Druženju penzionera iz Osijeka, Subotice i Tuzle

Udruženje penzionera/umirovljenika grada Tuzle juče je, u prostorijama JU Dom penzionera Tuzla, organizovalo prvi susret potpisnica međunarodne Povelje o međusobnoj saradnji udruženja penzionera i osoba s invaliditetom starije životne dobi.

Ovaj susret okupio je udruženja iz Subotice, Osijeka i Tuzle, s ciljem unapređenja kvaliteta života kroz promociju kulture, sportske rekreacije i druženja.

Na poziv tuzlanskog udruženja, gradonačelnik Tuzle Zijad Lugavić, se pridružio učesnicima i izrazio podršku inicijativama koje doprinose kvaliteti života starijih građana.

“Zadovoljstvo mi je biti dio ovog druženja i podržati ovakve inicijative koje unapređuju kvalitet života naših sugrađana. Saradnja između udruženja penzionera iz različitih gradova je izuzetno važna za razmjenu iskustava i stvaranje novih mogućnosti za naše penzionere”, rekao je gradonačelnik Lugavić.

Potpisivanjem Povelje, udruženja su se obavezala na saradnju i razmjenu iskustava kako bi svojim članovima pružila što kvalitetniji i ispunjeniji život. Tokom današnjeg događaja, organizovana su takmičenja u pikadu, visećoj kugli i šahu.

Nakon takmičenja, dodijeljena su priznanja pobjednicima, a potom je uslijedilo druženje uz prigodan kulturno-zabavni program.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako žive penzioneri u Foči?

Iako opština Foča spada u razvijenije na istoku Republike Srpske i u njoj penzioneri teško žive, posebno oni sa najmanjima primanjima.

Bar polovivna ih je nezadovoljna visinom penzija ali su se pomirili sa sudbinom jer su samim činom penzionisanja bačeni na magrinu društva i njihova riječ se, kako kažu, čuje ali se ne sluša.

Više od polovine od ukupno 4.200 penzionera u opštini Foča jedva sastavlja kraj sa krajem. Da nije pomoći djece, posebno iz inostranstva i dodatnih prihoda na imanjima, samo oni koji to fizički mogu, sitacija bi bila još gora.

Opština pomaže koliko može

U Udruženju penzionera u gradu na Drini i Ćehotini kažu da im jedino opština pomaže koliko može jer im je povećala godišnji grant.

„Bar ta polovina članova udruženja živi na granici egzistencije. Kako se može preživjeti sa 300 KM trideset dana. Udruženje može da im podjeli ukupno oko 30.000 KmM pomoći ali to kad se podijeli dobije 500 do 600 penzionera po 70 marka dva puta godišnje. Ali i to dobro dođe za one koji nemaju, imamo primjer da ovdje navrate pojedinci koji mole da im se kupi vreća brašna“, kaže predsjednik Udruženja penzionera Simo Mojović.

Najniža penzija 300 KM

Mojović ističe da su male prenzije i radnicima koji su radili u prosvjeti ili drugima koji su se bavili se nekim zanimanjima ustanovama .

„Najniža penzija u Foči je 300 KM a priča se da neko od penzionisanih policijskih službenika ima 2.100 KM i to je ovdje najviša penzija. Njihovi drugovi sa srednjom stručnom spremom imaju oko 1.000 ali oni koji su ranije penzionisani samo 500 KM. Oni su oštećeni, dodaje Mojović.

Šumsko grazdinstvo „Maglić“ posredstvom opštine omogućava penzionerima da mogu nabaviti ogrevno drve na rate.

(Izvor: BN; foto ilustracija)

Podijeli tekst sa drugima na:

Anonimno slali pisma štićenicima domova što je mnoge obradovalo

Tri mlade djevojke odlučile su da izmame osmijehe na lice štićenika domova za starija lica i domova za nezbrinutu djecu, te sigurnim kućama tako što će od građana koji ih ne poznaju dobiti pismo.

Projekat “Dragi prijatelju” se bazira na pisanju anonimnih pisama i ima za cilj pružiti podršku i osigurati osjećaj pripadnosti među ljudima u lokalnoj zajednici. Pisma su slana putem Wufoo linka, maila ili putem direktne poruke na Instagram profil, a svi učesnici su anonimni.

Do 25. jula pristiglo je više od 100 pisama koja su proslijeđena korisnicama.

“Iznenađene smo brojem pisama, posebno jer živimo u vremenu digitalne povezanosti, ali ljudske udaljenosti. Nismo očekivale ovoliki broj pisama koji nisu jedan ili dva pasusa, to su prava, duga i emocijom ispunjena pisma”, rekla je Ena Beganović, jedna od autorki projekta.

Dodaje da su reakcije koje su dobile sjajne, da su izmamile osmijehe na lice, ali i poneku suzu.

“Korisnice sigurnih kuća su dobile pisma da nisu same u svojoj borbi, da imaju podršku i razumijevanje. Neke korisnice su se, nakon čitanja pisma, rasplakale”, dodala je Beganović.

Organizatorke kažu kako se u svakom pismu može osjetiti povezanost, iako se autori pisama i oni koji su na kraju dobili pismo ne poznaju.

“Zanimljivo je da je sadržaj pisama, govoreći u globalu, koncipiran tako da su građani i građanke pisale nepoznatim osobama kao da se radi o njihovim prijateljima ili poznanicima. Raduje nas što su građani koji su odlučili pisati pisma u jednakoj mjeri pisali i štićenicima staračkih domova, sigurnih kuća i domova za nezbrinutu djecu koja su se posebno obradovala pismima, želeći saznati ko im je to poslao pismo”, rekla je Amela Tahirbegović, autorka projekta.

(Izvor: klix; foto ilustracija: yandex)

Podijeli tekst sa drugima na:

Pomoć: 45.000 KM Udruženju penzionera Stari Grad

Načelnik Opštine Stari Grad, Irfan Čengić, organizovao je prijem za članove Udruženja penzionera Stari Grad Sarajevo u ugodnom ambijentu At Mejdana.

Povod za okupljanje bio je potpisivanje ugovora o dodjeli 45.000 KM namijenjenih financiranju aktivnosti Udruženja, u sklopu Javnog poziva. Predsjednik Udruženja, Kasim Halak, potpisao je sporazum u prisustvu načelnika Čengića.

Načelnik Čengić je tom prilikom naglasio značaj dodijeljenih sredstava za poboljšanje kvaliteta života penzionera, ističući da Opština Stari Grad ostaje posvećena pružanju podrške starijim sugrađanima.

“Ova sredstva predstavljaju našu predanost unapređenju uslova života naših penzionera. Osim ovih grantova, podržavamo i projekte poput ‘Udruženja Generacija’, kao i pomoć za liječenje, obnovu stambenih jedinica i drva za grijanje,” izjavio je Čengić.

Načelnik je kroz svoje djelovanje stalno isticao važnost aktivnog i zdravog starenja, te je njegova podrška penzionerima jasno vidljiva kroz sve realizirane projekte i inicijative.

(Izvor i goto: etto.ba)

Podijeli tekst sa drugima na:

Znate li šta znači skraćenica QR?

QR kodovi doživjeli su malo vjerovatan ponovni rast tokom pandemije Covid-19 kao sistema za prenos informacija “bez dodira”. Popularni su i danas, pogotovo u restoranima i barovima koji od posjetilaca traže da skeniraju QR kod kako bi pogledali cjenovnik. Međutim, malo ljudi zna šta ti inicijali znače.

QR jednostavno označava “brzi odgovor” (eng. “Quick Response”) . Sistem koda razvili su 1994. Masahiro Hara i njegov tim u DENSO-u, japanskom proizvođaču uključenom u razvoj tehnologije barkodova, piše “IFL Science”.

Fabrici su se obratile tvornice automobila koje su se žalile da crtični kodovi više ne odgovaraju jer svaki može sadržavati samo oko 20 znakova informacija. Kako su zalihe automobilskih kompanija rasle i rasle, njihove su kutije zahtijevale brojne bar kodove, što je bilo vrlo neučinkovito za radnu snagu.

Prosvetljenje je došlo kada je Hara, sada glavni inženjer u DENSO-u, gledao u ploču strateške igre “Go” i bio zapanjen masom informacija koje je mogla kodirati.

“Gledao sam u ploču i pomislio kako bi način na koji je kamenje poredano duž rešetki mogao biti dobar način prenošenja puno informacija u isto vrijeme”, rekao je Hara za “The Guardian” 2020. godine.

QR kodovi su se pokazali velikim uspjehom u svijetu japanskih tvornica automobila, ali Hara je bio iznenađen mnogim drugim primjenama svog izuma, uključujući finansijska plaćanja.

Standardni QR kod može pohraniti do 7.089 numeričkih znakova, 4.296 alfanumeričkih znakova, 2.953 binarnih bajtova ili 1.817 kanji znakova – znatno više informacija od jednostavnog crtičnog koda. Čak i ako je kod iskrivljen ili zamagljen, skeneri ga još uvijek mogu razumjeti, što ga čini vrlo praktičnim u nepredvidivom stvarnom svijetu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Dvorište Todorovića među najljepšim u Lijevču

Veliko, prostrano dvorište, uredno pokošeno. U njemu svojevrsna botanička bašta.

Bogumila, paulovnija, albicija, jorgovan, domaći i indijski, palme, dud sa padajućim granama, plumbago ili plavi jasmin koji mnogi nazivaju ljepoticom bez premca, ruže stablašice i ruže penjačice…

Moderna kuća, sa velikim terasama, a pored ljetnikovac, nadstrešnice, pomoćni objekti. Malo podalje su štala za stoku, ambari, magaze za žito. Okolo je fasadirana ograda od cigle i betona sa kapijom od kovanog gvožđa.

Dvorište Savke i Branka Todorovića iz Laminaca kod Gradiške je među najljepšim u cijelom kraju.

Više puta je nagrađivano u izboru za najljepši kutak koji i ove godine provodi “Gradska čistoća” iz Gradiške.

“Mnogo vremena ovdje provodim, u vrtu stalno ima posla, ali meni i mojim ukućanima ovo nije jedina zanimacija. Imamo mnogo drugih poslova, a vrt nam je rekreacija”, priča Savka, nekada službenica u Opštini Gradiška, a sada domaćica sa penzionerskim statusom i sa “stotinu poslova”.

“Mnogo ljubavi ovdje je ugrađeno. Ne radim ja sama tu, imam više pomagača, mojih ukućana. To su suprug Branko, sin Dragan, kćerka Sanja, unuci Milan i Jovan. Unuka Tea se udala, ona ima dvoje djece, to su moja praunučad. I ona ima zasluge za ovaj vrt”, objašnjava Savka porodičnu organizaciju.

Ako joj se neka biljka dopadne, kaže, ne smiruje se dok je ne nabavi.

“Branko i ja smo zbog dvije ljubičaste albicije putovali u Beograd, sadnice platili 60 evra, ručali u Beogradu, proveli cijeli dan na putu, vratili se zadovoljni i srećni. Sada tragam za albicijom bijelog cvijeta”, otkriva Savka svoje planove i želje. Zastala je pored duda sa padajućim granama.

Ova voćka koja krasi vrt ima posebno značenje.

“Zasadila sam dud 4. jula 2007. godine, na dan kada je rođen mojoj unuk Milan. On je treći razred srednje škole. Napreduju u svemu i dud i unuk”, ističe ona.

O svakom stablu postoji priča, o njegovoj ljepoti, mirisu, cvijetu, izgledu…

“U vrtu provodim mnogo vremena, osmišljavam, planiram, uređujem, obnavljam, uvijek tu ima posla. Bogumila mi je draga, omiljena biljka, kao i paulovnija, albicija, obična i ljubičasta, one su na vidnom mjestu, onda plumbago mi se mnogo dopada, ruže stablašice su svakojakih boja, jorgovan čudesno miriše, palme stvaraju ambijent Mediterana u ravnom Lijevču…”

Kako je sve počelo, kada, pitamo, sasvim uprošteno, svjesni da odgovor nije tako jednostavan. Savka se vraća u osamdesete.

“Bili smo podstanari u Gradišci. Ovdje smo 1980. godine počeli izgradnju kuće, godinu kasnije je ozidali, a 1982. godine uselili. Sjećam se tog dana, bio je Ilindan, 2. avgust. Suprug je radio u građevinskom preduzeću ‘Jedinstvo’, a ja bila službenica u Opštini”.

(Izvor i foto: nezavisne.com)

Podijeli tekst sa drugima na:

Penzioneri Gračanice pozvani da potišu peticiju

Udruženje penzionera/umirovljenika Grada Gračanica organizuje potpisivanje peticije kojom se traži od Vlade i Parlamenta FBiH da izvrše izmjene i dopune Zakona o PIO/MIO.

Ovim izmjenama omogućilo bi se kvalitetno, redovno i vandredno usklađivanje-tj. povećanje svih penzija u Federaciji Bosne i Hercegovine.

“Pozivamo sve penzionere sa područja Gračanice, članove Udruženja kao i one penzionere koji nisu naši članovi da svojim potpisom-peticijom, daju svoj glas- i uputimo zahtjev prema vladi i parlamentu Federacije BiH”, navedeno je u saopštenju Udruženje penzionera/umirovljenika Grada Gračanica.

Ističu da će njihovi aktivisti obilaziti penzionere, koji će uz ličnu kartu potpisivati peticiju.

(Izvor i foto: radiogracanica.ba)

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Za šta je dobra dinja?

Teško je zamisliti slađi zalogaj u ljetnjem periodu pored onog koji daje dinja. U njenom ukusu uživamo svakog ljeta, a za one koji još nisu probali dinju evo nekoliko korisnih informacija.

“Koliko je dinja zdrava možete već naslutiti. Odlično utiče na zdravlje organizma i štiti od kardiovaskularnih bolesti i starenja. Podstiče normalan rad bubrega a zbog visokog sadržaja beta-karotena, deluje kao antioksidans”, kaže Jasna Vujičić, viši dijetetičar-nutricionista.

Dinja je zeljasta biljka za koju se smatra da je potekla iz Azije i koja daje sočne, slatke, žute plodove. Bila je poznata u drevnoj Kini, Rimu i Egiptu. Pored ploda, u ishrani se koristi i sjeme, a postoji i mnogo različitih sorti.

Zajednička im je karakteristika da sadrže beta-karotin zbog kojeg imaju specifičnu boju (narandžastu), folnu kiselinu i vitamin C, a u malim količinama i vitamin E, i kompleks vitamina B. Ova namirnica je bogata mineralima neophodnim za normalno funkcionisanje organizma: kalcijum, magnezijum, kalijum, fosfor, natrijum, cink, gvožđe, bakar, sumpor.

Energetska vrijednost dinje je 24 kcal/100 g, pa dinja ima primjenu i u dijetalnoj ishrani. Gotovo 95 odsto dinje čini voda, jedan odsto proteini, 5,5 odsto šećeri, jedan odsto biljna vlakna, a ima i nešto limunske kiseline i eteričnog ulja.

Dinja im veliku industrijsku primjenu, pa se od nje često prave kompoti i marmelade.

“Jedan od osnovinih sastojaka kašastih voćnih sokova je upravo dinja iako se to ne deklariše na etiketi proizvoda. Dinje, baš kao ni lubenice, ne pripadaju voću, već botanički se smatraju za povrće. U istočnjačkim kuhinjama se priprema umak ili sos od dinje koji se uglavnom služi uz piletinu ili ribu sa roštilja”, navodi Jasna Vujičić, prenosi Kurir.

Podijeli tekst sa drugima na:

Bivši đaci se okupili nakon 40 godina, među njima i poznati pjevač

Nekadašnji učenici srednje škole u Sanskom Mostu, koji su se školovali za smjer električar-energetičar, okupljanjem i druženjem obilježili su 40 godina od mature i završetka školovanja.

Oni su se okupili ispred zgrade srednjoškolskog centra u ovome gradu, te obišli učionice u kojima su prije više od četiri decenije provodili bezbrižne školske dane.

Jedan od onih koji su prisustvovali ovom događaju bio je i Amir Kazić Leo, regionalna muzička zvijezda, koji je srednju školu završio u rodnom gradu, a potom se otisnuo u Zagreb, gdje je izgradio zavidnu muzičku karijeru.

“Kada vidim sva ova draga lica, probude se uspomene i sjećanja, to je nešto nevjerovatno. Decenije prođu tako brzo, život isto tako, a kao da je jučer bilo kada smo bezbrižno sjedili u školskim klupama, zbijali nestašluke, strahovali od loših ocjena i ukora, šalili se sa našim profesorima, imali prve simpatije i zaljubljivali se”, prisjeća se Kazić.

Ovom emotivnom trenutku prisustvovao je i profesor Mirko Vergić, nekadašnji razrednik ovoj generaciji, a da bi sve bilo kao nekada, Vergić je uzeo dnevnik i prozvao bivše učenike, a potom je svako od njih u kratkim crtama opisao svoj životni put.

“Drago mi je što su me se sjetili i što sam danas sa svojim nekadašnjim učenicima. Naravno da su emocije prisutne i sve izgleda kao nekada, čak se ni unutrašnjost prostorija u zgradi nije puno promijenila za sve ove godine”, kaže Vergić.

Većina nekadašnjih učenika je poslije završetka srednje škole napustila Sanski Most, te su svoju životnu egzistenciju i porodice zasnovali na nekim drugim mjestima, mahom u inostranstvu.

Među njima je i Tehvid Mahić, koji već dugi niz godina živi i radi u Švajcarskoj.

“Sudbina je htjela da iz rodnog grada odemo na sve strane svijeta, ali je lijepo kada se sretnemo poslije svih ovih godina. Dogovorili smo se da ovaj susret ne bude i posljednji, već da ih organizujemo svake dvije ili tri godine, po mogućnosti”, kaže Mahić.

Druženje bivših srednjoškolaca nije moglo proteći bez prisjećanja na sve zgode i nezgode iz školskih dana i svi su se puni pozitivne energije i utisaka vratili svojim kućama.

(Izvor i foto: nezavisne.com)

Podijeli tekst sa drugima na:

Besplatno banjsko liječenje za 43 penzionera iz Gradiške

Iz Gradiške su jutros otišla 43 penzionera na desetodnevno besplatno banjsko liječenje u Banju Mlječanicu.

Predsjednik Udruženja penzionera Gradiška Miloš Jagodić rekao je da je novac obezbijedilo ovo udruženje uz podršku Gradske uprave.

On je podsjetio da je u maju za 52 penzionera obezbijeđeno banjsko liječenje u Tesliću, da je desetak koristilo usluge drugih banja, te da Vlada Republike Srpske ove godine finansira boravak u banjama za još 43 penzionera iz Gradiške.

Jagodić je dodao da Udruženje penzionera i na druge načine pomaže svojim članovima, pretežno dodjelom prehrambenih i higijenskih paketa i jednokratnih novčani pomoći.

“Od početka godine oko 1.800 najugroženijih penzionera dobilo je pomoć. Podijeljeno je više od 650 prehrambenih i higijenskih paketa i jednokratnih novčanih pomoći od 50 do 300 KM u ukupnom iznosu oko 80.000 KM”, naveo je Jagodić.

Udruženje penzionera Gradiška finansira se uglavnom od članarina, iz gradskog budžeta godišnje dobiju 120.000 KM, a ove godine Gradska uprava obezbijedila je i dodatnih 20.000 KM za sufinansiranjem troškova banjskog liječenja.

(Izvor: Srna; foto ilustracija: yandex)

Podijeli tekst sa drugima na: