Autor: Sandra Vukić

Ručni radovi poput ikona, odjevnih predmeta, ukrasnog posuđa i cvijeća, te domaćih džemova i slatka od raznog voća, krasili su izložbu u Domu penzionera, a izložbu je Udruženje penzionera priredilo povodom Međunarodnog dana žena.

Priliku da pokažu da penzionerske dane ispunjavaju kreativnim, ali i korisnim aktivnostima, iskoristilo je deset članova Udruženja penzionera, ali i Turistička organizacija grada.

Predsjednik Udruženja penzionera Derventa Veljko Spasenić rekao je da je ova izložba dokaz da su derventski penzioneri veoma aktivni i da svoje vrijeme koriste na najbolji mogući način.

“Naši penzioneri su aktivni, druže se, sebe ugrađuju u aktivnosti, a dokaz je da danas ovdje imamo različite predmete i proizvode kućne radinosti”, kazao je Spasenić.

Penzionerka Milka Durmiš smatra da članovi starije populacije, barem u derventskom udruženju, nastoje da svoje vrijeme što kvalitetnije iskoriste.

“I ova izložba ide u prilog tome. Rado sam i sama izložila nekoliko ručnih radova, nakit, stare nošnje, med, cvijeće i drugo”, kazala je Durmiševa.

Nada Radanović predstavila je svoje, ali radove svoje unuke Eme.

” Željela sam da pokaže sugrađanima da mnoge predmete mogu da recikliraju i ponovo iskoriste. Takođe, moja unuka izrađuje unikatne ukrase koje sam izložila”, rekla je Radanovićeva.

(Izvor i foto: Derventski list)

Penzioneri u FBiH od januara traže isplatu 13. penzije u iznosu od 670 KM zbog galopirajuće inflacije.

Zapravo, traže aprilsko usklađivanje penzija za pet posto i izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u vezi sa usklađivanjem penzija.

Ali, Federalna vlada nema razmijevanja ili nema finasijskih sredstava.

Ovosedmični sastanak saveza penzionera i nadležnih bio je fijasko.

Penzioneri kažu, svakako već odavno jedva sastavljamo kraj s krajem.

Kako je danas biti penzioner? Divnooo.

Bilo bi divno, da nije ironično. Međutim penzionerima nikada teže. To potvrđuje i Fadila, koja odmara na klupi, nakon što je platila račune.

“Tako se živi, platim tamo ono što treba, što mi ostane ja razgodim i tako kupim šta mi treba a ono ostalo razgodim, a viška nikad”, kaže Fadila.

Ni kod ostalih penzionera viška nema. Plaćanje računa, lijekovi, hrana i onda do kraja mjeseca preživljavanje.

“Nije lako, cijene idu uduplo, a znate koliko je penzija povećana”.

“Za jedan ručak imalo pristojan sa malo mesa, ovoga, onoga vama treba 60-70 maraka. Mjesec ima 30 dana pa vi vidite može li se to priuštiti”.

“Teško je ko ima djecu da im pomogne to je u redu, a ovo ostalo je jako teško”.

“Teško za penzionere, teško. Pogotovo evo vidite, struja ide deset posto, Federalna vlada ne radi ništa na poboljšanju”.

I nažalost tako je, Federalna vlada nije prihvatila zahtjev penzionera da se penzije povećaju za pet odsto. Za njih je prihvatljivo- do dva odsto.

“To nam ništa ne znači, ni pet posto, a ne to dva posto i da je deset, to je ipak slaba pomoć”.

“Za njih može odmah 500 maraka da podigne platu a kod nas za pet posto. Šta je pet posto, na sto maraka, pet maraka. Šta je to. To se mogu kupiti dva hljeba”.

“Posebno to jedan do dva posto to vam ništa ne znači. Ništa to odmah treba povećati za 20 posto”.

“Što oni povećaju to je nula, nula je to. Na pijaci opet povećaju povrće i voće i od toga nisi ništa dobio”.

Pa tako nije ni čudo što penzionere, pogotovo one sa najnižom penzijom nazivaju mađioničarima.

“Pa jesu, jesu mađioničari. Malo se dobije i onda jedan mjesec platiš račune, drugi mjesec malo uštediš i ostaviš za hranu i onda opet za račune i tako se nekako uklapa”.

“Mnogih je takvih koji imaju svoju djecu vani pa ih pomažu, pa ih ja znam”.

“Što se tiče penzije malo je supruga ima, malo ja, pa krpimo a djeca ne rade pa im pomažemo tako da je to vrlo teško”.

“Ništa ne ostane, nula za jesti ali eto hvala Bogu djeca su mi se snašla, isškolovala sam ih pa sam valjda zaslužila da me hrane”.

Mnogi se oslanjaju na djecu, a mnogi kojima nema niiko pomoći nalaze se u redovima javne kuhinje koji je godinama sve duži.

(Izvor: una.ba)

Jaz između primanja korisnika najniže i najviše penzije u Republici Srpskoj znatno je izraženiji nego što je slučaj u Federaciji BiH.

Osiguranici koji su u Republici Srpskoj ostvarili 15 godina radnog staža od januara ove godine primaju penziju u visini od 300,6 KM, dok je iznos najviše penzije čak 3.228,6 maraka.

S druge strane, u Federaciji BiH je iznos najniže penzije, gdje se ubrajaju i oni penzioneri sa 15 godina radnog staža, od početka ove godine 565,18 KM, a najviša penzija iznosi 2.800 KM.

Podaci pokazuju i kako je iznos najviše penzije u Republici Srpskoj za čak 428,64 marke veći od iznosa najviše penzije u Federacije BiH.

Za razliku od Federacije BiH, najniža penzija u Srpskoj određena je u pet nivoa, zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika. Osiguranici koji su radni vijek završili sa 15 do 20 godina radnog staža od janara ove godine imaju penziju od 360 KM, dok za radni staž između 20 i 30 godina najniža penzija iznosi 420,90 KM.

Oni čiji je radni staž između 30 i 40 godina sada primaju 481 KM, a svi koji su imali puni radni staž s povećanjem od početka ove godine primaju iznos od minimalno 601,35 maraka.

(Izvor: Vecernji list)

Prava potrošača definisana su zakonom, ali malo je onih koji su spremni da prijave inspekciji nepravilnosti na tržištu.

Građani se osim visokih cijena najviše žale na trgovačke varke u gramaži proizvoda. Za prva dva mjeseca inspektori su kontrolisali 200 trgovačkih objekata i izrekli novčane kazne od 75 hiljada KM.

Kafa,suhomesnati proizvodi,tjestenina,slatkiši samo su neki od proizvoda kod kojih su građani u proteklih nekoliko mjeseci uočili manju gramažu a veće cijene.

Da je značajna razlika u cijeni proizvoda u januaru ove godine i u istom mjesecu prošle, potvrđuju i podaci sindikalne potrošačke korpe. Troškovi osnovnih životnih namirnica veći su za 170 KM.

(Izvor: rtrs)