Zejna Mehić sa Vlašića proslavila 100 godina, ima 119 potomaka

Zejna Mehić iz vlašičkog sela Mudrike proslavila je svoj 100. rođendan. Ova vitalna stogodišnjakinja, rođena u julu 1926. godine, iza sebe ima stoljeće života ispunjenog radom, a danas najvećim bogatstvom smatra svoju brojnu porodicu.

“Ima nas ukupno 119. To su dva puna autobusa ljudi. Među njima je i 11 prapraunuka”  kaže kroz osmijeh njen sin Ferid Mehić, dok Zejna dobacuje: “Vidiš šta sam doživjela.”

Cijeli život provela radeći

Nakon udaje život je provela na Vlašiću, radeći na imanju zajedno sa suprugom. Nikada nisu bili zaposleni u preduzeću, već su živjeli od poljoprivrede, stočarstva i vlastitog rada.

Možda vas interesuje i ovo:

Penziju u Srpskoj prima pet penzionera starijih od 100 godina

“Kad sam došla, radilo se i sijalo. Ako posiješ, imat ćeš, ako ne posiješ, nemaš ništa. Voljela sam raditi, a i moj muž je volio raditi”, prisjeća se Zejna.

Dvije operacije kuka u poznim godinama

Uprkos godinama, Zejna je zadržala nevjerovatnu vitalnost. Imala je dvije operacije kuka, a nakon prve se već poslije nekoliko mjeseci vratila svakodnevnim poslovima.

“Nalazi su joj bili odlični. Nema šećer, nema masnoće, nema problema s pritiskom. Operaciju je podnijela u 99. godini i vrlo brzo ponovo prohodala. Danas hoda uz pomoć štapova, ali je i dalje samostalna”, kaže njen sin Ferid.

I sama potvrđuje da još uvijek može brinuti o sebi.

“Ja mogu sve sama oko sebe”, kaže Zejna.

Recept za dug život

Porodica Mehić živi na oko hiljadu metara nadmorske visine, gdje se bavi uzgojem gusaka te njeguje tradicionalna znanja o pripremi domaće hrane, mehlema i tinktura.

Ferid kaže da je upravo od majke naučio mnoge vještine koje danas prenosi dalje.

“Rekla mi je: “Radi šta ti stariji kažu, šuti i upijaj znanje.” To je ostalo sa mnom cijeli život”, prisjeća se.

Na pitanje u čemu je tajna njene dugovječnosti, odgovor se nameće sam – čist planinski zrak, zdrava voda, prirodna hrana, svakodnevni rad i život u skladu s prirodom.

Za Zejnu Mehić uspjeh nije samo doživjeti stotu godinu života, već ispuniti ih porodicom, radom i zdravljem, piše BHRT.

Podijeli tekst sa drugima na:

Zdrave navike naših baka i djedova koje bi trebali vratiti u život

Naši djedovi i bake nisu pratili broj koraka na pametnim satovima niti analizirali san pomoću aplikacija. Nisu im bile potrebne složene jutarnje rutine ni skupi dodaci ishrani kako bi se osjećali dobro.

Umjesto toga, mnoge njihove najzdravije navike bile su jednostavno utkane u svakodnevni život, odražavajući vrijeme prije nego što su pretrpani rasporedi i digitalne smetnje postali uobičajeni.

Iako je moderna medicina donijela ogroman napredak, brojne svakodnevne navike naših starijih, koje potvrđuju i današnja istraživanja, i dalje su vrijedne pažnje, piše YourTango.

Mnogo su hodali

Za naše bake i djedove hodanje nije bilo vježbanje, već dio svakodnevice. Odlazak u prodavnicu, kod komšija ili radovi u dvorištu bili su nezamislivi bez pješačenja. Kretanje je bilo prirodan dio dana, umjesto da se svodi na sat vremena u teretani.

Životni stil ih je jednostavno podsticao na kretanje pa nisu ni razmišljali o broju koraka. Takva aktivnost niskog intenziteta dobra je za zdravlje srca, poboljšava cirkulaciju, jača mišiće i pomaže u očuvanju pokretljivosti u starijoj dobi. Ujedno je pružala priliku za usporavanje, razmišljanje i smanjenje stresa.

Razgovarali su s komšijama uživo

Danas to zvuči gotovo nevjerovatno, ali dok su naši djedovi i bake odrastali bilo je sasvim normalno da komšije i prijatelji navrate bez najave, samo da bi popričali uz šoljicu kafe. Ljetnje večeri provodile su se na verandama ili ispred kuća u opuštenim razgovorima.

Umjesto slanja poruka i pregledanja društvenih mreža, ljudi su se družili uživo. Takvi kratki razgovori gradili su povjerenje i smanjivali osjećaj usamljenosti. Istraživanja pokazuju da je kontakt uživo često korisniji za mentalno zdravlje od video-poziva ili telefonskog razgovora, prenosi Index.hr.

Većinu obroka pripremali su kod kuće

Naručivanje hrane i gotova jela nisu bili ni približno toliko uobičajeni kao danas. Obroci su se pripremali kod kuće od jednostavnih namirnica i bili su znatno zdraviji od prerađene hrane. To je ujedno bila prilika da porodica redovno jede zajedno.

Kada su kuvali od osnovnih namirnica, tačno su znali šta jedu. Domaća kuhinja podsticala je i svijest o veličini porcija te stvarala rutinu kojoj su se članovi porodice radovali, jer su za stolom dijelili novosti iz svog dana.

Dozvoljavali su sebi trenutke dosade

Prije nego što su pametni telefoni ispunili svaki slobodan trenutak, dosada je bila normalan dio svakodnevice. Čekanje u redu, vožnja autobusom ili mirne večeri kod kuće značili su da ljudi ostaju sami sa svojim mislima, čitaju, uređuju baštu ili rješavaju zagonetke.

Nije uvijek postojalo nešto što je zahtijevalo pažnju svake sekunde. Iako dosada nije uvijek prijatna, trenuci u kojima misli slobodno lutaju povezani su s kreativnošću, kritičkim razmišljanjem i rješavanjem problema. Stalna izloženost sadržaju, s druge strane, može otežati koncentraciju i potpuni odmor.

Imali su dosljedniju dnevnu rutinu

Mnogi su se budili, jeli, radili i odlazili na spavanje otprilike u isto vrijeme svakog dana. Dosljedna rutina pomaže u regulaciji sna, podržava zdrave navike, smanjuje mentalni napor zbog stalnog donošenja odluka i stvara osjećaj stabilnosti koji pogoduje fizičkom i emocionalnom zdravlju.

Današnji rasporedi često su nepredvidljiviji, uz imejlove koji stižu kasno uveče i obavještenja koja prekidaju obroke. Zato je važno postaviti jasne granice između posla i privatnog života. Kada se to postigne, lakše je uvesti nekoliko stabilnih navika koje doprinose opštem osjećaju dobrobiti.

Podijeli tekst sa drugima na: