Danas je praznik rada: Kako se proslavljao nekada?

Danas je Međunarodni Dan radnika ili Praznik rada, koji ima duboke korijene u skoro pa 140 godina tradicije radničkog pokreta i napora za poboljšanje uslova rada širom svijeta.

Njegovi začeci zapravo padaju još u 1886. godinu, kada su stotine hiljada američkih radnika izašle na ulice Čikaga kako bi zahtijevale opšte prihvaćenje osmočasovnog radnog vremena.

Tadašnje parelo seu bile osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdisanja.

Iako 1. i 2. maja nije bilo nereda na ulicama, 3. maja je izbila tuča u kojoj su od strane policije ubijena četiri člana sindikata.

Kako je sve počelo?

Sa porastom industrijske revolucije, porasla je potražnja za radništvom i sindikatima. Tokom pedesetih godina 19. vijeka, pokreti radnika širom svijeta su imali za cilj da smanje radni dan sa skoro 12 na osam sati.

Američka federacija je na prvom kongresu 1886. godine pozvala na generalni štrajk 1. maja, a zahtjev je bio osmočasovni radni dan, što je na kraju kulminiralno pobunom.

Prvomajski protesti su uslijedili nakon kongresa, a u Čikagu u masi demonstranata eksplodirala je neidentifikovana bomba, nakon čega je policija otvorila vatru. Iako nikada nije tačno potvrđeno, bombu je na policiju koja je dan ranije tukla demonstrante bacio jedan od učesnika protesta.

U tom sukobu je poginulo više policajaca i civila, a više desetina osoba ostalo je povrijeđeno.

Nakon toga, stotine radničkih vođa i simpatizera je uhapšeno, dok su neki osuđeni na smrt vješanjem. Poslodavci su povratili kontrolu nad radnicima, a radni dan od deset ili više sati ponovo je postao norma.

Gdje se sve proslavlja 1. maj

Druga internacionalna, evropska federacija socijalističkih partija i sindikata, 1889. godine proglasila je 1. maj kao Međunarodni dan radnika.

Sve do danas, za radnike i sindikaliste širom planete, Prvi maj postao je simbol solidarnosti i borbe za bolje uslove rada.

Ciljevi pokreta koji je pokrenuo Međunarodni dan radnika bili su poboljšanje uslova rada radnika, kao što su bolje plate, kraći radni dani i sigurniji uslovi rada.

Danas se 1. maj obilježava u više od 80 zemalja svijeta. Simbolično proslavlja doprinos radnika, promoviše radnička prava i obilježava istrajnost radničkog pokreta.

Svoj puni sjaj Praznik rada doživljava tek sa dolaskom komunista na vlast, kada Prvi maj postaje jedan od glavnih državnih praznika na ovim prostorima.

U bivšoj SFRJ, Praznik rada ironično postaje – neradni dan.

SAD ne slave, u SFRJ bio omiljeni praznik

Iako ovaj dan vodi svoje porijeklo od borbe američkih radnika za manje radnih sati, Sjedinjene Američke Države zvanično ne priznaju Međunarodni praznik rada za Prvi maj.

Antikomunistički stavovi tokom Hladnog rata, kao i protivljenje jedinstvu radničke klase, naveli su vlasti da potisnu prvomajsko povezivanje sa radničkim pokretima.

Mnoge zemlje obilježavaju praznike rada na različite datume, a SAD i Kanada slave svoj Praznik rada u septembru.

U SFRJ je, mnogi će reći, bio omiljeni praznik

Nekada su održavane su velike vojne parade, sve je proticalo u znaku petokrake, srpa i čekića, trobojke i Tita… Kasnije, poslije parada, ljudi su se okupljali, a neki su odlazili i na prvomajske uranke na poznata izletišta gdje su uz pjesmu, muziku i pečenje proslavljali Dan radnika.

Organizovali su se odlasi u prirodu, mnogi će reći i da je to bio najsrećniji porodični praznik i da su mu se iskreno radovali. Cijele porodice, radničke kolege, komšije i prijatelji okupljali bi se i zajedno uživali u tom danu.

Obnavljala se garderoba, kupovali su se pokloni, odlazilo na predstave i priredbe.

Danas sasvim drugačija slika

Za razliku od nekada, 1. maj kao praznik uglavnom služi za odlazak u prirodu, u zadnje vrijeme na vikendice ili putovanja. Prati ga kao i ranije muzika, roštilji, pečenje, pjesma i zabava, a radnička prava gotovo niko i ne spominje. Nekada sve je proticalo u znaku radnika, solidarnosti i radničke klase, a danas taj praznik služi isključivo za zabavu u kojoj najviše učestvuju najmlađi i oni koji praktično još nisu ni zasnovali bilo kakav radni odnos.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

U FBiH isplata penzija počinje 5. maja

Isplata penzija za april počeće u ponedjeljak, 5. maja, saopšteno je iz Federalnog zavoda MIO/PIO.

U skladu s Odlukom Upravnog odbora FZ MIO/PIO o redovnom usklađivanju, penzije su uvećane za 4,49 posto.

Tako najniža penzija iznosi 599,28 KM, zagarantovana 715,21 KM, dok je najviša ograničena na iznos od pet najnižih penzija i iznosi 2.996,40 KM.

Prosječna penzija korisnika samostalne penzije, kojih je u isplati za april ukupno 370.273, iznosi 759,36 KM.

S obzirom na to da se redovno usklađivanje primjenjuje retroaktivno od 1. januara 2025., korisnicima će prilikom aprilske isplate biti isplaćena i razlika između prethodno isplaćenih i uvećanih iznosa za prva tri mjeseca ove godine.

Ukupno će penziju za april primiti 456.103 korisnika, a potrebna sredstva za isplatu, uključujući razlike za januar, februar i mart, iznose oko 348 miliona KM.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Novi Grad pomaže stare koji žive na selu

U okviru projekta “Pomoć u kući u ruralnom području”, koji je podržalo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, u Novom Gradu je obezbijeđena pomoć za 40 korisnika ukupne vrijednosti 8.200 KM, rekla je direktor Centra za socijalni rad u ovoj opštini Daniela Gojić.

Gojićeva je navela da je riječ o osobama starijim od 65 godina koje žive same u seoskom području.

Prema njenim riječima, korisnicima su obezbijeđeni higijenski i prehrambeni paketi, za pet korisnika posjeta ljekara, a za tri korisnika jednokratna pomoć od po 500 KM.

“Na ovaj način promovišemo jedno od prava u socijalnoj zaštiti. Ovo pravo nemamo redovno u našoj opštini”, rekla je Gojićeva.

Ona je rekla da su korisnici odabrani na osnovu evidencije Centra za socijalni rad.

Podijeli tekst sa drugima na:

Vještačka inteligencija na putu da preuzme kontrolu nad ljudima

Džefri Hinton, jedan od najuticajnijih naučnika u oblasti vještačke inteligencije i dobitnik prestižne Turingove nagrade, još jednom je iznio ozbiljno upozorenje: tehnologija koju je pomogao da se stvori, mogla bi jednog dana da izmakne ljudskoj kontroli.

U intervjuima i javnim nastupima, Hinton sve glasnije izražava zabrinutost da se čovječanstvo nalazi na prekretnici – i da možda nećemo biti spremni za ono što dolazi.

„Ljudi još uvijek nisu shvatili šta dolazi”, rekao je Hinton.

„Zamislite sisteme koji mogu da razmišljaju brže od nas, da uče iz vlastitog iskustva i da postavljaju ciljeve koji nisu nužno usklađeni sa ljudskim vrijednostima. Šta ćemo da radimo kada ne budemo više mogli da ih isključimo?”

Naučnik iza revolucije

Hinton, rođen u Londonu 1947. godine, odrastao je sa fascinacijom za razumjevanjem kako mozak funkcioniše. Ta radoznalost ga je navela da istražuje oblast vještačkih neuronskih mreža.

Osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je svijet bio uglavnom skeptičan prema neuronskim mrežama u kompjuterima, Hinton je video njihov potencijal. Vjerovao je da ove mreže, napravljene po uzoru na ljudski mozak, mogu da naprave revoluciju u načinu na koji mašine uče i obrađuju informacije.

Hinton je bio ključna figura u razvoju dubokih neuronskih mreža – tehnologije koja se danas koristi u prepoznavanju glasa, generisanju slika, prevodu jezika i sistemima poput ChatGPT-a. Njegov rad sa studentima u ranim 2000-im postavio je temelje za ono što danas nazivamo duboko učenje (deep learning).

Godine 2013. Hinton je pristupio Guglu kako bi doprinjeo razvoju vještačke inteligencije, ali se 2023. povukao sa te pozicije, navodeći da želi slobodno da govori o rastućim rizicima.

„Dok sam bio u Guglu, morali smo da budemo pažljivi sa izjavama. Sada želim da budem iskren – mislim da idemo u veoma opasnom pravcu”, upozorava naučnik.

Kao primjer potencijalne opasnosti, Hinton navodi moć generativnih modela – poput onih koji mogu da stvaraju veoma uvjerljive tekstove, fotografije i video snimke.

„Zamislite svijet u kojem ne možemo više da razlikujemo šta je stvarno, a šta ne. To podriva povjerenje u institucije, u demokratiju, u samu istinu”, prenosi CBS Mornings.

Zloupotreba AI u vojne svrhe

Još ozbiljnije, Hinton upozorava na mogućnost da vojne sile koriste AI sisteme za donošenje odluka u borbenim situacijama.

„Kada autonomni oružani sistemi odlučuju koga da napadnu, bez ljudske kontrole, rizikujemo katastrofe. A kad AI dobije sposobnost da kreira sopstvene strategije i taktike, ulazimo u teren koji nismo spremni da kontrolišemo”.

Šta bi to moglo da znači? Prema Hintonu, najopasniji scenario nije holivudski već nešto tiše i podmuklije. AI bi mogla da postane toliko efikasna u obavljanju zadataka da bi ljudi mogli da postanu suvišni – ne zato što ih neko namjerno isključuje, već zato što sistemi sami preuzimaju ključne funkcije.

„Ako mašine budu znale kako da manipulišu informacijama, finansijskim tržištima ili čak ljudskim emocijama – a to već polako pokazuju – one mogu polako da preuzimaju vlast, bez nasilja i bez otpora”.

Ne postoji garancija da će AI voljeti ljude

On upozorava da ne postoji garancija da će visoko razvijeni sistemi vještačke inteligencije „voljeti” ljude.

„Nema razloga da vjerujemo da će superinteligentni sistem automatski imati naše vrijednosti. Ako mu cilj bude efikasnost, a mi stanemo na put toj efikasnosti – mi postajemo smetnja”, upozorava Hinton.

On, ipak, ne predlaže da se razvoj AI zaustavi, ali poziva na globalnu saradnju kako bi se definisala pravila i mehanizmi kontrole.

„Moramo da uvedemo međunarodne propise, baš kao što imamo za nuklearno oružje. AI može da bude i korisna i opasna – ali samo ako je pod našom kontrolom”.

U vremenu kada se kompanije utrkuju ko će pre razviti najnapredniji model, Hintonovo upozorenje dolazi kao poziv na buđenje.

„Možda još uvek nije kasno da djelujemo. Ali ako ne počnemo sada, možda nećemo dobiti drugu priliku”.

Zabrinutost stručnjaka

Hinton nije jedini stručnjak koji izražava zabrinutost zbog budućnosti koju oblikuje AI. Ilon Mask, suosnivač OpenAI-a i Tesla kompanije, već godinama upozorava da bi vještačka inteligencija mogla da postane „egzistencijalna prijetnja čovječanstvu”.

Profesor Stjuart Rasel sa Univerziteta Kalifornija u Berkliju, takođe, ističe da moramo hitno da razvijemo sisteme koji će osigurati da „ciljevi AI sistema ostanu u skladu sa ljudskim interesima”.
„Razvijamo tehnologiju koja je potencijalno moćnija od svega što smo do sada stvorili, uključujući nuklearno oružje. A sve to radimo bez odgovarajuće kontrole i nadzora”, istakao je Rasel.

