Autor: Sandra Vukić

Nana (Mentha piperita L.) je jedna od najstarijih i najpoznatijih ljekovitih biljaka.

Antički narodi su je veoma cijenili, o čemu svjedoče spisi Hipokrata, Dioskorida i Plinija, a najviše je korišćena za liječenje organa za varenje i disanje.

Tokom srednjeg vijeka Evropljani su ovu biljku koristili za smirenje, histeriju, protiv grčeva, astme, običnog i velikog kašlja.

U narodnoj medicini primjenjuju se čajevi, infuzije, ljekovite vode, ekstrakti, praškovi, paste, za liječenje želudačnih i crijevnih tegoba, suvišne želudačne kiseline, gastritisa, nadimanja, teškog varenja hrane, kolitisa, proliva, povraćanja, trovanja, glavobolja, psihičke napetosti.

Nana ulazi u sastav velikog broja složenih čajeva: protiv nadimanja, grčeva, proliva, urološki čajevi, za bolesti žuči, za umirenje, gorki i aromatični, ali i čajevi za djecu.

Pitoma nana je kultivisana početkom 19. vijeka. Danas, to je jedna od najznačajnijih ljekovitih biljaka s etarskim uljem. Najveći proizvođači nane su Japan, SAD, Kanada, Rusija, Brazil…

Veoma je cijenjena začinska biljka, koristi se u kulinarstvu, kao i u prehrambenoj industriji za poboljšanje ukusa pića i slatkiša. Čest je dodatak koktelima, jer je vrlo osvježavajuća. Najpoznatiji koktel je mohito. Takođe, nana je odlična medonosna biljka.

Biljka Mentha obuhvata oko 580 vrsta

Pitoma nana je višegodišnja zeljasta biljka, koja cvjeta od juna do septembra. Cjela biljka je veoma aromatična, prijatnog mirisa na mentol.

Prema botaničkoj klasifikaciji nana pripada rodu Mentha koji obuhvata oko 580 vrsta. U flori Srbije je zastupljeno 10 vrsta. Kod nas se najviše gaji u Banatu, Bačkoj, Pomoravlju i Posavini. Poznata je i kao metvica, dimljus, merka, metva, nanejag, poprova meta.

U svijetu je najpoznatija sorta engleska gajena Mičam nana (Mentha piperita Mitcham).

Možda vas interesuje i ovo:

Biljke za opuštanje i smanjenje stresa

U ljekovite svrhe u narodnoj medicini koristi se list i nadzemni dijelovi. Sakupljanje lišća vrši se u vrijeme cvjetanja. Lišće se suši na senovitom i promajnom mjestu ili sušarama. Osušeni materijal čuva se u papirnim kesama zaštićen od svjetlosti do godinu dana, nakon tog perioda gube se ljekovita svojstva. Etarsko ulje dobiva se destilacijom svježih listova i cvjetova pomoću vodene pare.

Od ljekovitih materija nana sadrži etarsko ulje, tanine, gorke materije, flavonoide. Etarsko ulje sadrži mentol, menton, pulegon, sirćetnu i izovalerijansku kiselinu. Inače, etarsko ulje je tečnost prijatnog mirisa, koja peče i hladi.

Ulje i mentol naročitu primjenu su našli u liječenju bolesti kože i proizvodnji kozmetičkih preparata. Mentol ubrzava cirkulaciju, te se koristi za utrljavanje kod nazeba, neuralgija i reumatskih tegoba, piše Politika.

Gledanje televizije je već decenijama jedna od omiljenih navika za odmor i opuštanje.

Mnogi ga doživljavaju kao bezazlen način da „ugase mozak“ posle napornog dana, ali sve više naučnih dokaza upozorava da taj vid pasivne zabave nosi i skrivene rizike.

Naime, nova istraživanja pokazuju da dugo sjedenje ispred ekrana ne ugrožava samo fizičku kondiciju, već može da ostavi trajne posljedice i na zdravlje mozga.

Istraživači u Velikoj Britaniji su u periodu od četiri godine analizirali podatke više od 473.000 ljudi, starosti između 39 i 72 godine. Rezultati su bili zabrinjavajući.  Oni koji su gledali televiziju duže od četiri sata dnevno imali su 28 odsto veći rizik od razvoja demencije.

Takođe  35 odsto veći rizik od depresije i 16 odsto veći rizik od Parkinsonove bolesti. Sve to u odnosu na ljude koji su ispred ekrana provodili manje od jednog sata dnevno.

Korištenje računara ima zaštitni efekat

S druge strane, umjereno korišćenje računara van posla pokazalo je suprotan efekat – zaštitni.

Učesnici koji su koristili računar od 30 do 60 minuta dnevno imali su niže rizike od demencije, Parkinsonove bolesti i depresije, u poređenju sa onima koji su računar koristili ređe.

Još zanimljiviji je nalaz da je zamjena samo 30 minuta dnevnog „računarskog vremena“ vježbanjem dovela do smanjenog rizika od demencije i Parkinsonove bolesti.

Autori istraživanja smatraju da je ključ u samom sedentarnom načinu života. Dugi periodi sjedenja bez kretanja povezani su sa biomarkerima hronične upale. Upravo takve promjene mogu da pokrenu ili ubrzaju neuroinflamaciju i tako doprinesu neurodegeneraciji. Tj. procesu koji dovodi do bolesti poput Alchajmerove i Parkinsonove.

Ovu obimnu studiju predvodio je Hanžang Vu, doktor nauka sa Univerziteta tradicionalne medicine u Tianđinu u Kini. Rezultati su objavljeni u uglednom časopisu International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity.

Ipak, istraživači ističu da njihovi nalazi imaju i određena ograničenja. Naime, podaci o tome koliko su učesnici gledali televiziju prikupljani su na osnovu samoizveštavanja, što može da bude podložno pristrasnosti i nepouzdanom sjećanju.

Takođe, nije isključeno ni da su drugi faktori, koje studija nije obuhvatila, uticali na dobijene rezultate, piše Magazin Politika.

Šta ovo znači za prosečnog gledaoca?

Prije svega – televizija sama po sebi nije neprijatelj. Ona može da bude izvor informacija, zabave i opuštanja. Problem nastaje kada pasivno sjedenje ispred ekrana postane svakodnevna višesatna navika.

Umjesto nekoliko uzastopnih epizoda serije, stručnjaci savjetuju da se vrijeme provedeno uz televizor svjesno ograniči i kombinuje sa drugim aktivnostima: šetnjom, vježbanjem, čitanjem ili društvenim kontaktima, pogotovo u kasnijim godinama.

U krajnjoj liniji, ključ je u ravnoteži. Ukoliko televizija postane samo jedan od mnogih načina opuštanja, a ne dominantna aktivnost, njeno mjesto u našem životu može biti i zdravo i korisno.

Dugoročna studija sprovedena u Švedskoj pokazala je da fizičke spospobnosti počinju da opadaju oko 35. godine života. Studija je 47 godina pratila iste učesnike.

Nakon toga pad je postepen, ali se ubrzava sa godinama. Ohrabrujuće je što su i osobe koje su kasnije započele s vježbanjem uspjele da poboljšaju fizičku spremnost i do 10 odsto. To potvrđuje da fizička aktivnost ima smisla u svakom životnom dobu.

Govoreći o rezultatima istraživanja, doktorka Aleksandra Mladenović istakla je da se biološki vrhunac čovjeka danas pomjera između 25. i 35. godine. Naglasila je da se taj raspon mijenja kako se produžava životni vijek.

“Očekujem zaista da se to pomjeri ka nekim četrdesetim godinama kako dužina života bude rasla. A, rašće sigurno, čak i sa ovim sadašnjim stanjem razvoja nauke i medicine, a sigurno će taj razvoj ići i dalje”, rekla je Mladenovićeva.

Proces starenja povezan sa ishranom

Mnogo važniji od dužine života je, kako navodi, dužina zdravog života, takozvani heltspan, koji će se u budućnosti vjerovatno dodatno produžavati.

Ona naglašava razliku između hronološke i biološke starosti. Ćelije i organi mogu biti biološki mlađi ili stariji od stvarnih godina. Biološka starost zavisi od više faktora i može se mijenjati načinom života.

Iako genetika ima određeni uticaj, čak 80 odsto procesa starenja povezano je sa ishranom. Takođe, uticaj imaju fizička i intelektualna aktivnost, kao i izloženost stresu.

Kada je riječ o ishrani, kalorijska restrikcija se pokazala kao jedna od najefikasnijih anti-ejdžing metoda. Posebno ako se primjenjuje u ranijoj odrasloj dobi.

Možda vas zanima i ovo:

Koje godine su ključne za očuvanje zdravlja

Najbolje rezultate daje kombinacija umjerenog unosa kalorija i redovne fizičke aktivnosti.

Istraživanja takozvanih „plavih zona“, gdje živi veliki broj dugovječnih ljudi, pokazala su da su optimizam i nizak nivo stresa važni faktori zdravog starenja.

Sve više ljudi danas vodi računa o kondiciji, što ukazuje na rast svijesti o značaju zdravog načina života i u srednjim i starijim godinama, piše RTS.