Autor: sandric84

U svakodnevnoj trci, između posla, obaveza, porodičnih uloga i neprekidnog toka informacija, mnogi se uhvate kako im misli odlaze tamo gdje ne bi trebalo – u zamišljene scenarije, u pretjerano analiziranje prošlih razgovora ili u konstantnu brigu o stvarima koje se možda nikada neće dogoditi.

I što je ironija veća, tih nekoliko misli postaju najveći potrošači energije koju bismo mogli da usmjerimo na ono što nam život zaista nudi.

Psihoterapeutkinja i klinička socijalna radnica Ejmi Morin, poznata po radu sa ljudima koji razvijaju psihološku otpornost, ističe jednu naviku koja jasno razdvaja mentalno snažne ljude od onih koji se svakodnevno osjećaju preplavljeno.

I to nije meditacija, nije disciplina, nije jutarnja rutina. To je nešto mnogo jednostavnije – oni nikada ne troše energiju na stvari koje ne mogu da kontrolišu.

I upravo ta navika pravi razliku između mentalne iscrpljenosti i osjećaja unutrašnjeg mira.

Zašto gubimo toliko energije pokušavajući da kontrolišemo svijet oko sebe

Većina ljudi vjeruje da će se osjećati sigurnije ako unaprijed predvide tok razgovora, moguć ishod situacije ili reakciju drugih. Djeluje kao mala psihološka zaštita. Međutim, kako Morin naglašava, ovo je samo privremeno olakšanje. U trenutku kada se stvari ne odvijaju kako smo zamislili, naš mozak reaguje stresom i osjećajem gubitka kontrole.

Pročitajte više na ovu temu:

Neurolog upozorava: Ove tri navike tiho oštećuju vaš mozak

Zašto je šetnja najbolja aktivnost za tijelo i um

Što više energije ode na spoljne faktore, to je manje ostaje za ono što je zaista važno – regulisanje sopstvenih emocija, koncentraciju, fokus i produktivnost.

Kod mnogih se tada javljaju simptomi iscrpljenosti: problemi sa pamćenjem, loša koncentracija, unutrašnji nemir, pad efikasnosti i osjećaj da danima “tapkaju u mjestu”.

Ključ mentalne snage ne znači izbjegavanje problema, već razumijevanje gdje je granica između onoga što zavisi od nas i onoga što nikada neće biti pod našom kontrolom.

Gdje zapravo odlazi naša mentalna energija: Tehnika tri kruga

Kako bi ljudi jasnije sagledali šta im crpi snagu, Morin preporučuje jednostavnu tehniku podjeljenu u tri kruga. Ova vizualizacija brzo otkriva gdje svakodnevno rasipamo energiju i šta možemo odmah da promijenimo.

Unutrašnji krug obuhvata ono nad čim zaista imamo kontrolu:

• trud
• pripremu
• stav
• granice
• lične vještine

Srednji krug predstavlja ono na šta možemo da utičemo, ali ne i da ga potpuno usmjeravamo:

• ton i atmosfera razgovora
• način na koji nas drugi doživljavaju
• dinamika timskog rada

Spoljni krug je prostor stvari koje nikada neće biti u našim rukama:

• tuđe odluke
• ekonomske okolnosti
• pravila kompanije
• konačan ishod situacija

Morin savjetuje da ljudi izdvoje pet najvećih trenutnih briga i postave ih u odgovarajući krug. Čim se to uradi, postaje jasno gdje energija odlazi, a gdje se može preusmjeriti.

Sve što se nalazi u unutrašnjem krugu treba odmah pretvoriti u akciju.

Sve iz spoljnog kruga – naučiti otpustiti. To je prvi korak ka mentalnoj snazi.

Tri pitanja koja momentalno vraćaju fokus i sprečavaju mentalnu iscrpljenost

Kada misli počnu da se vrte u krug i kada razmišljanje prerasta u mentalno preživanje, Morin savjetuje da se postave tri jednostavna pitanja. Ova pitanja su osmišljena tako da odmah preusmjere energiju sa problema na rješenje, sa straha na kontrolu, sa izmišljanja scenarija na konkretne korake.

1. “Da li se bavim problemom ili rješenjem?”

Ovo pitanje razdvaja pasivnu brigu od aktivnog djelovanja.

Razmišljanje o najgorem scenariju možda daje iluziju da smo pripremljeni, ali zapravo nas ostavlja zaglavljene u strahu. Fokusiranje na korake ka rješenju povećava osjećaj kontrole i smanjuje anksioznost.

2. “Da li treba da promijenim okolnosti ili svoj odnos prema njima?“

Ponekad je potrebno postaviti granicu, donijeti odluku, promijeniti naviku, prekinuti kontakt ili prilagoditi plan.

Ali u situacijama koje ne zavise od nas – ishod testiranja bliske osobe, tuđa reakcija, odluka poslodavca – jedino što možemo da uradimo jeste da regulišemo sebe.

Kratka šetnja, svjesno disanje, preusmjeravanje fokusa ili pauza prije nego što donesemo odluku mogu drastično smanjiti napetost i spriječiti impulsivne reakcije.

Morin naglašava: “Životne patnje često nastaju zbog ulaganja energije na pogrešno mjesto.”

Meditacija neće rješiti finansijski problem, ali plan hoće, prenosi Ona.rs

Strah neće promijeniti medicinski ishod, ali tehnike smirivanja će pomoći da lakše prođemo kroz period čekanja.

3. “Šta sam danas uradio/la da postanem mentalno snažniji/a?“

Ishodi nisu pod kontrolom, ali napredak jeste.

Mentalna snaga se ne gradi u krizama, već u malim, svakodnevnim odlukama:

• postaviti granicu
• izgovoriti svoje mišljenje
• vježbati novu vještinu
• odmoriti kada je potrebno
• reći “ne” kada to stvarno mislimo

Prepoznavanje makar jedne takve radnje dnevno učvršćuje osjećaj lične moći i sprečava da energija odlazi u pogrešnom smjeru.

Zašto su mentalno snažni ljudi najčešće i najsrećniji

Mentalna snaga ne znači odsustvo briga, već sposobnost da prepoznamo koje brige zaslužuju našu energiju. Najveći poklon koji možemo sebi da damo jeste da prestanemo da pokušavamo da kontrolišemo ono što nikada neće biti u našoj moći. Mentalno jaki ljudi nisu rođeni takvi – oni svakog dana biraju gdje će usmjeriti energiju. I upravo zato žive mirnije, srećnije i slobodnije.

Italijanska kuhinja uvrštena je na Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva.  Nakkon što je Međuvladin komitet organizacije, na sastanku u Nju Delhiju, zvanično danas potvrdio odluku. Riječ je o prvom slučaju u kojem je jedna nacionalna kuhinja, kao cjelina, dobila ovako prestižan status.

Ceremoniji je prisustvovao i italijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji boravi u Indiji radi jačanja političkih i ekonomskih odnosa dviju zemalja.

Reakcije iz Italije: ponos i zadovoljstvo

Premijerka Italije Đorđa Meloni uputila je video-poruku u kojoj je istakla da je ovo „istorijska pobjeda italijanske nacije“, naglašavajući da kuhinja predstavlja ključni dio identiteta zemlje.

„Za nas Italijane, kuhinja nije samo hrana ili skup recepata. Ona je kultura, tradicija, rad i bogatstvo“, navela je Meloni, podsjećajući da se iza svakog jela kriju kvalitetne poljoprivredne prakse, održivost i znanje koje se prenosi kroz generacije. Takođe je naglasila da će priznanje doprineti jačanju zaštite italijanskih proizvoda na globalnom tržištu i borbi protiv imitacija.

Ministar Tajani istakao je da je uspjeh rezultat timskog rada: „Svaki naš recept govori o teritoriji sa koje dolazi, promoviše održivu mediteransku ishranu i predstavlja snažan pokretač razvoja i prosperiteta.“

Šta Unesko prepoznaje u italijanskoj tradiciji

Prema odluci Međuvladinog komiteta Uneska, italijanska kuhinja je „kulturna i društvena mješavina kulinarskih tradicija“. To je i način da se brinemo jedni o drugima, izrazimo privrženost i povezujemo sa sopstvenim korijenima. Kulinarske prakse omogućavaju zajednicama da dijele svoje priče, identitet i pogled na svijet.

Ovo priznanje ne odnosi se samo na čuvena jela poput paste, pice ili rižota, već na jedinstven kulturni sistem koji uključuje regionalne tradicije, sezonalnost, raznovrsnu poljoprivredu i snažan duh zajedništva.

Italija je još 2023. godine podnijela kandidaturu „Italijanska kuhinja: održivost i biokulturna raznolikost“. Stručni komitet Uneska je u novembru 2025. već dao pozitivnu ocjenu, čime je otvoren put za konačno usvajanje koje je sada potvrđeno jednoglasno.

Ekonomski i turistički značaj

Pored simboličnog prestiža, priznanje bi moglo da donese i konkretne koristi italijanskoj ekonomiji. Očekuje se porast turističkih posjeta, posebno u regionima poznatim po gastronomiji, kao i dodatna podrška malim proizvođačima, poljoprivrednicima i ugostiteljima koji čuvaju autentične lokalne tradicije.

Ovaj status takođe jača međunarodnu zaštitu italijanskih proizvoda i doprinosi očuvanju kulturne raznolikosti u vrijeme kada globalizacija često vodi ka uniformisanju ukusa.

Trenutno je na listi nematerijalnog nasljeđa 788 elemenata iz 150 zemalja. Sa novim priznanjem, Italija sada ima 19 elemenata u Listi reprezentativnog nasljeđa i jedan u Registru dobrih praksi očuvanja.

Italijanska kuhinja ocijenjena je kao inkluzivna, pristupačna i održiva, od borbe protiv bacanja hrane do odgovornog korišćenja resursa. Unesko posebno ističe i ulogu italijanske agro-prehrambene industrije kao „ambasadora“ kulture i životnog stila zemlje širom svijeta.

Uvrštavanje italijanske kuhinje na Uneskovu listu potvrđuje njenu jedinstvenu ulogu u povezivanju zajednica, porodica i regiona. Riječ je o živom nasljeđu koje se neprestano razvija, a istovremeno vjerno čuva svoje korijene.

Vitamin D je izuzetno važan za ljudski organizam – on jača imunološki sistem, bori se protiv infekcija, poboljšava raspoloženje i smanjuje rizik od dobijanja nekih hroničnih bolesti.

Ključan je i za apsorpciju kalcijuma u tijelu što dovodi do zdravijih kostiju i zuba.

Najvažniji izvor vitamina D je sunčeva svjetlost, odnosno izlaganje kože lica i tijela suncu u trajanju od barem 15 do 30 minuta dnevno.

Ne čudi zato što je do njega lakše “doći” u ljetnim mjesecima, nego zimi. Zato je hrana zimi ključna.

Hrana je takođe dobar izvor vitamina D, a pogotovo u zimskim mjesecima kada ne vidimo sunce onoliko često kao što bismo željeli, i kada većinu tijela prekrivamo odjećom te tako sprečavamo sintezu ovih esencijalnih organskih tvari.

1. Riba

Najbolji prehrambeni izvori vitamina D su masne ribe poput lososa, sardina, pastrva, tuna i skuša. Jedna porcija lososa zadovoljava čak 80 odsto dnevnih potreba za vitaminom D.

Ne samo da ove vrste riba obiluju vitaminom D već sadrže i značajane količine omega 3 masnih kiselina koje su ključne za zdravlje mozga, srca i venskog sistema. Ova hrana zimi treba bude na jelovniku nekoliko puta sedmično.

2. Jaja

Jaja su dobar prirodni izvor vitamina D. Tačnije, žumanjak je dobar izvor ovog vrijednog elementa – on je pravo blago hranjivih tvari, a sadrži sve od B kompleksa, preko vitamina A i E do mineralnih tvari poput željeza, cinka, selena i kalcijuma. Bjelanjak, s druge strane, sadrži tek protein.

Dobro je znati da ćete najviše hranjivih tvari naći u jajima kokoši koje su uzgajane na otvorenom, prenosi Pun Kufer.

3. Gljive

Gljive su jedinstveni biljni izvor vitamina D, a posebno vrganji, šampinjoni i shiitake gljive. Imajte na umu da će više vitamina D imati one vrste koje su bile izložene diretnom UV zračenju, nego one koje su uzgajane pod umjetnim UV lampama.

Savjet plus:

Na tržištu se može naći i industrijski procesirana hrana koja je obogaćena vitaminom D. Pažljivo čitajte deklaracije jer se vitamin D može naći i u mliječnim proizvodima, jogurtima i vrhnjima, biljnim zamjenama za mlijeko od soje, zobi i badema, margarinima, žitnim pahuljicama i sličnim proizvodima.

Ljudi bi u prosjeku trebali unositi od 400 do 800 IU vitamina D dnevno, a ta brojka zavisi od dobi, boji kože, ali i specifičnim zdravstvenim potrebama pojedinca.

Ako niste sigurni koliko vitamina D treba unositi, posavjetujte se s ljekarom.

Nemojte uzimati suplemente vitamina D bez nadzora liječnika jer je moguće unijeti i previše ovog vitamina.

Tijelo ne može izlučiti višak, a prekomjeran nivo može dovesti do oštećenja bubrega, srca i vena.

Pročitajte još na ovu temu:

Riješite problem masne jetre: Stručnjaci predlažu jelovnik

Tri vrste povrća koje usporavaju starenje i jačaju imunitet

Zdravlje srca zavisi od prehrane, pazite šta večerate