Čak i Sem Altman, izvršni direktor OpenAI-a, kompanije koja stoji iza ChatGPT-a, pozvao je na regulaciju i međunarodnu saradnju, naglašavajući da bi „jedna mala grupa ljudi mogla da donese odluke koje će uticati na cijelu planetu”.

Neophodna naučna odgovornost i regulativa

Džefri Hinton vjeruje da je neophodna kombinacija naučne odgovornosti i političke regulative. On predlaže osnivanje međunarodnog AI nadzornog organa, nešto slično kao Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), koje bi pratilo razvoj napredne tehnologije i obezbjedilo transparentnost u istraživanjima.

Kompanije koje razvijaju moćne AI sisteme morale bi da dobiju dozvole i da se pridržavaju strogih etičkih standarda, uz mogućnost gubitka licence u slučaju prekršaja.

Obavezno bi bilo i ugrađivanje „kill switch“ opcija – svi napredni sistemi morali bi imati ugrađene bezbjednosne mehanizme, koji omogućavaju trenutno isključivanje u slučaju nepredviđenog ponašanja.

Sistemi moraju proći rigorozna testiranja

Hinton posebno insistira na zabrani razvoja AI sistema koji imaju mogućnost da autonomno donose odluke o životu i smrti u ratnim zonama. Prije nego što se bilo koji model pusti u širu upotrebu, takođe, morao bi da prođe rigorozna testiranja da bi se provjerilo da li postoji rizik od manipulacija, dezinformacija ili štetnog ponašanja.

„Ne možemo očekivati da će tržište samo od sebe regulisati ovu tehnologiju. Potrebne su nam snažne institucije, jasni zakoni i međunarodna saradnja”, zaključio je Hinton.

„Ako budemo čekali da problemi isplivaju na površinu, biće prekasno”, zaključio je Hinton.

(Izvor vijesti: Politika.rs)

Podijeli tekst sa drugima na:

Mehić: Nismo zadovoljni, očekujemo izmjene Zakona o PIO

Razumljivo da s obzirom na iznos procenta usklađivanja penzija od 4,49 posto i cijena osnovnih životnih namirnica, za što se troši najveći dio penzije nismo zadovoljni, rekao je za Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH.

On je istakao da to govorim u ime penzionera u Federaciji BiH koji će u maju penziju dobiti uvećane penzije za april i razliku za protekla tri mjeseca.

“Što se tiče Vlade Federacije BiH, ona se strogo drži Zakona o PIO FBiH i ona poštuje zakona. Druga je stvar što članovi zakona koji definišu redovno i vanredno usklađivanje penzija nama ne odgovaraju i nisu dobri. Zbog toga mi već od prošle godine radimo na tome da se ti članovi zakona izmijene. Dobro se odmaklo u tim našim zahtjevima jer je Vlada FBiH uglavnom usvojila sve osim jednoga koji se odnosi na procenat učešća faktora u usklađivanju penzija”, ističe Mehić.

Usklađivanje penzija, navodi, vrši se na osnovu indeksa rasta potrošačkih cijena i po sadašnjem Zakonu o PIO FBiH stope rasta Bruto domaćeg proizvoda.

“Sve zemlje u okruženju taj drugi faktor, BDP nemaju kao takav nego imaju prosječnu plaću. I to je naša osnovna boljka, odnosno problem i to smo tražili da se promijeni. Konačno Vlada je to prihvatila. Sada mi tražimo da kada se sračunavaju ta dva elementa, onaj koji je povoljniji bude sa udiom 60, a manje povoljan 40. Hrvatska ima najbolji sistem, jer su dobili pravo da izaberu 85 posto kao najpovoljniji element.

Međutim, Vlada FBiH je ostala pri stavu da za sada ostane kao što je bilo i u ovom Zakonu o PIO isti procenat, a to je 50:50 jednoga i drugog elementa koji učestvuje u tom procentu”, navodi Mehić.

Ističe da nove odredbe izmjena Zakona o PIO FBiH još nisu “ugledale svjetlo dana”.

“Te izmjene i dopuen još nisu dostavljene Parlamentu FBiH. Tiho imam neki nagovještaja da Vlada očekuje da se usvoji i set fiskalnih zakona koga se mi posebno bojimo uz puno uvažavanje zahtjeva poslodavaca i privrede da je nju potrebno rasteretiti kako bi postali konkurentniji i jači i kako bi se stvorili uslovi za zapošljavanje dugoročno što bi puno značilo za penzionere”, navodi Mehić.

On navodi kako penzioneri u FBiH očekuju u 2025. godini dodatno povećanje penzija.

“Čim se ide da ovaj drugi parametar više ne bude BDP, nego prosječna plata to je već veliki pomak. Jer, svi pokazatelji jasno navode da je od prošle godine prosječna plata, odnosno prošle godine rasla između 12 i 15 posto. A, nama su sada uzeli nominalnu vrijednost BDP 7,58. Da smo sada bili na prosječnoj plati dobili bi sada pri ovom usklađivanju penzija 3 do 4 procenta više. To je najvažniji pomak. Po logici stvari očekivati je da ubuduće po tom osnovu rastu penzije. Samo je pitanje kada će se usvojiti izmjene i dopune Zakona o PIO FBiH”, rekao je Mahić.

Podijeli tekst sa drugima na:

Neradni dani u Srpskoj 1., 2. i 9. maj

Neradni dani u Republici Srpskoj biće četvrtak i petak, 1, 2. maj, kao i petak, 9. maj, saopšteno je iz Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske.

U skladu sa Zakonom o praznicima Republike Srpske, 1. i 2. maj su neradni dani povodom Međunarodnog praznika rada, a 9. maj povodom obilježavanja republičkog praznika – Dana pobjede nad fašizmom.

Iz Ministarstva navode da u dane praznika neće raditi republički organi i organizacije, organi jedinica lokalne samouprave, preduzeća, ustanove i druge organizacije i lica koja profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti.

Načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, odrediće koja su preduzeća, ustanove i druge organizacije sa područja jedinice lokalne samouprave dužni da rade i u dane praznika Republike i u kom obimu radi zadovoljenja potreba građana.

Podijeli tekst sa drugima na:

Japanske mudrosti za dobar život i kad ne “cvjetaju ruže”

Japanski koncept života može da ponudi zaista drugačije uvide u pronalaženje sreće

U Japanu se sreća često duboko povezuje sa drugima i oni važe za jednu od srećnijih nacija. Cijenjenje malih stvari je naime obilježje japanske sreće.

Omoijari je intuitivno razumijevanje drugih – saosećanje koje se takođe može usmjeriti ka unutra.

Vabi-sabi nas može naučiti da pronađemo ljepotu u nesavršenosti, da cijenimo tihu radost u stabilnim životnim trenucima.

Evo nekih dobrih vijesti: postoje bezbrojni načini da se traži i pronađe sreća, navodi doktorka Marijana Pogosjan, predavač kulturne psihologije i konsultant specijalizovan za međukulturne tranzicije.

Mnogi od ovih načina stavljaju čoveka u centar. To jest, razvijanjem naših unutrašnjih snaga, postizanjem ciljeva i životom po našim vrijednostima, možemo sebi stvoriti prilično bogatstvo.

U ovom smislu, sreća se može posmatrati kao jedan od najznačajnijih životnih „uradi sam” projekata, gdje svako od nas uživa u samostalnom autorstvu i odgovornosti nad svojim ručnim radom.

Kada je, kako navodi Pogosjan, psiholog Jukiko Učida prvi put počela da proučava sreću u različitim kulturama, ovaj fokus na individualni trud bio je iznenađenje za nju. Odrastajući u Japanu, Učida je učena da je sreća više relaciona. Može se naći među nama, a ne u nama samima.

Njene studije su potvrdile njene intuicije: za Japance, društvena podrška igra veću ulogu u blagostanju nego samopoštovanje, posebno u poređenju sa američkim kontekstom.

