Operacija izvedena na udaljenosti od 18.900 kilometara

Operacija je obavljena 20. maja 2026. godine, a bolnica ju je predstavila kao jednu od telehirurških procedura na najdužoj udaljenosti koje su ikada izvedene u svijetu.

Robotska telehirurška procedura povezala je Vuhan u Kini s Porto Alegreom u državi Rio Grande do Sul, radi uklanjanja žučne kese četrdesetsedmogodišnjeg pacijenta u bolnici „Mae de Deus”. Operaciju je izveo opšti i robotski hirurg Norberto Martins, koji je daljinski upravljao pokretima putem kineskog robota Toumai, dok je medicinski tim ostao u brazilskom hirurškom centru, javili su mediji u Brazilu.

Telehirurgija povezala Kinu i Brazil

Udaljenost između Vuhana i Porto Alegrea, prema izvještajima nadležnih institucija, iznosi 18.900 kilometara vazdušne linije. Ovaj postupak bio je dio međunarodnog naučnog programa. Operacija je izvedena u okviru 10. akademskog kongresa kineske sekcije Međunarodnog udruženja za hepato-pankreato-bilijarni sistem, koji je održan u Kini od 18. do 24. maja.

Doktor Norberto Martins nalazio se za konzolom u Vuhanu, odakle je aktivirao hirurške komande. U Porto Alegreu, robotske ruke instalirane u bolnici „Mae de Deus” reprodukovale su njegove pokrete tokom postupka.

Definicija zahvata: Operacija je bila holecistektomija, što je stručni naziv za uklanjanje žučne kese.

Prema informacijama koje je objavio portal G1, operacija je uspješno završena, a podršku na terenu pružio je i doktor Giljerme Peše, koordinator Hirurške službe u bolnici „Mae de Deus”, koji je pratio pacijenta u Brazilu.

Možda vas interesuje i ovo:

U roku od deset godina roboti bi mogli operisati ljude samostalno

Ova tehnologija omogućava hirurgu da operiše uz poboljšan pregled operativnog polja i pokrete koje kontroliše robotska platforma. Međutim, robot ne funkcioniše autonomno. On isključivo reaguje na komande ljekara. Ljekar i dalje snosi potpunu odgovornost za izvođenje operacije i donošenje odluka tokom samog postupka.

Prema podacima koje su objavili učesnici u operaciji, pokreti koje je hirurg napravio u Vuhanu preneseni su robotu u Porto Alegre u roku od 200 milisekundi. To je interval  kraći od četvrtine sekunde.

Šta se mijenja kod operacija koje izvodi robot?

Robotska hirurgija je minimalno invazivna tehnika. Umjesto velikih rezova, ovaj postupak obično koristi male pristupe kroz koje ulaze kamera i instrumenti kojima se upravlja preko robotskog sistema.

Među ključnim prednostima koje ističu bolnice koje koriste ovu tehnologiju izdvajaju se:

  • Uvećanje i visoka rezolucija slike,
  • Izuzetna stabilnost pokreta,
  • Smanjenje nevoljnog tremora ruku.

Prema riječima stručnjaka iz ove oblasti, ove karakteristike značajno olakšavaju izvođenje delikatnih manevara u anatomski teško dostupnim regijama ljudskog tijela.

U slučaju bolnice „Mae de Deus”, robot Toumai opisan je kao „platforma pripremljena za naprednu telehirurgiju”. Bolnica je saopštila da je prva institucija u južnom regionu koja je nabavila ovaj sistem, kao i da je u oktobru 2025. godine izvela prvu neeksperimentalnu robotsku telehirurgiju u Latinskoj Americi, u partnerstvu s bolnicom „Nove de Julho” iz Sao Paula.

Pored sistema Toumai, bolnica „Mae de Deus” posjeduje i druge robotske sisteme u svom tehnološkom parku. Među njima su Mazor, koji se koristi u procedurama na kičmi, i CORI, namijenjen ortopedskim operacijama.

Podijeli tekst sa drugima na:

Vinka, idealan cvijet za balkon

Vinka (lat. Catharanthus roseus), poznata i kao madagaskarska ruža, vrtni zimzelen, stara djevojka, ružičasti perivinkl i ružičnjak, jednogodišnja je cvjetnica iz porodice zimzelenih biljaka (Apocynaceae), čiji su najpoznatiji predstavnici oleander, plumerija i adenijum.

Potiče sa Madagaskara, ali se danas može pronaći širom svijeta kao ukrasna biljka, iako se smatra endemskom vrstom.

Najbolje uspijeva u toplim, suptropskim i tropskim klimatskim uslovima, gdje joj najviše prijaju temperature između 20 i 30 stepeni. Obično raste na nadmorskim visinama do oko 1.500 metara, ali može da uspijeva i na nižim i na višim terenima. Najviše joj odgovaraju umjerene do velike količine padavina, između 800 i 1.500 milimetara godišnje.

Možda vas interesuje i ovo:

Prihrana muškatli jodom: Recept za more cvijeća na balkonu

Vinka je veoma otporna na sušu jer ima sposobnost da zadržava vodu u listovima, što joj omogućava da preživi i tokom veoma toplih i suvih perioda. Cvjetanje traje tokom toplih mjeseci, naročito u proljeće i ljeto. Svaki cvijet traje oko dva do tri dana prije nego što uvene, ali biljka neprekidno stvara nove cvjetove, pa je gotovo stalno u punom cvatu.

Veliki izbor boja

Poznata je po velikom izboru boja cvjetova, među kojima su bijela, roze, crvena, ljubičasta i plava, a postoje i brojne dvobojne i šarene sorte. Listovi su tamnozeleni, sjajni i elipsastog oblika, raspoređeni naspramno duž cijele stabljike.

Prilikom sadnje preporučuje se da između dvije sadnice ostane razmak od oko 20 do 30 centimetara kako bi biljke imale dovoljno prostora za rast i širenje, piše Vrtlarica.

Idealan izbor za terase i balkone

Osim što je veoma dekorativna, vinka je omiljena među ljubiteljima cvijeća jer bez problema podnosi velike vrućine i sušu. Voli jako i direktno sunce i ne zahtijeva mnogo zalivanja. Obilno cvjeta od proljeća pa sve do jeseni, a uz pravilnu njegu može biti izuzetno bujna i zdrava. Zbog toga je idealan izbor za terase i balkone.

Dugogodišnja saradnica magazina D&D i poznata baštovanka Marija Martinović, poznatija kao Marica Vrtlarica, objasnila je:

„Vinka je otporna biljka sa prelijepim cvjetovima u različitim bojama. Voli sunce i dobro podnosi sušu, što je čini idealnom za viseće saksije. Najviše joj odgovara dobro drenirano zemljište i sunčani položaji. Zalivajte je redovno, ali pazite da zemlja ne bude previše mokra. Prihranjujte je jednom mjesečno kako biste obezbijedili bogato cvjetanje. Redovno uklanjajte uvele cvjetove kako biste podstakli novi rast i održali uredan izgled biljke”, Martinovićeva, a piše B92.

Podijeli tekst sa drugima na:

Recept za jednostavan i brz kolač sa trešnjama, idealan za ljeto

Da biste napravili ukusan kolač, ne treba vam (pre)više poslastičarskog znanja – ovaj jednostavni kolač sa trešnjama najbolji je dokaz za to. Tijesto za kolač je gusto, pa ne dozvoljava trešnjama da potonu tokom pečenja, što rezultira posebno atraktivnim prizorom kada ga ispečete i isiječete.

Kolač spaja slatkoću svježih trešanja i ekstrakt badema – to je divno izbalansirana kombinacija koja će se posebno dobro složiti sa šoljicom omiljene kafe ili čaja. Kolač možete poslužiti kao desert, ali i kao poseban doručak za vikend ili međuobrok.

Važan savjet: Veoma je važno izvaditi koštice iz trešanja prije nego što ih stavite u kolač. To možete uraditi pomoću metalne slamčice ili aparata za vađenje koštica.

Sastojci:

  • 400 g svježih trešanja (bez koštica i peteljki)
  • 250 g bijelog šećera
  • 240 g glatkog brašna
  • 220 g maslaca
  • 4 krupna jajeta
  • 1 kašičica praška za pecivo
  • ½ kašičice ekstrakta badema
  • ½ kašičice soli

Priprema:

Priprema kalupa i rerne: Pripremite kalup za tortu prečnika 25 centimetara ili kockasti kalup za brauni (brownie), pa ih dobro namastite iznutra ili obložite papirom za pečenje. Ostavite ih sa strane. Zagrijte rernu na 180°C.

Suvi sastojci: Pomiješajte suve sastojke u velikoj činiji: brašno, prašak za pecivo i so. Ostavite sa strane.

Miješenje tijesta: Mikserom umutite maslac i šećer dok ne dobijete glatku i vazdušastu smjesu. Dodajte jedno po jedno jaje i ekstrakt badema, pa nastavite sa mućenjem dok se sastojci ne povežu. Postepeno umiješajte i suve sastojke i nastavite da miješate dok ne dobijete jednoličnu, glatku smjesu.

Slaganje kolača: Dobijenu smjesu prebacite u pripremljeni kalup. Očišćene i oprane trešnje lagano utisnite u tijesto (nemojte ih gurati preduboko).

Pečenje: Stavite kolač u prethodno zagrijanu rernu i pecite ga oko 60 minuta, odnosno dok ne bude potpuno pečen. Prije nego što ga izvadite iz rerne, čačkalicom provjerite da li je sredina pečena.

Ostavite kolač da se potpuno ohladi prije sijecanja i posluživanja. Odlično se slaže i uz kuglu sladoleda od vanilije, piše Punkufer.hr

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako pojačati Wi-Fi signal ako je loš?

Ako vam laptop, tablet ili telefon u nekim dijelovima stana ili kuće gube stabilnu vezu i imaju slab Wi-Fi signal, vrlo je vjerovatno da ste naišli na takozvane “mrtve zone”.

Ova pojava nastaje iz više razloga – od debljine zidova i rasporeda prostorija do zagušenja mreža u zgradi ili komšiluku – ali dobra vijest je da se problem često može riješiti bez dodatnih troškova

Kako da locirate problem?

Najjednostavniji način da otkrijete gdje signal slabi jeste da uradite test brzine interneta na više mjesta u stanu ili kući, koristeći aplikacije poput Speedtest.

Ako primijetite da brzina drastično pada u određenim prostorijama u odnosu na mjesto gdje se nalazi ruter, uspjeli ste da identifikujete „mrtve zone”.

Za precizniju analizu mogu se koristiti aplikacije za Wi-Fi dijagnostiku, kao što su NetSpot ili Fing, koje prikazuju jačinu signala kroz RSSI vrijednosti. Pravilo je jednostavno – što je vrijednost bliža nuli, signal je jači.

Brzi trikovi koje možete odmah isprobati

  • Prije nego što razmišljate o novoj opremi, pokušajte nekoliko osnovnih rješenja:
  • Premjestite ruter na centralno mjesto u stanu, po mogućnosti na povišenu poziciju
  • Izbjegavajte uglove, debele zidove i prepreke koje blokiraju signal
  • Podesite antene rutera u različitim smjerovima (ako ih ima)
  • Restartujte ruter – često rješava privremene probleme
  • Ako ništa ne pomaže, uradite reset na fabrička podešavanja

Kada je problem u opremi?

Ako ni osnovni trikovi ne daju rezultate, moguće je da je ruter zastario. Stručnjaci preporučuju zamjenu uređaja otprilike svakih pet godina, prenosi B92.

Noviji modeli koji podržavaju Wi-Fi 6E ili Wi-Fi 7 standard nude bolju pokrivenost i stabilnost, posebno zahvaljujući radu u 6 GHz opsegu koji smanjuje smetnje.

Koje rješenje vam treba?

  • Za manje stanove: Wi-Fi ekstender može proširiti signal do slabih tačaka
  • Za veće kuće i više spratova: Mesh sistem je najbolje rješenje jer stvara jedinstvenu mrežu sa više tačaka pokrivenosti
  • Frekvencije i kanali prave veliku razliku
  • Wi-Fi mreže rade na različitim frekvencijama:

2.4 GHz – veći domet, bolji prolaz kroz zidove, ali sporiji internet

5 GHz i 6 GHz – veće brzine, ali slabiji domet kroz prepreke

Pametna kombinacija mreža može značajno poboljšati performanse – na primjer, pametne uređaje spojiti na 2.4 GHz, a telefone, računare i TV na 5 ili 6 GHz.

Na kraju, redovno ažuriranje rutera (firmware-a) takođe može poboljšati stabilnost, brzinu i sigurnost mreže.

Podijeli tekst sa drugima na:

Da li su koštice trešnje opasne po zdravlje?

Postoje dvije vrste ljudi tokom sezone trešanja. Oni koji pažljivo pljuju svaku košticu i oni koji ih samo progutaju bez razmišljanja, pa tek kasnije krenu da paniče i pretražuju internet.

A internet, naravno, odmah nudi horor scenarije, od trovanja do čuvenog “izrašće ti drvo u stomaku”.

Realnost je, kao i obično, mnogo manje dramatična.

Ako ste među ljudima koji godinama gutaju koštice od trešanja, a nikada nisu imali ozbiljne tegobe, velika je šansa da vaš organizam jednostavno radi ono što bi i trebalo, izbaci ih prirodnim putem bez ikakve pompe.

Da li su koštice trešanja zaista opasne?

Koštice trešanja zaista sadrže jedinjenja iz kojih može da se oslobodi cijanid, i upravo je to razlog zbog kog su ljudi razvili gotovo paničan strah od njihovog gutanja. Međutim, postoji velika razlika između slučajno progutane cijele koštice i namjernog žvakanja ili usitnjavanja većih količina.

Kada progutate cijelu košticu, ona uglavnom samo prođe kroz sistem za varenje jer organizam ne može da je svari. Drugim riječima, tijelo je tretira kao nešto što treba da izbaci, a ne apsorbuje.

Zato većina ljudi nikada ne osjeti apsolutno nikakve posljedice.

Problem nastaje tek u određenim situacijama

Ljekari uglavnom upozoravaju na tri stvari: velike količine, žvakane koštice i malu djecu.

Ako neko proguta mnogo koštica odjednom, posebno ako ih prethodno sažvaće, povećava se mogućnost iritacije digestivnog sistema i oslobađanja većih količina štetnih supstanci. Kod male djece postoji i rizik od gušenja ili blokade crijeva jer je njihov digestivni trakt uži.

Ali jedna do nekoliko cijelih koštica, čak i ako vam se to dešava redovno tokom ljeta, kod zdrave osobe uglavnom ne predstavlja ozbiljan problem.

Zašto nas je ova tema toliko plašila?

Dijelom zbog starih priča koje su roditelji govorili djeci da ih ne bi gutala, a dijelom zato što internet voli dramatične naslove. Istina je da ljudsko tijelo svakodnevno podnosi mnogo gore stvari od jedne progutane koštice trešnje.

Ipak, stručnjaci savjetuju da gutanje koštica ne postane navika. Ne zato što će se dogoditi neka katastrofa, već zato što jednostavno nema nikakvu korist za organizam.

Kada treba da se javite ljekaru?

Ako nakon gutanja koštica primijetite jak bol u stomaku, povraćanje, problem sa disanjem, ozbiljnu nadutost ili poteškoće sa pražnjenjem crijeva, posebno kod djece, potrebno je da se obratite ljekaru, piše Ona rs.

Ali za većinu ljudi cijela drama oko slučajno progutane koštice završi se potpuno neprimijetno. Osim možda činjenice da ćete narednih pola sata razmišljati o tome šta ste upravo uradili.

Podijeli tekst sa drugima na:

Savjet pčelara: Kako prepoznati lažni med?

Kupovina domaćeg meda često se svodi na povjerenje, ali iskusni pčelari tvrde da postoje i jednostavni znakovi koji mogu pomoći pri procjeni kvaliteta. Od teksture i kristalizacije do popularnog testa s vodom, nekoliko detalja može otkriti da li je med prirodan ili postoji sumnja da je riječ o falsifikovanom proizvodu.

Kako piše portal Podravski.hr pitali su iskusnog pčelara kako najbrže prepoznati da li je med koji su kupili zaista domaći i prirodan.

Trik sa prstima koji pčelari često preporučuju

Njegov odgovor bio je jednostavan. “Samo ga protrljajte između palca i kažiprsta. Pravi med će se polako upijati i ostaviti blag osjećaj lepljivosti, dok će lažni često ostati poput sirupa ili se razvodniti.“

Naime, iako ne postoji stopostotno siguran kućni trik koji može da zamijeni laboratorijsku analizu, pčelari tvrde da postoji nekoliko znakova koji vrlo brzo otkrivaju kvalitet meda.

Zašto je kristalizacija važan znak kvaliteta

Jedan od najpoznatijih pokazatelja je kristalizacija. Prirodni med vremenom gotovo uvijek kristališe, a brzina tog procesa zavisi od vrste meda. Ako je med dugo potpuno tečan i izgleda gotovo savršeno providno, mnogi pčelari postaju sumnjičavi.

Možda vas zanima i ovo:

Da li je med zdraviji od šećera?

Tekstura meda može otkriti mnogo

Važna je i sama tekstura. Kada se med preliva iz kašike, pravi med teče u sporom, gustom mlazu i stvara male vijuge. Falsifikovani često curi poput običnog sirupa.

Pčelari kažu da kvalitetan med ne djeluje vodenasto niti se odmah razliva po površini.

Jedan od popularnih testova je i onaj sa vodom. Kašičica meda spuštena u čašu vode trebalo bi da padne prema dnu i sporije se rastvara ako je riječ o prirodnom medu.

Lažni med obično se brzo rastopi i pomiješa sa vodom.

Povjerenje u pčelara i dalje najvažnije

Na kraju, iskusni pčelari poručuju da je najbolji način kupovine meda povjerenje.

Kupovina od lokalnog pčelara kojeg poznajete često vrijedi više od svih kućnih trikova zajedno.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Lubenica kraljica slasti: 10 razloga zbog kojih je treba jesti

Lubenica je savršena ljetna hrana. Osim što je ukusna, sadrži veoma malo kalorija, odličan je izvor vitamina C i sjajno gasi žeđ.

Ako lubenica postane dio vaše svakodnevne ishrane, ne samo da ćete imati ukusniji jelovnik, već ćete ostvariti i brojne koristi za cjelokupno zdravlje. Svakodnevna konzumacija lubenice direktno utiče na poboljšanje zdravlja srca, jačanje mozga i revitalizaciju imunološkog sistema.

U nastavku pročitajte 10 nevjerovatnih razloga zašto bi trebalo da jedete lubenicu svaki dan.

1. Zdravo srce

Svakodnevna konzumacija lubenice pozitivno utiče na rad srca. Lubenica sadrži visok nivo likopena, antioksidansa koji joj daje crvenu boju i pomaže da srce ostane zdravo i vitalno.

Pored likopena, lubenica sadrži i dosta kalijuma koji smanjuje rizik od srčanog udara, pomaže u snižavanju holesterola, poboljšava protok krvi i reguliše rad srca.

2. Jake kosti

Likopen, koji se nalazi i u paradajzu, ima važnu ulogu u razvoju i održavanju zdravih kostiju.

Ovaj snažni antioksidans smanjuje aktivnost ćelija koje učestvuju u razvoju osteoporoze, dok visok nivo kalijuma pomaže zadržavanje kalcijuma, čime se čuvaju kosti i jačaju zglobovi.

3. Jačanje imunološkog sistema

Lubenica sadrži veliku količinu vitamina C koji jača imunitet i štiti organizam od oksidativnog stresa.

Vitamin C igra važnu ulogu i u zarastanju rana, jer je neophodan za stvaranje kolagena. Ukoliko imate rane koje sporije zarastaju, povećajte unos hrane bogate vitaminom C, poput lubenice i citrusa.

4. Pomoć pri mršavljenju

Lubenica sadrži oko 90 odsto vode i veoma malo kalorija, zbog čega je idealna namirnica za osobe koje žele da smršaju.

U njoj se nalazi i citrulin, aminokiselina koja pomaže sagorijevanje masnoća.

Možda vas zanima i ovo:

Koliko i kome je dozvoljeno jesti lubenicu

5. Protivupalna svojstva

Lubenica je bogata flavonoidima, karotenoidima i triterpenoidima.

Posebno se izdvaja likopen, koji pokazuje značajne rezultate u smanjenju upala. Najviše korisnih sastojaka imaju potpuno zrele lubenice.

6. Sprečava nastanak raka

Likopen ima važnu ulogu i u smanjenju rizika od određenih vrsta raka.

Prema pojedinim istraživanjima, povezuje se sa manjim rizikom od raka prostate, dojke, pluća, materice i debelog crijeva.

7. Zdravi i opušteni mišići

Lubenica je dobar izvor kalijuma i citrulina koji pomažu pravilnom radu mišića.

Oni kontrolišu kontrakcije mišića i ublažavaju bolove nakon fizičkog napora ili treninga. Citrulin se u organizmu pretvara u arginin koji poboljšava cirkulaciju i opušta krvne sudove.

8. Poboljšava vid

Zahvaljujući visokom sadržaju antioksidanasa poput beta-karotena, vitamina C, luteina i zeaksantina, lubenica pozitivno utiče na zdravlje očiju.

Ovi sastojci štite oči od problema povezanih sa starenjem, poput noćnog sljepila, makularne degeneracije i glaukoma.

9. Za ljepšu kožu i kosu

Lubenica sadrži značajnu količinu beta-karotena koji se u organizmu pretvara u vitamin A.

Vitamin A ima važnu ulogu u proizvodnji sebuma i rastu ćelija, što direktno utiče na zdravlje i hidrataciju kože.

Možda vas zanima i ovo:

Šest savjeta kako da izaberete dobru lubenicu

10. Za oštriji mozak i bolje raspoloženje

Lubenica sadrži i vitamin B6 koji je neophodan za proizvodnju hemikalija u mozgu odgovornih za raspoloženje i ponašanje, poput serotonina i dopamina.

Nizak nivo vitamina B6 može izazvati probleme sa pamćenjem, zbog čega je lubenica odličan izbor za učenike i studente, piše SlatkiSvijet.

Podijeli tekst sa drugima na:

Frižider vam uništava hranu: Ove namirnice ne smiju biti u vratima

Frižider možda djeluje kao najsigurnije mjesto u kuhinji, ali postoji jedan dio u kojem hrana najbrže gubi svježinu, a većina ljudi upravo tu drži najosjetljivije namirnice.

Vrata frižidera jesu praktična, sve vam je na dohvat ruke, ali temperatura u tom dijelu stalno “skače”, zbog čega se mnoge namirnice mnogo brže kvare.

Svaki put kada otvorite frižider, vrata su prva izložena toplom vazduhu iz prostorije. Zbog tih promjena temperature mliječni proizvodi, jaja i gotova hrana mogu izgubiti kvalitet mnogo prije nego što očekujete. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da neke stvari nikako ne bi trebalo držati tamo.

Mlijeko, sir i puter najbrže propadaju u vratima

Mnogi mlijeko automatski stave u vrata frižidera jer za njega postoji posebno mjesto, ali to je zapravo jedna od najčešćih grešaka u čuvanju hrane.

Mliječni proizvodi zahtjevaju stabilnu temperaturu kako bi ostali bezbjedni za upotrebu. Kada su stalno izloženi toplijem vazduhu pri svakom otvaranju frižidera, mnogo brže mijenjaju ukus, miris i teksturu. Mnogo je bolje držati ih na srednjim unutrašnjim policama, gdje je temperatura najstabilnija.

Ni jaja ne bi trebalo da stoje u vratima

Iako većina frižidera ima poseban dio za jaja upravo na vratima, to ne znači da je to najbolje mjesto za njih.

Jaja su veoma osjetljiva na temperaturne promjene i upravo zbog toga stručnjaci savjetuju da ih čuvate u originalnoj kutiji, na unutrašnjoj polici frižidera. Tako će duže ostati svježa i bezbjedna za konzumaciju.

Gotova hrana i suhomesnato se najbrže kvare

Kuvana jaja, gotovi obroci, salame i ostale brzo kvarljive namirnice mnogi drže u vratima jer su tako “pri ruci”. Problem je što upravo tim namirnicama najviše smeta promjena temperature.

U vratima frižidera mnogo brže gube svježinu, mijenjaju ukus i povećava se rizik od kvarenja. Zato ih uvijek treba držati dublje u frižideru, gdje hladnoća ostaje konstantna.

Vrata frižidera najbolje je koristiti za proizvode kojima temperaturne oscilacije manje smetaju, poput kečapa, senfa, sokova i gaziranih pića, piše Ona.rs

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Ovo je najbolja ishrana za ljude koji imaju problema sa bubrezima

Ishrana igra ključnu ulogu u očuvanju zdravlja bubrega, a nutricionisti posebno preporučuju određene vrste povrća koje mogu pomoći u regulaciji krvnog pritiska, smanjenju upala i očuvanju funkcije bubrega.

Bubrezi svakodnevno obavljaju izuzetno važan posao – filtriraju otpadne materije iz krvi, regulišu tjelesne tečnosti, održavaju ravnotežu elektrolita i pomažu u kontroli krvnog pritiska. Takođe učestvuju u stvaranju crvenih krvnih zrnaca i očuvanju zdravlja kostiju.

Stručnjaci upozoravaju da visok krvni pritisak i dijabetes predstavljaju glavne uzroke bolesti bubrega, zbog čega pravilna ishrana može imati veliki uticaj na njihovo zdravlje.

Nutricionistkinja Tifani Bruno ističe da ishrana zasnovana na biljnim namirnicama može biti odličan način za zaštitu bubrega i opšteg zdravlja.

Cvekla može pomoći u regulaciji krvnog pritiska

Cvekla je bogata prehrambenim nitratima koji se u organizmu pretvaraju u azot-oksid, jedinjenje koje širi krvne sudove i može pomoći u snižavanju krvnog pritiska.

Osim toga, sadrži betalajne – snažne antioksidanse koji mogu smanjiti oksidativni stres i hronične upale povezane sa oštećenjem bubrega.

Nutricionisti savjetuju da se pečena cvekla dodaje salatama, smutijima ili jelima sa žitaricama.

Brokoli, karfiol i kupus među najboljim izborima

Kupusasto povrće, poput brokolija, karfiola i kupusa, smatra se jednim od najboljih saveznika zdravih bubrega.

Ove namirnice bogate su glukozinolatima i sulforafanom, jedinjenjima koja mogu pomoći u smanjenju upala i zaštiti ćelija od oštećenja.

Možda vas interesuje i ovo:

Pet jutarnjih navika koje štete bubrezima

Karfiol se posebno izdvaja jer sadrži manje kalijuma od mnogih drugih vrsta povrća, a istovremeno obezbjeđuje vlakna, vitamin C i folate.

Brokoli i karfiol mogu se peći sa maslinovim uljem, dok pire od karfiola može biti odlična zamjena za pire krompir.

Crvena paprika bogata antioksidansima

Crvena paprika sadrži velike količine vitamina C i A, a pritom ima relativno malo kalijuma i veoma malo fosfora.

Bogata je i antioksidansima poput likopena i beta-karotena koji mogu pomoći u smanjenju oksidativnog stresa, jednog od važnih faktora u razvoju hronične bolesti bubrega.

Nutricionisti preporučuju da se crvena paprika dodaje salatama, peče sa drugim povrćem ili služi uz humus.

Bijeli i crni luk mogu

Bijeli i crni luk predstavljaju odličan način da hrana dobije bogat ukus bez dodatnog unosa soli.

To je posebno važno jer visok unos natrijuma može povećati krvni pritisak i dodatno opteretiti bubrege.

Možda vas interesuje i ovo:

Kako razlikovati bol u leđima od boli u bubrezima?

Osim toga, luk sadrži organosumporna jedinjenja sa protivupalnim i antioksidativnim svojstvima.

Bijeli i crni luk lako se mogu dodati supama, čorbama, sosovima i marinadama.

Boranija je dobar izbor

Nutricionisti navode da je boranija posebno korisna jer sadrži malo kalijuma i puno vode.

Takođe je bogata vlaknima, koja su važna za zdravlje organizma, posebno kod osoba koje moraju ograničiti unos određenih namirnica.

Boranija se može kuvati na pari, peći sa maslinovim uljem i bijelim lukom ili dodavati salatama i drugim jelima, prenosi B92.

Podijeli tekst sa drugima na:

U ovih pet zona žive po 100 godina, pogledajte šta jedu

Iza dugog i vitalnog života ne stoje suplementi i dijete, već tanjiri puni biljaka

Dok se savremeni svijet utrkuje u pronalaženju „čudesnih” dijeta, detoks planova i supernamirnica u prahu, istraživanja o dugovječnosti uporno pokazuju nešto potpuno drugačije: najdugovječniji ljudi na planeti jedu jednostavno, skromno i gotovo uvijek – biljno.

Američki istraživač Den Bjutner, koji je decenijama proučavao tzv. Plave zone, regione svijeta sa najvećim brojem stogodišnjaka, došao je do zaključka koji mnoge iznenađuje, ali i razbija mitove moderne ishrane. Ljudi koji žive najduže ne broje kalorije, ne prate trendove i ne kupuju egzotične dodatke ishrani. Oni jedu ono što im je dostupno, sezonsko i lokalno.

Zajedničko za sve ove zajednice nije genetika, već način života, a posebno ishrana. Upravo tu leži najznačajnija činjenica: više od 90 odsto njihove hrane dolazi iz biljnih izvora.

Hrane se bez industrijske prehrane

U ovim zajednicama nema industrijski prerađene hrane u velikim količinama, nema gaziranih pića kao svakodnevnih rituala, niti „fitnes” proteinskih proizvoda. Njihovi obroci su jednostavni, ali nutritivno izuzetno bogati.

Osnovu ishrane čini zeleno lisnato povrće (spanać, blitva, kelj, razne divlje biljke), sezonsko voće, integralne žitarice (ovas, ječam, smeđi pirinač, kukuruz), maslinovo ulje kao glavni izvor masti, orašasti plodovi u manjim količinama, riba i plodovi mora i najvažnije – mahunarke.

Ako postoji jedna namirnica koja povezuje sve Plave zone, to su mahunarke.

Pasulj, leblebije, sočivo i soja nisu trend, već svakodnevna hrana. Bjutner ih naziva osnovom dugovječnosti jer stabilizuju šećer u krvi, obezbjeđuju dugotrajan osjećaj sitosti, bogate su biljnim proteinima, sadrže vlakna koja čuvaju zdravlje crijeva, smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Na Okinavi se jede soja u raznim oblicima, na Sardiniji i Ikariji dominiraju sočivo i bijeli pasulj, dok je u Nikoji crni pasulj svakodnevni obrok.

Zanimljivo je da u ovim zajednicama meso nije zabranjeno, ali se smatra „prazničnom hranom”. Jede se rijetko, u malim količinama i nikada kao glavni dio obroka.

Zeleno povrće svakodnevno na meniju

Drugi stub dugovječnosti je zeleno lisnato povrće, koje se u Plavim zonama, takođe, jede svakodnevno.

Spanać, blitva, kelj, rukola i divlje biljke bogate su vitaminima A, C i K, antioksidansima, mineralima poput gvožđa i magnezijuma.

Ove namirnice djeluju kao prirodna zaštita organizma od upala, koje su danas jedan od glavnih uzroka hroničnih bolesti.

Dok savremena industrija hrane promoviše proteinske praškove, keto režime i razne ekstremne restrikcije, Plave zone pokazuju suprotan pravac: balans i kontinuitet.

Ljudi koji žive najduže ne eksperimentišu stalno sa ishranom. Oni ostaju dosljedni svojim obrocima koji se ponavljaju godinama i ne mijenjaju drastično sa svakim novim trendom.

Bjutner često naglašava da problem savremenog svijeta nije nedostatak informacija, već previše kontradiktornih informacija. Ljudi koji pokušavaju da „žive zdravo” često su zbunjeni, dok stogodišnjaci, jednostavno, primjenjuju ono što se pokazalo kao blagotvorno generacijama.

Plave zone

Plave zone su specifična područja u svijetu koja je istraživač Den Bjutner identifikovao kao mjesta gdje ljudi žive znatno duže od prosjeka i često dožive više od 90 ili 100 godina, a ostaju vitalni.

Iako su razbacane po svijetu i potpuno različite kulture, sve Plave zone imaju zajedničke obrasce. Iako je ishrana ključni faktor, Plave zone pokazuju da dugovječnost ne zavisi samo od tanjira. Hrana je samo jedan dio slagalice, piše Magazin Politika.

Osim ishrane, one imaju zajedničke i navike koje uključuju svakodnevno kretanje bez teretane (rad u bašti, hodanje), snažne porodične i društvene veze, nizak nivo stresa i redovne rituale opuštanja, osjećaj svrhe u životu, čak i u starosti.

Možda vas zanima i ovo:

U ovim dijelovima Bosne i Hercegovine ljudi najduže žive

Postoji pet glavnih Plavih zona:

Okinava (Japan)

Jedna od najpoznatijih Plavih zona. Ljudi ovdje tradicionalno jedu puno soje, povrća i slatkog krompira. Poseban koncept „ikigai” (razlog za život) igra veliku ulogu u dugovječnosti.

Sardinija (Italija)

Planinski dio ostrva poznat je po velikom broju muškaraca stogodišnjaka. Njihova ishrana se bazira na integralnim žitaricama, povrću, maslinovom ulju i umjerenoj konzumaciji vina.

Ikarija (Grčka)

Ostrvo gdje ljudi „zaboravljaju da umiru”, kako ga često zovu. Ishrana je mediteranska: maslinovo ulje, povrće, mahunarke i biljni čajevi, uz vrlo spor i opušten način života.

Nikoja (Kostarika)

Poluostrvo poznato po jednostavnoj ishrani (posebno crni pasulj, kukuruz i tropsko voće) i snažnim društvenim vezama. Ljudi su fizički aktivni i u starosti.

Loma Linda (SAD)

Posebna zajednica adventista sedmog dana. Praktikuju biljnu ishranu, ne konzumiraju alkohol i cigarete i imaju snažan fokus na zdrav način života.

Podijeli tekst sa drugima na: