Više od pola vijeka penzioner Franjo Najdek svirao je na mnogim seoskim svetkovinama, svadbama, ispraćajima u vojsku, krsnim slavama i drugim zabavama u Potkozarju.
On i sada svira svima, na vjerskim skupovima svih konfesija. Srbima i Hrvatima za Božić, Bošnjacima za Bajram, jugonostalgičarima za 29. novembar, Dan Republike.
Njegova mala harmonika koju je davno dobio na poklon i sada uveseljava sve generacije u Bereku, Cerovljanima, Jazovcu i drugim selima gradiškog i novotopolskog kraja.
Penziju zaradio u Austriji
Franjo je zaradio penziju na željeznici u Austriji, ali rodni kraj, zajedno sa suprugom Verom, porijeklom iz Bereka, nije zaboravio. Iz Salcburga, gdje najčešće boravi, Franji nije teško doći na svirku u zavičaj. Tako oživljava uspomene na mladost i seoske igranke.
“Naše selo je puno vrijednih, dobrih, veselih i tolerantnih ljudi. Ovdje postoji muzička tradicija. Najčuvenija je porodica Ljubojević, gdje se svirka i pjesma pronose generacijama. Najpoznatiji muzičari među njima su Mirko, Stojan i Milenko, sa kojima sam godinama nastupao na seoskim zabavama, igrankama, prelima i zborovima”, priča Franjo.
Mnogi su u ovim krajevima cure prosili, ženili se i udavali uz Franjinu harmoniku.
“Kada sam se ja ženio, prije pola vijeka, na svadbi je svirao Franjo sa svojom grupom. Mogu se pohvaliti da mi je donio porodičnu sreću, kao i mnogim drugim mojim komšijama. Koliko mi je poznato, niko kome je Franjo svirao na svadbi nije se razveo”, ispričao nam je Jovo Dragojević iz Bereka.
Glavni junak ove zanimljive seoske priče pripovijeda da je i malu harmoniku dobio na poklon.
“Pročulo se da ova moja mala harmonika, mada sam nabavio i veću, mnogima donosi sreću. Dobio sam je na poklon u Bakincima na igranci, od gospođe Kristine, kojoj sam prezime zaboravio, ali nisam njen gest. Ona je time htjela pokazati koliko joj znači moj optimistični duh i pozitivna energija koju unosim u svaku pjesmu. Imam i veliku, skupocjenu harmoniku, ali ova ima dušu rodnog kraja”, veli Franjo, srećan kada ga komšije pozovu na zabavu, zborovanje ili porodično veselje.
“Veliki je i bogat moj repertoar. Nema pjesme koju ne umijem zapjevati i zasvirati. Želim da se svako ko me sluša osjeća ugodno, da pjesmom i muzikom širim ljubav”, objašnjava Franjo Najdek, najstariji muzičar u Potkozarju, koji svojom malom harmonikom šalje velike, jasne i lijepe poruke, decenijama uveseljava sebe, svoju porodicu, komšije i ostale stanovnike potkozarskih sela.
Ni većeg čovjeka ni manje harmonike
Kada se ovaj muzičar, upadljiv visinom od približno dva metra, pojavi na zabavi, uvijek poneko ima šaljiv zaključak.
“Kažu, ni većeg čovjeka niti manje harmonike. To je istina, ali treba znati i staru narodnu poslovicu da boj ne bije veliko oružje, nego srce u junaka”, prepričava Franjo dogodovštine sa mnogih seoskih priredbi.
Za svaki nastup on se temeljito priprema, kao da nastupa na velikoj i blještavoj sceni, među hiljadama ljudi, a ne u seoskim školama, domovima, kućama, ispred prodavnica, na raskršćima, u zaprežnim kolima, pored božićne ili slavske pečenice.
Najvažniji je, veli, izbor pjesama primjerenih za svaku priliku. Njegove sveske ili pjesmarice odavno su požutjele, neke listove je dopunio novim pjesmama ispisavši stotine stranica. Svaka pjesma koja ima priču, koju je napisao život, veli naš sagovornik, budi emociju i zato on pažljivo bira šta i gdje će zasvirati i zapjevati.
Bratstvo i jedinstvo
Franjo Najdek svira na vjerskim praznicima svih konfesija, među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima.
Za sebe kaže da je privržen tekovinama bratstva i jedinstva te da ima veliki broj istomišljenika.
“Rijetko prođu zabave, a da neko ne zatraži stare pjesme koje smo slušali i voljeli u Jugoslaviji. Tada mi srce zatreperi, a glas dobije specifičnu ljepotu i svježinu”, opisuje Franjo svoju muzičku preokupaciju.
(Izvor vijesti: Nezavisne novine)
