Punjenje penzionog fonda u Bosni i Hercegovini oduvijek je bio nezaobilazna tema koja se posebno aktuelizirala nakon što je odnedavno dozvoljeno penzionerima u Federaciji Bosne i Hercegovine da rade, dok je taj model u Republici Srpskoj već odavno uvriježen.
Saša Stevanović, direktor Društva za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom (PREF) Republike Srpske i Admir Čavalić, ekonomista i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH za N1 su pojasnili zbog čega penzioneri moraju raditi te su naveli da postojanje penzija nikada neće biti upitno, ali su naglasili da se moraju iznalaziti rješenja da one budu veće. Shodno tome, pojasnili su nam na koji način se to može ostvariti.
Nedavno su na sjednici Doma naroda Parlamenta FBiH usvojene izmjene i dopune Zakona o PIO-u po kojima je omogućeno penzionerima da rade.
Čavalić je pojasnio da je riječ o tehničkoj izmjeni koja je morala biti usvojena zbog presuda Ustavnog suda FBiH koja nalaže da penzioneri, s jedne strane, imaju pravo na rad, a s druge, da niko nema pravo da im oduzme ranije stečenu penziju dok su oni u tom radnom odnosu.
“Mislim da je ovo jedna stvar koja je sasvim normalna vani i mi smo imali diskriminatoran zakon koji je imao tu neustavnu odredbu i mi smo morali to uskladiti na oba doma federalnog parlamenta. Nije bez razloga da se bavimo ovim pitanjem. Naime, javlja se sve veća potreba na tržištu rada da se zapošljavaju penzioneri i to po dva osnova. Prvi je zato što nedostaje radne snage i onda penzioneri u skladu sa svojim sposobnostima mogu obavljati poslove i drugi je, nažalost, egzistencija da penzioner dodatno zaradi ukoliko ima mala primanja, odnosno, penziju”, pojasnio je Čavalić.
Više od 8.000 penzionera radi u RS
I u RS penzioneri imaju mogućnost da rade i trenutno ih je u radnom odnosu više od 8.000.
“Demografski trendovi nisu dobri ne samo kod nas nego i u Evropi. Evropa će biti jedini kontinent koji neće imati pozitivan prirodni priraštaj u narednoj deceniji. Kada posmatramo koliko su penzioneri (populacija 65+) uključeni na tržište rada čini mi se da je to ispod jedan do dva posto. Sve veća je potreba da se oni uključe u rad zato što imamo i određena zanimanja koja mlađa populacija ne želi raditi. Pristup mlađe populacije poslu je potpuno drugačiji nego što je generacija očekivala. Mislim da je ovaj model apsolutno održiv, penzija će biti samo njihova visina zavisi od nivoa ekonomske aktivnosti i ekonomska historija ukazuje da se 10 posto ekonomije izdvaja za penzije. To je Bismarcov model nastao prije 150 godina i u tom slučaju treba ići za alternativnim rješenjima. Trebamo vidjeti gdje su resursi naše države, a također, u svijetu nije nepoznat pristup da se formiraju suvereni fondovi i trebamo vidjeti koji to mi resurs imamo kao i to da li javna preduzeća mogu isplaćivati dividende. U RS se zagovara isplata dividendi javnih preduzeća. Imamo dobar hidropotencijal i iskustva iz Norveške – najveći penzioni fond gdje je formiran jedan suvereni fond od punjenja nafte i on se koristi”, dodao je Stevanović.
Ističe da problemi koje BiH nisu svojstveni samo našoj zemlji te da taj problem ima i SAD.
Dobrovoljni penzioni fond kao jedan od alternativnog načina štednje
“Tačno je projektovano kada će njihov Social Security Pump ostati bez novca. I mi trebamo tražiti rješenje. U RS se otišlo korak dalje i formiran je dobrovoljni penzioni fond kao jedan od alternativnog načina štednje. Mislim da građani BiH moraju imati priliku da štede. Kada odlučujete o dobrovoljnom penzionom osiguranju koji je formiran kroz ovaj dobrovoljni fond i u zavisnosti od iznosa novca kojeg budu u njega ulagali ovisit će i visina penzije. Dakle, osoba koja organizuje taj dobrovoljni penzioni fond upravlja sredstvima, a sami odlučujete da li ćete uplaćivati dobrovoljno penziono osiguranje i da nakon određenog perioda imate penziju koja se garantuje budžetom”, naveo je Stevanović.
Kada je riječ o uključenosti ljudi na tržište rada, Stevanović navodi podatak da je BiH tu na neslavnom mjestu na listi.
“Kada saberete zaposlene i nezaposlene i uporedite broj sa radno sposobnim stanovništvom dobijete onda podatak od 50 posto. U Evropi je taj broj na 70 posto što znači da mi tržište rada možemo još pojačati. Kada je riječ o omladini kod nas njih 24 posto niti studira niti radi. Sve su to faktori od kojeg zavisi i penzioni sistem, međutim, imamo dosta građana koji posjeduju svoju nekretninu kao i državljani Švicarske, ali oni ulažu u dobrovoljni fond pa u nekretnine i onda ih izdaju. Sve su to neki razlozi kako da ostvarimo dohodak. Moje je mišljenje da će penzija uvijek biti i da to nije upitno, ali jeste kako da povećamo njihovu visinu i ostvarimo dohodak. I to nije pitanje samo za BiH već i za Evropu gdje je na 60 posto dohodak koji se nakon penzionisanja ostvaruje u odnosu na onaj koji ste imali kada ste radili i o tome moramo razmišljati”, smatra Stevanović.
Treba imati 3,5 posto radnika na jednog penzionera da bi se postigao Bismarcov model
Čavalić je dalje pojasnio da Bismarcov model međugeneracijske solidarnosti postoji širom svijeta, ali da bismo trebali imati 3,5 posto radnika na jednog penzionera da bi se postigao njegov efekat.
“U Federaciji BiH imamo 1,22 posto, a mislim da je 1,18 posto radnika na jednog penzionera u RS. Bitno je naglasiti da neće biti problema sa likvidnošću fonda u BiH, ali je problem to što on iz godine u godinu ima sve manju šansu da percipirano garantuje višu penziju. Zbog toga su penzioneri opravdano nezadovoljni. Naprimjer u FBiH je 6,55 posto redovno usklađivanje i naravno da će neko sa penzijom od 575 KM biti nezadovoljan jer to nije ništa. S druge strane, mlade osobe imaju drugačije navike, a to je što nisu spremni trpjeti da rade dugo na jednom mjestu ako je loš poslodavac. Dakle, brezo mijenjaju poslove pa prave i velike pauze između zaposlenja što nije dobro za naš PIO sistem. Dosta mladih sa kojima ja razgovaram štednje vide u investicijama, a još ne razmišljaju o penzijama. To su dakle dvije strane iste kovanice jer oni govore o kriptovalutama, zlatu, nekretninama tako da oni veoma ekonomski zdravo razmišljaju jer razumiju da će penzije biti niske i onda iznalaze alternativne načine štednje što je opet dobro za njih, ali loš po naš sistem penzionog osiguranja. Moramo nekako ići na trostubni model što podrazumijeva dobrovoljno osiguranje i u tome mora FBiH pratiti RS. U RS ima i rezervni fond i to je dobro, ali mi moramo raditi na trećem stubu i to ne možemo raditi bez paketa reformi. Dakle sada smo na obaveznom osiguranju koji je prvi stub, a onda i na drugom stubu koje je obavezno, ali mogućnost da se može ići i na privatno i javno osiguranje i treći fond je da imamo ovaj dobrovoljni fond. Ta tri stuba su bitna kako bismo imali veće penzije jer njihovo postojanje nije upitno”, naglasio je Čavalić.
S obzirom na to da su prosječne penzije u FBiH niske, sve češće penzionerima ponestaje novca da bi namirili osnovne troškove u koje spadaju režije. Čavalić ističe da je problem što u FBiH ne postoji socijalna kartica na osnovu koje bi institucije identifikovale penzionere koji su u stanju socijalne potrebe.
“To je jedan vrlo bitan problem jer institucionalno FBiH ne može pomoći toj populaciji pa kada ide ova jednokratna pomoć koju iz Udruženja penzionera traže da se skalira, bilo bi teorijski načelno da pomažemo one penzionere koji su u stanju socijalne potrebe, a isto tako i one koji, naprimjer imaju penziju od 3.000 KM i nije im potrebna novčana pomoć”, ustvrdio je Čavalić.
BiH se suočava nezaposlenošću i radno neaktivnom stanovništvu.
“Interesantan mi je bio podatak u vezi sa zaduživanjem i sveobuhvatnu reformu i mislim da trebamo iskoristiti tu šansu da povučemo sredstva iz inostranstva i da se zadužimo jer kada posmatrate fiskalnu poziciju BiH ona je jedna od najboljih na Balkanu gdje je 25 posto BDP-a je javni dug BiH. Zemlje G20 koje imaju iste probleme kao i BiH su na 125 posto BDP-a. Ako bismo se odlučili za ova tri stuba ima nešto što se zove tranzicioni trošak kada pravite reformu jer kada se uvodi drugi stub onda vi trebate na nivou te nekakve kapitalizirane štednje da uskratite prvi stub.
Tako da jednostavno možemo da se zadužimo za te stubove, ali i da identifikujemo te nekakve resurse. Ne znam kolika je tržišna vrijednost uglja u BiH i to može biti resurs kod nas dok ne prijeđemo na tu nekakvu zelenu energiju. Također ne postoji nekakav sveobuhvatan program kako da zaposlimo mlade ljude, ali isto tako ćemo u budućnosti imati situaciju da će posao biti opcija, odnosno, izbor i da će neko željeti da radi, ali naprimjer sat ili dva ili da neće uopće raditi što je nekima i neshvatljivo. Isto tako postoje ljudi koji žele da rade na dva-tri mjeseca u inostranstvu, na brodu i to je ta fluktuacija i trebali bismo razumjeti mlade ljudi koji na neki način razbijaju te nekakve standardne modele. Mislim da trebamo svi zajedno usmjeriti snage i iznalaziti rješenja. Imamo dobar resurs u Centralnoj banci – oko 16 milijardi KM to su devizne rezerve”, istakao je Stevanović navodeći da BiH ima rigidnu monetarnu politiku:
“Mi dobijamo monetarne šokove iz EU preko KM. Ako razgovaramo o tim nekim novim modelima onda treba da vidimo kako da to uradimo jer je 1,6 posto deviznih rezervi u ovom trenutku i ako želimo razvijati dobrovoljne fondove onda trebamo vidjeti da li to možemo uraditi u okviru njih. Da ih podržimo da razvijamo energetsku efikasnost i da radimo na tri fonda koji će to podržati i da vidimo da li možemo u tome sami. Ako bismo govorili o tome da li to može pogoditi KM onda hajde da upravljamo sa 99 posto rezervi na način kao i dosad, a taj jedan posto da probamo da uradimo ne samo kroz obveznice već i kao kroz nekakve startup-ove”, zaključio je, između ostalog, Stevanović.