„U Japanu, sreća ima više ravnoteže. Iako su naše vještine i dostignuća važni, naša sreća je duboko povezana sa drugima”, objašnjava ona za Psihology Today.

Harmonija sa prirodom i jedni sa drugima

Naša ograničenja postaju posebno očigledna u vremenima teškoća. Duga istorija prirodnih katastrofa Japana ojačala je kulturnu vrijednost života u harmoniji i sa okolinom i jedni sa drugima. Ovo prepoznavanje međuzavisnosti, zauzvrat, jača „sisteme uzajamne podrške” i podstiče snažno pridržavanje društvenih normi, napominje Učida.

Ovi sistemi su vitalni za kolektivnu otpornost u vremenima krize. Kao što je pokazalo Učidino istraživanje nakon razornog zemljotresa u Tohoku-Kantu 2011. godine, oni takođe nude uvid u suptilnosti relacione sreće.

„Čak i usred široko rasprostranjene tuge, mnogi ljudi su i dalje mogli da dožive trenutke svojevrsnog blagostanja”, kaže Učida.

Ovo je, prema njenim riječima, bilo moguće zahvaljujući „transcendentalnom” načinu razmišljanja koji je osjetljiv na našu međusobnu povezanost i tradicionalne japanske stavove prema sreći.

Dugoročna, obična sreća

Postoji nekoliko obilježja japanske konceptualizacije sreće. Jedna od njih je otpornost.

„Japanska mudrost podržava dugoročnu sreću”, kaže Učida.

To znači veći fokus na ravnoteži nego na jurenju za emocionalnim uzletima ili hedonistički „savršenim” trenucima. Regulacija emocija je pažljivija i promišljenija. Unutrašnji mir je veoma cijenjen. To je strpljiv, „sačekaj i vidi” pristup, objašnjava Učida, onaj koji čini sreću održivijom.

Još jedna karakteristika je uvažavanje malih stvari. U svojim intervjuima Učida je otkrila da mnogi Japanci definišu dobar život kao „heibun na džinsei” – stabilan, običan život. „Normalan život”, u doslovnom prevodu termina. Postoji duboko uvažavanje mirnih, neupadljivih dana i malih, tihih radosti koje oni nude. Dobar obrok. Zajednički smjeh. Besprekorno plavo nebo. Veseli pas.

Kako Učida napominje, sreća ne mora da dolazi iz velikih ili izvanrednih trenutaka. Jedna od Učidinih studija sa zaposlenima iz različitih kultura pokazala je ovu teoriju. Dok su američki i britanski učesnici često povezivali svoju sreću na poslu sa dostignućima kao što su titule i bonusi, japanski učesnici su svoju sreću opisali kao skromnu i suptilnu – ne nešto što bi moglo da promijeni svijet.
Tri japanska koncepta

Istraživanje sreće kroz različite kulturne perspektive širi perspektive, produbljuje razumevanje jedni drugih i podstiče međusobno učenje. Prema Učidi, to nam takođe može pomoći da se odvojimo od posmatranja sreće kao oskudnog resursa za koji moramo da se takmičimo. Kada prepoznamo da ljudi traže sreću na različite načine, skloniji smo saradnji, kaže ona. Nismo rivali, već saputnici na putu.

Tri japanska koncepta mogu ponuditi uvid u vođenje dobrog života.

Omoijari: Ljubaznost prema drugima, ljubaznost prema sebi

Mješavina empatije, saosećanja i pažljivosti, omoijari je intuitivno razumijevanje drugih. Smatra se osnovnom japanskom vrijednošću, omoijari je opisan kao „altruistička osjetljivost” i „sposobnost i spremnost da se osjeti ono što drugi osećaju”. Učida ga naziva intuitivnom društvenom podrškom.
„Omoijari se odnosi na to da budete usklađeni sa potrebama drugih, da ih predviđate i da nudite ono što je najkorisnije – čak i bez da vas se to pita.“

Važno je napomenuti da se ova osjetljivost može usmjeriti i ka unutra. Prepoznavanje i zadovoljavanje sopstvenih potreba je, samo po sebi, radikalan čin ljubaznosti.

Vabi-sabi: Ljepota u nesavršenosti

Budistički koncept vabi-sabija je više od estetike koja cijeni „rustičnu jednostavnost“ ili „prigušenu eleganciju“ sa kojom se povezuje. Njegov uticaj se proteže i na japansku psihologiju.
„Vabi-sabi nas uči da život nije samo uzlet hedonističkih težnji ili preokret živahne sreće“, kaže Učida.
„Umjesto toga, možemo naučiti da cijenimo tihu radost u stabilnim, pa čak i monotonim životnim trenucima.“
Kao i kod ikebane – japanske umjetnosti aranžiranja cvijeća – koja koristi i pupoljke koji tek treba da procvjetaju i one koji su prošli svoj vrhunac, filozofija vabi-sabija, prema Učidi, poziva nas da cijenimo urođenu ljepotu prolaznosti u svakoj fazi života.
Kako bi bilo zaustaviti našu stalnu težnju ka savršenstvu i odustati od navike odlaganja sreće dok sve ne bude kako treba?

Iči-go iči-e: Zbirka konačnih trenutaka

Prevedena kao „jedan život, jedan susret“, frazu iči-go iči-e, kaže se, skovao majstor čaja Rikju u 16. veku. Rikju je učio da je svako okupljanje na ceremoniji čaja događaj koji se dešava jednom u životu, i pošto se nikada ne smije ponoviti tačno onako kako jeste, zaslužuje puno prisustvo i pažnju praktičara. Kao takav, iči-go iči-e je poziv da cijenimo svaki susret onakvim kakav jeste: prolazan, jedinstven i dar. „Ne nužno od Boga“, dodaje Učida, „već od samog života i prirode.“
Kako bismo se odnosili prema svojim trenucima kada bismo znali da je svaki od njih jedinstveno iskustvo?
Kao što je francuska filozofkinja Simon Vejl jednom napisala: „Pažnja je najređi i najčistiji oblik velikodušnosti.“ Kako bi se osećali ponuditi takvu velikodušnost drugima, svetu i sebi?

Slutnja radosti

Odjeci japanske mudrosti mogu se pronaći kroz vjekove i kulture: drevni stoici, koji su vjerovali da nam život u harmoniji sa samim sobom omogućava da živimo u harmoniji sa univerzumom; mistici, koji su zahvalnost nazivali najvišim oblikom molitve; pjesnici, koji nas, iznova i iznova, podučavaju da držimo oči i srca otvorenima.
Možda nas onda dobar život poziva da se krećemo kroz svoje dane sa blagim iščekivanjem neke ili druge radosti. To bi mogla biti ljubav, u svim njenim permutacijama. Zamislite da stojite na ivici zaljubljivanja, znajući da dolazi. Koi no jokan na japanskom – predznak ljubavi. Ili, to bi jednostavno moglo biti ostajanje otvorenim za ljepotu naših običnih dana, dok se istovremeno sećamo da smo već primaoci najvećeg dara od svih: samog života.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Nepotpuna dokumentacija najveći problem u radu Fonda PIO RS

Jedan od najvećih izazova poslovnica Fonda PIO prilikom rješavanja zahtjeva za penzionisanje je nepotpuna dokumentacija i netačni podaci u matičnoj evidenciji.

“Izazov u poslovnom procesu predstavlja nepotpuna i nedostajuća dokumentacija o stažu osigranja prije 30. aprila 1992. godine, kao i za period od 1. janauara 1992. do kraja 1995. godine za pale opštine na području zapadne Krajine, odnosno Petrovac, Drvar, Sanski Most, Glamoč i Grahovo. Ta dokumentacija je uništena uslijed ratnih dešavanja”, rekao je Aleksandar Vrhovac, rukovodilac Filijale Banjaluka Fonda PIO RS.

Jedan od izazova su i nepotpuni i netačni podaci u matičnoj evidenciji, tj. od strane drugih nadležnih institucija često nisu dostavljeni svi dokazi o prijavama i odjavama, kao i podaci o ostvarenim platama počev od 1. januara 2010. godine.

Filijala Banja Luka je najveća filijala Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranja Republike Srpske, i u okviru Filijale Banja Luka posluje ukupno 12 poslovnica, sa ukupno 50.184 uplatilaca doprinosa, 108.649 osiguranika i preko 82.000 korisnika prava.

I za Filijalu Fonda PIO u Bijeljini najveći problem predstavlja nepotpuna dokumentacija, zbog čega najčešće i kasne sa rješavanjem zahtjeva.

“Mi smo više puta apelovali na naše osiguranike, u vezi pribavljanja dokumentacije, ali to još ne daje pravi rezultat. Danas, od ukupnog broja neriješenih zahtijeva kojih je 450, 170 čeka na potvrdu staža”, rekao je Spasoje Blagojević, rukovodilac Filijale Bijeljina u Fondu PIO.

Inače, Filijala Bijeljina druga je po veličini i opslužuje oko 63.000 osigranika i 45.200 korisnika prava.

Podijeli tekst sa drugima na:

Savjetodavni dani za rješavanje problema sa penzijama iz Hrvatske

Fond PIO Republike Srpske organizovaće savjetodavne dane nosilaca osiguranja u BiH i Republici Hrvatskoj.

“Savjetodavni dani predstavljaju značajnu priliku za sve osiguranike i korisnike prava koji su ostvarili staž u Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj i Federaciji BiH) i Republici Hrvatskoj da dobiju stručne savjete i riješe eventualne probleme u procesu ostvarivanja svojih prava. Tokom savjetodavnih dana, stranke će imati mogućnost da se direktno konsultuju sa stručnjacima nosilaca osiguranja, kako bi dobili informacije, razjasnili nedoumice i riješili sve administrativne i pravne aspekte penzijskih prava”, rekli su u Fondu PIO.

Savjetodavni dani biće održani 15. maja u Prijedoru, i 16. maja u Banjaluci, a Fond PIO pozvao je zainteresovana lica koja su ostvarila penzijski staž u Hrvatskoj ili su korisnici penzija iz Hrvatske, a ukoliko imaju spornih pitanja vezanih za svoja prava da se prijave.

Prijave se mogu izvršiti u filjalama Banjaluka i Prijedor ili na adresu elektronske pošte: [email protected] ili na broj telefona 055-490-973

Prijava učestvovanja na Međunarodnim savjetodavnim danima može se obaviti zaključno sa 09.05.2025. godine.

Prilikom dolaska, uz prethodno zakazivanje termina, potrebno je ponijeti lične dokumente te svu raspoloživu dokumentaciju vezanu za ostvarivanje prava na penziju.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Navike koje uništavaju telefon tokom punjenja

Ako imate kvalitetan punjač i masku koja nije previše debela i omogućava telefonu da „diše”, nije nužno da je skidate masku svaki put.
Ali ako primjetite da se telefon značajno grije dok se puni — onda bi bilo bolje da je skineš tokom punjenja.

Punjenje telefona dok mu je maska na mjestu nije nužno loše samo po sebi, ali može imati neke potencijalne probleme.

Na prvom mjestu ukoliko imate naviku da telefon punite sa zaštitnom maskom na njemu, rizikujete oštećenje baterije.

Pregrijevanje

Tokom punjenja, telefon se prirodno zagrijeva. Maska (posebno deblje ili slabo prozračne) može da spriječi rasipanje toplote, pa telefon može da se pregrije. Prekomjerno zagrijevanje tokom punjenja vremenom oštetiće bateriju i skratiti njen vijek.

Besprovodno punjenje

Ako koristite bežično punjenje debela ili metalna maska može smanjiti efikasnost punjenja ili čak spriječiti punjenje. Takođe može dovesti do većeg zagrijevanja.

Fizičko oštećenje konektora

Ako maska nije dobro napravljena, može ometati priključivanje kabla za punjenje i vremenom oštetiti priključak.

Sigurnost

U rijetkim slučajevima kod jeftinih punjača ili kablova, loše rasipanje toplote u kombinaciji sa maskom može izazvati povećan rizik od pregrijevanja ili oštećenja uređaja.

 

Podijeli tekst sa drugima na: