Ne čekajte mraz: Evo kad biljke treba unijeti u zatvoren prostor

Polovina oktobra je pravo vrijeme da razmislite o tome gdje će vaše omiljene biljke sa terase provesti zimu.

Iako su dani u Srpskoj još povremeno prijatni i sunčani, noćne temperature mogu naglo da padnu, a pojedine vrste cvijeća stradaju i prije nego što se pojavi prvi mraz. Evo koje biljke treba prve skloniti i kako da ih pripremite za boravak u zatvorenom prostoru.

Jesen je uveliko stigla, a sa njom i pitanje koje muči mnoge ljubitelje cvijeća: kada je pravi trenutak da se saksije sa terase presele u kuću?

Najveća greška je čekanje prvog mraza. Naime, neke biljke tropskog porijekla mogu da pretrpe oštećenja već kada se noćne temperature spuste ispod 10 stepeni, dok otpornije vrste mogu ostati napolju znatno duže.

Zato je sredina oktobra idealan trenutak da pregledate biljke, pratite vremensku prognozu i napravite mjesta za one koje ne podnose hladnoću.

Koje cvijeće treba prvo unjeti?

Dipladenija (mandevila): Ova biljka voli toplotu i ne podnosi hladne jesenje noći. Preporučljivo je da je unesete kada temperature počnu redovno da padaju ispod 10 do 12 stepeni.

Hibiskus: Tropski hibiskus treba premjestiti u zatvoren prostor prije nego što noćne temperature padnu ispod približno 10 stepeni. Potrebno mu je dosta svjetlosti, ali ne i mjesto neposredno uz radijator.

Fikus i druge tropske sobne biljke: Ako su ljeto provele na terasi, vrijeme je da se vrate unutra čim noći postanu hladne. Nagla promjena temperature može da izazove opadanje listova.

Muškatle: Popularne muškatle mogu da podnesu kratkotrajno svežije vrijeme, ali ih treba skloniti prije mraza. Ako želite da ih sačuvate za sljedeću sezonu, najbolje je da prezime na svjetlom i prohladnom mjestu, uz znatno rjeđe zalivanje.

Begonije: Vrste koje ne podnose mraz treba zaštititi na vrijeme. Kod gomoljastih begonija postupak prezimljavanja razlikuje se od onog kod lisnatih i stalnocvjetajućih vrsta.

Možda vas interesuje i ovo:

Sedam najgorih mjesta za sobne biljke na kojima najbrže venu

Koje biljke mogu još malo da ostanu na terasi?

Ne morate sve saksije unjeti istog dana.

Hrizanteme, dan i noć i pojedine vrste ukrasnog kupusa dobro podnose hladnije jesenje vrijeme i mogu još dugo krasiti terasu. Ipak, otpornost zavisi od sorte, a biljke u saksijama osjetljivije su na smrzavanje korijena nego one posađene u zemlji.

Lavanda i ruzmarin takođe mogu podnijeti svežije dane, ali kod ruzmarina treba biti oprezan tokom jačih mrazeva, naročito ako je posađen u manjoj saksiji.

Kako pravilno pripremiti cvijeće za unošenje?

Prije nego što saksije unesete u dnevnu sobu ili hodnik, obavezno pregledajte listove, naročito njihovu donju stranu. Tokom ljeta na biljkama se mogu nastaniti biljne vaši, grinje i drugi štetni organizmi koji se u toplom prostoru brzo umnožavaju.

Uklonite suve i oštećene listove, očistite saksije i provjerite da li u zemlji ima neželjenih insekata, prenosi 24Sedam.

Biljke je najbolje nekoliko dana držati odvojeno od ostalog sobnog cvijeća kako biste mogli da primijetite eventualne štetočine.

Važno je i da ne pretjerujete sa zalivanjem. Većina biljaka tokom jeseni i zime sporije raste, pa im je potrebno manje vode nego tokom toplih ljetnih mjeseci.

Gdje je najbolje mjesto za cvijeće tokom zime?

Najčešća greška je postavljanje biljaka odmah pored radijatora. Topao i suv vazduh može izazvati sušenje vrhova listova, opadanje pupoljaka i pojavu štetočina.

Većini biljaka koje prezimljavaju u zatvorenom prostoru odgovara svijetlo mjesto, dalje od direktnog izvora grijanja. Ipak, uslovi se razlikuju: muškatlama često prija prohladna prostorija, dok tropske vrste zahtijevaju više toplote.

Najvažnije pravilo za polovinu oktobra u Srbiji jeste da ne gledate samo dnevnu temperaturu. Ako je tokom dana 20 stepeni, a noću temperatura pada na pet ili šest, osjetljive biljke već mogu biti izložene stresu.

Zato provjeravate prognozu za svoj grad i reagujte prije prvog ozbiljnijeg zahlađenja.

Podijeli tekst sa drugima na:

Alu folija nije samo za kuhinje: Može riješiti još neke probleme

Aluminijumska folija obično izađe iz fioke samo kad pečete piletinu, pa se vrati na isto mjesto da čeka sljedeću nedjelju.

Šteta, jer ona može da bude korisna i van rerne, naročito u oktobru, kad se spremaju roštilj, plehovi i kuhinja za hladnije dane.

Jedan običan list može da pomogne kod pet sitnih problema koji umiju da oduzmu vrijeme i živce. Važno je samo da znate gdje folija zaista pomaže, a gdje može da napravi više štete nego koristi.

Neočekivana rješenja: Pet problema koje aluminijumska folija rješava u kuhinji

1. Spasite zagoreli pleh: Čišćenje bez skupih sredstava!

Zagorjele naslage od pečenja umiju da se zalijepe toliko da ni dugo potapanje ne pomaže. Ako je pleh od običnog, nepremazanog metala, zgužvajte komad folije u kuglu i njome pažljivo istrljajte najtvrdokornije ostatke.

Prije toga ostavite pleh petnaestak minuta u toploj vodi sa deterdžentom. Naslage će omekšati, pa će čišćenje ići lakše. Foliju nemojte koristiti na teflonskim i drugim neprijanjajućim premazima jer može da ih izgrebe.

2. Rešetka roštilja kao nova: Pripremite je za proljeće bez muke

Poslije posljednjeg roštiljanja u sezoni, na rešetki često ostanu zalijepljena masnoća i komadići hrane. Kada se potpuno ohladi, zgužvajte foliju u čvrstu kuglu i pređite njome preko metalnih šipki na kojima nema osjetljivog premaza.

Ostatke potom uklonite četkom ili krpom, a rešetku operite i dobro osušite prije odlaganja. Ako je rešetka emajlirana ili ima poseban zaštitni sloj, držite se uputstva proizvođača i koristite mekanu četku.

3. Zbogom rđi: Uklonite sitne mrlje sa hromiranog metala

Sitne smeđe tačkice na hromiranim dijelovima ponekad mogu da se uklone zgužvanom aluminijumskom folijom i malo vode. Radite nježno, bez jakog pritiskanja, pa površinu obrišite i osušite.

Ovaj postupak nije za svaki metal niti za duboku rđu. Najprije ga isprobajte na skrivenom dijelu predmeta, naročito ako niste sigurni kakav je premaz.

4. Efikasno čišćenje: Uklonite tvrdokorne naslage sa metalnih površina

Kada se na odgovarajućoj metalnoj površini uhvate ostaci hrane ili masnoće, zgužvana folija može da posluži kao jednostavna pomoć pri ribanju. Najbolje je prvo omekšati naslage toplom vodom i deterdžentom, a zatim lagano preći preko njih.

Nemojte je koristiti na površinama koje se lako grebu, poput neprijanjajućeg posuđa, ogledala ili sjajnih ukrasnih dijelova. Kod njih je bolji izbor mekani sunđer, prenosi Krstarica.

5. Folija kao strugalica: Ubrzajte čišćenje kuhinje

Kada čistite metalni pleh ili dio roštilja na kojem su ostali suvi komadići hrane, komad folije može da posluži kao improvizovana strugalica za ostatke koje je dozvoljeno ukloniti mehanički. Zgužvajte je tako da dobijete čvrstu ivicu i radite pažljivo, bez grebanja podloge.

Za površine sa premazom, kao i za dijelove čija se zaštita lako oštećuje, izaberite mekanu četku ili sunđer. Folija je praktična pomoć, ali nije zamjena za odgovarajući pribor za svaku vrstu materijala.

Prije nego što počnete: Važna upozorenja za korišćenje folije

Aluminijumska folija može da pomogne kod pojedinih tvrdokornih naslaga na metalu, ali nije čarobno sredstvo za čišćenje svega u kući. Najvažnije je da je koristite na odgovarajućoj površini i da ne ribate agresivno ono što može lako da se izgrebe.

Mali trik, velika pomoć: Iskoristite foliju na pravi način
Ponekad je upravo ono što već imate u kuhinjskoj fioci dovoljno da posao završite jednostavnije – samo treba znati kada taj mali trik ima smisla.

Podijeli tekst sa drugima na:

Majstor otkrio kakvu veš mašinu ne bi nikada kupio

Serviseri veš-mašina otkrivaju koje greške najčešće prave vlasnici, koliko koštaju popravke i zašto skuplji uređaj nije uvijek bolji izbor.

Troškovi popravke kućnih aparata postali su toliko važna tema da je i Evropska unija odlučila da dodatno zaštiti potrošače.

Od 31. jula 2026. godine primjenjuju se nova evropska pravila o pravu na popravku, čiji je cilj da olakšaju popravljanje uređaja, produže njihov vijek trajanja i smanje potrebu za kupovinom novih.

Međutim, dok se na evropskom nivou podstiče popravka neispravnih uređaja, serviseri upozoravaju da mnogi građani nepotrebno troše novac jer zanemaruju osnovno održavanje veš-mašina.

O najčešćim kvarovima, troškovima popravki i greškama prilikom korišćenja veš-mašina govorila su dvojica majstora iz Hrvatske, Zlatko i Robert Frljuk. Njihova iskustva pokazuju da problemi zbog kojih građani pozivaju servisera često nastaju zbog začepljenih dijelova, nepravilnog korišćenja uređaja ili nedovoljnog održavanja.

Majstor Zlatko ističe da se tokom rada redovno susreće s problemima koje bi vlasnici veš-mašina mogli da riješe i sami.

“Najviše me zovu jer im se zapušio filter. Svašta nalazim unutra, od tangi do čarapa”, ispričao je.

Zapušen filter može da vas košta 60 evra

Problem nastaje kada se filter duže vrijeme ne čisti, pa se u njemu postepeno nakupljaju različiti predmeti i nečistoće. Kada veš-mašina zbog toga prestane normalno da radi, vlasnici često ne znaju šta je uzrok problema i odlučuju da pozovu servisera.

Takva intervencija, prema Zlatkovim riječima, može da košta oko 60 evra (117 KM), iako je riječ o problemu koji se često može spriječiti redovnim održavanjem.

Zbog toga vlasnicima veš-mašina savjetuje da filter čiste jednom mjesečno.

“Ako to radite redovno, nećete imati problema”, poručuje on za portal Zagreb.info, a prenosi Dnevno.hr.

Prije čišćenja potrebno je pridržavati se uputstava proizvođača, isključiti uređaj iz struje i pripremiti se na mogućnost isticanja zaostale vode.

Osim zapušenih filtera, Zlatko se često susreće i s pritužbama građana da se iz veš-mašine širi neprijatan miris. Iako vlasnici ponekad posumnjaju na ozbiljniji kvar, uzrok može biti jednostavna navika koju mnogi imaju nakon završetka pranja.

Jedna navika stvara neprijatan miris

Dio korisnika odmah zatvara vrata veš-mašine nakon pranja, ne ostavljajući dovoljno vremena da se njena unutrašnjost osuši i provjetri.

“Još ima ljudi koji veš-mašinu sve vrijeme drže zatvorenu, zbog čega smrdi. Valjda im ljepše izgleda. Takvima uvijek kažem da ostave vrata otvorena nakon pranja kako bi unutrašnjost mogla da se provjetri”, objašnjava majstor.

Drugi serviser, Robert Frljuk, upozorava na još jednu čestu grešku koja može negativno da utiče na rad uređaja. Riječ je o količini veša koju građani stavljaju u bubanj.

Na svakoj veš-mašini naveden je maksimalni kapacitet, na primjer sedam, osam ili deset kilograma. Međutim, pojedini korisnici pogrešno tumače šta ta oznaka zapravo znači.

“Ljudi se drže uputstava na veš-mašini, ali onda misle da se to odnosi na mokar, a ne na suv veš”, objašnjava Frljuk.

Pretrpavanje veš-mašine može da izazove ozbiljne probleme

Kapacitet veš-mašine odnosi se na težinu suvog veša, a ne na njegovu težinu nakon što upije vodu. Pritom, dozvoljena količina veša može da zavisi i od izabranog programa pranja.

Frljuk upozorava da bubanj ne bi trebalo napuniti toliko da u njemu više nema dovoljno prostora za pomjeranje odjeće.

“Pravilo je da, kada stavljate veš u mašinu, mora da ostane slobodnog prostora. Pretrpana mašina mogla bi da počne da skače, a to niko ne želi”, upozorava on.

Dok se Zlatko najčešće susreće sa zapušenim filterima, Frljuk kaže da mu se građani najviše javljaju zbog problema s dovodom vode.

“Najčešće zovu zbog kamenca na posudi za dovod vode, koja se nalazi iznad fioke za deterdžent. To se zapuši i onda voda ne prolazi”, objašnjava on, dodajući da takva popravka može da košta između 40 i 60 evra (78 do 117 KM).

Iako na prvi pogled može da izgleda kao ozbiljan kvar, uzrok ponekad može biti začepljenje koje ometa normalan protok vode.

Ipak, vlasnici uređaja ne bi trebalo samostalno da rastavljaju dijelove veš-mašine ako ne znaju kako da bezbjedno pristupe problemu.

Kada se popravka više ne isplati?

Jedno od najvažnijih pitanja nakon kvara jeste da li se više isplati ulagati u postojeću veš-mašinu ili kupiti novu.

Majstor Zlatko smatra da bi kupovinu novog uređaja trebalo ozbiljno razmotriti kada cijena popravke pređe 200 evra (391 KM). Naravno, isplativost zavisi i od starosti veš-mašine, njenog stanja i vrste kvara.

Robert Frljuk ističe da mnogi vlasnici ne mogu sami da procijene koliko je problem ozbiljan, zbog čega im je stručna procjena potrebna čak i kada na kraju odluče da odustanu od popravke.

“Većina ljudi, kada pozove majstora, ne zna u čemu je problem sa njihovom mašinom. Zato mora da pozove majstora da utvrdi da li treba da je baci i kupi novu ili se popravka isplati”, kaže on.

Međutim, i sama procjena kvara može da predstavlja dodatni trošak. Frljuk objašnjava da naplaćuje dolazak na teren bez obzira na to koliko će vremena provesti kod korisnika.

“Izlazak na teren naplaćujem 40 evra, bez obzira na to da li ću ostati minut ili sat vremena”, objašnjava on, a prenosi Zagreb info.

Kakvu veš-mašinu majstor nikada ne bi kupio?

Kada popravka više nema ekonomskog smisla, sljedeća odluka je izbor novog uređaja. Iako se na tržištu nude veš-mašine različitih cjenovnih kategorija, s brojnim funkcijama i naprednim programima, Frljuk smatra da visoka cijena ne mora nužno da znači i najbolju kupovinu.

Njegova preporuka je prilično jednostavna.

“Ne isplati vam se da kupujete veš-mašinu skuplju od 350 evra. To samo znači da ćete skuplje plaćati rezervne dijelove kada se mašina pokvari”, upozorava on.

Prema njegovom mišljenju, na hrvatskom tržištu posebno vrijedi razmotriti veš-mašine marki Gorenje i Končar, prvenstveno zbog dostupnosti servisne mreže.

Pritom ističe da veliki broj dodatnih programa, kojima proizvođači često privlače kupce, u svakodnevnoj upotrebi uglavnom ostaje neiskorišćen.

“Većina tih skupih veš-mašina ima funkcije koje niko živ ne koristi. Većina ljudi koristi dva ili tri programa, a za ostale čak ni ne zna da postoje”, zaključuje majstor.

Podijeli tekst sa drugima na:

Hronična bol u leđima mijenja rad mozga

Kod osoba koje pate od hroničnog bola u leđima, čak i jednostavni svakodnevni pokreti, poput saginjanja radi vezivanja pertli ili podizanja kese sa namirnicama, mogu izazvati naglo pogoršanje bola.

Naučnici su sada došli do neočekivanog otkrića – takve epizode mogu aktivirati moždanu mrežu povezanu sa osjećajem sopstvenog identiteta.

Novo istraživanje pokazalo je da je hronični bol u leđima izazvan pokretom povezan sa pojačanom aktivnošću takozvane podrazumjevane moždane mreže. Riječ je o grupi međusobno povezanih moždanih regija. One su aktivne tokom razmišljanja o sebi, samoposmatranja i spontanog lutanja misli.

Ovo otkriće iznenadilo je istraživače. Razlog je što se aktivnost pomenute mreže obično smanjuje tokom akutnog bola, poput onog koji nastaje dodirivanjem vrele ringle ili udarcem koljena o sto.

Studija, objavljena 5. oktobra u naučnom časopisu „Britanski časopis za anesteziju“ (British Journal of Anaesthesia). Ona ukazuje na to da nagla pogoršanja hroničnog bola mogu uključivati moždane procese koji prevazilaze jednostavno registrovanje bolnih nadražaja.

Kako mozak reaguje na hronični bol?

Hronični bol u donjem dijelu leđa, koji traje najmanje tri mjeseca, jedan je od vodećih uzroka invaliditeta u svijetu.

Smatra se da, kada se hronični bol prvi put pojavi, mreža moždanih regija poznata kao „neuromatriks bola“ postaje preosjetljiva, zbog čega bol može potrajati i nakon prestanka bolnog nadražaja.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako čuvati muškatle da ne propadnu preko zime

Muškatle preko zime ne moraju da završe u kanti za smeće, iako ih mnogi gaje godinama zbog raskošnih cvjetova i lakog održavanja. Ipak, kad stignu hladniji dani, javlja se pitanje kako ih zaštititi od niskih temperatura i sačuvati za narednu sezonu.

Dosta ljudi muškatle na kraju jeseni baca i svakog proljeća kupuje nove sadnice, a istina je da ove biljke mogu uspješno da prezime ako im obezbijedite odgovarajuće uslove.

Uz samo tri važna koraka, muškatle mogu preživjeti zimu i već sa prvim toplijim danima opet krenuti da rastu i cvjetaju.

1. Sklonite muškatle prije prvog mraza i orežite ih kako treba

Najvažnije pravilo za čuvanje muškatli jeste da ih na vrijeme sklonite sa terase ili iz dvorišta. Ove biljke ne podnose mraz, a temperature ispod nule mogu ozbiljno da oštete stabljike i koren.

Unesite ih kada noćne temperature počnu redovno da padaju ispod pet stepeni.

Prije unošenja uklonite sve osušene cvjetove, požutjele listove i oštećene dijelove biljke. Ako su muškatle tokom ljeta mnogo izrasle, izdanke možete skratiti za otprilike trećinu, pazeći da na stabljikama ostane dovoljno zdravih pupoljaka.

Orezivanje pomaže biljci da zauzima manje mjesta, a usput uklanjate dijelove koji bi tokom zime mogli da trule.

Prije nego što ih unesete, pažljivo pregledajte listove i stabljike i provjerite da li na njima ima biljnih vaši, bijelih mušica ili drugih štetočina.

Možda vas zanima i ovo:

Prihrana muškatli jodom: Recept za more cvijeća na balkonu

2. Prezimljavanje muškatli traži hladno i svijetlo mjesto

Jedna od najčešćih grešaka jeste držanje muškatli tokom zime u pretoplim prostorijama, naročito pored radijatora.

Zaštita od mraza im jeste potrebna, ali muškatlama tokom zimskog mirovanja više prijaju niže temperature.

Idealno je da prezime u svijetloj prostoriji gdje se temperatura kreće između pet i 10 stepeni.

Za to mogu poslužiti zatvorena terasa koja se ne smrzava, svjetlo stepenište, hladnija soba ili zastakljena veranda.

