Mliječni proizvodi koji štete zdravlju

Po mišljenju mnogih ljekara, fermentisani mliječni proizvodi, bogati bakterijama korisnim za crijevnu floru, čine osnovu pravilne ishrane i zdravog života.

Ipak, nemaju svi blagotvoran efekat na organizam, a neki čak rade sasvim suprotno od onoga što od njih očekujete.

Dijetolog Darija Rusakova sastavila je spisak fermentisanih mliječnih proizvoda koji mogu biti opasni po zdravlje.

Na tom spisku su tri namirnice koje većina kuća kupuje bez dvoumljenja, baš zato što djeluju kao zdrav izbor.

Jogurt sa dodacima: Skriveni slatkiš umjesto zdrave užine

Jogurti sa raznim dodacima nisu prirodno „mlijeko“, jer imaju mnogo više ugljenih hidrata od bilo kog drugog fermentisanog mliječnog proizvoda.

Šarena čašica sa voćem na polici djeluje kao lagana užina, ali sastav kaže nešto drugo.

Zbog neprirodnih aditiva i velike količine šećera, koji ometa apsorpciju kalcijuma, ovakvi jogurti prije pripadaju slatkišima nego mliječnim proizvodima.

Drugim riječima, dobijate šećer, a gubite dio onoga zbog čega ste jogurt uopšte stavili u korpu.

Mliječni proizvodi bez masti: Zašto vas ne zasićuju i šta kriju?

Većina ih bira u uvjerenju da su niskokalorični i zdravi, ali mliječni proizvodi sa malo masti su zapravo sve samo ne to. U takve jogurte dodaje se skrob da bi dobili potrebnu gustinu, a on je kaloričan koliko i ugljeni hidrati.

Najveći problem nije u kalorijama, već u gladi, navodi Krstarica.

„Mlijeko“ bez masti ne zasićuje tijelo, već naprotiv podstiče apetit, jer podiže nivo šećera u krvi. Poslije jedne čaše posegnete za još nečim, i kilogrami se tako skupljaju neprimjetno.

Zato oznaka „bez masti“ na pakovanju ne znači automatski da je proizvod zdraviji izbor. Ona samo govori da je masnoća uklonjena, ali ne i čime je zamjenjena. A upravo je to važno – od zamjenskih sastojaka zavisi da li će vas užina zasititi ili ćete ubrzo ponovo biti gladni.

Masna pavlaka: Oprez sa varenjem i opterećenjem jetre
Pavlaka sa 25-30 % masti spada među namirnice koje se najteže vare, a uz to ometa i rad pankreasa i jetre. Ipak, to ne znači da je treba potpuno izbaciti iz jelovnika.

Da biste izbjegli probavne tegobe i rizik od gastrointestinalnih oboljenja, dovoljno je da birate pavlaku sa manje masnoće, 10-15 %. Ukus ostaje isti, a stomak vam neće zamjeriti.

Podijeli tekst sa drugima na:

Riješite se neugodnog mirisa u kuptalu uz ovaj sastojak

Neprijatan miris u kupatilu može da se proširi po cijelom stanu, a ponekad postane baš nepodnošljiv. Uz to, prljavština koja se zadržava u cijevima vremenom može da začepi odvod i napravi vam još veći problem.

Odvod redovno čistite, ali se neprijatan miris ipak vraća. Dobra vijest je da postoji jednostavno rješenje, a za njega vam ne treba ništa iz prodavnice. Sve što vam je potrebno već stoji u kuhinjskom ormariću, pored brašna i šećera.

Zašto hemija za odvod nije prvi izbor

Nema potrebe da posežete za jakim hemikalijama koje se uobičajeno kupuju za čišćenje cijevi. Takva sredstva mogu da budu štetna po zdravlje, a u malom kupatilu bez prozora njihov oštar miris može da se zadrži satima. Mnogo je pametnije da iskoristite ono što već imate kod kuće.

Najveći problem nije sam neprijatan miris, već prljavština i masnoća koje ga uzrokuju. Dok se one zadržavaju u cijevi, svaki osvježivač samo nakratko prikriva problem. Zato rješenje treba da očisti odvod, a ne samo da ga zamiriše.

Sastojci koji vraćaju svjež miris u kupatilo

Za ovaj kućni postupak pripremite sljedeće:

  • 400 ml sirćeta
  • 3 kašike sode bikarbone
  • 5 litara vode

Kombinacija je jeftina i jednostavna, a oba sastojka većina nas koristi za kuvanje i pečenje. Vodu zagrijte da bude vrela, jer ona na kraju ispira odvod.

Kako očistiti odvod za pola sata

Prvo sipajte sodu bikarbonu direktno u odvod. Zatim polako dodajte sirće, jer će smjesa odmah početi da pjeni i šišti. Ne žurite sa ovim korakom, kako pjena ne bi izletjela iz slivnika.

Ostavite da odstoji najmanje pola sata. Za to vrijeme pjena djeluje u cijevi i pomaže u odvajanju naslaga sa zidova. Kada prođe predviđeno vrijeme, sve prelijte vrelom vodom.

Vrela voda će isprati preostalu prljavštinu i ostatke masnoće, a neprijatan miris iz odvoda mogao bi da se ublaži. Cijev bi trebalo da ostane prohodna, a kupatilo da ponovo miriše na čistoću, a ne na kanalizaciju.

Kada vrijedi ponoviti postupak

Ako se neprijatan miris u kupatilu vrati, možete ponoviti postupak sa istom količinom sirćeta i sode. Redovnim čišćenjem pomažete u sprečavanju ponovnog nakupljanja prljavštine i smanjujete mogućnost da vam začepljen odvod pokvari dan.

Podijeli tekst sa drugima na:

Usisivač radi, ali slabo vuče, provjerite ovo prije zamjene

Usisivač se uključuje, motor se čuje, ali ne skuplja nečistoću kao prije. Prije nego što počnete tražiti novi model, vrijedi pregledati nekoliko dijelova jer uzrok slabijeg usisavanja često može biti jednostavan problem koji se lako otklanja.

Mnogi proizvođači u svojim servisnim uputstvima preporučuju provjeru vrećice ili spremnika, filtera i mogućih začepljenja u podnom nastavku, teleskopskoj cijevi i crijevu.

To su mjesta od kojih ima smisla početi. Prije odvajanja dijelova i čišćenja isključite usisivač, a model s kablom izvucite iz utičnice. Kod bežičnih uređaja slijedite uputstva proizvođača za sigurno održavanje.

Zatim provjerite vrećicu ili spremnik za prašinu. Puna vrećica i začepljeni filteri mogu oslabiti usisavanje.

Problem mogu biti i začepljene pore vrećice, pa njen izgled nije jedino što treba uzeti u obzir. Jednokratnu vrećicu zamijenite prema uputstvima, umjesto da je praznite i ponovo koristite. Kod uređaja bez vrećice pratite oznaku maksimalne napunjenosti spremnika.

Prazan spremnik ne znači i čist filter

Ako ste ispraznili prašinu, a učinak se nije popravio, pregledajte filtere. Način održavanja zavisi od modela i vrste filtera. Nemojte pretpostaviti da se svaki smije prati vodom.

Primjera radi, neki proizvođači usisivača dopuštaju pranje određenih filtera hladnom vodom, uz najmanje 24 sata sušenja.

Za filter izlaznog vazduha propisuje se zamjena prema njegovoj vrsti. Upravo zato postupak za jedan filter ne treba primjenjivati na sve ostale. Oprani dio vratite tek kada je potpuno suv i kada to dopuštaju uputstva vašeg uređaja.

Nečistoća se može zaglaviti prije nego što uopšte stigne do vrećice. Odvojite dostupne nastavke prema uputstvima i pregledajte podnu četku, cijev i crijevo.

Često se kao primjer navodi veći usisani predmet koji blokira prolaz vazduha. Začepljenje može biti povezano i sa zagrijavanjem kućišta.

Nemojte silom gurati oštre predmete u crijevo. Koristite postupak koji proizvođač preporučuje za vaš model, piše Dnevno.hr.

Ako koristite turbočetku ili nastavak s rotirajućim valjkom, pogledajte jesu li se oko njega omotale vlasi kose i niti.

U mnogim uputstvima proizvođača naglašava se uklanjanje takvih naslaga, uz prethodno isključivanje uređaja.

Na nekim valjcima predviđen je i utor za vođenje makaza, ali konstrukcija drugih četki može biti drugačija. Zato prije rezanja ili vađenja valjka provjerite uputstva.

Kada potražiti servis?

Nakon čišćenja sve dijelove pravilno vratite na mjesto i provjerite učinak.

Ako usisivač i dalje slabo skuplja nečistoću, obratite se servisu. Takođe, pogledajte korisničko uputstvo za provjere specifične za pojedini model.

Kupovina novog uređaja ne mora biti prvi korak. Pregled vrećice, filtera i usisnog puta može pokazati da je postojećem usisivaču potrebno samo održavanje ili zamjena potrošnog dijela.

Podijeli tekst sa drugima na:

Da li papir za pečenje može da se koristi više puta?

Papir za pečenje mnogi bacaju odmah nakon prve upotrebe, ali to nije uvijek neophodno. U određenim situacijama isti list može poslužiti više puta, pod uslovom da je čist, neoštećen i da nije bio izložen previsokoj temperaturi.

Papir za pečenje jedan je od najkorisnijih pomoćnika u kuhinji. Sprečava lijepljenje hrane za pleh, olakšava pripremu kolača i peciva, a zahvaljujući njemu često izbjegavamo i dugotrajno ribanje posuđa.

Iako je uglavnom namijenjen za jednokratnu upotrebu, u određenim situacijama može se koristiti više puta. Sve zavisi od njegovog stanja, temperature kojoj je bio izložen i vrste hrane koja se na njemu pripremala.

Kada se papir za pečenje može ponovo koristiti?

Papir za pečenje proizvodi se od celuloznih vlakana koja se posebno obrađuju kako bi bila otpornija na toplotu i vlagu. Njegova površina najčešće je presvučena tankim slojem silikona, koji sprečava lijepljenje hrane.

Većina ovih papira predviđena je za upotrebu na temperaturama do približno 230 stepeni Celzijusa, mada je uvijek najbolje provjeriti uputstvo proizvođača.

Iako je zamišljen kao potrošni kuhinjski materijal, mnogi poslastičari koriste isti list nekoliko puta, naročito kada pripremaju suve kolače i peciva.

Ako ste, na primjer, pekli keksiće koji nisu ostavili masne tragove, a papir je ostao čist i neoštećen, možete ga iskoristiti za sljedeću turu, ukoliko uputstvo proizvođača to dozvoljava.

Najvažnije je da prije ponovne upotrebe provjerite da li je papir promijenio boju, izgorio na ivicama ili se pocijepao.

Kada papir obavezno treba baciti?

Postoje situacije u kojima ponovno korišćenje papira za pečenje nije preporučljivo, piše Danas, pozivajući se na Index.hr i Southern Living

Ako je papir natopljen masnoćom, ima ostatke hrane, vidljive tragove zagorijevanja ili oštećenja, najbolje je da ga zamijenite novim.

Posebno treba biti oprezan ako je bio izložen temperaturama višim od onih koje preporučuje proizvođač. U takvim uslovima papir može izgubiti svoja svojstva, potamniti ili početi da gori po ivicama.

Takođe, nije preporučljivo koristiti isti papir za pripremu slatkih jela nakon što ste na njemu pekli ribu ili neku drugu hranu intenzivnog mirisa.

Osim što se ukusi i mirisi mogu prenijeti na sljedeće jelo, ostaci hrane mogu predstavljati i higijenski problem.

Kako sačuvati papir za sljedeće pečenje?

Ako je papir ostao u dobrom stanju, možete ga sačuvati za narednu upotrebu.

Najprije sačekajte da se potpuno ohladi. Zatim suvom krpom ili papirnim ubrusom pažljivo uklonite mrvice i druge suve ostatke hrane.

Papir nemojte prati vodom niti pokušavati da uklonite tvrdokorne masne mrlje. Ako je izrazito zaprljan, bolje je da ga bacite.

Čiste listove možete čuvati položene na plehu, kako bi ostali ravni i spremni za sljedeću upotrebu.

Prije svakog novog pečenja ponovo provjerite njihovo stanje.

Za šta još možete iskoristiti papir?

Čak i kada papir više nije pogodan za pečenje, ukoliko je čist i neoštećen, može poslužiti za odvajanje slojeva hrane prilikom odlaganja.

Na primjer, možete ga isjeći na manje komade i staviti između suvih kolača kako se ne bi lijepili jedni za druge.

Na taj način smanjujete količinu otpada i maksimalno koristite materijal koji već imate u kuhinji.

Ipak, najvažnije pravilo ostaje isto: papir za pečenje može se koristiti više puta samo dok je čist, neoštećen, nije bio izložen previsokoj temperaturi i proizvođač ne zahtijeva jednokratnu upotrebu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Prašina u kući: Uz nekoliko trikova duže će ostati čisto

Čišćenje prašine jedan je od kućnih poslova koji se stalno ponavlja, a mnogima je posebno naporno to što se čini da se prašina ponovo pojavi već nakon dan ili dva. Ipak, uz nekoliko jednostavnih trikova moguće je brže očistiti površine i usporiti njeno ponovno nakupljanje.

1. Uvijek čistite od vrha prema dnu

Prvo obrišite police, ormare, lustere i druge više površine, a tek onda stolove, komode i podove. Tako ćete izbjeći da prašina sa viših mjesta ponovo padne na već očišćene površine.

2. Koristite blago vlažnu mikrofiber krpu

Suve krpe često samo raznose prašinu po prostoriji, dok mikrofiber krpa blago navlažena vodom bolje zadržava sitne čestice. Nakon čišćenja krpu isperite kako ne biste prenosili prašinu sa jedne površine na drugu.

3. Ne zaboravite mjesta na kojima se najviše skuplja

Prašina se često zadržava na televizorima, okvirima slika, roletnama, lajsnama, radijatorima, policama i iza namještaja. Posebnu pažnju obratite na teško dostupne uglove i prostor ispod kreveta.

Možda vas interesuje i ovo:

Poslije čišćenja stan izgleda neuredno: Obratite pažnju na detalje

4. Tepihe i namještaj redovno usisavajte

Tepisi, zavjese i tapacirani namještaj zadržavaju velike količine prašine. Redovno usisavanje, po mogućnosti usisivačem sa HEPA filterom, može pomoći u uklanjanju sitnih čestica.

5. Ne zaboravite na zavjese i posteljinu

Tekstil u domu zadržava prašinu, pa zavjese i posteljinu treba redovno prati. Posteljinu je posebno važno mijenjati i prati u skladu sa uputstvima za održavanje.

6. Smanjite unošenje prašine u kuću

Otirač ispred ulaznih vrata, izuvanje obuće i redovno provjetravanje mogu pomoći da se smanji količina prljavštine i prašine koja ulazi u dom.

Mali trik za kraj: Umjesto da pokušavate očistiti cijelu kuću odjednom, odvojite desetak minuta dnevno za brisanje najizloženijih površina. Tako ćete lakše održavati uredan prostor i izbjeći veliko čišćenje svakih nekoliko dana.

Podijeli tekst sa drugima na:

Veš nemojte sušiti u svakoj prostoriji, može biti štetno

Ako nemate mašinu za sušenje veša, ovi hladniji, kišni dani sigurno vas baš i ne raduju.

Mnogi svoju odjeću suše gdje god stignu, na radijatoru ili na stalku za sušenje, ali stručnjaci upozoravaju da bi trebalo da imate na umu da postoji jedna prostorija u kojoj nikada ne bi trebalo da sušite svoj veš, piše The Sun.

Naime, stručnjaci tvrde da treba izbjegavati sušenje veša u spavaćoj sobi.

Mokri veš povećava vlažnost vazduha za 30 odsto, povećavajući rizik od poteškoća s disanjem tokom spavanja i ugrožavajući imunološki sistem. Kao rezultat povišenog nivoa vlage, mogla bi da se poveća i šansa za razvoj plijesni.

“Držanje vlažnog veša u vašem životnom prostoru ne podstiče samo pojavu plijesni i vlage. On može dovesti do respiratornih problema, a mokar veš takođe može biti i pomalo smrdljiv. Spavaća soba je jedna od prostorija u kojoj provodite najviše vremena, pa s obzirom na potencijalne zdravstvene probleme i probleme s plijesni, bilo bi bolje da ga držite podalje”, rekli su stručnjaci iz In The Wash-a.

Grinje takođe mogu da se pojave u spavaćim sobama jer mokra odjeća stvara vlažnu okolinu u kojoj one mogu rasti. Osim toga, ako vlaga ispuni prostoriju može doći do kondenzacije, koja zauzvrat može uzrokovati truljenje drvenih konstrukcija, prenosi Krstarica.

Podijeli tekst sa drugima na:

Tri namirnice koje čuvaju pamćenje i zdravlje mozga

Pravilna ishrana može imati važnu ulogu u očuvanju pamćenja, koncentracije i zdravlja mozga tokom starenja. Određene namirnice sadrže hranljive materije koje podržavaju kognitivne funkcije, a tri se posebno izdvajaju.

Kako piše njemački magazin „Bunte“, borovnice, zeleno lisnato povrće i masna morska riba mogu biti koristan dio ishrane usmjerene na očuvanje zdravlja mozga.

Borovnice – saveznik dobrog pamćenja

Borovnice su bogate antocijaninima, antioksidansima koji pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa.

Pojedina istraživanja pokazuju da njihova redovna konzumacija može povoljno uticati na kratkoročno pamćenje i koncentraciju, iako još nije dokazano da sprečavaju demenciju.

Zeleno lisnato povrće – za očuvanje mentalnih sposobnosti

Spanać, kelj i rukola sadrže vitamin K, folate i antioksidanse, važne za normalno funkcionisanje organizma i mozga.

Istraživanje objavljeno u časopisu “Neurology“, u kojem je učestvovalo 960 odraslih, pokazalo je da su ljudi koji su jeli više zelenog lisnatog povrća imali sporiji pad kognitivnih sposobnosti. Ipak, istraživanje nije dokazalo direktnu uzročno-posljedičnu vezu.

Masna morska riba – izvor omega-3 masnih kiselina

Losos, skuša i haringa bogati su omega-3 masnim kiselinama, posebno DHA kiselinom, koja je važna za normalno funkcionisanje nervnih ćelija.

Preporučuje se konzumiranje ribe jednom do dva puta sedmično. Istraživanja ukazuju na povezanost većeg unosa omega-3 masnih kiselina sa manjim rizikom od slabljenja kognitivnih sposobnosti.

Iako nijedna namirnica ne može garantovati očuvanje pamćenja niti spriječiti demenciju, raznovrsna i uravnotežena ishrana, uz redovnu fizičku aktivnost i kvalitetan san, doprinosi zdravlju mozga.

Podijeli tekst sa drugima na:

Zbog čega ujutro ne treba piti kafu prije vode

Prva stvar koju unesemo u organizam nakon buđenja postavlja ton za cijeli dan, ali kada je to kafa umjesto čaše vode, tijelo reaguje brže nego što mislimo.

Spoj prirodnog diuretičkog efekta kofeina i jutarnje dehidracije stvara idealne uslove za opterećenje krvnih sudova i skok pritiska.

Iako je kafa uglavnom voda i uračunava se u unos tečnosti, ona ne bi trebalo da zamijeni pijenje obične vode. Međutim, pošto je voda bez ukusa, lako je zaboraviti je ili joj se ne radovati na početku dana.

Posezanje za šoljicom kafe odmah ujutru je rutina za mnoge ljude, ali ispijanje te šoljice kafe prije vode može dovesti do dehidriranosti, a dehidracija, zajedno sa još nekoliko efekata kafe, može povećati krvni pritisak.

Krvni pritisak može porasti zbog dehidracije

Kofein, glavni sastojak kafe, ima blage diuretičke efekte. To znači da unos kafe može izazvati blagi gubitak tečnosti povećavajući protok krvi do bubrega i uzrokujući da oni oslobađaju više vode kao urin. Ovaj dehidrirajući efekat je posebno izražen kada kafu pijete povremeno, a ne redovno i u količinama većim od umjerenih.

Dehidrirajući efekat kafe, u kombinaciji sa preskakanjem vode, znači da biste mogli da izložite svoje tijelo riziku od dehidracije. Dehidracija može negativno uticati na krvni pritisak.

