Autor: Sandra Vukić

U svakodnevnom životu svi se povremeno poslužimo malom, takozvanom „bijelom laži“, bilo da bismo nekoga poštedjeli neprijatnosti ili izbjegli konfrontaciju, omalovažavanje nečijih vrijednosti, osjećaj neprijatnosti, zabrinutosti…

Postoje, međutim, ljudi za koje laganje nije povremena epizoda, već način življenja. Patološki lažljivci stvaraju zamršene priče, grade svjetove koji postoje samo u njihovoj mašti i često ni sami ne mogu da se zaustave – čine to kompulzivno i bez realnog opravdanja. Ostalima oko njih ubrzo postaje jasno da izmišljaju suviše zamršene priče, a teško je procijeniti i kada im zaista treba vjerovati.

Za njih, laž nije sredstvo, već navika, impuls kojem ne umiju da odole. Upravo zato ova pojava već decenijama intrigira psihijatre.

Pseudologija fantastika, mitomanija i morbidno laganje osnove su kompulzivnog laganja, preuveličavanja ili maskiranja stvarnosti.

Slično kao i kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, poriv za ovakvim ponašanjem može da bude izuzetno jak, pa je često nemoguće oduprijeti mu se.

Klinički gledano, patološko laganje se uglavnom istražuje u kontekstu drugih obrazaca ponašanja i smatra se simptomom poremećenog mentalnog stanja, piše Psych Central.

Da bi laganje bilo patološko, prvo treba pogledati širi kontekst i shvatiti učestalost takvih obrazaca ponašanja, kao i to da li osoba uopšte može da se zaustavi u tome. Neke studije svode patološko laganje na izgovaranje pet ili više laži tokom dana, kroz period od šest mjeseci.

Višak bijele mase u mozgu

British Journal of Psychiatry je objavio studiju prema kojoj se kod patoloških lažljivaca pokazuje povećanje prefrontalne bijele mase u mozgu za oko 26 posto. Kod ljudi sa više bijele mase, naime, verbalna komunikacija i sposobnost obrade podataka su snažnije, ali se kod patoloških lažljivaca bilježi i problem sa odnosom prema sopstvenim emocijama i nedostatak empatije.

Bez obzira na verbalne vještine, njima je teže da održe dugoročne odnose i poslove, jer se njihove laži uglavnom otkriju.

Patologija laganja vezana je za druge poremećaje u ponašanju, a često i za traume koje korijene vuku iz djetinjstva, u kojem je sa socijalnog aspekta bilo nužno prikrivati neke mane.

Uzroci koji pokreću patološko laganje mogu biti vezani za druge poremećaje. Osoba koja ima antisocijalni poremećaj ličnosti može posegnuti za laganjem kako bi ostvarila simpatije i time poboljšala vlastiti status.

Oni sa graničnim poremećajem ličnosti laž koriste kako bi izbjegli odbijanje ili napuštanje.

Narcisoidni poremećaj ličnosti vodi ka laganju u svrhu iskorišćavanja drugih i održavanja sopstvene grandiozne slike o sebi.

Uhvaćeni u laži

Patološki lažljivac često bude brzo otkriven, jer nakon nekog vremena postane očigledno da su priče koje iznosi proizašle iz fantazije ili su njima suviše obogaćene. Mada imaju mnoštvo detalja koji vremenom variraju, osobama oko njih postaje jasno da neke od priča jednostavno ne mogu da budu istinite.

Mada su svjesni svojih laži, ovi ljudi zbog kontinuiranog izlaganja i ponavljanja počinju da ih prihvataju kao dio svoje ličnosti.

Vrlo je vjerovatno da je riječ o patološkom lažljivcu ako je osoba sposobna da laže o širokom dijapazonu tema; ako opisi događaja nisu potkrijepljeni činjenicama niti se mogu povezati sa stvarnom situacijom; ako insistira na ličnoj verziji bez obzira na dokaze; ako se užurbano izvlači iz razgovora i nastavlja da laže čak i nakon što u tome biva uhvaćena.

Nakon što je uhvaćen u priči, patološki lažljivac postaje defanzivan, izbjegava pitanja, a ako na njih i odgovara – čini to vrlo šturo.

Iza potrebe za laganjem često se krije neki dublji problem – poput izbjegavanja razočaranja. Većina lažljivaca je svjesna svog ponašanja i laži koje govore, a to može biti zaista opterećujuće.

Riječ je o osobama koje same sebi komplikuju život i u stvari žele pomoć.

