Ne bave se svjetski lideri samo političkim pitanjima. Ruski i kineski predsjednici Putin i Si razgovarali su o dugovječnosti tokom prošlonedeljne vojne parade u Pekingu. Kratak snimak tog razgovora izazvao je svjetsku pažnju, ali je ubrzo povučen sa interneta na zahtjev kineske državne televizije. Dvojica predsjednika raspravljala su o mogućnosti da ljudi mogu da žive do 150 godina.
Uprkos tome što tema djeluje kao neobavezan razgovor dva lidera, upućivala je na nova naučna istraživanja i usavršavanje biotehnologije u svrhu produženja ljudskog života, čak do besmrtnosti.
„U istorijskom smislu nije uopšte slučajno što se to pitanje pokreće baš sada. Svijet se nalazi na kraju jednog istorijskog procesa dugog trajanja, koji je počeo neoliberalnim reformama 80-ih godina. Ideje o besmrtnosti su se kroz istoriju javljale u trenucima kada dođe do rapidnog raslojavanja društva, povećanja društvene nejednakosti i koncetracije moći i bogatstva u rukama malog broja privilegovanih elita“, navodi istoričar Luka Filipović.
Razlike u poimanju čovjeka i boga
U antičkoj Grčkoj, za vrijeme polisa i demokratija, ljudi su imali vrlo jasne razlike između poimanja čovjeka i boga. Onda se dolazi do helenizma, pa kraljevi, kako kaže, žele da postanu bogovi.
Prema njegovim riječima, u ranoj Rimskoj republici nikome nije palo na pamet da bude bog, ali onda dolazi Kaligula i objavljuje rat Neptunu, bogu mora, pa se vojnicima naređuje da udaraju mačevima u talase.
“Još bolji primjeri postoje u Kini. U vrijeme osnivanja dinastije Ming, imperator Hong Vu je naredio da ga sahrane kao njegove vojnike, crvene turbane. Sa druge strane, imamo nebrojeni broj slučajeva careva koji su sami sebe otrovali živom, pokušavajući da produže životni vijek”, ističe Filipović.
To se, kako dodaje, događa kada se dobije jedna feudalna struktura društva sa elitom na vrhu koja želi da pobjedi prirodu.
“Dobar primjer je i Ep i Gilgamešu. Giglameš je hegemon, ne samo svog grada, već se širi po okolnim gradovima i pobjeđuje sve smrtnike. Na kraju želi da se proširi na nebo i suprotstavi bogovima“, objašnjava istoričar.
„U trenutku kada imamo društvene nejednakosti na današnjem nivou, kada je moć koncentrisana u rukama tako malog broja privilegovanih, nije slučajno da su upravo autoritarni lideri današnjice razgovarali o ovom pitanju”, zaključuje Filipović.
Kvalitet važniji od dužine
Sa stanovišta genetike, danas se mnogo govori o dugovječnosti (longevity).
“Treba shvatiti šta je ćelijsko starenje, koje postoji na nivou gena i proteina. Nije pitanje da li treba produžiti život do 150 godina, već popraviti njegov kvalitet“, kaže genetičarka Ivana Buzančić.
Ljudsko tijelo počinje da stari onog trenutka kada se rodimo i ćelije počnu da se dijele.
“O tome dosta govore telomere. Svako se rađa sa njihovom drugačijom dužinom i brzina starenja svake osobe je drugačija. Bolesti se razvijaju kako ćelije počnu brže da stare. Da li na to možemo da utičemo – da, ali kroz promjenu kvaliteta života“, navodi genetičarka.
Vječna vlast i izjednačavanje sa bogom
“Ideja o vladaru koji vlada vječno, i na taj način postaje bog, stara je koliko i ljudsko društvo. Egipatske piramide su primjer magijskog, ritualnom postizanja besmrtnosti. Slično je i sa armijom od terakote sa kojom je sahranjen prvi kineski car“, objašnjava Luka Filipović.
Sa razvojem nauke i civilizacije, vladari su se našli u dobu razuma i nauke. Više ne postoji magijski oblik postizanja besmrtnosti, već se ulažu ogromni državni resursi u nauku kako bi im bio produžen život.
“Zanimljivo je da su rezultati najčešće bili kontraproduktivni i što su se više trudili da duže žive, to su pre i umirali”, ističe istoričar.
Prema njegovim riječima, vladari su oličenja interesa vladajuće oligarhije koja nastavlja da postoji i poslije njih. Kada vladara više nema skoče tendencije lokalnih feudalaca, zbog čega se kroz istoriju ustoličio sistem dinastije, a neki vladari, poput japanskog šoguna Togugave Ijejasua, odricali su se vlasti još za života u korist svojih potomaka.
“Vladari koji imaju neku vrstu društvene svjesti se odriču moći dok su još živi – povlače se, idu u manastire… Vladari koji imaju svjest samo o ličnoj vlasti pokušavaju da budu bogovi i prevaziđu zakone prirode“, ističe Filipović.
Kazna vječnog života
Da li zahtjev kineske agencije da se snimak razgovora kineskog i ruskog predsjednika ukloni sa interneta može da znači da dve zemlje imaju revolucionarne naučne projekte koje još ne žele da objavljuju, Filipović smatra da je nesumnjivo da imaju i da će lideri poput Putina, Trampa i Sija biti prva generacija lidera koji će vladati preko svoje stote godine.
“Posle 40 godina neoliberalnih reformi, svijet je došao do toga da gazda Ilon Mask ulaže nebrojene milijarde da bi pravio koloniju na Marsu u trenutku kad se svijet raspada. Ako i pronađu način da produže život, on će biti na raspolaganju samo privilegovanima, a ne običnim ljudima“, dodaje Filipović.
Prema njegovim riječima, to je možda i bolje.
“Zamislite kaznu da živite vječno. Sve bi izgubilo smisao, a izubila bi se i vaša ličnost. Kao što Heraklit kaže: ‚Ne možete dva puta u istu vodu.‘ Vi niste ista osoba koja ste bili prije 10 godina“, navodi Filipović.
Tajna dugovječnosti – život prilagoditi genima
Sa druge strane, treba se zapitati i da li dugovječnost možemo da tražimo u nama samima, u stilu života i svakodnevnim navikama, a ne samo u naučnim dostignućima.
“Dosta toga zavisi o naše genetike i podneblja na kom živimo. Naša genetika se razlikuje od ljudi koji žive u Aziji ili Africi. Zbog toga život treba prilagoditi našim genima. Ne postoje dobri ili loši geni, postoji samo dobar ili loš izbor načina života“, objašnjava genetičarka Ivana Buzančić.
Ističe i da moramo da naučimo i da geni rade za nas, a ne da mi radimo za ono što smo naslijedili od naših predaka.
“Onda će nam i kvalitet života biti bolji i duže ćemo živjeti“, dodaje Buzančić.
Koncetracija moći teži da pobjedi prirodu
Apropo zanimljivog razgovora u Pekingu, mnogi su povukli paralele sa dužinom vladanja dva lidera.
Predsjednik Si je 2018. godine ukinuo ograničenje mandata od 10 godina za najviše rukovodeće pozicije, što znači da bi mogao da zadrži svoju poziciju doživotno. Predsjednik Putin je već 25 godina na vlasti, kao premijer i predsjednik, a na toj funkciji bi, posijle referenduma 2020. godine, na vlasti mogao da ostane do 2036. godine.
“Prirodno je da oni koji teže koncentraciji moći u svojim rukama će jednog dana doći u stadijum da će željeti da pobjede osnovne zakone prirode i pobjede smrt. Naravno, to je povezano sa procesom razvoja novih autoritarnih režima, ali je i na Zapadu slična situacija“, smatra istoričar Luka Filipović.
Prema njegovim riječima, politički klanovi vladaju SAD posljednjih decenija i na djelu je samo privid demokratije.
“Demokratska i republikanska stranka se vrlo malo razlikuju u pogledu svojih politika. Vode se ostrašćene rasprave o nebitnim pitanjima i igra se na rasne, vjerske animozitete da bi se proizveo proces smjenjivosti političara na pozicijama. Za sve to vrijeme državno plemstvo i pravi feudalci – tajkuni i oligarsi – će ostati na pozicijama moći i tako će narod živjeti u prividu demokratije“, navodi Filipović.
Njihovim istočnim kolegama, kako kaže, nije potreban taj privid, ali svi idu u istom smeru.
“Vrlo je moguće da ćemo mi za 50 godina vidjeti predsjednike i lidere koji će vladati sa aparata, iz kreveta na svoj 200. rođendan“, zaključuje istoričar.
(Izvor vijesti: RTS)