Biljke moraju imati dovoljno dnevne svjetlosti, ali i biti zaštićene od hladne promaje.

Ako ih držite u pretoploj prostoriji sa premalo svjetlosti, stabljike mogu postati tanke, izdužene i slabe, pa će biljci na proljeće trebati više vremena da se oporavi.

Saksije takođe ne stavljajte preblizu jednu drugoj, jer dobra cirkulacija vazduha smanjuje rizik od plesni i gljivičnih oboljenja.

3. Zalivajte rjeđe i potpuno prekinite prihranu

Zimi muškatle usporavaju rast, pa im ne treba ista količina vode kao u proljeće i ljeto.

Pretjerano zalivanje je jedna od najčešćih grešaka zbog kojih biljke propadaju tokom hladnih mjeseci.

Zemlja treba da se prosuši između dva zalivanja, a vodu dodajte tek kad provjerite da je supstrat dovoljno suv.

U hladnoj prostoriji zalivanje može biti potrebno tek na dvije do četiri sedmice, ali učestalost zavisi od temperature, veličine saksije i vlažnosti zemlje.

Korijen ne smije dugo da ostane potpuno isušen, ali ni da stoji u natopljenoj zemlji.

Za vrijeme zimskog mirovanja ne treba ni prihrana. Đubrivo u ovom periodu može podstaći rast novih, slabih izdanaka koji nemaju dovoljno svjetlosti da se pravilno razviju.

Sa prihranom nastavite tek kad biljka na proljeće ponovo počne aktivno da raste.

Kada muškatle poslije zime opet iznijeti na terasu?

Kad prođu najhladniji dani i temperature krenu naviše, možete ih postepeno spremati za novu sezonu.

To se najčešće radi tokom marta i aprila, u zavisnosti od vremena.

Prvo uklonite sve osušene i slabe izdanke, a po potrebi presadite biljke u svježu, hranljivu zemlju. Zalivanje povećavajte postepeno i krenite sa blagom prihranom kad se pojave novi listovi.

Nemojte ih odmah iznijeti na jako sunce, već ih nekoliko dana navikavajte na spoljne uslove.

Na otvorenoj terasi muškatle ostavite tek kad prođe opasnost od kasnih proljećnih mrazeva. Do tada ih u toplijim danima možete iznositi napolje, a uveče vraćati na zaštićeno mjesto, prenosi Krstarica.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ovo je vrijeme za smrdibube: Zašto ulaze u kuću?

Toplih jesenjih dana smrdibube se skupljaju po fasadama i oko prozora, a mnoge uđu i u stanove. U kući se ne razmnožavaju i ne prave štetu, ali mogu biti vrlo neugodne.
Kako spriječiti smrdibube da ulaze u kuću: Savjeti za zaštitu tokom jeseni

Riječ je o vrsti smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys), koja potiče iz istočne Azije. Kako navodi Penn State Extension, savjetodavna služba američkog Univerziteta Penn State, u SAD je slučajno unesena, a prvi primjerak je pronađen 1998. godine u Pennsylvaniji. Odatle se proširila i u Evropu.

Zašto smrdibube ulaze u kuću

Od septembra do oktobra odrasle smrdibube traže zaštićeno mjesto gdje će prezimiti. Prema Penn State Extensionu, toplih jesenjih dana privlače ih vanjski zidovi kuća, a u objekte mogu ući u velikom broju.

U kući se ne razmnožavaju i ne prave štetu. Miris po kojem su dobile ime ispuštaju iz žlijezda na tijelu, a posebno se osjeti kada se zgnječe ili usisaju.

Možda vas interesuje i ovo:

Zaustavite najezdu smrdibuba: Praktični savjeti i jednostavni recepti

Kod osjetljivih osoba taj miris može izazvati alergijske reakcije, poput curenja nosa ili upale očiju. Ako se smrdibuba zgnječi na koži, može izazvati upalu kože na tom mjestu.

Zatvorite pukotine prije nego što uđu

Penn State Extension smatra da je najbolja zaštita fizički zatvoriti mjesta kroz koja ulaze. To su pukotine oko prozora i vrata, na fasadi, oko cijevi, iza dimnjaka i ispod drvenih obloga. Savjetuju da se zatvore kvalitetnim silikonom ili silikonsko-lateks kitom, a oštećene mrežice na prozorima i vratima popravite ili zamijenite.

Ako su već ušle, potražite odakle izlaze. Obično su to pukotine iza ili ispod podnih lajsni, oko okvira prozora i vrata te oko lampi i ventilatora na plafonu. I te otvore treba zatvoriti.

Usisivač da, sprej ne

Smrdibube se, žive ili uginule, mogu ukloniti usisivačem. Usisivač nakon toga može neko vrijeme mirisati na njih.

Insekticidi u kući se ne preporučuju kada su smrdibube već ušle. Uginule smrdibube mogu privući druge insekte, koji napadaju vunu i namirnice u ostavi. Sprejevi u kući, kako navode, ne rješavaju problem dugoročno, prenosi Klix.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta se dešava sa tijelom kada prestanete da jedete šećer

Smanjenje unosa dodatog šećera može uticati na nivo energije, želju za slatkišima i kontrolu šećera u krvi, a prve promjene kod nekih ljudi mogu se javiti već tokom prvog dana.
Ako često posežete za čokoladom, keksom, gaziranim sokovima ili zaslađenom kafom, smanjenje količine šećera moglo bi biti jedna od korisnijih promjena u vašoj ishrani.

Međutim, šta se zapravo dešava s organizmom kada prestanete da jedete slatkiše? Da li se tijelo mijenja već nakon nekoliko sati ili je potrebno mnogo više vremena?

Nutricionisti objašnjavaju da neke promjene mogu biti primjetne relativno brzo, dok se druge razvijaju tokom nekoliko sedmica. Ipak, potpuno izbacivanje šećera nije neophodno, niti organizmu treba poseban “detoks”.

Kako objašnjava nutricionistkinja Tara Kolingvud, jetra i bubrezi već obavljaju posao uklanjanja otpadnih materija iz organizma. Kada smanjimo unos dodatog šećera, tijelo se jednostavno prilagođava drugačijem načinu ishrane.

Šta se dešava tokom prvog sata?

Kada smanjite unos namirnica i napitaka bogatih dodatim šećerom, možete ublažiti nagle skokove glukoze u krvi koji nastaju nakon njihovog konzumiranja.

To je posebno značajno za osobe koje dan započinju slatkim pecivom, zaslađenom kafom ili gaziranim sokom.

Takva hrana može brzo podići nivo šećera u krvi, nakon čega organizam luči insulin, hormon koji omogućava glukozi da dospije u ćelije.

Smanjenje dodatog šećera može doprinijeti stabilnijem nivou energije, ali ne treba očekivati da će svi osjetiti razliku već nakon sat vremena.

Reakcija zavisi od prethodnih prehrambenih navika, količine šećera i sastava obroka.

Prvi dan bez šećera: Zašto se javlja želja za slatkišima?

Ako ste navikli da svakodnevno jedete čokoladu, kolače ili pijete zaslađene napitke, već prvog dana možete primijetiti da vam nedostaju.

Kod nekih ljudi mogu se javiti glavobolja, razdražljivost i poteškoće s koncentracijom.

Međutim, ove tegobe ne treba automatski smatrati simptomima zavisnosti ili apstinencije, piše Eat This, Not That.

Na želju za slatkišima utiču brojne stvari, od ustaljenih navika i stresa do gladi i nedovoljnog unosa hrane.

Ako svakog popodneva pojedete nešto slatko, organizam se može naviknuti na tu rutinu. Kada je promijenite, možda ćete imati osjećaj da vam nešto nedostaje.

Umjesto strogih zabrana, stručnjaci preporučuju da unaprijed pripremite zamjenu, poput voća, običnog jogurta ili hranljivog obroka.

Poslije sedam dana: Da li slatkiši postaju manje primamljivi?

Nakon nekoliko dana smanjenog unosa dodatog šećera, kod pojedinih ljudi želja za slatkišima počinje da slabi.

Moguće su i promjene u doživljaju ukusa.

Voće koje vam ranije nije djelovalo naročito slatko može postati slađe, dok vam omiljeni gazirani napitak ili desert odjednom može djelovati preslatko.

Ipak, to ne znači da će svako nakon sedam dana izgubiti želju za čokoladom ili kolačima.

Promjene u ukusu zavise od dugogodišnjih navika, a proces prilagođavanja nije jednak kod svih.

Neki ljudi primjećuju i manje nadimanja ili poboljšanje varenja. Međutim, takve promjene često zavise od namirnica kojima su zamijenili slatkiše, a ne samo od smanjenja šećera.

Šta se mijenja nakon mjesec dana?

Ako ste ranije redovno unosili velike količine dodatog šećera, njegovo smanjenje tokom nekoliko sedmica može donijeti značajnije koristi.

Među mogućim promjenama su bolja kontrola nivoa glukoze u krvi i poboljšana osjetljivost na insulin.

Ipak, rezultat zavisi od ukupne ishrane, fizičke aktivnosti, tjelesne mase i zdravstvenog stanja.

Smanjenje dodatog šećera može pomoći i u regulisanju tjelesne mase, naročito ako ste ranije veliki dio kalorija unosili kroz slatkiše i zaslađene napitke.

Možda vas interesuje i ovo:

Namirnice koje spuštaju šećer, treba ih jesti što češće

Kada ih zamijenite hranljivijim namirnicama, možete lakše kontrolisati ukupan unos kalorija.

Kod pojedinih ljudi mogu se javiti i stabilniji nivo energije i manje oscilacije raspoloženja tokom dana.

Međutim, nije moguće garantovati da će se sve ove promjene dogoditi nakon tačno mjesec dana.

Koliko je organizmu potrebno da se navikne na manje šećera?

Prema procjeni nutricionistkinje Tare Kolingvud, želja za slatkišima kod nekih ljudi može početi da slabi nakon tri do sedam dana.

Za primjetnije promjene u ukusu i pojedinim metaboličkim pokazateljima često su potrebne dvije do četiri sedmice.

Ipak, ne postoji univerzalan rok nakon kojeg se organizam “oslobodi” šećera, jer se ne radi o detoksikaciji u medicinskom smislu.

Ako ste godinama navikli na velike količine slatkiša, prilagođavanje može trajati duže.

Povremena želja za omiljenim desertom ne znači da niste uspjeli promijeniti prehrambene navike.

Kako smanjiti šećer, a da ne odustanete nakon nekoliko dana?

Nutricionisti savjetuju postepene promjene koje je moguće održavati dugoročno, umjesto potpunog izbacivanja svih namirnica koje sadrže šećer.

Najvažnije je ograničiti dodat šećer, koji se nalazi u slatkišima, zaslađenim napicima, pecivima, desertima i brojnim industrijski prerađenim proizvodima.

Šta možete uraditi već danas?

  • Smanjite gazirane sokove i zaslađene napitke.
  • Provjeravajte količinu šećera na deklaracijama.
  • Birajte cijelo voće umjesto slatkiša.
  • Kombinujte ugljene hidrate s proteinima i mastima.
  • Jedite redovno i izbjegavajte stroge zabrane.

Važno je razlikovati dodat šećer od šećera koji se prirodno nalazi u cijelom voću i nezaslađenim mliječnim proizvodima.

Voće, na primjer, osim prirodnih šećera sadrži vlakna, vitamine i druge korisne materije, pa nema razloga da ga automatski izbacujete iz ishrane.

Cilj nije da se zauvijek odreknete svakog deserta, već da smanjite prekomjeran unos dodatog šećera i uspostavite uravnoteženiji način ishrane.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako da izblijedite kuhinjske krpe

Kuhinjske krpe su potrebne svakoj domaćici. Neophodne su u obavljanju raznih kućnih poslova, ali vremenom prestanu da izgledaju lijepo. Postanu obične sive krpe s flekama, koje se ne mogu oprati.

Na kakve sve načine nismo pokušavali da izbelimo svoje kuhinjske krpe! Čak ni najmoćnija hemijska sredstva ne uspjevaju uvijek da obave taj zadatak. Zato nam u pomoć dolaze narodne metode.

Neke od njih su vrlo neobične. Na primjer, za pripremu sredstva za izbjeljivanje možete upotrebiti obično jestivo ulje. Samo po sebi, ono samo može da nanese štetu, ali zajedno sa drugim komponentama daje potrebnu reakciju i postaje novi proizvod, koji savršeno čisti prljavštinu i masnoću.

Potrebno

  • veliki lonac vode (10 l)
  • dvije supene kašike suncokretovog ulja
  • četiri supene kašike izbjeljivača
  • pola čaše bilo kog praška za veš
  • prljave kuhinjske krpe

Postupak

  • Zagrijte lonac vode, da prokuva. Isključite.
  • U vodu dodajte suncokretovo ulje.
  • Dodajte zatim izbjeljivač i prašak za veš.
  • Pomiješajte sve sastojke i u taj rastvor ubacite krpe. Poklopite lonac.
  • Pustite da se voda ohladi.

Zatim možete da izvadite i isperete krpe, ali biće još bolje da ih potopite u čistu vodu i ostavite da odstoje nekoliko sati.

Rezultat će biti izvanredan!

Nestaće čak i uporne, stare fleke. Ovaj metod je posebno dobar zbog toga što prljavštinu uklanja bez otkuvavanja, piše GlasSrpske.

Podijeli tekst sa drugima na:

Napitak najdugovječnijih: Čisti crijeva i poboljšava pamćenje

Dugovječni Grci na Ikariji svakog dana piju planinski čaj, napitak koji se povezuje sa boljim pamćenjem i zdravim crijevima. Na ovom grčkom ostrvu, poznatom po stanovnicima koji dožive duboku starost, biljni čajevi zauzimaju posebno mjesto u svakodnevici.

Aromatično bilje iz okoline služi kao začin, ali i za napitke čija se upotreba prenosi s koljena na koljeno.

Grčki regionalni izvori posebno ističu čajeve od žalfije i origana kao dio tradicije ostrva. Ipak, iza ove navike ne krije se jedan jedini recept koji piju svi stanovnici.

Šta Ikarci beru oko kuće i stavljaju u šolju

Dajana Kohilas, autorka i poznavateljka ikarske kuhinje, opisuje bogatstvo bilja koje raste odmah pored ostrvskih domova. Tu su divlji origano, žalfija, kamilica i više vrsta nane. Narodna tradicija koristila ih je i za napitke protiv tegoba sa stomakom.

Planinski čaj pravi se od ove biljke

Među lokalnim napicima, pored čaja od žalfije, najpopularniji je planinski čaj. Čist ikarski planinski čaj pravi se od biljke Sideritis sipylea. Koriste se njeni osušeni nadzemni dijelovi:

  • cvjetovi
  • listovi
  • stabljike

Kako se priprema kod kuće

Za jednu šolju uzmite dvije kašičice osušene biljke, prelijte ih vrelom vodom i ostavite 15 do 20 minuta, pa procijedite.

Med i limun dodajte po ukusu, ali oni nisu dio osnovnog sastava planinskog čaja. U grčkoj tradiciji sideritis se služi i sa ovim dodacima.

Planinski čaj prija stomaku i crijevima

Planinski čaj ima dugu istoriju upotrebe kod tegoba želuca i crijeva, a Grci ističu njegov blagotvoran uticaj na rad ovih organa. Pored čaja, redovnom pražnjenju crijeva doprinosi i njihova mediteranska ishrana.

Šta je pokazala studija o pamćenju iz 2018. godine

Naučnici su provjeravali kako sideritis utiče na pažnju i druge sposobnosti mozga. U jednom istraživanju iz 2018. godine pojedini povoljni rezultati zabilježeni su kod zdravih ljudi od 50 do 70 godina.

Korišćen je standardizovani ekstrakt vrste Sideritis scardica, a istraživanje je trajalo približno mjesec dana i pratilo rezultate pojedinih testova. Zabilježeni su pojedini povoljni uticaji na testovima pažnje, kao i smanjenje anksioznosti

Podijeli tekst sa drugima na:

Sedam najgorih mjesta za sobne biljke na kojima najbrže venu

Kada imamo biljku, dosta vremena razmišljamo o tome kako se brinuti, kad je zalivati, đubriti, razmnožavati, a zanemarujemo veoma bitnu stvar koja utiče na sve navedeno, a to je gdje ste je stavili.

Biljka kojoj lišće žuti ili opada vam govori da je na pogrešnom mjestu, a ne da joj je potrebno više pažnje.

Evo koja mjesta treba da izbjegavate kada razmišljate gdje da stavite sobnu biljku:

1. Direktno na putanji ventilacionog otvora

Kako kaže baštovanka Karmen Per, najgore mjesto za postavljanje sobne biljke je blizu ventilacionog otvora za grijanje ili klimu.

Kako objašnjava, ovaj vazduh koji je obično dosta topliji brzo će isušiti biljku. Isto će se dogoditi i sa vazduhom iz klima-uređaja koji je dosta hladniji.

Ako je mjesto inače dobro, ne morate da ga se odreknete – deflektor ventilacionog otvora preusmjerava vazduh bočno, a dobro postavljen komad namještaja može da obavi isti posao.

2. Pored radijatora ili kamina

Sličan problem je i sa ovim mjestom: drugačiji izvor toplote.

„Ova područja mogu postati previše vruća i suva za većinu sobnih biljaka“, kaže Karen Masgrejv, hortikulturista u rasadniku Hiks u Njujorku, dodajući da dodatna toplota može brzo da isuši zemljište i prouzrokuje da listovi postanu smeđi ili hrskavi.

Ako to primijetite, a biljka je na nekoliko metara od izvora toplote, premjestite je prije nego što bilo šta promijenite u vezi sa zalivanjem.

3. Blizu prometnih vrata

Ulaz može izgledati kao prirodni dom za upečatljivu biljku, ali je takođe jedno od mjesta u kući sa najvećom promajom.

„Posebno zimi, biljke blizu spoljnih vrata mogu biti izložene iznenadnim udarima hladnog vazduha svaki put kada se vrata otvore“, kaže Masgrejv i dodaje da je većina naših sobnih biljaka tropska i da ne voli promaju. Problem nije toliko hladnoća koliko udar hladnog vazduha.

4. Uz hladan prozor

Prozorske daske često nude svjetlost, ali u nekim kućama, posebno starijim, mogu ponuditi i iznenađujuću količinu hladnoće. Temperature ispod otprilike 13 °C mogu da stresiraju ili ubiju sobnu biljku, što je takođe razlog zašto trem koji lijepo funkcioniše u julu postaje problem u novembru.

Jedno jednostavno rješenje: Uvjerite se da sami listovi nisu naslonjeni direktno na staklo. Ovo često može biti dovoljno da riješi problem.

5. Na vreloj prozorskoj dasci

Suprotni uslovi su podjednako veliki problem. Sunčana prozorska daska djeluje kao očigledno mjesto za sobnu biljku, ali previše direktnog sunca zapravo može da spali lišće biljaka koje preferiraju jarku, ali indirektnu svjetlost.
Posmatrajte koliko sunca taj određeni prozor dobija tokom dana, a zatim izaberite biljku koja mu odgovara – ne obrnuto. Ako je intenzivno, providna zavjesa filtrira svjetlost bez gubitka osvijetljenosti.

6. U kuhinji prepunoj kuhinjskih aparata

Kuhinja je često najsunčanija prostorija u kući, što je upravo razlog zašto biljke završavaju tamo. Međutim, aparati mogu da budu problem. Najbolje je da se biljke drže dalje od frižidera, mašine za pranje sudova, rerne, tostera i čajnika, čija ambijentalna toplota proizvodi iste temperaturne promjene kao i ventilacioni otvor.

S druge strane, kuhinjski aparati takođe mogu doprinijeti stvaranju pare i masnoće koja se može nakupiti na lišću.

7. U kupatilu bez prozora

Kupatila sa parom imaju reputaciju tropskog raja, i dok to važi za vlažnost, osvjetljenje je često loše.

„Vlažno kupatilo bez prozora nije nužno dobro mjesto za biljku“, kaže Masgrejv, a prenosi B92.

Ista logika važi i za tamni ugao bilo gdje drugdje u kući. Neke biljke tolerišu slabo svjetlo, dodaje ona, ali to nije isto što i potpuno odsustvo prirodnog svjetla.

Podijeli tekst sa drugima na: