Autor: Sandra Vukić

Stalno čitamo ili nas ljekari podsjećaju da treba da spavamo više. Vjerovatno to više nikome nije novost – manjak sna je loš za vaš mozak, srce i cjelokupno zdravlje, a takođe utiče i na kožu i seksualnu želju. Ali, šta je sa „previše“ sna?

Nedavni izvještaji zaključili su da spavanje duže od devet sati može biti gore po zdravlje nego manjak sna. Pa, koliko sna nam je zaista potrebno? I šta nam to što puno spavamo zapravo govori o našem zdravlju?

San je ključan za naše zdravlje. Zajedno sa ishranom i fizičkom aktivnošću, san predstavlja jedan od stubova zdravlja.

Tokom sna u tijelu se dešavaju fiziološki procesi koji nam omogućavaju da normalno funkcionišemo kada smo budni – uključujući oporavak mišića, učvršćivanje sjećanja i regulaciju emocija.

Fondacija za zdrav san – vodeća neprofitna organizacija u Australiji koja pruža informacije zasnovane na dokazima – preporučuje odraslima da spavaju sedam do devet sati tokom noći.

Neke osobe su prirodno „kratki spavači“ i dobro funkcionišu sa manje od sedam sati sna.

Međutim, za većinu ljudi, spavanje manje od sedam sati ostavlja negativne posljedice. One mogu biti kratkoročne – na primjer, nakon loše prospavane noći možete imati manje energije, biti loše volje, pod većim stresom i teško se koncentrisati na poslu.

Dugoročno, nedostatak kvalitetnog sna predstavlja veliki rizik po zdravlje. Povezan je sa povećanim rizikom od:

– bolesti srca i krvnih sudova (poput infarkta i šloga)
– metaboličkih poremećaja, uključujući dijabetes tipa 2
– lošeg mentalnog zdravlja (depresija, anksioznost)
– raka
– povećanog rizika od prerane smrti

Jasno je, dakle, da nedovoljno sna nije dobro.

Da li je i previše sna štetno?

U jednoj nedavnoj studiji, istraživači su analizirali rezultate 79 drugih studija koje su pratile ljude tokom najmanje godinu dana i mjerile kako dužina sna utiče na zdravlje i rizik od smrtnosti.

Otkrili su da su ljudi koji spavaju manje od sedam sati imali za 14 posto veći rizik od prerane smrti u posmatranom periodu, u poređenju s onima koji spavaju sedam do osam sati. To nije iznenađujuće s obzirom na već utvrđene rizike nedostatka sna.

Ali, takođe je otkriveno da su osobe koje spavaju duže od devet sati imale još veći rizik od prerane smrti – čak 34 posto veći u odnosu na one koji spavaju sedam do osam sati.

Slično je pokazala i studija iz 2018. godine, koja je analizirala 74 ranije studije i našla da je duže spavanje povezano s 14 posto većim rizikom od smrtnosti.

Istraživanja su takođe povezala dug san (više nego što je preporučeno za vašu dob) sa zdravstvenim problemima kao što su:

– depresija
– hronični bol
– gojaznost
– metabolički poremećaji

Zvuči alarmantno? Možda. Ali važno je razumjeti – ova istraživanja pokazuju samo povezanost, a ne da dug san izaziva bolesti ili smrt.

U čemu je onda veza?

Postoji više mogućih razloga zašto je dug san povezan s lošim zdravljem.

Ljudi s hroničnim bolestima često duže spavaju. Njihovom tijelu je možda potreban dodatni odmor, ili duže ostaju u krevetu zbog simptoma bolesti ili neželjenih efekata lijekova.

Takođe, moguće je da, i pored dugog boravka u krevetu, ne dobijaju kvalitetan san, pa pokušavaju da „nadoknade“ izgubljeno spavanje.

Osim toga, znamo da faktori rizika za loše zdravlje, poput pušenja ili gojaznosti, takođe utiču na kvalitet sna.

To znači da neki ljudi više spavaju zato što već imaju zdravstvene probleme, a ne da im je dug san te probleme izazvao.

Jednostavno rečeno: dugo spavanje može biti simptom lošeg zdravlja, ne njegov uzrok.

Koliko sna je idealno?

Razlozi zašto neki ljudi spavaju manje, a drugi više, zavise od individualnih razlika, koje još uvijek ne razumijemo u potpunosti.

Potrebe za snom mogu zavisiti od starosti.

Djeci i tinejdžerima često treba više sna – preporuka za njih je osam do deset sati, a često idu kasnije na spavanje i kasnije ustaju.

Starije osobe možda provode više vremena u krevetu, ali ukoliko nemaju poremećaj sna, potrebna količina sna ostala bi ista kao u mlađim godinama.

Za većinu odraslih, sedam do devet sati sna je optimalno.

Ali nije samo količina sna važna – kvalitetan san i redovan raspored spavanja i buđenja su jednako važni, ako ne i važniji za zdravlje.

Zaključak

Pošto mnogi odrasli ne spavaju dovoljno, bolje je da se fokusiramo na to kako da poboljšamo svoj san, nego da se brinemo da ga imamo previše.

Ako želite da povećate šanse za dobar san:

– izlažite se sunčevoj svjetlosti i budite aktivni tokom dana
– održavajte redovan ritam spavanja
– sat vremena prije spavanja izbjegavajte ekrane i stresne aktivnosti
– obezbijedite da je vaša spavaća soba tiha, mračna i udobna.

Ako primijetite da redovno spavate mnogo duže nego obično, možda vam tijelo šalje poruku da nešto nije u redu.

(Izvor vijesti: RTS)

Prerada konoplje bila je naporna, ali je dobijena tkanina dugo trajala i sve se stvaralo bez ikakvog otpada.

U vrijeme kada se cijeli svijet okreće održivim izvorima i vraća prirodi, čini se da odgovori na mnoga pitanja nisu u tehnološkoj budućnosti, već u prošlosti. Jedan od najupečatljivijih primjera tog tradicionalnog znanja jeste upotreba konoplje.

Danas se o njoj govori u kontekstu eko-mode, organske proizvodnje i biorazgradivih materijala, ali malo ko zna da je ova biljka nekada bila sastavni dio svakodnevice u Srbiji. I to baš u onom dijelu domaćinstva koji je bio nevidljiv, ali presudan – ženskom svijetu.

Šta tradicija može da ponudi modernom društvu, otkriva Marina Cvetković, muzejski savjetnik Etnografskog muzeja u Beogradu:

“Ljudi su vijekovima živjeli u dubokoj povezanosti s prirodom. Umjesto otpada, postojala je upotreba do krajnjih granica. Umjesto bacanja – obnavljanje. Umjesto brze proizvodnje – strpljivi, dugotrajni procesi. Taj odnos prema životu nije izgubio svoju vrijednost, samo smo mi zaboravili da ga slušamo.”

Ona podsjeća i da u tradicionalnoj kulturi konoplja nije bila luksuz, već osnovni resurs. Od nje se tkalo za kuću i odjeću: čaršafi, ponjave, košulje, zavjese, peškiri, ali i elementi oglavlja.

“Cijelokupan proces od sjetve do tkanja bio je u rukama žena. To je bio težak, mukotrpan posao. Zato je u narodu i dobila nadimke kao što su ‘mučenica’ i ‘težina”, kaže Marina Cvetković.

Iako je prerada konoplje bila duga i složena – sa fazama kao što su topljenje u vodi, sušenje, čukanje, češljanje, predenje i tkanje – rezultat je bio vrijedan: tkanina koja je dugo trajala, bila je otporna i prirodna. I sve to bez ikakvog otpada.

“U eri kada modna industrija predstavlja jednog od najvećih zagađivača, vrijeme je da se zapitamo: šta smo izgubili napuštanjem ovakvih znanja?”, pita Cvetkovićeva.

Upravo zato se u savremenom svijetu konoplja ponovo vraća na scenu kao dio zelenih inicijativa i ekosvjesnog dizajna. U okviru tzv. spore mode sve više dizajnera bira organske sirovine, a konoplja, zahvaljujući svojoj ekološkoj održivosti, ponovo dobija na značaju. Ona brzo raste, ne traži pesticide, prilagođava se različitim uslovima, a tekstil napravljen od nje je izuzetno trajan.

“U zapadnom svijetu već se koristi ne samo u modi, već i za izradu organskog papira, plastike, termoizolacionih materijala, pa čak i u farmaciji. Kod nas se polako vraća u fokus, ali je važno da razumijemo i kulturni kontekst u kojem je ta biljka postojala, jer ona nije samo materijal, već i simbol jednog načina života”, naglašava Cvetkovićeva dodajući da nas konoplja u svijetu koji žudi za brzim rješenjem, uči strpljenju, poštovanju prirode i radu koji traje.

(Izvor vijesti: Politika)

Uspostavljanje dosljednih, zdravih navika tokom naznačenog perioda može značajno smanjiti dugoročni rizik i poboljšati kvalitet života.

Neko vrijeme ne brinemo o zdravlju, ali dođu i faze kada je fokus potpuno na toj temi. Organizam ne funkcioniše kao ranije, pa su potrebne korekcije ponašanja i navika. Tako su istraživači iz Finske ispitali ovu temu i došli do zaključka da je decenija između 36. i 46. godine kritično vrijeme za oblikovanje budućeg zdravlja.

“Decenija, odnosno godine između 36. i 46. godine su važne jer predstavljaju most ka kasnijim godinama života”, rekla je dr Anđela Vilson, ginekolog, prenosi New York Times, navodeći da se rizik od raznih bolesti povećava, a prevencija, rana dijagnoza i intervencija su od najveće važnosti upravo u tom periodu.

Studija je pratila nekoliko stotina djece rođene u finskom gradu Jivaskila 1959. godine, sve do njihovih ranih 60-ih, a podaci o mentalnom i fizičkom zdravlju prikupljani su kada su učesnici imali 27, 36, 42, 50 i 61 godinu.

Alkohol, duvan i manjak fizičke aktivnosti štetni

Istraživači su procjenjivali njihov krvni pritisak, obim struka, nivo šećera u krvi, holesterol i druge masnoće u krvi, dok su učesnici odgovarali na pitanja o svom psihološkom blagostanju.

Autori studije su bilježili da li su pušili, prekomjerno konzumirali alkohol ili vježbali manje od jednom sedmično, u bilo kom trenutku. Ove tri navike podstakle su mentalne i fizičke tegobe, koje su se često osjećale već u 36. godini.

“Nalazi ističu važnost rješavanja rizičnih zdravstvenih ponašanja, kao što su pušenje, prekomjerno pijenje i fizička neaktivnost, što je ranije moguće, kako bi se spriječilo da se šteta koju nanose nagomila tokom godina, kulminirajući lošim mentalnim i fizičkim zdravljem u kasnijem životu“, rekla je vodeća autorka studije Tija Kekalainen, zdravstvena naučnica koja se bavi starenjem.

Smanjenje unosa alkohola smanjuje rizik od hipertenzije, bolesti jetre, određenih vrsta raka i poboljšava san i mentalno zdravlje. Prestanak pušenja smanjuje kardiovaskularni rizik, rizik od raka, poboljšava funkciju pluća i produžava očekivani životni vijek.

“Kada su u pitanju kardiovaskularne bolesti ili dijabetes, na primjer, oni koji žele da smanje svoj rizik obično se fokusiraju na faktore ponašanja kao što su ishrana i fizička aktivnost”, rekla je epidemiolog Majan Jičak-Sade.

Sitnice koje puno znače

Prema njenim riječima, čak i male promjene u svakodnevnom životu – kao što je poboljšanje ventilacije tokom kuvanja ili hodanje umjesto vožnje kada je to moguće – mogu značajno smanjiti ove štetne izloženosti i posljedično smanjiti kardiovaskularni rizik.

Internista dr Sandžaj Sinha rekao je da je važno izbjegavati pušenje i alkohol te uspostaviti dobre navike kada je riječ o vježbanju, ishrani i spavanju – ali ne nužno samo između 36. i 46. godine. Čak i male fizičke aktivnosti mogu pomoći u poboljšanju fizičkog i mentalnog zdravlja.

“Ne slažem se da postoji magična decenija za ozdravljenje, već – što ranije, to bolje”, rekao je za The Post, dodajući da je ključno biti proaktivan prije nego što nivoi hormona prirodno opadnu, što otežava promjenu rutina.
Niži nivo testosterona „može dovesti do postepenog smanjenja mišićne snage ili nivoa energije“, objasnio je Sinha.

“Većina žena još nije u menopauzi, ali kada se to desi – a prosječna starost je oko 51 godine – mogu se javiti problemi sa spavanjem, bolovi u zglobovima, manjak energije, mentalna magla. Uobičajeno je da se osjete kumulativni efekti životnih izbora, poput povećanja tjelesne težine, povišenog pritiska, umora i ukočenosti, između 36. i 46. godine, a ključ nije u savršenstvu – već u preduzimanju akcije”, navela je Sinha.

(Izvor vijesti: Politika)