Autor: Sandra Vukić

Toliko smo smanjili odlazak u prirodu da nam je veza sa njom opala više od 60 odsto od 1800. godine. To se ogleda i u književnosti jer su riječi koje imaju veze sa prirodom, kao što su rijeka, mahovina i cvijet, skoro nestale iz knjiga, pokazuju rezultati jedne studije.

Kompjuterski model predviđa da će nivoi povezanosti sa prirodom nastaviti da opadaju ukoliko ne bude došlo do korjenitih promjena u politici i društvu – pri čemu su upoznavanje djece sa prirodom u ranom uzrastu i radikalno ozelenjavanje urbanih sredina najefikasnije intervencije.

Studija Majlsa Ričardsona, profesora Univerziteta u Derbiju, precizno prati postepeni nestanak prirode iz života ljudi tokom 220 godina. U istraživanju se analiziraju podaci o urbanizaciji, povlačenju divljih životinja iz naselja i, što je ključno, roditelji više ne prenose boravak u prirodi na svoju djecu.

U istraživanju objavljenom u časopisu Zemlja (Earth), profesor Ričardson je takođe identifikovao nestanak pojedinih riječi iz knjiga između 1800. i 2020. godine, što je dostiglo vrhunac 1990. godine kada je zabilježen pad od 60,6 odsto.

Roditelji djeci ne prenose želju za prirodom

Modeli predviđaju kontinuirano „izumiranje ovog iskustva“ pri čemu će buduće generacije nastaviti da gube svijest o prirodi jer ona nije prisutna u novim naseljima, dok roditelji više ne prenose na potomke želju za boravkom u prirodi.

Druge studije su otkrile da je povezanost roditelja sa prirodom najjači prediktor da li će dijete imati potrebu da provodi vrijeme u prirodi.

“Povezanost sa prirodom sada se prihvata kao ključni uzrok ekološke krize. Ona je od vitalnog značaja i za naše mentalno zdravlje. Ta povezanost ujedinjuje ljude i dobrobit prirode. Potrebna je korjenita promjena ako želimo da promijenimo odnos društva sa prirodom“, istakao je profesor Ričardson.

Ričardson je rekao da je, kada je testirao različite politike i promjene u urbanoj sredini u modelu, bio iznenađen obimom promjena potrebnih da bi se preokrenuo gubitak veze sa prirodom.

Povremeni odlazak u prirodu nije isto što i povezanost s njom

Povećanje dostupnosti biodiverzitetnih zelenih površina u gradu za 30 odsto može izgledati kao radikalno pozitivan napredak za divlje životinje i ljude, ali Ričardson naglašava da njegova studija sugeriše da grad možda mora biti 10 puta zeleniji da bi mogao da se preokrene pad povezanosti sa prirodom.

Studija je otkrila da mjere za podsticanje ljudi da odu u prirodu nisu bile efikasne kada je u pitanju povezanost sa prirodom. Profesor Ričardson smatra da su takvi programi dobrotvornih organizacija, kao što je akcija #30DaysWild organizacije “Wildlife Trusts”, i dalje važni za jačanje mentalnog zdravlja, ali kompjuterski modeli sugerišu da oni ne mogu da zaustave među-generacijski gubitak veze sa prirodom.

Prema rezultatima studije, efikasnije su mjere koje kod male djece i cijelih porodica podstiču svijest i upućuju na boravak u prirodi. Primjer za takve mjere su takozvani šumski vrtići.

Povezanost sa prirodom mora biti samoodrživa

Dodatna prepreka ponovnom povezivanju sa prirodom jeste to što modeli pokazuju da mjere za transformaciju ranog obrazovanja i urbanih područja moraju biti na snazi u narednih 25 godina kako bi se preokrenuo sunovrat povezanosti sa prirodom. Ako bismo to uspjeli da sprovedemo, povećanje povezanosti sa prirodom postalo bi samoodrživo.

Profesor Ričardson ukazuje na to da obim društvenih promjena potrebnih za ponovno uspostavljanje veze sa prirodom možda nije toliko zastrašujući koliko se činilo jer su osnovne vrijednosti sada tako niske.

Studija je otkrila da stanovnici Šefilda u prosjeku provode samo četiri minuta i 36 sekundi u prirodi svakog dana.

“Povećajte to desetostruko i ljudi će provoditi 40 minuta napolju svakog dana – to bi moglo biti dovoljno. Ključan je rad sa čitavim porodicama i roditeljima kako bi se djeca navikla na život u kojem je priroda sastavni dio”, istakao je Ričardson dodajući da fokus treba da bude na među-generacijskom prenošenju veze sa prirodom.

Djeca su fascinirana prirodnim svijetom

Prema njegovim riječima, već se mnogo pažnje posvećuje povezivanju djece sa prirodom.

“Radije bih rekao – nemojte ih odvajati. Novorođenče je veoma slično djetetu rođenom 1800. godine. Djeca su fascinirana prirodnim svijetom. Održavanje toga kroz djetinjstvo i školovanje je ono što je neophodno, uz urbano ozelenjavanje. Postoje mjere zbog kojih se to već sprovodi, ali moramo razmišljati transformativno – ne 30 odsto, već 1.000 odsto povećanja”, naglasio je Ričardson.

Zanimljivo je da se na polju kulture promjena već dogodila. Ričardson je bio iznenađen kada je otkrio da riječi o prirodi u knjigama zapravo bilježe rast – sa 60,6 odsto smanjenja između 1800. i 1990. godine, danas imamo pad od 52,4 odsto.

Da li je to istinska ekološka svijest? Da li je to samo britanski trend pisanja o prirodi? Da li je to stvarno ili nas podaci zavaravaju?

„Ne znam“, odgovara Ričardson i dodaje da je tokom posljednjih decenija poraslo interesovanje za duhovnost, što bi moglo da se odražava i kroz okretanje ljudi prirodi.

(Izvor vijesti: RTS)

Kada vam nenajavljeni gosti pokucaju na vrata, a vi niste spremni sa desertom, ne brinite.

Ovaj čokoladni kolač je brzinski, ukusan i jednostavan za pripremu, a za samo sedam minuta možete uživati u savršenom desertu koji će oduševiti sve ukućane, a naročito najmlađe.

Najlepši dio ovog recepta je to što ne morate imati posebne veštine u kuhinji da biste napravili savršen kolač. Sastojke koji će vam trebati sigurno već imate u svojoj kuhinji, a rezultat je kolač toliko ukusan da mu niko neće moći odoljeti.

Sastojci:

1 gotova kora (ili piškote)
300 g crne čokolade za kuhanje
500 g maskarpone sira ili bilo koji kremasti neslani sir
200 ml slatke pavlake
Čokoladne mrvice za ukrašavanje

Priprema:

Počnite tako što ćete koru presjeći na dva dijela ili, ako koristite piškote, poredajte ih u dublji pleh obložen papirom za pečenje.

Crnu čokoladu otopite na laganoj temperaturi, vodeći računa da se ne pregreje. Dok se čokolada topi, malo prskajte kore vodom ili mlijekom, ili natopite piškote.

U međuvremenu, hladnu slatku pavlaku umutite mikserom dok ne postane čvrsta. U posebnoj posudi, kremasti sir dobro izmutite žicom, pa dodajte polovinu ohlađene čokolade (pazite da čokolada nije vruća). Dobro sve sjedinite, a zatim dodajte ostatak čokolade i sve izmiješajte do glatke kreme.

Četvrtinu kreme sačuvajte za dekoraciju, dok preostalu količinu pomiješate sa tri četvrtine umućene slatke pavlake. Sve dobro sjedinite.

Kremu sipajte preko kore, ravnomjerno je poravnajte, a zatim kašičicom redajte naizmjenično kremu i pavlaku. Kašičicom lagano spojite slojeve kako bi se svi ukusi sjedinili.

Na kraju, kolač pospite čokoladnim mrvicama za savršen završni dodir. I to je to! Vaš brzinski čokoladni kolač je spreman za posluženje

(Izvor vijesti: Radio Sarajevo)

Tokom ljetnih vrućina, svaki način da prostor učinimo prijatnijim zlata vrijedi. Pored ventilatora i klima, postoji prirodno i dekorativno rješenje – sobne biljke koje svojim “znojenjem” (transpiracijom) oslobađaju vlagu u vazduh, čineći prostor svježijim i manje zagušljivim.

1. Areka palma

Jedna od najboljih biljaka za povećanje vlažnosti vazduha. Brzo ispušta vlagu, ne zahtijeva mnogo svjetla i lako se održava. Osim što pomaže kod rashlađivanja, daje domu tropski, egzotičan izgled.

2. Bostonska paprat

Prava fabrika vlage i prirodni prečišćivač vazduha. Idealna za kupatila i kuhinje gdje je vlažnost veća. Potrebno joj je redovno orošavanje i stabilna vlažna sredina.

3. Aloe vera

Minimalno zalivanje, maksimalna korist. Osim što doprinosi svježini prostora, gel iz njenih listova idealan je za smirivanje opekotina od sunca – zato je savršena biljka za ljeto.

4. Fikus bendžamin

Njegovi sjajni listovi pomažu u održavanju vlažnosti i čine ga upečatljivim dekorativnim elementom. Izuzetno je izdržljiv i lako se prilagođava uslovima u zatvorenom prostoru.

5. Spatifilum (djevojačka sreća)

Poznat po svojim elegantnim bijelim cvjetovima i sposobnosti prečišćavanja vazduha. Ne traži posebnu njegu, a unosi mir i svježinu u svaku prostoriju.