Dehidracija zgušnjava krv, smanjujući tečnost u krvnim sudovima i primoravajući srce da radi jače kako bi pumpalo krv uprkos otporu.

Ovo može povisiti krvni pritisak. Pijenje obične vode prije kafe može pomoći u smanjenju ovog rizika sprečavanjem skokova krvnog pritiska izazvanih dehidracijom.

Ona može podstaći opuštanje ezofagealnog sfinktera, dozvoljavajući višku želudačne kiseline da prođe u jednjak.

Pored toga, istraživanja sugerišu da kofein i druge komponente u kafi stimulišu proizvodnju želudačne kiseline, ali ne ubrzavaju pražnjenje želuca.

Neka istraživanja su pokazala dvosmjernu vezu između gastrointestinalnih tegoba i povećanja stresa, anksioznosti i emocionalne nelagodnosti. To sve može negativno uticati na krvni pritisak.

S druge strane, pijenje čaše vode, posebno tople vode nakon buđenja, može pomoći da se umiri i opusti digestivni sistem, podrži pokretljivost crijeva i ublaže gastrointestinalni problemi poput opstipacije, nadimanja i nelagodnosti.

Može doći do privremenog skoka, bez obzira na unos vode
Kafa može privremeno podići krvni pritisak, posebno kod ljudi koji ne piju kafu često. Osim privremenog skoka, unos kafe može vremenom uticati na krvni pritisak kod nekih ljudi.

Osim učestalosti konzumiranja, drugi faktori koji mogu uticati na to kako kafa utiče na krvni pritisak uključuju koliko pijete, vaše godine, vrstu zrna kafe i metod pripreme, piše Health, a prenosi Novosti Magazin.

Podijeli tekst sa drugima na:

Suve šljive, melem za crijeva i probavu

Suve šljive su jedna od namirnica koje mnogi prvo potraže čim probava uspori. Mogu biti pravi melem za crijeva, ali pretjerivanje nije dobro, jer veća količina odjednom može, umjesto olakšanja, da donese nadutost i gasove.

Zato pitanje nije samo da li ih jesti, već i koliko je dovoljno. Ta količina je manja nego što mnogi misle, a postoji i dobar razlog zašto baš takva porcija može da pomogne da probava bude redovnija.

Melem za crijeva: koliko suvih šljiva dnevno

Istraživanja su često koristila 100 g suvih šljiva dnevno, što je, zavisno od veličine, otprilike 8 do 12 komada. To je smjernica iz studija, a ne porcija koju svako mora da pojede.

U kliničkom ispitivanju objavljenom u časopisu „Alimentary Pharmacology & Therapeutics“ učesnici sa zatvorom jeli su po 50 g suvih šljiva dvaput dnevno. Tokom tri sedmice imali su češću stolicu nego dok su uzimali uporedivu količinu vlakana iz psilijuma, kako pokazuje istraživanje o suvim šljivama i zatvoru. To ipak ne znači da će svako osjetiti isti rezultat.

Možda vas interesuje i ovo:

Šta se dešava u organizmu kada jedete šljive?

Trik naših baka kako da ogulite šljive jedonstavno i brzo

Vlakna i sorbitol: šta šljive rade u stomaku

Suve šljive sadrže vlakna i sorbitol, pa mogu da olakšaju pražnjenje crijeva. Vlakna povećavaju zapreminu stolice, a sorbitol privlači vodu u crijeva. Kod nekih ljudi to znači lakše pražnjenje, ali veća porcija može da izazove gasove i nadutost.

Nema potrebe, dakle, da odmah pojedete veliku porciju. Ako vam manja količina prija, povećavajte je postepeno i pratite kako stomak reaguje.

Prva sedmica: počnite sa nekoliko komada

Za početak probajte 2 do 3 suve šljive dnevno, uz dovoljno tečnosti. Ako vam prijaju, količinu povećavajte postepeno. Cilj nije da pojedete što više, već da pronađete količinu koja vam odgovara.

Jedite ih uz doručak ili kao užinu, umjesto da odjednom pojedete veliku porciju. Redovnost je važnija od brojanja komada.

Kada šljive nisu dovoljan spas za probavu

Ako zatvor traje duže, često se vraća ili se jave bol u stomaku, krv u stolici, neobjašnjiv gubitak težine ili nagla promjena pražnjenja, treba razgovarati sa ljekarom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koliko kalorija se sagori po satu hodanja

Hodanje predstavlja jednostavnu, a izuzetno efikasnu fizičku aktivnost koja aktivno podstiče sagorijevanje kalorija.

Prilagodljivo je svim starosnim grupama i ne zahtijeva opremu. Redovno kretanje i stabilan tempo jačaju kardiovaskularni sistem, aktiviraju mišiće cijelog tijela i uspješno utiču na kontrolu mase.

Potrošnja kalorija tokom hodanja direktno zavisi od brzine kretanja, tjelesne težine i nagiba terena. Razumijevanje ovih faktora pomaže u boljem planiranju svakodnevnih šetnji radi postizanja optimalnih rezultata.

Korištenje savremenih aplikacija ili pedometara omogućava precizno praćenje pređenih metara i efikasniju kontrolu tjelesne mase.

Nekoliko faktora određuje koliko kalorija se sagorijeva tokom šetnje.

Prema Kompendijumu fizičkih aktivnosti, osoba od 77 kilograma koja hoda po ravnoj površini sagorjela bi:

  • 43 kalorije po kilometru (oko 4,3 kalorije na svakih 100 metara) pri brzini od 3,2 km/h
  • 46 kalorija po kilometru (oko 4,6 kalorija na svakih 100 metara) pri brzini od 4,5 km/h
  • 52 kalorije po kilometru (oko 5,2 kalorije na svakih 100 metara) pri brzini od 5,6 km/h
  • 57 kalorija po kilometru (oko 5,7 kalorija na svakih 100 metara) pri brzini od 6,4 km/h

Prilagođavanje tempa i distance vrši se postepeno u zavisnosti od postavljenih ciljeva. Aktivnost se započinje lakšim hodom, dok se broj koraka i brzina povećavaju tokom vremena.

Kako izračunati svoje sagorijevanje kalorija

Uzima se u obzir sopstvena težina i metabolički ekvivalent zadatka (MET) da bi se odredile kalorije koje se sagorijevaju tokom hodanja.

MET mjeri nivo napora treninga. Kompendijum fizičkih aktivnosti dodjeljuje MET od 4,3 brzom hodanju brzinom od 5,6 km/h.

Formula za izračunavanje sagorjelih kalorija po satu:

MET x 3,5 x (tjelesna težina u kilogramima / 200)

Najbolji alati za praćenje koraka i kalorija

Alati koji mogu da se nose ili koriste za praćenje kalorija koje se sagorijevaju tokom šetnje uključuju aplikacije i fitnes trekere. Pametni prstenovi koji mogu da se nose su još jedna opcija.

Telefon takođe može da ima ugrađen treker koraka koji prati distancu (u metrima i kilometrima) i sagorjele kalorije. Može da se poveže sa fitnes trekerom.

Jednostavni načini da se sagori više kalorija tokom šetnje

Evo efikasnih metoda i savjeta za povećanje sagorijevanja kalorija:

  • Povećanje intenziteta: Hodanje bržim tempom, kretanje uzbrdo ili podešavanje većeg nagiba na traci za trčanje doprinosi većem naporu.
  • Uvođenje intervala brzine: Kratki periodi sprinta ili džogiranja tokom šetnje efikasno ubrzavaju ukupan tempo.
  • Podizanje motivacije: Slušanje muzike tokom hoda može da podstakne energičnije kretanje i poveća intenzitet aktivnosti.
  • Integracija hoda u svakodnevne aktivnosti: Parkiranje na udaljenijem mjestu, šetnja tokom pauze za ručak, odlazak pješke do obližnjih lokacija i korištenje stepenica umjesto lifta povećavaju ukupan broj koraka.

Još jedan jednostavan način na koji mogu da se sagore kalorije i napravi više koraka jeste da se ustane tokom dana i malo šeta tamo-amo. Mišići na leđima i nogama radiće jače kako bi sagorjeli više kalorija tokom šetnje.

Podijeli tekst sa drugima na: