Autor: sandric84

Penzioni sistemi u oba entiteta u Bosni i Hercegovini suočavaju se s ozbiljnim rizikom dugoročne neodrživosti zbog sve nepovoljnijeg odnosa broja zaposlenih i penzionera. Nadležno federalno ministarstvo radi na mjerama za stabilizaciju sistema, dok ekonomski analitičar Zoran Pavlović upozorava da visoki doprinosi, dominacija indirektnih poreza i slaba povezanost javnog sektora s realnom ekonomijom dodatno ugrožavaju održivost penzionih fondova.

Po podacima nadležnih institucija iz avgusta ove godine, u Federaciji BiH bilo je 460.260 penzionera i 541.921 zaposleni. To znači da na 100 penzionera dolazi oko 118 zaposlenih – odnos 1:1,18. Godinu ranije, odnos je bio povoljniji – 1:1,21, odnosno 121 zaposlena osoba na 100 penzionera.

Ovaj negativni trend rasta broja penzionera i smanjenja broja zaposlenih Feni su komentarisali i iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

” Trenutni odnos jasno pokazuje da je penzioni sistem pod ozbiljnim pritiskom jer počiva na principu međugeneracijske solidarnosti. U praksi to znači da sadašnje generacije radnika uplaćuju doprinose iz kojih se finansiraju sadašnje penzije. Ako se ovaj odnos nastavi smanjivati, sistem postaje sve teže održiv”, upozoravaju.

Optimalan odnos tri radnika na jednog penzionera

Navode da bi optimalan odnos za dugoročnu stabilnost sistema bio tri zaposlena na jednog penzionera, što je i standard prema kojem su usmjereni brojni evropski penzioni modeli.

“Dostići taj odnos nije jednostavno, ali to je cilj kojem dugoročno treba težiti jer samo tako možemo obezbijediti stabilnost i sigurnu isplatu penzija i u narednim decenijama”, naglašavaju.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike priprema mjere s ciljem obezbjeđenja dugoročne održivosti penzionog fonda, te kako kažu, na ovom pitanju rade oprezno i u fazama zajedno s Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Pripremljene izmjene Zakona o PIO

U tom kontekstu, resorno ministarstvo već je pripremilo izmjene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje su upućene u dalju proceduru Vladi i Parlamentu FBiH. Ukoliko Zakon bude usvojen, od 2026. godine usklađivanje penzija će se umjesto jednom, vršiti dva puta godišnje, 1. januara i 1. jula.

Do kraja ove godine penzije će se usklađivati po starom modelu kombinacije rasta indeksa potrošačkih cijena (inflacije) i stope rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP). Ova kombinacija se primjenjuje u odnosu 50:50, što znači da se penzije ne usklađuju u potpunosti s realnim troškovima života i rastom plata, već su ograničene ekonomskim pokazateljima koji su često umanjivali stvarni rast penzija.

Međutim, prihvatanjem izmjena i dopuna Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, novi model koristiće odnos 60:40 u korist povoljnijeg faktora između prosječne plate i inflacije.

Ova promjena ima za cilj da penzije brže i pravednije prate ekonomske promjene, posebno u kontekstu inflacije i rasta troškova života.

Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike napominju da rade na inicijativama za poboljšanje održivosti penzionog sistema u nekoliko pravaca.

“Prvi je jačanje postojećih stimulacija za kasniji odlazak u penziju, jer je već zakonom predviđeno da se penzija povećava za svaki mjesec rada nakon 65. godine. Drugi pravac je povećanje zaposlenosti kroz aktivne mjere na tržištu rada, podršku prekvalifikacijama i zapošljavanju ranjivih grupa, jer veći broj zaposlenih znači i više uplaćenih doprinosa”, pojašnjavaju.

Treći pravac na kojem rade je efikasnija naplata doprinosa i borba protiv sive ekonomije, što je direktan izvor stabilizacije Fonda, a to bi trebalo da se počne rješavati kroz najavljene fiskalne reforme.

“Da bismo govorili o ozbiljnim zahvatima koji će donijeti rezultate, moramo se voditi sveobuhvatnom slikom našeg socio-ekonomskog ambijenta, a svakako velika očekivanja imamo u predstojećim fiskalnim reformama jer će njihov ishod značajno odrediti budućnost i u penzionom sistemu”, naglašavaju.

Povećanje zaposlenosti najvažniji faktor

Iz resornog ministarstva takođe ističu da je povećanje zaposlenosti važan faktor za jačanje penzionog sistema, ali da nije jedina mjera koja može doprinijeti njegovoj održivosti.

Kao jednu od mogućih mjera navode i izmjene u sistemu doprinosa i poreza.

” Većina evropskih zemalja primjenjuje progresivan model oporezivanja, gdje oni s višim prihodima uplaćuju veći procenat, dok kod nas gotovo svi plaćaju isto. To je prostor o kojem treba ozbiljno razgovarati, naravno u okviru šire fiskalne reforme”, poručuju iz Ministarstva.

Takođe, dodaju da se u javnom diskursu često spominju i kombinovani modeli, odnosno javni i privatni stubovi penzionog osiguranja. Napominju da su ti kombinovani modeli već prepoznati aktuelnim Zakonom, ali da praksa nije pokazala veće interesovanje radnika za ovaj vid osiguranja.

“Oni su, naravno, primjenjivi, ali treba biti svjestan da prelazak na takav sistem zavisi od volje i odluka osiguranika, kao i da obavezivanje osiguranika na njih podrazumijeva visoke tranzicione troškove, koje bi naš budžet teško mogao podnijeti bez detaljne pripreme. Zato o svemu razmišljamo postepeno i uvijek s ciljem da se zaštite i sadašnji i budući penzioneri” , ističu iz ove institucije.

Nema univerzalnog rješenja

Kada su u pitanju prakse iz regiona ili drugih evropskih zemalja, kažu da univerzalnog rješenja nema, ali da postoje određene prakse koje bi se mogle prilagoditi prilikama u BiH.

“Većina evropskih zemalja radi na aktivaciji starijih radnika i omogućava fleksibilnije modele rada gdje se nakon sticanja prava na penziju može nastaviti raditi u manjem obimu, pa čak kombinovati plata i penzija. To je praksa koju mi već imamo u određenoj mjeri, ali je možemo dodatno ojačati i možda popularizovati među osiguranicima”, pojašnjavaju.

Navode da su Hrvatska i još neke zemlje uvele višepilarne sisteme sa javnim i privatnim stubom, ali napominju da tranzicija zahtijeva snažnu fiskalnu podršku i dugoročno planiranje.

“U nekim evropskim državama uvedena je i praksa vezivanja starosne granice za penzionisanje uz očekivani životni vijek, što je jedan od načina da se automatski balansira sistem. Sve te mjere su zanimljive i potencijalno primjenjive, ali uvijek uz prilagođavanje našem demografskom, fiskalnom i socijalnom okruženju”, naglašavaju iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Izazovi prisutni i u Republici Srpskoj

Slični izazovi i trendovi prisutni su i u Republici Srpskoj (RS) gdje se broj penzionera takođe povećava iz godine u godinu.

Po podacima Fonda PIO RS, u avgustu ove godine bilo je 292.114 penzionera, što je porast u odnosu na 286.565 iz avgusta 2024. Zvanični podaci o broju zaposlenih za avgust još nisu dostupni, ali prema statistici iz marta, broj zaposlenih iznosio je 289.328, dok je broj penzionera tada bio 283.280.

Ovi podaci pokazuju da se i u RS-u, kao i u Federaciji BiH, penzioni sistem suočava s izazovima demografskih i ekonomskih kretanja.

Kada je riječ o usklađivanju penzija, u ovom entitetu one se redovno usklađuju jednom godišnje, 1. januara, u skladu sa procentom rasta prosječne plate i cijena na malo. Takođe, kada se tokom godine steknu uslovi, Vlada RS-a može donijeti odluku o vanrednom povećanju penzija. Tako su, Odlukom ove Vlade o dodatnom usklađivanju, zagarantovane penzije od 1. avgusta vanredno povećane za tri posto. Ovo je 14. vanredno usklađivanje penzija od 2013. godine, odnosno ukupno 23, uključujući devet redovnih.

Naplata PDV-a ne utiče na razvoj ekonomije

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović u izjavi za Fenu komentarisao je izazove s kojima se suočavaju penzioni fondovi u oba bh. entiteta, a oni, po njegovom mišljenju, jednim dijelom proističu iz činjenice da prihodi ostvareni kroz uplate indirektnih poreza, poput PDV-a, ne doprinose direktno razvoju ekonomije, privrede i otvaranju novih radnih mjesta.

“To u konačnosti dovodi do odnosa jedan zaposlenik i jedan penzioner”, upozorava.

Situacija je, kaže, još nepovoljnija jer veliki broj zaposlenih prima minimalnu platu, što znači da se uplaćuju i minimalni doprinosi. Poslodavci se za to odlučuju prvenstveno zbog visokih stopa doprinosa, koje predstavljaju značajan teret za njihovo poslovanje.

Navodi primjer visokog fiskalnog opterećenja na plate u RS-u koje iznosi oko 74 posto, što, kaže, podstiče isplatu minimalnih plata i „rada na crno“.

Analitičar još upozorava i na činjenicu da se 85 posto finansiranja javne administracije u BiH, uključujući institucije na državnom, entitetskom i lokalnom nivou, obezbjeđuje iz indirektnih poreza, prije svega iz prihoda od PDV-a. Preostalih 15 posto dolazi iz direktnih poreza, kao što su porezi na dohodak, dobit i doprinosi iz privrede i plata.

“Ono što bi trebalo biti je da se budžeti pune pola iz indirektnih i pola iz direktnih poreza, dok to, nažalost, nije slučaj u BiH”, kaže Pavlović.

Podsjetio je da su se prije 2006. godine, kada je uveden PDV, budžeti punili uglavnom iz poreza na promet, koji se naplaćivao tek prilikom prodaje i naplate robe.

“Međutim, nakon uvođenja PDV-a, koji se naplaćuje unaprijed, bez obzira na to da li je roba prodata ili naplaćena, entitetske i državne vlade dobile su stabilan i predvidiv izvor prihoda, nezavisan od stvarnog stanja u privredi ili naplate direktnih poreza” , pojasnio je.

Administracija funkcioniše nezavisno od privrede

Upozorava da ovakav sistem omogućava javnoj administraciji da funkcioniše gotovo neovisno o realnom stanju u privredi i naplati direktnih poreza, što dugoročno može biti problematično za održivost ekonomije, a samim tim i penzionih sistema.

Ekonomski stručnjak ukazuje na dugoročnu neodrživost penzionog sistema i u kontekstu savremenih trendova u oporezivanju i finansiranju javnog sektora. Pavlović, kao i Federalno ministarstvo za rad i socijalnu politiku, podsjeća da savremeni model demokratije i slobodnog tržišta, kakav danas postoji, omogućava najbogatijima da izbjegnu plaćanje poreza u skladu sa svojim stvarnim prihodima, dok se teret poreske naplate prebacuje na siromašnije.

To je, kaže, dovelo do situacije u kojoj je upitno koliko dugo i kako će moći da se isplaćuju penzije u budućnosti.

“Ne bude li bilo više radnika na jednog penzionera, bojim se da se penzije onih koji danas rade neće moći isplaćivati, osim ako se entiteti ne budu zaduživali da bi isplatili penzije, a to je najgora moguća opcija u ekonomiji koja postoji” potcrtao je Pavlović.

Kao jedno od mogućih rješenja, predlaže da se plate zaposlenih u javnom sektoru vežu za prosječnu platu radnika u privredi, čime bi se, kako navodi, političari i javni sektor direktno povezali sa stvarnim stanjem u ekonomiji.

Doprinosi na plate ograničiti na 50 posto

Takođe, smatra da bi doprinosi na plate trebalo da budu ograničeni na 50 posto, jer bi to, prema ekonometrijskim analizama, motivisalo poslodavce da prijavljuju pune plate i smanjilo sivu ekonomiju.

“Kada biste danas bilo kog poslodavca anonimno pitali da li bi isplaćivao punu platu preko računa kad bi opterećenja bila 50 posto, odgovor bi bio pozitivan – smatra Pavlović.

Na kraju zaključuje da trenutna politika visokih opterećenja na plate i težnja vlasti da prikupe što više prihoda kroz poreze i doprinose, negativno utiče na razvoj privrede i poslovnog ambijenta.

(Izvor vijesti: BHRT)

Uredba o jednokratnom novčanom dodatku na penziju kao podršku penzionerima Federalnog zavoda za penzijsko i invalidskog osiguranje nije pravična.

Navedenom Uredbom propisano je da penzioneri koji primaju srazmjernu penziju kao i određene vrste naknada, budu izuzeti iz dodjele jednokratne novčane pomoći.

Stoga je Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine naložila Federalnom ministarstvu za rad i socijalnu politiku da prilikom donošenja mjera jednokratnih novčanih pomoći za penzionere, vodi računa o

stavovima izrečenim u preporuci i iznađe mehanizam kako bi pravo na novčanu pomoć bilo dostupno penzionerima u odnosu na realno utvrđena primanja.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike ima rok od 30 dana da obavijesti ombudsmene BiH o postupcima za poduzimanje mjera na realizaciji preporuke.

Naime, pomoć Vlade Federacije BiH početkom augusta uz julsku penziju nisu dobili penzioneri koji primaju srazmjerne penzije, a koje su ionako znatno niže od minimalnih.

Razlog je u Uredbi o isplati pomoći, kojom ova kategorija nije bila obuhvaćena. To znači da oni koji imaju penziju ostvarenu na osnovu radnog staža provedenog i u drugim državama – iako najčešće s vrlo niskim primanjima – nisu imali pravo na jednokratni dodatak.

Zbog ovakve odluke u Parlamentu Federacije BiH pokrenuta je inicijativa da se Uredba izmijeni i da pravo na pomoć dobiju i penzioneri sa srazmjernim penzijama.

I dok su drugi penzioneri u Federaciji Bosne i Hercegovine dobili jednokratne pomoći do 250 KM u zavisnosti od visine penzije, 100.000 penzionera koji primaju srazmjerne penzije nisu dobili pomoć.

Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine utvrdili su da se ovakvim načinom krši pravo na pravičnost i jednakost pristupa pomoći za sve penzionere u FBiH.

Stoga će u narednom periodu biti poznato hoće li Vlada FBiH i za 100.000 penzionera sa srazmjernim penzijama biti dužna osigurati i isplatiti jednokratne pomoći.

Dok će penzioneri u Federaciji BiH, sasvim je izgledno, dobiti novi model usklađivanja, prema kojem će njihova primanja biti uvećavana u skladu s povoljnijim rastom prosječne plaće i indeksa rasta potrošačkih cijena i dok se njihova stečena prava ne mogu i neće umanjivati, dotle se u javnosti vrlo malo govori o tome šta Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o PIO donosi za one koji će se penzionisati nakon primjene ovog zakonskog rješenja.

Prosječni staž

Poznato je, naime, da svaka minimalna penzija nije zarađena 40-godišnjim radnim vijekom te da najveći broj korisnika tih primanja ima prosječni staž do 20 godina. Federalni ministar rada i socijalne zaštite, Adnan Delić, najavio je uvođenje više nivoa najniže penzije, zavisno od radnog staža.
Tako je, prema Prijedlogu novog zakonskog rješenja, koji smo imali na uvid, u cijelosti izmijenjen član 81. Zakona o PIO kojim se uređuju najniža, zajamčena i najviša penzija. U obrazloženju je istaknuto da osiguranici idu svjesno na minimalan period od 15 godina staža i minimalne uplate, računajući da će dobiti relativno visok iznos najniže penzije i na taj način konzumirati značajno više sredstava u odnosu na svoj finansijski doprinos penzijskom sistemu.

Starosna penzija

Dakle, imamo situaciju da onaj ko radi 15 godina ima najnižu penziju od oko 590 KM, a osiguranik koji radi 40 godina i više ima zagarantovani iznos penzije od oko 680 KM, a razlika je svega oko 100 KM – navedeno je u obrazloženju.

Naglašeno je da se budućim penzionerima šalje jasna poruka da ne mogu kalkulisati i manipulisati sistemom već trebaju ostvarivati puni radni vijek.

Tako bi ubuduće, odnosno od 1. januara 2026. godine, ako Federalni parlament usvoji Prijedlog, najniža starosna penzija zavisila od dužine penzijskog staža i određivala bi se u procentu od prosječne penzije isplaćene za decembar prethodne godine, usklađene u godini ostvarivanja prava:

• za 15 godina penzijskog staža i više, a manje od 20 godina ne može biti niža od 60 posto,
• za 20 godina penzijskog staža i više, a manje od 25 godina ne može biti niža od 65 posto,
• za 25 godina penzijskog staža i više, a manje od 30 godina ne može biti niža od 70 posto,
• za 30 godina penzijskog staža i više, a manje od 35 godina ne može biti niža od 75 posto,
• za 35 godina penzijskog staža i više, a manje od 40 godina ne može biti niža od 85 posto,
• za 40 godina penzijskog staža i više ne može biti niža od 95 posto.

Primjera radi, osiguranici s 15 godina staža i s minimalnom uplatom u 2026. godini imali bi primanja manja od 300 KM!

Motivacija za duži rad

S obzirom na to da se navedene izmjene i dopune odnose na nove korisnike najniže penzije, teško je pretpostaviti broj novih korisnika najniže penzije u zavisnosti od godina ostvarenog penzijskog staža te je otežano uraditi kvalitetne finansijske projekcije.
U prvim godinama primjene izmjena Zakona o PIO to će biti veoma mali iznosi smanjenih troškova za isplatu penzija, dok će s protokom godina, npr. za 10 godina, te uštede biti značajnije.
Očekuje se da će zbog veće motivacije za ostvarivanje većeg staža sve više sadašnjih osiguranika nastojati da što duže radi – stoji u obrazloženju Prijedloga.

(Izvor vijesti: Dnevni Avaz)

Prema posljednjim anketnim podacima Agencije za statistiku BiH, 65,8 posto građana u BiH nema dovoljno vlastitih sredstava da podnese iznenadni trošak u iznosu od 400 KM, a 54 posto njih ne može priuštiti godišnji odmor u trajanju od jedne sedmice za cijelu porodicu.

Anketa o potrošnji domaćinstava u Bosni i Hercegovini posljednji put je urađena za 2021/2022. godinu. Ustanovljeno je da stopa siromašnih domaćinstava iznosi 13,3 posto, dok stopa siromašnih pojedinaca iznosi 13,5 posto.

Jaz siromaštva utvrđen je u iznosu od 19,6 posto.

S obzirom da ovi podaci datiraju iz perioda od prije tri do četiri godine, upitno je koliko su navedeni procenti aktuelni i danas. Jedno je, pak, sigurno, a to je da vlasti BiH na svim nivoima do danas nisu uspjeli uspostaviti socijalnu kartu, zvaničan sistem koji obuhvata sve socio-ekonomske podatke stanovništva.

Ovaj sistem, što je još važnije, služi za adekvatno planiranje akcija države, koje nisu samo vezane za socijalnu pomoć ugroženima već za socijalnu politiku u cjelini.

Projekat EU4CS

Zahvaljujući Evropskoj uniji, u oba entiteta, koji su uglavnom nadležni za oblast socijalne politike, stvari po pitanju socijalne karte pokrenute su s mrtve tačke. U Narodnoj skupštini Republike Srpske 18. jula ove godine usvojen Zakon o socijalnoj karti.

Projekat EU4CS doprinio je da se unutar radne grupe sačini nacrt zakona o metodologiji izrade socijalnih karata u FBiH, te je Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike upućen na daljnje postupanje.
“Federalno ministarstvo rada i socijalne politike ovaj zakon poslat će na mišljenje ministarstvima pravde, finansija i Uredu za zakonodavstvo. Po zakonu oni će u roku od 15 dana dostaviti mišljenje. Ako su mišljenja pozitivna, prijedlog nacrta se ‘spušta’ na Vladu FBiH, te se kreće u zvaničnu proceduru usvajanja”, naveli su iz ovog ministarstva.

Zakon u RS-u je usvojen, šta sada?

Nakon što je u RS-u u zakonodavnoj instituciji usvojen zakon, iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite naglasili su da će socijalna karta doprinijeti efikasnijem ostvarivanju prava i usluga socijalne zaštite i pravednijoj raspodjeli javnih sredstava.

“Zakonom o socijalnoj karti određuje se uspostavljanje baze podataka o socijalno-ekonomskom statusu pojedinca, korisnika određenog prava i s njim povezanih lica, način objedinjavanja, sadržina, korištenje i čuvanje podataka, formiranje i prosljeđivanje notifikacija s drugim informacionim sistemima. Izrada ovog zakona jedna je od aktivnosti projekta izrade socijalne karte RS koji se realizira u tri faze. Jedinstvena baza će sadržavati podatke o socijalno-ekonomskom statusu pojedinca i s njim povezanih lica, podatke o vrsti prava i usluga koje lice koristi ili je koristilo (riječ je o pravima i uslugama iz oblasti socijalne, dječije, boračko-invalidske zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i žrtava ratne torture i oblasti socijalnog stanovanja i zaštite porodice), kao i podatke o službenim licima koja su koristila podatke iz socijalne karte”, rekli su nam iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS-a.

Za sada, ni RS ni FBiH nemaju registar podataka o tome koliko je stanovnika u stanju potrebe, koje vrste potrebe te koliko je onih koji to nisu, dakle nema podataka od krucijalne važnosti za planiranje odgovarajućih poteza.

Kada je riječ o Federaciji BiH, Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine FBiH, stava je da nije optimistična da se u skorije vrijeme može očekivati konačna izrada sistema socijalne karte.

“Gubimo mnogo, svjedoci smo da se ti podaci koje daju zvanične institucije drugačije tumače, zavisno kojoj politici šta treba. Socijalna karta bi bila jedan podatak s kojim se ne bi moglo, ali ni smjelo špekulirati u javnosti. Statistika uzima podatke onako kumulativno, dakle vrlo često na te podatke utiču i oni koji baš ne žive teško, kako inače živi većina građana u zemlji”, rekla je Beširović.

Šta kažu penzioneri?

Predsjednik Saveza udruženja penzionera Federacije BiH Redžo Mehić poručio je da ova kategorija idalje insistira na uvođenju socijalne karte u BiH.

“Ona oslikava pravo materijalno stanje jednog domaćinstva. Međutim, ne znam koliko ima volje i snage da se to do kraja radi. Bilo je pokušaja, ali zasad nema rezultata. I dalje insistiramo na tome. Građani gube puno jer na neki način vid pomoći doživljavaju oni koji ne trebaju, a onima kojima treba ne mogu jer njih niko i ne vidi”, tvrdi Mehić.

(Izvor vijesti: Fokus)