(Izvor vijesti: Politika)

Osjećaj povezanosti sa prirodom dokazano smanjuje novo stresa, a to je nešto što nam svima itekako treba.

Stvaranje prostora koji odiše dobrom energijom jako je važno, a to posljedično ima i pozitivan utjicaj i na mentalno i na fizičko zdravlje, što nije samo new age filozofija, nego zdrav razum.

Ovo je pet najposebnijih zelenih prijatelja koji u vaš dom donose dobru i pozitivnu energiju i mir.

1. Spatifilum

Prema feng shuiju, spatifilum simbolizira mir i spokoj. Ova biljka pomaže u smanjenju stresa i glavobolja, a pritom izgleda apsolutno predivno u svakom interijeru.

Voli polusjenu, pa će se savršeno uklopiti u vašu spavaću sobu ili kupaonicu.

Ali nemojte ga zaboraviti zalijevati – veoma je dramatičan kada je žedan. Uvenuli listovi i klonule cvjetne stapke jasan su znak da traži pažnju i malo vode.

2. Aloe vera

Znamo da je aloe vera spas kod opekotina, ali jeste li znali da ova biljka pomaže stvaranju osjećaja mira i sreće u vašem domu?

Pošto voli sunce, smjestite je na svijetlo mjesto, ali pazite na pojavu smeđih tačkica na listovima – to može biti znak da je vazduh u prostoru onečišćen.

3. Drvo novca

Ova biljka sa razlogom nosi ime drvo novca – prema kineskoj tradiciji, donosi sreću i bogatstvo.

Sa svojim upečatljivim izgledom, savršen je kao dio interijera u dnevnom boravku, blizu prozora i direktne svjetlosti.

4. Drvo žada

Ljubitelji feng shuija znaju da žad smanjuje stres i unosi harmoniju. Vjeruje se da potiče sreću i blagostanje, a pošto ne zahtijeva puno pažnje, ne stvara dodatni stres.

Smjestite ga blizu ulaznih vrata – prema vjerovanjima, tako energija sreće i obilja ulazi u dom.

5. Sanseverija

Sanseverija je kraljica feelgood energije. Osim što izgleda moderno i elegantno, vjeruje se da u dom unosi osam blagodati: dug život, blagostanje, mudrost, ljepotu, umjetnost, poeziju, zdravlje i snagu. Zvuči kao biljka koju bi svaki dom trebao imati.

Još jedna prednost? Gotovo je neuništiva! Ova biljka uspijeva gotovo bilo gdje, te je idealna i i za početnike

(Izvor vijesti: Novi list)

Čišćenje prozora tokom ljeta često postaje pravi izazov. Prašina, mrlje od kiše i svakodnevna prljavština primoravaju domaćice da prozore peru skoro svake nedelje. Tokom vrućih mjeseci stakla se brzo prljaju i gube sjaj.

Međutim, postoji jednostavan i jeftin trik koji olakšava posao – glicerin. Ova supstanca stvara nevidljivi sloj na staklu koji odbija vodu i prašinu, pa prozori ostaju čisti mnogo duže nego obično.

Kako glicerin djeluje?

Na površini stakla stvara vodoodbojni film. Kišne kapi se ne zadržavaju, već klize niz staklo bez tragova i mrlja. Zahvaljujući antistatičkim svojstvima, prašina, polen i sitne čestice teže se lepe za staklo. Prozori ostaju čisti i do nekoliko nedjelja duže, pa čišćenje ne morate ponavljati tako često.

Kako koristiti glicerin za čišćenje prozora?

Postupak je jednostavan i ne zahtijeva posebne vještine:

U litar tople vode dodajte jednu kašičicu glicerina i dobro promiješajte.

Sipajte rastvor u bocu sa raspršivačem.

Nanesite na prethodno oprane prozore.

Obavezno prebrišite i ispolirajte staklo da uklonite eventualni tanak film.

Postupak ponovite na svaka 3–4 nedjelje i zaboravićete na stalno ribanje stakala.

Još praktičnih savjeta

Glicerin je bezbjedan i netoksičan, pa ga možete koristiti i u domovima sa malom djecom ili kućnim ljubimcima. Boca glicerina košta svega nekoliko stotina dinara i dostupna je u svakoj apoteci. Za još jači efekat, u rastvor možete dodati par kapi limunovog soka ili sirćeta – stakla će biti sjajnija i otpornija na prljanje

(Izvor vijesti: Kurir)