eventualno ostane na kraju mjeseca.
Možda vas interesuje i ovo:
Oročena štednja nije dobar izbor za fond za hitne situacije — novac mora biti odmah dostupan. Uz tekuću rezervu, Miloš Grujić, ekonomista preporučuje i dugoročno ulaganje na tržištu kapitala kao jedini način da se kapital zaštiti od inflacije.
Penzija kao budžetski šok
Posebno upozorenje Grujić upućuje onima koji ne razmišljaju o dugoročnoj finansijskoj slici. Prosječna penzija iznosi tek oko 44 odsto prosječne plate, što znači drastičan pad životnog standarda u trenutku odlaska u penziju. Čak i bez kreditnih obaveza, ta razlika u prihodima teško se premošćuje bez prethodno akumuliranog kapitala.
“O penzionim planovima i dodatnim izvorima prihoda treba razmišljati još juče, jer je vrijeme najvažniji resurs u procesu ulaganja”, kaže Grujić, a prenosi Mondo dodajući da odgađanje ove odluke samo povećava teret koji pada na pleća u godinama kada je teže raditi i zarađivati.
Najčešća greška
Čekanje “boljih vremena” ili veće plate kako bi se uopšte počelo štediti. Finansijska disciplina ne gradi se na visini prihoda, već na odlučnosti da se odvoji dio onoga što se trenutno posjeduje. Nikada ne štedite ono što ostane nakon trošenja — trošite ono što ostane nakon što ste prvo odvojili za štednju.
