Nesanica povećava rizik od moždanog udara

Novo veliko istraživanje povezalo je nesanicu sa 26 odsto većim rizikom od moždanog udara i 28 odsto većim rizikom od hospitalizacije iz bilo kog razloga.

Pregled ukazuje i na povezanost nesanice sa demencijom, depresijom i suicidalnim ponašanjem. Glavni autor Luka Vinjateli ističe da nesanicu treba posmatrati kao mogući znak narušenog zdravlja mozga i mentalnog zdravlja.

Dr Karin Džonson, profesorka neurologije koja nije učestvovala u istraživanju, navodi da zdrav san pomaže mozgu da uklanja otpadne materije i ima važnu ulogu u njegovoj zaštiti, prenosi Everydayhelth.com, Zdravlje.Kurir.rs.

Nesanica povezana sa moždanim udarom

Nesanica podrazumijeva teškoće sa uspavljivanjem ili održavanjem sna, uz posljedice po funkcionisanje tokom dana, čak i kada osoba ima dovoljno vremena i uslova za spavanje. To je najčešći poremećaj spavanja kod odraslih i procjenjuje se da pogađa oko jednu od pet osoba.

Za novi pregled istraživači su analizirali dve velike medicinske baze podataka do avgusta 2025. godine. Obuhvatili su postojeća istraživanja o povezanosti nesanice sa sedam zdravstvenih ishoda, među kojima su demencija, moždani udar, depresija, samoubistvo i hospitalizacija.

Devet studija sa više od 1,3 miliona ljudi ispunilo je kriterijume za analizu moždanog udara, dok je hospitalizacija procenjivana u pet studija.

Među glavnim nalazima bili su:

  • rizik od demencije bio je povećan u većini analiziranih studija, mada rezultati nisu bili potpuno ujednačeni;
  • povezanost je bila najizraženija i najdoslijdnija kod Alchajmerove bolesti;
  • rizik od depresije bio je više nego utrostručen kod osoba sa nesanicom;
  • smrt od samoubistva, pokušaji samoubistva i suicidalne misli bili su češći kod osoba sa nesanicom;
  • nije utvrđena povezanost nesanice sa smrću od bilo kog uzroka.

Zašto je nesanica povezana sa moždanim udarom?

Istraživači još ne razumiju u potpunosti ovu vezu, ali Vinjateli navodi nekoliko mogućih objašnjenja.

Dugotrajni problemi sa spavanjem mogu održavati tijelo u stanju stalnog stresa i aktivirati sisteme povezane sa reakcijom „bori se ili beži“. To može uticati na krvni pritisak, rad srca i krvne sudove.

Povišen nivo hormona stresa kortizola može dodatno doprinijeti povećanju krvnog pritiska, upalnim procesima i poremećajima u regulaciji šećera i masti. Vremenom bi takve promjene mogle doprinijeti stvaranju naslaga u arterijama.

Upala takođe može povećati mogućnost pucanja postojećih naslaga i stvaranja krvnih ugrušaka, dok oštećenje krvnih sudova može dodatno narušiti njihovu funkciju.

Nesanica može uticati i na hormone koji regulišu apetit, povećati rizik od dobijanja na težini i otežati regulaciju šećera i masti u organizmu.

San ima važnu ulogu u zaštiti mozga

San ima direktnu ulogu u očuvanju zdravlja mozga, navodi dr Karin Džonson, profesorka neurologije na Medicinskom fakultetu UMASS. Tokom zdravog sna mozak uklanja otpadne materije kroz proces poznat kao glimfatički sistem, koji se smatra važnim za zaštitu od Alchajmerove bolesti i drugih neurodegenerativnih bolesti.Krvni pritisak tokom zdravog sna obično pada. Međutim, kod pojedinih poremećaja spavanja, poput opstruktivne apneje, može se povećati, što vremenom može dodatno opteretiti krvne sudove.

Kako zaštititi san i zdravlje mozga?

Američko udruženje za srce (AHA) uvrstilo je kvalitetan san među osam ključnih faktora kardiovaskularnog zdravlja. Preporuka za odrasle je uglavnom sedam do devet sati sna tokom noći.

Neke od preporuka su:

  • Vodite računa o svjetlosti – uveče prigušite osvjetljenje i smanjite izloženost ekranima.
  • Držite se rasporeda – pokušajte da svakog dana odlazite na spavanje i budite se u približno isto vrijeme.
  • Uvedite rutinu pred spavanje – posljednjih 20 do 30 minuta provedite u mirnoj aktivnosti bez ekrana, poput čitanja ili opuštanja.
  • Utišajte telefon – uključite režim „Ne uznemiravaj“ kako vas obavještenja ne bi budila tokom noći.
Podijeli tekst sa drugima na:

Čvrsti ili tečni: Koji je sapun bolji za svakodnevnu higijenu

Ah, skromni komad sapuna: jednostavan je, uglavnom jeftin i lako ga je držati pored lavaboa.

Ali kada nekoliko ljudi koristi isti komad, opravdano je zapitati se da li se klice mogu nakupiti na njegovoj površini – i da li je tečni sapun higijenskiji izbor.

Agencije za javno zdravlje smatraju da su i čvrsti i tečni sapun djelotvorni za rutinsko pranje ruku. Ipak, ova dva formata mogu se kontaminirati na različite načine.

Da li je čvrsti sapun higijenski ispravan?

Da. Za rutinsko pranje ruku u domaćinstvu, čvrsti sapun se smatra higijenskom i djelotvornom opcijom.

„The Centers for Disease Control and Prevention“ navodi da se i čvrsti i tečni sapun mogu koristiti za pranje ruku i da su podjednako efikasni u uklanjanju klica. „The FDA“ takođe preporučuje pranje običnim sapunom i vodom i ne ističe nijedan format kao poželjniji.

Ali postoje nijanse. Korišćeni čvrsti sapun može imati prepoznatljive bakterije na svojoj površini. U jednoj manjoj studiji iz 1984. godine, istraživači su ispitali dva čvrsta i dva tečni sapuna na pet lokacija tokom jedne nedjelje.

Otkrili su da je 92 do 96 procenata uzoraka uzetih sa čvrstih sapuna sadržalo detektabilne bakterije, u poređenju sa 8 procenata uzoraka iz tečnih sapuna.

Međutim, bakterije na sapunu ne znače nužno da će se prenijeti na vaše ruke ili vas razboljeti. „Bakterije na površini komada sapuna ne znače automatski da se te bakterije prenose na osobu koja ga koristi“, kaže dr Džanis Kosma-Kovi, magistar farmacije za pripremu ljekova i formulator za njegu kože za sajt Martha Stewart.

Kako dr Kosma-Kovi objašnjava: „U jednoj studiji, istraživači su namjerno kontaminirali komade sapuna visokim nivoom bakterija E. coli i Pseudomonas aeruginosa.

Nakon što je 16 učesnika opralo ruke kontaminiranim sapunima, istraživači nisu otkrili nijednu od testiranih bakterija na njihovim rukama.“

Studija je bila mala i koristila je određenu vrstu sapuna, ali njeni nalazi pomažu da se napravi razlika između bakterijske kontaminacije komada sapuna i stvarnog prenosa bakterija tokom pranja.

Najhigijenskiji način čuvanja čvrstog sapuna

Postavite čvrsti sapun negdje gdje može da se ocedi i osuši između korišćenja. Ovo sprječava da sapun postane mek ili da stoji u stajaćoj vodi i može da ograniči nakuplanje bakterija na njegovoj površini.

Vlažni uslovi mogu podstaći opstanak bakterija na površini sapuna.

„Stajaća vlažnost je ono što omogućava organizmima da prežive“, kaže dr Goldberg. Da biste to suzbili, izaberite posudu za sapun sa drenažnim otvorima ili prorezima koji omogućavaju da višak vode otekne i vazduh cirkuliše (umjesto da sapun ostane u stalnoj barici).

Mjesto na koje stavljate sapun takođe je važno. Držite komad sapuna negdje gdje ga voda iz slavine ili tuša neće neprekidno prskati. Ako sapun poslije svakog pranja stoji u barici, premjestite ga na suvlje mjesto ili redovno praznite posudu.

Stručnjaci takođe preporučuju ispiranje nakupljenog sapuna iz posude i njeno redovno čišćenje kako ne bi dolazilo do taloženja. Ako primijetite bilo kakvu prljavštinu na samom sapunu, isperite je pod vodom prije nego što ga vratite u posudu.

Često, da. U poređenju sa tečnim sapunom, čvrsti sapun je koncentrisaniji, lakši za transport i obično dolazi u papiru ili kartonu umjesto u plastičnoj boci sa pumpicom.

Tečni sapun može biti izbor sa manje otpada kada se kupuje u pakovanju za dopunjavanje i koristi sa istim dozatorom tokom vremena. Koju god vrstu da izaberete, koristite samo onoliko koliko je potrebno i izbjegavajte nepotrebno vruću vodu, što može povećati uticaj pranja ruku na životnu sredinu.

Kada tečni sapun može biti praktičniji

Tečni sapun može biti praktičniji u kupatilu koje se intenzivno koristi, posebno za djecu, goste ili bilo koga ko ima poteškoća sa držanjem mokrog komada sapuna. Javni objekti takođe obično obezbjeđuju tečni sapun jer se lakše dozira i dijeli.

„Bilo koji oblik može dobro da funkcioniše kada se koristi pravilno“, objašnjava dr Kosma-Kovi. „Često preferiram tečni ili pjenušavi sapun u kupatilu koje dijeli više ljudi jednostavno zato što se proizvod dozira bez toga da svi uzastopno diraju isti komad sapuna, a praktičan je i za djecu i često pranje ruku.“

Ali tečni sapun nije imun na kontaminaciju. „The CDC“ upozorava na „dopunjavanje“ djelimično napunjenog dozatora jer ta praksa može dovesti do bakterijske kontaminacije.

Ostavite da se dozator isprazni, zatim ga očistite, osušite i napunite u skladu sa uputstvima proizvođača.

Dozatori u obliku zatvorenih kertridža dodatno smanjuju mogućnosti za kontaminaciju, dodaje dr Goldberg. Ljudi sa specifičnim uputstvima za prevenciju infekcija zbog zdravstvenog stanja treba da prate preporuke svog ljekara, kaže dr Kosma-Kovi.

Šta je najvažnije

Koji god format da izaberete, zapamtite da je tehnika važnija od pakovanja.

Navlažite ruke čistom, tekućom vodom i nanesite sapun. Sapunjajte dlanove i nadlanica, između prstiju i ispod noktiju. Trljajte najmanje 20 sekundi, isperite pod čistom tekućom vodom i osušite čistim peškirom ili sušačem za ruke. „The CDC“ sugeriše da se dvaput otpjevuši pjesma „Happy Birthday“ kao mjerica za vrijeme, prenosi Najžena.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako od kupovnih kora da napravite domaće: Probajte sa ova tri sastojka

Domaća pita ima svoje mjesto na stolu, bilo da je pripremamo za doručak, porodični ručak ili one večeri kada nam se jede nešto toplo, a ne želimo da provedemo sate u kuhinji. Ipak, razvlačenje kora traži vrijeme, strpljenje i malo vještine. Zbog toga najčešće posežemo za gotovim, uz nadu da se tokom pečenja neće osušiti i postati tvrde.

Da bi pita od kupovnih kora bila mekana iznutra, a spolja dobila zlatnu, hrskavu koricu, može da pomogne jednostavan premaz od tri sastojka. Priprema se za minut, a važno je da ga nanosite u tankom sloju. To iz razloga kako bi kore ostale sočne, bez previše tečnosti koja bi ih učinila gnjecavim.

Šta vam je potrebno za premaz?

U činiji pomiješajte dvije kašike jogurta ili kisele pavlake, pet kašika ulja i tri do četiri kašike mineralne vode. Umjesto ulja možete koristiti rastopljeni puter ili mast.Za bogatiji ukus možete spojiti ulje sa malo putera, tako da ukupna količina masnoće ostane ista.

Sve dobro promiješajte, dok ne dobijete ujednačenu, tečnu smjesu koja se lako razmazuje po korama. Jogurt ili pavlaka doprinose mekoći i punijem ukusu. Masnoća pomaže da se slojevi lijepo razdvoje tokom pečenja, dok mineralna voda razređuje premaz i olakšava njegovo ravnomjerno nanošenje.

Kako da premažete kore i složite pitu?

Za jednu rolnu uzmite četiri kore, pa prvu lagano premažite pripremljenom smjesom, preko nje stavite drugu i ponovite postupak, a zatim isto uradite sa trećom. Na četvrtu rasporedite nadjev po želji, od sira, špinata, mesa ili povrća.

Obratite pažnju na ivice, jer se one najlakše suše, ali nemojte natapati kore. Tanak, ravnomjeran sloj premaza sasvim je dovoljan.

Kore pažljivo urolajte i složite u pleh, pa preko njih rasporedite ostatak smjese, ponovo vodeći računa da ne preterate sa količinom. Pecite u prethodno zagrijanoj rerni na 180 stepeni, dok pita ne dobije zlatnu boju i dok nadjev ne bude pečen. Vrijeme pečenja zavisi od vrste nadjeva i debljine rolni.

Premaz možete prilagoditi nadjevu

Ako pripremate pitu sa sirom, količinu soli prilagodite njegovom ukusu, naročito ako koristite slaniji sir. Uz masniji nadjev budite umjereniji sa dodatnom masnoćom, kako pita ne bi bila preteška, piše Ona.rs.

Za slatke pite sa jabukama, višnjama ili bundevom, rastopljeni puter može da bude dobar izbor. On daje prijatan miris i puniji ukus. Ipak, obratite pažnju na sok koji voće pušta, pošto previše vlažan nadjev može da ostavi donje slojeve mekanim i nedovoljno pečenim.

Najčešća greška je previše premaza

Želja da pita bude što sočnija lako nas navede da svaku koru obilno natopimo, ali upravo tako slojevi mogu da postanu teški i gnjecavi. Bolje je da premaz nanosite štedljivo, nadjev rasporedite ravnomjerno i pripremljenu pitu stavite u već zagrijanu rernu.

Kupovne kore neće postati ručno razvijene, ali uz ovaj mali dodatak mogu da daju pitu sa mekom sredinom i lijepom koricom, onu koja se siječe još topla i zbog koje se za stolom gotovo uvek traži još jedno parče.

Podijeli tekst sa drugima na:

Priprema kuće za zimu: Ove stvari nemojte zaboraviti

Dolaskom jeseni vrijeme je za pripremu doma za hladnije mjesece, snijeg i led, a stručnjaci upozoravaju vlasnike kuća da nekoliko jednostavnih poslova obavljenih na vrijeme može spriječiti probleme tokom zime.

Šta prvo treba provjeriti?

Među najvažnijim poslovima su čišćenje oluka od lišća, provjera detektora dima i ugljen-monoksida. Zatim treba pregledati prilaze i eventualna oštećenja. Ono što je osnovno je da se provjeri i sistem grijanja. Po potrebi treba uraditi i servis grijanja koji može smanjiti troškove tokom hladnih mjeseci.

Kako zaštititi kuću od hladnoće?

Preporučuje se zaštita i izolovanje vodovodnih cijevi koje prolaze kroz negrijane prostorije kako ne bi došlo do smrzavanja, dok bi dimnjak trebalo očistiti prije prvog korištenja tokom sezone grijanja.

Šta treba pripremiti prije prvog snijega?

Fox navodi da se vlasnicima kuća savjetuje da na vrijeme nabave so ili sredstva za topljenje leda i lopate za snijeg. Zatim da sklone baštenski namještaj i druge predmete osjetljive na zimske vremenske uslove. Treba provjeriti i rezervne generatore i napraviti plan za slučaj vanredne situacije.

Kako izabrati pouzdanog majstora?

Ukoliko je za neki posao potreban profesionalac, preporučuje se da vlasnici istraže izvođača, zatraže preporuke, pregledaju njegove ranije radove i iskustva drugih klijenata te pribave nekoliko ponuda prije nego što odluče kome će povjeriti posao.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako prepoznati lažova: Psiholog otkriva jednostavan trik

Kada pokušavate da smislite kako prepoznati lažova, vjerovatno radite isto što i 30.000 ljudi koji su jednom zvali Bi-Bi-Si (BBC): gledate ga pravo u oči i čekate da pogled odluta.

Upravo ta navika, tvrdi britanski profesor psihologije Ričard Vajzmen, lažovu najviše olakšava posao.

Zvuči suprotno od svega što smo naučili iz filmova. Ipak, jedan televizijski eksperiment pokazao je da sa lažovom pred očima pogađamo loše, a da se rezultat preokreće jednim jednostavnim potezom.

Novinar, omiljeni film i 30.000 pogrešnih procjena

Prvobitna zamisao bila je smela. Bi-Bi-Si je htio da intervjuiše političare, pa da publika pogađa ko govori istinu, a ko laže. Nijedan političar nije pristao.

Ulogu je zato preuzeo novinar. Dva puta je sjedio pred kamerom i odgovarao na isto pitanje, o svom omiljenom filmu. Jednom iskreno, drugi put ne. Gledaoci su pozivali i glasali.

Rezultat je bio mršav. Prema Vajzmenovim riječima, javnost je na televiziji prošla isto kao ispitanici u laboratoriji: niko nije umio pouzdano da kaže kada novinar laže.

Kada je slika nestala, laži su počele da se vide

Istraživači su onda uradili nešto sasvim jednostavno. Uklonili su sliku i publici dali samo radio-snimak i transkript, bez lica. Uspješnost u otkrivanju laži naglo je skočila.

Objašnjenje je logičnije nego što djeluje. Osmijeh, ruke i pogled držimo pod kontrolom, jer znamo da nas neko posmatra. Na izbor riječi i tok priče pazimo mnogo manje. Vajzmen to sažima kratko: vizuelni znaci su veoma kontrolisani.

Slične zaključke nudi i velika analiza objavljena u časopisu „Personality and Social Psychology Review“, gdje pregled stotina istraživanja o tačnosti procjene laži pokazuje da ljudi pogađaju tek malo bolje od bacanja novčića, i da laž lakše uočavaju kada je čuju nego kada je samo gledaju.

Skrenut pogled vam ne govori ono što mislite

Najveći problem nije to što lažovi dobro glume. Problem je što mi tražimo pogrešne tragove. Pogled u stranu skreću stidljivi ljudi, pa nervozni, pa svako ko pokušava da se sjeti imena restorana od prošlog petka.

Zato znaci da neko laže rijetko stanu u jedan pokret očiju. Oni se kriju u rečenici koja se gradi u hodu, piše Krstarica.

Kako prepoznati lažova po onome što čujete

Laganje troši mnogo više misaonog napora od istine. Onaj ko izmišlja mora da pamti šta je maločas rekao, šta vi već znate i kako sve da poveže bez rupe. Taj napor se čuje u ritmu i boji glasa.

Obratite pažnju ako sagovornik:

  • oklijeva i pred sasvim jednostavnim pitanjem
  • ostavlja dijelove razgovora za kasnije ili duže pauze prije odgovora
  • škrtari na detaljima koje biste očekivali
  • usred razgovora mijenja način govora
  • zastajkuje dok slaže priču

Oprez, ipak. Nijedan od ovih znakova sam za sebe nije dokaz. Neko zastane jer mu riječ ne pada na pamet, a neko jer je jednostavno umoran.

Ali kada vam nešto u priči škripi, probajte da na trenutak skrenete pogled sa lica i samo slušate. Pažljivo slušanje otkriva ono što oči propuste, i to je savjet koji vrijedi zapamtiti prije sljedećeg ozbiljnog razgovora.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta promijeniti u njezi kože nakon što počne grijanje

Početak sezone grijanja često se prvo primijeti upravo na koži. Zatezanje poslije umivanja, perutanje, svrab i ispucale usne mogu se pojaviti čak i kod ljudi koji tokom ljeta nemaju problema sa suvom kožom.

Razlog nije samo hladniji vazduh napolju. Zagrijavanje prostorija smanjuje vlažnost vazduha, a koža tada lakše gubi vlagu.

Američka akademija za dermatologiju (AAD) navodi da grijanje u zatvorenim prostorima tokom hladnijih mjeseci može doprinijeti isušivanju i pucanju kože.

To znači da rutina koja je odgovarala koži tokom ljeta možda više nije dovoljna.

Šta prvo promijeniti?

Jedna od najjednostavnijih promjena je hidratantnu kremu nanositi neposredno poslije umivanja ili tuširanja, dok je koža još blago vlažna.

Na taj način proizvod pomaže da se voda zadrži u koži, pišu Nezavisne.

Ako lagani losion više nije dovoljan, dermatolozi preporučuju bogatije kreme ili masti, koje bolje zadržavaju vlagu.

Istovremeno, duga i veoma vruća tuširanja mogu dodatno pogoršati suvoću. Bolji izbor je mlaka voda i kraće tuširanje.

Više proizvoda nije nužno bolje

Kada koža počne da zateže i peruta se, česta reakcija je dodavanje sve većeg broja proizvoda. To može imati suprotan efekat, posebno ako su u pitanju agresivni pilinzi, jaki preparati za čišćenje ili proizvodi s mirisima.

Kod suve i osjetljive kože dermatolozi savjetuju blage proizvode bez mirisa.

Ako je vazduh u stanu veoma suv, od pomoći može biti i ovlaživač vazduha.

A ako se, uprkos promjenama u njezi, pojave uporno crvenilo, jak svrab, bolne pukotine ili druge promjene koje ne prolaze, potrebno je obratiti se dermatologu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako njegovati biljke u jesen i kada ih sa balkona unijeti u kuću

S dolaskom hladnijih dana vrijeme je za pripremu sobnih biljaka za jesen i zimu, a one koje su toplije mjesece provele na balkonu trebalo bi unijeti u kuću prije nego što noćne temperature padnu ispod 10 stepeni.

Biljke koje su proljeće i ljeto provele na otvorenom, poput fikusa, šeflera, citrusnih stabala, hibiskusa i različitih vrsta palmi, potrebno je unijeti u zatvoreni prostor prije nego što noćne temperature padnu ispod 10 stepeni Celzijusa.

Osjetljivije tropske vrste mogu reagovati već na prve znakove hladnog vazduha, što može dovesti do žućenja i opadanja listova.

Prije unošenja u kuću ili stan biljke bi trebalo detaljno pregledati. Potrebno je očistiti listove od prašine i provjeriti da li na stabljikama, listovima ili u zemlji ima štetočina, kako se ne bi prenijele na druge sobne biljke.

Biljkama je poželjno obezbijediti dovoljno svijetlo mjesto, ali ih treba držati dalje od direktnih izvora toplote, poput radijatora i peći.

Kako zalijevati biljke tokom jeseni?

Jedna od čestih grešaka tokom jeseni jeste nastavak ljetnog režima zalijevanja.

Zbog manje sunčeve svjetlosti mnoge biljke usporavaju rast, pa im je potrebno i manje vode.

Kod sobnih biljaka poput zamije, sansevijere, monstere i različitih sukulenata zalijevanje bi zato trebalo prilagoditi uslovima i potrebama konkretne vrste. Prije novog zalijevanja dobro je provjeriti koliko se zemlja osušila.

Višak vode u saksiji tokom hladnijeg perioda može dovesti do truljenja korijena i propadanja biljke, prenosi Pobjeda.

Treba li nastaviti s prihranom?

Pored smanjenja zalijevanja, tokom perioda usporenog rasta treba smanjiti ili privremeno obustaviti prihranu.

Biljke tada imaju manje potrebe za dodatnim hranjivim materijama nego tokom proljeća i ljeta, kada intenzivnije rastu.

Važno je obratiti pažnju i na mjesto na kojem će prezimiti. Osim dovoljno svjetlosti, treba ih zaštititi od promaje, ali i od suvog i previše toplog vazduha koji nastaje zbog grijanja.

Uz prilagođeno zalijevanje, dovoljno svjetlosti i odgovarajuću temperaturu, biljke će lakše prebroditi hladnije mjesece i dočekati novu vegetacijsku sezonu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Besplatne navike koje produžuju život i čine ga kvalitetnim

Dugovječnost se danas često povezuje sa skupim suplementima, pametnim uređajima, posebnim dijetama i raznim tretmanima.
Ipak, za zdravije i duže starenje možda nisu potrebne složene metode niti velika ulaganja.

Stručnjaci za dugovječnost izdvajaju nekoliko jednostavnih navika koje gotovo ništa ne koštaju, a mogu da doprinesu očuvanju zdravlja srca i mozga, pokretljivosti i opšteg zdravstvenog stanja. Među njima su redovno kretanje, kvalitetna ishrana, dobar san, društvena aktivnost i optimističan pogled na život.

Hodanje kao jednostavna navika

Fizička aktivnost ima važnu ulogu u očuvanju fizičkih i kognitivnih sposobnosti tokom starenja, ističe dr S. Džej Olšanski, profesor epidemiologije i istraživač dugovječnosti na Univerzitetu Ilinois u Čikagu.

Posebno jednostavan izbor je hodanje. Ono je dio svakodnevnog života stanovnika takozvanih plavih zona, područja poznatih po velikom broju stogodišnjaka.

Redovno hodanje povezano je sa boljim krvnim pritiskom, holesterolom i nivoom šećera u krvi, kao i zdravljem kostiju, kvalitetnijim snom i boljim mentalnim zdravljem, navodi dr Olšanski.

Više cjelovitih namirnica

Mediteranski način ishrane i DAŠ režim povezuju se sa dugovječnošću i manjim rizikom od bolesti srca, raka i drugih hroničnih bolesti. Ipak, dr Alis Lihtenštajn, stručnjak za ishranu sa Univerziteta Tafts, naglašava da nije neophodno strogo pratiti jedan određeni režim ishrane.

Važnije je da jelovnik sadrži više cjelovitih namirnica – integralne žitarice, voće, povrće, orašaste plodove, mahunarke, ribu, nemasnu živinu i biljna ulja, uz manje ultraprerađene hrane.

Jedan od najjednostavnijih savjeta jeste da sa spiska za kupovinu izbacite dvije manje hranljive, prerađene namirnice i zamijenite ih voćem ili povrćem. Tako ne samo da unosite više korisnih hranljivih materija već smanjujete i unos dodatog šećera, soli i zasićenih masti, sugeriše dr Lihtenštajn.

Dobar san za zdravo starenje

Dobar san jedan je od važnih činilaca zdravog starenja. Jedno istraživanje pokazalo je da muškarci koji redovno spavaju sedam do osam sati mogu da imaju oko pet godina duži očekivani životni vijek, dok je kod žena razlika oko dvije i po godine.

Nedovoljno i nekvalitetno spavanje povezano je sa metaboličkim poremećajima, hroničnom upalom i promjenama u funkcionisanju imunskog i nervnog sistema, a time i sa većim rizikom od bolesti srca, dijabetesa i drugih hroničnih oboljenja.

San je važan i za zdravlje mozga. Tokom spavanja odvijaju se procesi uklanjanja otpadnih materija iz mozga, dok je hronično nedovoljno spavanje povezano sa većim rizikom od kognitivnog propadanja i demencije.

Društvena aktivnost i kvalitetni odnosi

Ljudi stariji od 80 godina koji zadržavaju pamćenje karakteristično za znatno mlađe osobe, poznati kao „superejdžeri“. Često imaju jednu zajedničku osobinu – društveno su aktivni, ističe dr Emili Rogalski, neurolog i istraživač koji proučava ovu grupu.

To se uklapa u brojna istraživanja koja usamljenost i socijalnu izolaciju povezuju sa lošijim zdravstvenim ishodima i većim rizikom od prerane smrti. Pritom nije presudan broj ljudi sa kojima smo u kontaktu, već kvalitet tih odnosa, sugeriše dr Rogalski.

Jedan od načina za stvaranje smislenih društvenih veza može da bude volontiranje. Istraživanja su pokazala da su ljudi koji su volontirali između jednog i četiri sata nedjeljno imali sporije biološko starenje u odnosu na one koji nisu volontirali.

Optimizam i duži život

Optimizam možda nije samo pitanje raspoloženja. Istraživanja ga povezuju sa dužim životnim vijekom, a jedno je pokazalo povezanost sa čak 15 odsto dužim životom, navodi dr Laura Kubzanski, profesorka društvenih i bihejvioralnih nauka na Harvard T. H. Čen školi javnog zdravlja.

Optimističniji ljudi imaju i povoljnije pokazatelje zdravlja srca i niže nivoe upalnih procesa. Jedno od mogućih objašnjenja jeste da češće postavljaju ciljeve i vjeruju da mogu da ih ostvare. Zbog toga mogu biti skloniji zdravijim izborima. To su kvalitetna ishrana, fizička aktivnosti i izbjegavanje pušenja, sugeriše dr Kubzanski.

Optimizam može da pomogne i u suočavanju sa stresom. Usmjerenost ka budućnosti olakšava sagledavanje teških perioda kao prolaznih i može da doprinese boljem nošenju sa svakodnevnim problemima.

Naučnici ipak naglašavaju da ne postoji jedan recept za dugovječnost. Na način na koji starimo utiču genetika, okruženje i čitav niz životnih navika koje su međusobno povezane.

Podijeli tekst sa drugima na:

Tri vrste voća koje bi ste trebali uvrstiti u ishranu ove jeseni

Sa padom temperatura počinje i vrhunac sezone za jabuke, kruške i bobičasto voće.

Jesen je idealno vrijeme za uživanje u ovim plodovima, bilo da ih jedemo svježe, koristimo za pripremu toplih deserata ili kao brz i zdrav međuobrok.

Osim što su ukusni, bogati su vlaknima, antioksidansima i drugim važnim nutrijentima.

Njihov sastav može doprinijeti zdravlju probave, dok antioksidansi pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Zato ih vrijedi uvrstiti u svakodnevnu ishranu tokom jeseni.

1. Jabuke

Jabuke su prepoznatljiv simbol jeseni. Postoji mnogo sorti koje dozrijevaju od sredine septembra do sredine oktobra – od slatkih crvenih do kiselkastih zelenih – pa su i načini konzumacije raznoliki.

Odlično se uklapaju u aromatične deserte i sendviče, a mogu se jesti i same kao jednostavan obrok.
Osim što se od njih svašta može napraviti, jabuke su jako korisne za crijevnu mikrofloru.

“Jedna jabuka sadrži oko četiri grama vlakana, što pomaže u održavanju osjećaja sitosti i redovnoj probavi. Sadrži i fenolne spojeve koji mogu poboljšati razgradnju hrane u želucu i tankom crijevu”, navodi nutricionistkinja Liza Valente za “Eating Well”.

Stručnjaci savjetuju da se jabuke jedu sa korom kako bi se maksimalno iskoristili njihovi nutrijenti. Neoguljeni plodovi imaju osjetno više vlakana i antioksidansa od oguljenih.

2. Kruške

Iako su često u sjeni jabuka, kruške imaju jednak nutritivni i gastronomski potencijal. Čest su sastojak jesenjih kolača i pita, a potpuno zrele su mekane i sočne pa su odlične za jelo bez pripreme.

“Dok kora osigurava netopiva vlakna, meso kruške sadrži pektin. To je vrsta topivog vlakna koje u probavnom traktu stvara gelastu strukturu i povećava volumen stolice”, objašnjava nutricionistkinja Mendi Enrajt.

Možda vas interesuje i ovo:

Nakon 50. godine ovo voće je zlata vrijedno: Čini čuda za mozak

Dodala je da “pektin istovremeno djeluje i kao prebiotik koji hrani dobre crijevne bakterije”.

“Zbog specifične kombinacije fruktoze, sorbitola i vlakana, kruške imaju i prirodan, blagi laksativni učinak”, kaže Enrajtova.

Jedna kruška srednje veličine sadrži oko šest grama vlakana, što je čini učinkovitim izborom za postizanje preporučenog dnevnog unosa.

3. Bobičasto voće

Bobičasto voće praktičan je dodatak smoothiejima, jogurtu ili jesenskim slasticama, prenosi Index.

Kupine i maline svoj vrhunac sezone dosežu upravo u jesen i osiguravaju čak osam grama vlakana po jednoj šalici.

“Čak i sjemenke u ovom voću sadrže netopiva vlakna koja potiču rad crijeva. Osim toga, dokazano je da visoka koncentracija polifenola u bobičastom voću pomaže u smanjenju upalnih procesa u probavnom sustavu”, ističe Enrajtova.

Podijeli tekst sa drugima na:

Nauka otkrila zašto se neke osobe ne mogu udebljati bez obzira šta jedu

Gotovo svako poznaje nekoga ko jede bez ikakvih ograničenja. Ne razmišlja o kalorijama, ne preskače obroke i ne ide u teretanu, a tjelesna težina mu ostaje ista godinama.

Dok drugi pažljivo biraju šta stavljaju na tanjir i svejedno se bore s kilogramima.

Razlika nije u disciplini niti u sreći. Iza toga stoji niz bioloških mehanizama koje istraživači sve detaljnije razumiju.

Bazalni metabolizam nije isti za sve

Energija koju tijelo troši samo da bi funkcionisalo, dakle disanje, rad srca, regulacija temperature i sve ostale osnovne funkcije, zove se bazalni metabolizam. I ta vrijednost se između dvije osobe iste visine, mase i uzrasta može razlikovati i do 30 odsto. Kad se ta razlika pretvori u kalorije, dobija se cifra od 400 do 600 kalorija dnevno koje jedno tijelo sagori više od drugog, bez ikakvog kretanja, bez ikakvog dodatnog napora.

To nije zanemarljiva razlika. Na godišnjem nivou ta cifra odgovara energetskoj vrijednosti desetina kilograma masnog tkiva. Što direktno objašnjava zašto dvije osobe koje jedu na isti način ne završavaju na istoj tjelesnoj težini.

Nesvjesno kretanje koje pravi veliku razliku

NEAT je pojam koji označava termogenezu aktivnosti koja nije vježbanje. Radi se o svim kalorijama koje se sagorijevaju kretanjem koje nije planirani trening. Gestikulacija tokom razgovora, ustajanje, promjena položaja, hod do kuhinje, nesvjesno vrpoljenje, takav pokret koji se ne registruje kao aktivnost, a zbira se tokom cijelog dana.

Mjerenja su pokazala da se ta razlika između osoba s nižim i višim NEAT vrijednostima kreće između 350 i 800 kalorija dnevno. Neke osobe su biološki sklonije konstantnom nesvjesnom pokretu, dok druge provode isti broj sati u gotovo nepokretnom položaju. Pripadnici nijedne od te dvije grupe toga uglavnom nisu ni svjesni.

Kako tijelo obrađuje ugljene hidrate

Kad se unese hrana bogata ugljenim hidratima, tijelo luči insulin da bi obradilo glukozu i uputilo je tamo gdje je potrebna. Ali efikasnost tog procesa nije ista kod svih ljudi. Osobe s visokom osjetljivošću na insulin brzo i precizno raspoređuju glukozu prema energetskim potrebama. Kod onih s nižom osjetljivošću, više toga završi uskladišteno kao masno tkivo, čak i pri jednakom unosu kalorija.

Važna stvar ovdje je da osjetljivost na insulin nije fiksna karakteristika organizma. Redovna fizička aktivnost, kvalitetan san, smanjenje stresa i ishrana bogata vlaknima mogu je poboljšati mjerljivo i relativno brzo. Što znači da je to jedna od rijetkih tačaka u ovoj priči na kojoj postoji realan prostor za djelovanje.

Genetski faktori koji utiču na glad i sagorijevanje

Varijacije u FTO genu, koji se u naučnoj literaturi često pominje u kontekstu regulacije tjelesne težine, utiču na to kako mozak prima signale sitosti. Neke osobe s određenim varijantama tog gena prirodno osjećaju glad intenzivnije i duže, dok kod drugih signal sitosti dolazi brže i traje. To nije pitanje volje nego neurohemije.

Štitna žlijezda je još jedan faktor koji može uticati na metabolizam. Kada proizvodi premalo hormona, metabolizam se može usporiti, a tijelo može trošiti manje energije pri istim aktivnostima. Takvo stanje može da postoji godinama bez jasnih simptoma, a da ipak utiče na tjelesnu težinu. S druge strane, ubrzan rad štitne žlijezde ubrzava sagorijevanje na način koji se teško može neutralisati samo unosom hrane.

Postoji i smeđe masno tkivo, anatomski i funkcionalno različito od bijelog masnog tkiva. Za razliku od bijele masti koja skladišti energiju, smeđa je sagorijeva i pretvara u toplotu. Količina ovog tkiva značajno varira od osobe do osobe, a veća količina smeđeg masnog tkiva povezuje se s većom sposobnošću organizma da troši energiju kroz proizvodnju toplote.

Mikrobiom i apsorpcija kalorija

Jedno od zanimljivijih otkrića iz posljednje decenije istraživanja digestivnog zdravlja je da dvije osobe mogu pojesti identičan obrok, s potpuno istim kalorijskim sadržajem i sastavom, a crijeva će iz tog obroka apsorbovati različitu količinu energije. Razlog leži u mikrobiomu tih osoba, dakle u zajednicama mikroorganizama koji nastanjuju digestivni trakt.

Određeni sojevi bakterija efikasniji su u izdvajanju energije iz hrane. Drugi propuštaju dio te energije dalje kroz sistem bez potpune razgradnje. Sastav mikrobioma formira se pod uticajem ishrane, izloženosti antibioticima, stresa i čak načina porođaja, pa se razlikuje između osoba više nego što bi se moglo pretpostaviti.

Uloga stresa i sna

Hronični stres može mijenjati hormonski profil organizma i uticati na procese povezane sa skladištenjem masnog tkiva. Kortizol, koji se luči kao odgovor na stres, podstiče tijelo da čuva energiju i povećava sklonost ka skladištenju masnog tkiva, posebno u abdominalnom predjelu. Neko ko živi pod dugotrajnim pritiskom, makar jeo isto kao neko bez tog pritiska, može imati potpuno drugačije metaboličke ishode.

Leptin i grelin su hormoni koji regulišu osjećaj gladi i sitosti. Kod nekih osoba postoji pojava koja se zove leptinska rezistencija, stanje u kome mozak ne reaguje pravilno na signal sitosti uprkos urednim nivoima hormona u krvi. To može doprinijeti pojačanom osjećaju gladi i otežanoj regulaciji apetita.

San direktno utiče na ravnotežu ovih hormona. Istraživanja su pokazala da već jedna noć s manje od šest sati sna dovoljno mijenja odnos leptina i grelina da narednog dana povećava apetit, posebno za kalorično bogatim namirnicama. Kod osoba koje hronično manje spavaju, taj obrazac postaje trajan i bitno utiče na regulaciju tjelesne težine.

Termički efekat hrane

Termogeneza, sposobnost tijela da tokom varenja i metaboličke obrade hrane proizvodi toplotu, takođe varira između osoba. Procenat kalorija koje tijelo potroši samo na varenje obroka kreće se između pet i 15 odsto od ukupne energetske vrijednosti, zavisno od sastava obroka i individualnih karakteristika organizma.

Proteini imaju najveći termički efekat, masti najmanji. Isti obrok s istim sastavom makronutrijenata može u jednom organizmu pokrenuti intenzivniju termogenu reakciju nego u drugom, i ta razlika, akumulirana kroz svaki dnevni obrok, postaje relevantna na dužem vremenskom periodu.

Šta se može uraditi s tim znanjem

Biološki okvir postoji i nije ga lako promijeniti, ali unutar njega ima prostora za djelovanje. Izgradnja mišićne mase može povećati potrošnju energije u mirovanju, jer mišićno tkivo troši više energije od masnog tkiva. Trening s opterećenjem ima dugoročan uticaj na to koliko organizam troši između treninga, ne samo tokom njih.

Osjetljivost na insulin može se poboljšati kroz redovnu aktivnost, dovoljno sna i ishranu bogatu vlaknima. Nesvjesno kretanje, ono što istraživači zovu NEAT, može se svjesno podsticati malim izborima tokom dana, hodanjem tokom telefonskih poziva, stajanjem umjesto sjedenja, kraćim šetnjama između obaveza.

Nagla promjena tjelesne težine bez jasnog razloga, u bilo kom smjeru, kao i umor koji ne prolazi uprkos normalnoj ishrani, mogu biti razlozi za ljekarsku procjenu. Hormonske analize, provjera funkcije štitne žlijezde i osnovna metabolička obrada mogu otkriti parametre koji nisu vidljivi iz spoljašnjosti, a bitno utiču na to kako tijelo funkcioniše.

Tjelesna težina je krajnji ishod stotina malih procesa koji se odvijaju svaki dan, od efikasnosti mitohondrija do sastava mikrobioma u debelom crijevu. Porediti se s nekim samo na osnovu onoga što jede, a ne znati ništa o njegovom bazalnom metabolizmu, mikrobiomskom profilu, hormonskom statusu i genetskim predispozicijama, znači gledati samo jednu varijablu jednačine s desetinama nepoznanica, prenosi N1.

Podijeli tekst sa drugima na: