Informacija o stanju u Fondu PIO FBiH: Formula koju traže penzioneri neodrživa

U Federaciji BiH zaključno sa mjesecom majem bilo je 458.152 penzionera, što je za 41.324 više nego što ih je bilo 2018. godine.

U tom periodu prosječna penzija porasla je sa 399 KM koliko je iznosila 2018. godine na 652 KM koliko je iznosila na polovini 2025. godine, a najveći rast zabilježen je u 2023. godini i to 16,2 posto, odnosno 100 KM u odnosu na 2022. godinu.

Projekcija rasta novca potrebnog za isplatu penzija

U Informaciji o stanju u penzijskom sistemu koja će se naći na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH navodi se i da će u ovoj godini za isplate penzija biti potrebno 3,7 milijardi KM, a u godinama koje slijede taj iznos značajno raste.

Koliko će biti potrebno novca u budućnosti za isplate penzija, zavisi od toga koja formula će se koristiti za usklađivanje penzija.

Projekcije za rast penzija napravljene su u odnosu na rast BDP-a i potrošačkih cijena kako se sada računa i u odnosu na rast plata i potrošačkih cijena.

Naprimjer 2026. godine ukoliko rast penzija bude usklađivan sa 50 posto BDP-a i 50 posto potrošačkih cijena za isplatu penzija biće potrebno 4,2 milijarde KM, a ukoliko se budu usklađivale na način 60 posto plata i 40 posto potrošačke cijene za tu godinu biće potrebno 4,3 milijarde KM.

Dalje, projekcije govore da će za isplatu penzija svake godine biti potrebno više novca, a u 2034. godini za te namjene biće potrebno čak 8,2 milijarde KM.

Formula koju traže penzioneri neodrživa

Penzioneri Federacije BiH već mjesecima traže od Vlade FBiH izmjenu Zakona o PIO/MIO na način da se umjesto rasta BDP-a od kojeg sada zavisi rast penzija kao parametar uzme rast minimalne plate. Takođe, traže da se omogući i vanredno usklađivanje penzija koje po Zakonu sada nije moguće.

“Najnoviji zahtjevi penzionera da se potpuno ukinu već postojeći zakonski uslovi za ostvarivanje mogućnosti vanrednog usklađivanja penzija i da se dosadašnja ograničenja stope vanrednog usklađivanja da stopa rasta realnog BDP-a povećaju da vanrednog usklađivanja bude do visine rasta neto plate, sigurno će dodatno ugroziti finansijsku stabilnost penzionog sistema i stvoriti mogućnost da penzije rastu značajno iznad rasta prosječne plate, što je po svim ekonomskim kriterijumima jednostavno finansijski neodrživo”, piše u Informaciji.

Iz Informacije se može zaključiti da je prethodnih nekoliko godina više rastao broj penzionera nego broj zaposlenih pa je tako u 2024. godini broj penzionera porastao za 2,08 posto, a broj radnika 1,36 posto. U godini prije te, odnosno u 2023. godini broj penzionera rastao je 2,42 posto, a broj zaposlenih 1,14 posto.

Podijeli tekst sa drugima na:

Sve ide gore osim penzija, a o tom problemu nema rasprave

O stanju u penzijskom sistemu FBiH raspravljat će se prekosutra na sjednici Predstavničkog doma FBiH, a penzioneri traže hitne izmjene zakona

Na sjednici Predstavničkog doma federalnog Parlamenta zakazanoj za prekosutra poslanici bi trebali razmatrati Informaciju o stanju u penzijskom sistemu FBiH sa prijedlozima unapređenja stanja, te Informaciju Federalnog zavoda za PIO.

Divljanje cijena

Podaci iz ovih dokumenata nisu nimalo ohrabrujući i ako se ne dese ozbiljne reforme u ovoj oblasti, ovu populaciju ne čeka svijetla budućnost.

Poslanik SBiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić kaže da podaci Ministarstva pokazuju, ustvari, da je penzioni sistem pod ozbiljnim pritiskom i da je u FBiH situacija takva da trenutno imamo na svakog novog zaposlenog dva nova penzionera. Ističe da se na osnovu podataka može zaključiti da smo od 2018. imali više od 40.000 novih penzionera i samo 20.000 novih zaposlenih. Prema Čavalićevim riječima, posebno porazno je to da su od 2018. do danas penzije porasle za samo 200 KM uprkos svakodnevnom divljanju cijena.

Haso Halilović, predsjednik Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera/umirovljenika Tuzlanskog kantona, kaže kako je jasno da informacija koju je pripremilo resorno ministarstvo nije ohrabrujuća, ali i da je ona, kako kaže, promašena tema.

“Ta informacija govori o statističkim podacima, o visini penzija i broju penzionera u zadnjih deset godina. Mi smo tražili da se raspravlja o materijalnom i socijalnom položaju penzionera sa prijedlogom mjera da se stanje popravi, a sa akcentom na hitnu izmjenu i dopunu Zakona o PIO. Očekivali smo da će se to desiti na ovoj sjednici, međutim, neće sigurno. Za nas je ključno da se usvoje izmjene i dopune Zakona i da se omogući rast penzija sa rastom plata”, pojašnjava Halilović.

Podsjeća da je osigurano 70 miliona KM za isplatu jednokratne novčane pomoći.

“Naš prijedlog je bio da, ukoliko dođe do izmjena i dopuna Zakona, te pare budu usmjerene na vanredno povećanje penzija, ali se to nije desilo. Očekujemo poziv od premijera za sastanak na kojem ćemo tražiti izjašnjenje, jesu li oni za to da se ide u izmjene i dopune Zakona i da vidimo kakva će biti sudbina tih 70 miliona”, kaže Halilović.

Hrana i lijekovi

Ističe da informacija o kojoj će se raspravljati na sjednici ni u jednoj rečenici ne spominje poboljšanje položaja penzionera.

“Znamo mi kolike su penzije bile 2014, kolike su 2025. i da je nepovoljan odnos radnika i penzionera. Ta informacija nije opravdala cilj, a nama je cilj da se raspravlja o situaciji u sadašnjem vremenu, u ovakvom divljanju cijena. Sve je otišlo gore, od komunalnih usluga, lijekova, prehrambenih artikala, a vrijednost penzija je sve manja”, konstatuje Halilović.

(Izvor vijesti: Oslobođenje)

Podijeli tekst sa drugima na:

Sudije i tužioci idu u penziju sa otpremninom u visini pet plata

Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine predložio je izmjene Zakona o platama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou BiH koje podrazumijevaju da sudije i tužioci prilikom odlaska u penziju imaju pravo na pet ostvarenih prosječnih neto plata isplaćenih u prethodnih pet mjeseci.

Odluka Ustavnog suda BiH

Ova odluka Ministarstva pravde BiH da izmjeni Zakon uslijedila je nakon što je krajem prošle godine Ustavni sud BiH donio odluku da su sudije i tužioci na nivou BiH koji po trenutnom Zakonu imaju pravo na jednu platu prilikom odlaska u penziju diskriminisani u odnosu na sudije i tužioce u Federaciji BiH koji imaju pet plata kada odu u penziju.

“Ustavni sud je zaključio da postoji različit tretman između sudija i tužilaca na nivou BiH i sudija i tužilaca na nivou Federacije BiH. Pri tome, Ustavni sud je ukazao da se radi o velikoj razlici u visini otpremnine između relevantnih uporednih grupa, koja bi morala biti potkrijepljena naročito opravdanim razlozima”, navodi se u razlozima za donošenje izmjena Zakona o platama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine.

Kada je riječ o finansijskim sredstvima potrebnim za realizaciju izmjena ovog Zakona, u tekućoj, i naredne dvije godine za ove namjene, odnosno za otpremnine sudija i tužilaca prilikom odlaska u penziju biće neophodno obezbjediti malo više od 1,5 miliona KM.

Najviše novca potrebno Tužilaštvu BiH

Visokom sudskom i tužilačkom savjetu u ovoj godini neće trebati novac, u 2026. godini otpremnine će ih koštati 32.000 KM, a u 2027. godini 53.000 KM.

Kada je riječ o Sudu BiH, ni njima u ovoj godini ne treba novac za otpremnine sudija, međutim već sljedeće godine ti troškovi bi iznosili 159,2 hiljade KM koje bi dobilo četvero sudija, dok bi im u 2027. godini trebalo 285,5 hiljada KM za sedam sudija koje odlaze u penziju. Dakle, Sudu BiH u ovoj i naredne dvije godine potrebno je ukupno 444,7 hiljada KM koje će podijeliti 11 sudija.

U Tužilaštvu BiH u cilju isplate otpremnine radi provođenja odluke Ustavnog suda BiH u 2025. godini biće potrebno izdvojiti 101 hiljadu KM, u 2026. 529 hiljada KM i u 2027. godini 375 hiljada KM, odnosno ukupno malo više od milion KM. Ova projekcija za Tužilaštvo BiH rađena je za odlazak u penziju tužilaca sa navršenih 70 godina, s tim da oni mogu biti penzionisani i kada navrše 65 godina.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioner Namik na pola dunuma proizvede maline vrijedne 5.000 evra (VIDEO)

Penzionisani bravar Namik Duzan iz okoline Travnika uzgojem maline se bavi već 17 godina, a na pola dunuma zemlje proizvede godišnje oko tonu maline koja u maloprodaji košta oko 5.000 evra.

Uz malinu, Namik i njegova supruga uzgajaju i drugo voće i povrće kao i ovce, i uz sve to zarade još najmanje dvije penzije na svom imanju s tim da sebi proizvedu praktično svu hranu za cijelu godinu.

Novac zarađuju i branjem šumskih plodova, od borovnica, preko gljiva kada dođe sezona.

U videu koji je uradio novinar i putopisac Srećko Stipović, pogledajte priču Namika:

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri USK ogrijev će dobiti do 30. septembra

Isporuka ogrjevnog drveta za penzionere Unsko-sanskog kantona (USK) ove godine teče u predviđenim rokovima i prema riječima Mirsada Terzića, predsjednika Saveza udruženja penzionera USK, svi penzioneri će svoj ogrjev dobiti najkasnije do 30. septembra.

U prethodnim godinama, isporuka ogrjeva znala je kasniti i do novembra, što je za mnoge starije osobe predstavljalo ozbiljan problem, posebno zbog ranih hladnoća. Ove godine, međutim, stanje je znatno bolje – neke opštine su već završile distribuciju, dok se u drugima radi intenzivno na završetku.

“Sanski Most i Bosanski Petrovac već su kompletno snabdjeveni, Ključ je na oko 80 posto, Bosanska Krupa na 50 posto, dok je u Bihaću isporučeno tek 30 posto što je za nas bio alarm da odmah reagujemo”, kazao je Terzić.

Dodaje kako su zbog toga održali hitan sastanak s direktorom ŠPD „Unsko-sanske šume“ d.o.o. Bosanska Krupa, preduzeća zaduženog za isporuku ogrjeva, te kako su dogovoreni koraci za ubrzanje procesa.

“Razumijemo da postoji problem sa voznim parkom, nedostatkom kamiona i čestim kvarovima, ali to ne može i ne smije biti izgovor – penzioneri su prioritet i očekuju da se plan isporuke poštuje” poručuje Terzić.

Osim redovne isporuke metarskog drveta, iz Saveza penzionera najavljuju i novu mogućnost – nabavku cjepanica u paletama, koje će uskoro biti dostupne kroz Drvnu industriju Sanica po znatno povoljnijim cijenama.

“Trenutna cijena palete cijepanica bez PDV-a i prijevoza je 171 KM, a s uračunatim troškovima očekujemo da to bude i do 40-50 KM jeftinije u odnosu na druge ponuđače. Takođe, bit će omogućena i kupovina rinfuznih cijepanica direktno s kamiona, što će dodatno smanjiti trošak”, ističe Terzić.

Najavljuje i održavanje zajedničkog radnog sastanka svih predsjednika opštinskih udruženja penzionera s predstavnicima ŠPD „Unsko-sanske šume“, nakon kojeg će uslijediti i posjeta pogonu Drvne industrije Sanica, gdje će se detaljnije predstaviti novi model distribucije ogrjeva.

Podijeli tekst sa drugima na:

Vlada TK za deset radnika uplatila doprinose za PIO

Vlada Tuzlanskog kantona donijela je Odluku o odobravanju 87.561,32 KM za socijalno zbrinjavanje – uplatu obračunatih, a neuplaćenih doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje zaposlenika koji su stekli uslov za penzionisanje.

Novac je obezbjeđen za radnike koji su ostali su bez radnog angažmana u privrednim društvima prema kojima Vlada TK vrši ovlaštenja i obaveze po osnovu državnog kapitala, i za privredna društva u privatnom vlasništvu, a koja su nekad bila u državnom vlasništvu koji su ispunili uslove za penzionisanje.

Radi se o ukupno deset radnika, pet radnika „Aida“ dd Tuzla, tri radnika „Borac“ d.d. Banovići, te po jednog radnika „Resod Guming“ d.d. Tuzla i „Bosnia Valves“ d.d. Tuzla u kojima su završeni stečajni postupci, saopćeno je iz Vlade TK.

U skladu sa navedenom odlukom, Vlada jedala i nalog za prenos sredstava s namjenskog depozita Vlade Tuzlanskog kantona kod Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine.

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioner Boško (88) pola vijeka za volanom starog opela

Putnički automobil opel askona, proizveden 1973. godine, za Boška Bosnića, Banjalučanina porijeklom iz Romanovaca, koji je radni vijek proveo u Ljubljani, ima veliku vrijednost. I značaj. On je prvi vlasnik.

Prešao je 500.000 kilometara, bez kvara i većih popravki.

“Kakav je ovaj opel bio prvog dana, takav je i danas. Ništa na njemu nije zamijenjeno, ni limarija, sjedala, unutrašnjost, ni dijelovi. Sve je originalno. Svuda sam putovao, nigdje i nikada nije stao na putu, ugasio se, pokvario. To je za mene nepoznanica”, hvali Bosnić svoga ljubimca četvorotočkaša, kojeg često pokazuje na izložbama starih automobila. Tako je bilo i nedavno u Gradišci.

“Odnosim se prema svome opelu kao prema čovjeku i prijatelju, kao živom stvoru. Čuvam ga, njegujem, štitim od vrućine i hladnoće, parkiram u garaži, redovno kotrolišem motor i popravljam, mijenjam ulje, dosipam vodu u hladnjak, reagujem bez odlaganja ukoliko primijetim bilo šta sumnjivo ili problematično”, priča Boško Bosnić. Uz to, zaključuje:

“Kada dobro vozilo dođe u ruke brižnom vozaču, smrti nema ni jednome ni drugome.”

Vozilo koštalo 20 plata

Koliko je te davne 1973. godine košao opel i koliko je trebalo mjesečnih plata, pitamo Boška.

“Trebalo je 20 plata visokokvalifikovanog varioca. Mora se uzeti u obzir da su to bile plate zarađene u inostranstvu, u Njemačkoj, gdje sam tada privremeno radio.”

O kilometraži koju je prešao njegov opel, ovaj 88-godišnji vozač takođe ima manje dileme.

“Sigurno je da je prešao pola miliona kilometara. On broji samo do stotinu pa opet iznova. U početku sam pamtio, kada dođe do stotke pa obrne na nulu, ali poslije sam to prestao da pratim. Zašto bih pratio, kada je u svakom smislu veoma pouzdan. Sipam gorivo, tehnički pregled redovno odrađujem i vozim gdje me oči vode”, odgovorio nam je ovaj iskusni vozač koji je svojom opel askonom proputovao cijelu bivšu Jugoslaviju, Austriju, Njemačku, Češku i Slovačku…

“Ma teško je reći gdje sam bio i kuda sam ovim automobilom putovao. Bolje je govoriti gdje nisam bio. Moj opel me nikada nije izdao.”
U Boškovoj priči je i emocija na godine koje su prošle.

“Kada sam ga kupio, imao sam 36 godina, a sada, evo me na pragu devedesete. Sve što mi se dešavalo, a pamtim samo lijepe trenutke, ovaj oldtajmer, kao što i sebe smatram, svjedok je”, priča Boško društvu u Gradišci, koje se okupilo oko vozila. Zagledaju ga, s vana i iznutra, zapitkuju, čude se.

Kada je program završen, Boško je sjeo za volan, okrenuo ključ u bravi, motor je upalio bez problema, a on mahnuo kroz otvoren prozor i otputovao. Dodao je, onako, uzgred, da u automobilu nema klime, ali da za njih dvojicu, za opela i za Boška, nema ni žege ni zime.

Boško Bosnić se pohvalio da je i sada svakodnevno za volanom i da se u vremešnoj opel askoni najugodnije osjeća.

“I sada ovaj automobil vozim gotovo svakodnevno. Supruga Bernarda i ja u njemu se najljepše osjećamo. Udoban je, pouzdan, praktičan u svakom smislu. Nisam ni pretpostavio, kada sam se u njemu prvi put povezao, prije 52 godine, a bio sam mlad, život je bio ispred mene, da ću za istim volanom dočekati starost. Sada se i dalje vozim opelom i čuvam uspomene. Srećom, i ja sam u kondiciji, ne posustajem”, kazao nam je Boško Bosnić, koji je za volanom punih šezdeset godina.

(Izvor vijesti: Nezavisne)

Podijeli tekst sa drugima na:

Prijedor dobio pet novih negovatelja starih osoba

Pet polaznica programa osposobljavanja za zanimanje njegovatelj starih i nemoćnih lica uspješno je položilo završni ispit, čime su zvanično stekle uslove za obavljanje ovog humanog i sve traženijeg zanimanja.

Obuka je počela 3. marta 2025. godine, a realizovana je kroz teorijsku i praktičnu nastavu. Teorijski dio nastave održavan je u prostorijama Sredenjoškolskog centra Prijedor, dok je praktični dio realizovan u JU Dom za starija lica Prijedor.

Zahvaljujući visokom stepenu angažovanosti predavača, kvalitetnom pristupu edukaciji i motivaciji polaznica, sve kandidatkinje su uspješno savladale predviđeni program i položile završni ispit.

Ova edukacija realizovana je uz podršku Agencije za ekonomski razvoj Grada Prijedora „PREDA-PD“, koja kontinuirano podržava projekte usmjerene ka stručnom osposobljavanju i zapošljavanju na lokalnom nivou.

Zanimanje njegovatelja od izuzetne je važnosti, a ovakve obuke predstavljaju konkretan doprinos razvoju lokalne zajednice i poboljšanju kvaliteta života starih i nemoćnih osoba.

(Izvor vijesti: Kozarski vijesnik)

Podijeli tekst sa drugima na:

Banjalučanka u 103. godini pije manje lijekova od sinova i kćerke

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, iz Banjaluke, koja je ove godine proslavila 103. rođendan. Kaže da lijekove skoro i da ne pije, za razliku od njene djece, koja ih piju više od nje.

Njen životni put nije bio jednostavan, ali je bio ispunjen trudom i radošću u krugu najbližih. U kući u naselju Paprikovac, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste kolačima i širokim osmijehom.

“Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju Ljevčanskom kod Srpca. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života”, priča baka Danica prisjećajući se odrastanja.

Djetinjstvo je provela u srbačkom selu Stari Martinac, gdje su se njeni roditelji zbog posla doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.

“Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao ‘dobrovoljnog đaka’. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam se htjela upisati u školu u Gradišci zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost”, priča Danica.

Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca kod Laktaša. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.

“Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao: ‘Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti’. E, ja sam znala i više od toga”, kaže kroz smijeh Danica.

A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana koji je kao dječak od 15 godina mobilisan i poginuo. Nakon rata preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.

“Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno”, govori Danica.

Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.

“Imali smo tri krave, dva konja, ovce, živinu i pčele, ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju, a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu”, priča Danica.

Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.

“Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće, a lijekove skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja”, kaže Danica.

U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom “Da se ne zaboravi” u kojoj je opisala sve što je prošla.

“Promijenilo se sedam država za mog života, ali jedno se nije promijenilo, a to je potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje”, zaključila je baka Danica.

Recept za dugovječnost

Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Ratko je preminuo u 91. godini, a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri razloga.

“Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka, a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas, kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi”, ističe Rade.

(Izvor vijesti: GlasSrpske)

Podijeli tekst sa drugima na:

FBiH ostaje bez radnika, a penzioneri tonu u siromaštvo

Federacija Bosne i Hercegovine suočava se s poražavajućim demografskim i ekonomskim pokazateljima: na svakog novog zaposlenog dolaze čak dva nova penzionera.

Ovaj alarmantni podatak iz Informacije o stanju u penzijskom sistemu FBiH naći će se pred parlamentarcima 23. jula. Hoće li ga shvatiti ozbiljno, ili će stariji građani i dalje biti ostavljeni na marginama društva?

Odnos zaposlenih i penzionera temelj je održivosti svakog penzijskog sistema. No, realnost u kojoj danas žive penzioneri u FBiH daleko je od dostojanstvene starosti o kojoj se godinama govori

samo u predizbornim govorima.

Latifa Pajić, penzionerka koja je radni vijek provela u finansijama, slikovito opisuje surovu svakodnevicu:
“Kada platimo režije — ostaje preživljavanje. Ko ne vjeruje, neka pokuša mjesec dana živjeti s ovom penzijom. Sve ćete vidjeti” poručuje.

Pajić ističe da mnogi penzioneri žive zahvaljujući pomoći porodice, iako bi njihove penzije trebale biti plod decenija poštenog rada.

“Ne mogu da živim dostojanstveno. Nedavno su nam povećali penzije za 20 KM, a oni s višim primanjima dobili su i po 100 KM. To je poniženje” -ogorčeno dodaje.

Osjećaj poniženja se produbljuje svakodnevnim prizorima siromaštva:

“Vidjela sam gospođu koja je morala ostaviti namirnice na kasi jer nije imala da plati. To je strašno. Osjećate se kao da ste bezvrijedni”, navodi Pajić.

Dižu kredit da odu na more

Ponižena situacijom, bila je primorana podići kredit kako bi otišla na more.

“Više nisam mogla. A onda nam pričaju bajke o povećanjima penzija”, kaže.

S druge strane, ekonomista Admir Čavalić naglašava da penzioneri nisu problem — problem je nedostatak radne snage.

“Od 2018. penzije su porasle samo oko 200 KM. Danas imamo više novih penzionera nego zaposlenih. Nema dovoljno mladih radnika, a penzioneri nisu socijalni slučajevi — oni su svoje penzije zaradili” naglašava Čavalić.

Latifa Pajić podsjeća i na dvostruke standarde:

“Kad političarima nešto treba, riješe odmah. Kada je riječ o penzionerima, sve ide sporo, uz otpor i ignorisanje.“

Sada je na parlamentarcima FBiH da 23. jula pokažu — hoće li ostati nijemi svjedoci urušavanja dostojanstva najstarijih, ili će napokon krenuti putem reformi koje će osigurati pravedniji sistem.

Jer, kako Pajić opominje: „Ne tražimo milostinju. Tražimo život dostojan čovjeka.“

(Izvor vijesti: Forbs)

Podijeli tekst sa drugima na: