Ruže vam slabije cvjetaju, pogledajte koji su razlozi

Ruže ne zavise samo od rezidbe, zalivanja i prihrane.

Veliku ulogu ima i ono što raste oko njih, jer pogrešno odabrane biljke mogu im oduzeti vodu, hranljive materije, sunčevu svjetlost i vazduh, što dovodi do slabijeg cvjetanja i lošijeg razvoja grma

Birajte biljke sa sličnim potrebama

Sadnja biljaka koje se međusobno nadopunjuju jedan je od najjednostavnijih načina da vrt bude zdraviji i otporniji. Dobri “susjedi” mogu odbijati štetočine, privlačiti oprašivače, poboljšati kvalitet zemljišta i učiniti cvjetnu gredicu ljepšom tokom cijele sezone.

Međutim, kod ruža, koje važe za nešto zahtjevnije biljke, pogrešan izbor može brzo dovesti do problema. Umjesto bogatog cvjetanja, vrtlari se mogu suočiti s viškom vlage oko lišća, nedostatkom prostora za korijen, slabijom cirkulacijom vazduha i većim rizikom od bolesti.

Prva greška je sadnja ruža uz biljke koje imaju potpuno drugačije potrebe za vodom.

Ruže vole redovno zalivanje i najbolje uspijevaju u ravnomjerno vlažnom zemljištu, kaže Ves Harvel (Wes Harvell), stručnjak za ruže iz kompanije Jackson & Perkins.

“Sadnja ruža uz biljke koje vole suvo i toplo zemljište otežava održavanje režima zalivanja koji odgovara svim biljkama”, objašnjava Harvel.

Zbog toga preporučuje sadnju biljaka koje vole sličan nivo vlage i mnogo sunčeve svjetlosti.

Ne sadite biljke pregusto

Jednako je važno izbjeći pregustu sadnju. Ružama je potreban dobar protok vazduha jer se tako smanjuje rizik od pojave crne pjegavosti i pepelnice.

“Guste sadnje zadržavaju vlagu oko lišća i usporavaju njegovo sušenje nakon kiše ili zalivanja”, upozorava Harvel.

Zbog toga oko grmova ruža treba ostaviti dovoljno prostora kako bi vazduh mogao slobodno da cirkuliše.

Korijen mora imati dovoljno prostora
Problem nije samo iznad zemlje. Ružama je potreban prostor i ispod površine jer imaju dubok i razgranat korijenov sistem.

Ondrea Kid (Ondrea Kidd), osnivačica farme cvijeća Sowing Joy Farm, savjetuje da se izbjegavaju agresivne puzavice i veliki grmovi posađeni preblizu ružama.

“Ruže vole prostor oko svog dubokog i složenog korijenovog sistema”, kaže Kid.

Kao bolje komšije navodi lavandu, monardu i verbenu, koje imaju manje agresivan korijen.

Pazite na bolesti i štetočine

Česta greška je i sadnja biljaka koje su podložne istim bolestima i štetočinama kao ruže.

Cinije, kosmos i zevalice mogu izgledati vrlo lijepo uz ruže, ali su osjetljive na rđu, pepelnicu, lisne vaši i tripse.

“Kada se sade uz ruže, rizik od širenja bolesti i štetočina značajno raste, a njihovo suzbijanje postaje mnogo teže”, upozorava Kid.

Zato preporučuje raznovrsnu sadnju i kombinovanje različitih biljnih porodica. Kao dobar izbor izdvaja lavandu, neven, stolisnik i kadulju.

Možda vas interesuje i ovo:

Cvijeće koje voli sunce i uspijeva na 40 stepeni

Držite paradajz i krompir dalje od ruža

Poseban oprez potreban je kod biljaka iz porodice pomoćnica, među koje spadaju paradajz, patlidžan, krompir i petunije.

One troše mnogo hranljivih materija pa ružama mogu oduzeti ono što im je potrebno za zdrav rast i bogato cvjetanje.

“Po pravilu, biljke iz porodice pomoćnica ne bi trebalo saditi na udaljenosti manjoj od 2,5 do tri metra od ruža”, savjetuje Kid.

Osim toga, ruže i pomoćnice osjetljive su na pojedine iste bolesti, pa se infekcije mogu lakše širiti između njih.

Ružama je potrebno mnogo sunca

Prateće biljke treba da dopunjuju ruže, a ne da im budu konkurencija, piše tportal.

Brzorastuće vrste koje vremenom prerastu ružine grmove mogu im zakloniti sunce, smanjiti protok vazduha i potisnuti ih u drugi plan.

“Većini ruža potrebno je najmanje šest sati direktnog sunčevog svjetla dnevno kako bi obilno cvjetale. Zato treba izbjegavati biljke koje će ih s vremenom zasjeniti”, kaže Harvel.

Savjetuje i da se biraju biljke koje cvjetaju u različitim periodima godine kako bi vrt bio zanimljiv od proljeća do jeseni.

Na kraju, stručnjaci podsjećaju da ne postoji univerzalno rješenje. Vrsta zemljišta, klima, količina sunca i sorta ruža određuju koje će biljke biti dobri susjedi.

“Prije nego što odaberete biljke koje ćete saditi uz ruže, razmislite kako cijeli vrt funkcioniše tokom sezone. Cilj nije samo popuniti prostor oko ruža, već stvoriti okruženje koje će im pomoći da budu zdravije i bogatije cvjetaju”, zaključuje Harvel.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koristite mobilni dok je na punjaču: Evo šta kažu stručnjaci

Danas smo toliko vezani za pametne telefone da ih često koristimo čak i dok se pune. Mnogi se zbog toga pitaju može li takva navika skratiti vijek trajanja baterije.

Kratak odgovor je – ne.

Iako će se telefon možda puniti sporije ako ga koristite tokom punjenja, to uglavnom ne utiče na dugovječnost baterije.

Za to su u velikoj mjeri zaslužne tehnologija premošćavanja punjenja (bypass charging) i sistemi za odvođenje toplote.

Kod premošćavanja punjenja, kada priključite telefon na punjač i nastavite da ga koristite, uređaj dio energije preusmjerava direktno na rad aplikacija umjesto na punjenje baterije.

Možda vas interesuje i ovo:

Da li smo postali zavisni od mobilnog telefona i interneta?

Na taj način štiti bateriju od prekomjernog zagrijavanja, koje može da utiče na njen vijek trajanja.

Korišćenje telefona za zahtjevne aktivnosti, poput igranja igrica ili obrade videa, može izazvati veće zagrijavanje uređaja, pa ova funkcija pomaže da se ono smanji.

Loša strana

Loša strana je što ćete nakon takvih aktivnosti primijetiti da se baterija nije mnogo napunila.

Razlog je jednostavan – energija je korišćena za rad telefona, a ne za punjenje baterije.

Jedan od prvih telefona sa ovom funkcijom bio je Sony Xperia 1 II iz 2020. godine, koja je nosila naziv Heat Suppression Power Control.

Danas je dostupna na mnogim premijum modelima kompanija Samsung, Google, Xiaomi i ZTE. Appleovi iPhone uređaji još ne podržavaju ovu funkciju.

Čak i bez nje, telefon će se samo sporije puniti ako ga koristite dok je priključen na punjač.

Možda vas interesuje i ovo:

Obavite sami mali servis na telefonu

Ako primijetite da se uređaj previše zagrijava, najbolje je da ga prestanete koristiti dok se ne ohladi. Većina modernih telefona ima napredne sisteme za upravljanje baterijom i kontrolu temperature.

Dakle, korišćenje telefona tokom punjenja samo po sebi nije štetno, ali ga je ipak bolje izbjegavati kada god možete.

Ako treba da odgovorite na poruku, obavite poziv ili provjerite nešto na internetu, nema razloga za brigu. Međutim, zahtjevnije aktivnosti poput igranja igrica ili montaže videa mogu usporiti punjenje.

Mitovi o punjenju baterije

Još jedna česta zabluda jeste da telefon ne treba ostavljati na punjaču preko noći. To nije tačno, piše b92.

Moderni telefoni imaju ugrađene zaštitne mehanizme koji prekidaju punjenje kada baterija dostigne 100 odsto.

Mnogi modeli čak uče navike korisnika i usporavaju punjenje pri kraju kako bi baterija bila puna baš kada se probudite.

Takođe, nije potrebno čekati da se baterija potpuno isprazni prije nego što je ponovo napunite. Naprotiv, stručnjaci preporučuju da telefon punite kada je nivo baterije između 20 i 80 odsto, jer se na taj način može produžiti njen vijek trajanja.

Zaključak je da korišćenje telefona tokom punjenja neće oštetiti bateriju, osim ako ne dovede do pregrijavanja uređaja. Ipak, ako želite da se telefon napuni što brže, najbolje je da ga tokom punjenja koristite što manje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Mokra plahta na prozoru hladi sobu bolje od ventilatora

Ventilator ne snižava temperaturu zraka u prostoriji. On samo tjera zrak preko kože, pa se znoj brže isparava i čovjeku se čini hladnije. Vlažna plahta obješena ispred otvorenog prozora radi drugačije, jer zaista hladi zrak koji ulazi. Ali radi samo kada je vanjski zrak suh.

Prvo treba razjasniti razliku, jer se ventilator i hlađenje često miješaju.

Ako u praznu sobu uključite ventilator i ostavite ga da radi sat vremena, temperatura u toj sobi neće pasti. Naprotiv, blago će porasti, jer i sam motor proizvodi toplotu.

Ventilator djeluje samo na čovjeka, ne na prostoriju. Zbog toga ga nema smisla ostavljati upaljenim u sobi u kojoj niko nije.

Voda koja odnosi toplotu sa sobom

Mokra plahta radi po drugom principu, i vrijedi ga objasniti.

Da bi voda iz tečnog stanja prešla u paru, treba joj energija. Tu energiju uzima iz okoline, dakle iz zraka koji je okružuje.

Kada zrak prolazi kroz vlažnu tkaninu, dio vode ispari, a toplota potrebna za to isparavanje odlazi iz tog zraka. Zrak koji izađe s druge strane hladniji je nego onaj koji je ušao.

To je isti razlog zbog kojeg vam je hladno kada mokri izađete iz vode, čak i po vrućem danu.

Zašto radi samo kad je vazduh suh

Ovdje je uslov zbog kojeg trik kod nas ponekad ne pomogne.

Vazduh može primiti ograničenu količinu vlage. Kada je već zasićen, voda nema kuda ispariti.

Ako je vani sparno, dakle vlažno i toplo, plahta neće ohladiti gotovo ništa, a vlagu u sobi će još povećati. Rezultat je da bude neugodnije nego prije.

Ako je vani suho, kakav je vazduh u kontinentalnim krajevima za vrijeme suhih vrućina, razlika se osjeti.

Zato ovaj postupak dolazi iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka, gdje je zrak suh. U primorju, gdje je vlaga visoka, ima znatno manji učinak.

Kako se radi

Postupak je jednostavan, ali detalji mijenjaju rezultat.

Plahta ili veliki ručnik se navlaži i dobro iscijedi. Ne smije kapati, jer previše vode znači previše vlage u prostoriji.

Objesi se ispred otvorenog prozora, tako da zrak koji ulazi mora proći kroz nju.

Na suprotnoj strani sobe otvori se prozor ili vrata, da bi se stvorio prolaz. Vazduh mora imati kuda ući i kuda izaći, inače nema strujanja, a bez strujanja nema ni hlađenja.

Najbolje djeluje uveče, noću i rano ujutro, kada je vanjski zrak hladniji od onog u sobi. U podne nema smisla, jer bi se u sobu uvlačio topao zrak.

Šta ne treba raditi

Nekoliko stvari kvari učinak ili pravi novi problem.

Plahtu ne treba stalno kvasiti i držati mokrom danima. Trajno povišena vlaga u zatvorenoj prostoriji pogoduje razvoju buđi, posebno u uglovima i iza namještaja.

Nakon korištenja prostoriju treba kratko i snažno provjetriti, da vlaga izađe.

Ne treba očekivati efekat klime. Razlika je od jednog do nekoliko stepeni, ovisno o vlažnosti i strujanju, i traje dok tkanina ne presuši.

I još jedna sitnica koja pomaže više nego što se očekuje: prije nego se uopšte krene s plahtom, treba zatvoriti roletne i zavjese na prozorima okrenutim prema jugu i zapadu, i to danju. Najveći dio toplote ulazi kroz staklo, a zaustaviti je izvana lakše je nego hladiti je poslije.

Ako u kući ima starijih osoba, male djece ili hroničnih bolesnika, ovakvi postupci nisu zamjena za hlađenje. Kod dužih toplotnih talasa vrijedi potražiti prostor s klimom, makar na nekoliko sati dnevno, piše N1.

Podijeli tekst sa drugima na:

Nekad je bio robna kuća cijele Jugoslavije, danas se tu prodaje cvijeće

Za generacije koje su odrastale sedamdesetih i osamdesetih godina Trst nije bio samo grad preko granice.

Bio je mjesto gdje su se kupovale prve Levis farmerke, Trussardi majice, italijanska kafa i video-kasete, ali i simbol jednog drugačijeg svijeta. Danas je čuveni Ponte Roso mnogo mirniji, a umjesto redova Jugoslovena s punim kesama, na njemu uglavnom dominiraju cvjećari.

“Sa 16 godina sam sjeo u voz i otišao po farmerke”

Upravo na ta vremena podsjetio je Milan Jovanović Strongman, bivši svjetski šampion u powerliftingu, jedan od najpoznatijih srpskih strongman takmičara, pisac i bloger, čija je objava na društvenim mrežama izazvala brojne reakcije ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

“Sećam se sa 16 godina kad iskukam lovu od ćaleta i keve, sednem u voz i odem u Trst po farmerke i kafu. Dobiješ nešto maraka, hiljadu saveta da paziš na pasoš i novac, i pravac Ponte Roso”, napisao je, a prenose Nezavisne novine.

Dodaje da tada nije razumio zašto su roditelji toliko brinuli, ali da danas, kao otac, sve vidi drugačije.

“Tad nisam razumeo, sad razumem. Ja Vasu sa 16 ni mrtav ne bih pustio.”

Trst je bio prozor u Zapad

Za milione građana tadašnje Jugoslavije odlazak u Trst nije značio samo kupovinu.

“To nije bio običan odlazak u kupovinu. To je bio prozor u svet”, piše Jovanović.

Prisjeća se kako je bilo dovoljno izaći na željezničkoj stanici Trieste Centrale i pratiti rijeku ljudi.

“Nije ti trebala mapa. Samo pratiš kolonu Jugoslovena sa kesama u rukama. Nema šanse da se izgubiš.”

Subotom su vozovi, autobusi i automobili pristizali iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Skoplja, Niša, Banjaluke i brojnih drugih gradova. Govorilo se da je pojedinim vikendima u Trst dolazilo i više od 100.000 ljudi.

Farmerke, kafa i italijanski parfemi

Najveća gužva bila je na čuvenom Ponte Rosu, gdje se kupovalo gotovo sve što je tada predstavljalo simbol Zapada.

Najtraženije su bile Levis i Rifle farmerke, Trussardi i druge italijanske marke, parfemi, obuća, kafa, tehnika i video-kasete.

Jovanović se prisjetio i anegdote koju je godinama prepričavala njegova porodica.

“Ćale nije imao sitno pa mi je dao hiljadu maraka i rekao: ‘Ponovi za mnom. Potrošiš dvesta, vratiš osamsto.’ Naravno da sam skoro sve potrošio.”

Kako kaže, kući se vratio sa novom garderobom, parfemom i poklonima za roditelje.

“Godinu dana mi je nabijao na nos, a mene bilo briga. Mirisao sam najbolje, odeven kao Italijan.”

Zašto je baš Trst bio toliko važan?

Poslije Udinskog sporazuma krajem pedesetih godina stanovnicima pograničnih područja olakšan je prelazak granice, a šezdesetih su građani Jugoslavije među rijetkima u istočnoj Evropi relativno lako dobijali pasoše i mogli bez viza putovati u veliki dio Evrope.

Mnogi su upravo u Trstu prvi put vidjeli izloge prepune zapadne robe.

Trgovci su brzo shvatili ko su im najbolji kupci. Mnogi su naučili srpskohrvatski jezik, jer su upravo Jugosloveni ostavljali najveći promet.

S druge strane, dio lokalnog stanovništva nije bio oduševljen tolikim brojem posjetilaca, ali trgovcima to nije smetalo. Vikendom su banke i mjenjačnice imale pune ruke posla mijenjajući njemačke marke i dinare za lire.

Kraj jedne epohe

Krajem osamdesetih broj kupaca počeo je da opada zbog ograničenja potrošnje deviza u inostranstvu, a ratovi devedesetih i kasnije šengenski režim praktično su označili kraj jedne ere.

Danas na Ponte Rosu više nema tezgi, gužve ni cjenkanja kakvo pamte starije generacije. Trg je uređeniji nego nekada, a umjesto trgovaca robom, najveći dio prostora zauzimaju cvjećari.

Ipak, za mnoge uspomena nije vezana za farmerke ili kafu.

“Kad danas pomislim na Trst, ne setim se prvo farmerki, ni video-kaseta, ni kafe koju smo nosili kući. Setim se uzbuđenja. Onog osećaja da sedneš u voz i ideš negde gde ti se činilo da počinje neki drugi, veći svet. Mislim da nam upravo taj osećaj danas najviše nedostaje.”

Objava je izazvala stotine komentara ljudi koji su dijelili vlastita sjećanja na putovanja u Trst, potvrđujući da je za mnoge iz svih krajeva bivše Jugoslavije ovaj italijanski grad bio mnogo više od mjesta za kupovinu – bio je simbol jednog vremena koje se i danas pamti s posebnom nostalgijom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Pravila koja mijenjaju izgled kuhinje

Profesionalna organizatorka Žaklin Meklaud savjetuje da se kuhinja uređuje prema načinu korištenja, a ne samo prema veličini predmeta, kako bi sve što je potrebno tokom pripreme hrane bilo lako dostupno.

Meklaud je članica britanskog Udruženja profesionalnih organizatora i stručnjaka za uklanjanje nereda (APDO), koje postavlja standarde i pruža obuku u ovoj oblasti. APDO

Podijelite kuhinju na zone

Prvo pravilo je da kuhinju treba podijeliti na tri glavne cjeline. Kuvanje, pripremu i pranje. Sve predmete treba držati u zoni u kojoj se najčešće koriste.

Unutar njih mogu se napraviti manje cjeline. To su kutak za kafu sa aparatom, kuvalom i kapsulama. Ili stanice za hljeb sa tosterom, daskom i kutijom. Osnovno pravilo je da “svaki predmet ima svoj dom”.

Možda vas interesuje i ovo:

Mrlje nakon kuhanja: Jednostavan način čišćenja koji štedi vrijeme

Okretni poslužavnik štedi prostor

Drugi savjet odnosi se na korištenje rotirajućeg poslužavnika, poznatog kao “Lazy Susan”, koji olakšava pregled i pristup začinima, umacima, uljima i namirnicama u dubokim kuhinjskim elementima ili frižideru.

Predmete je najbolje rasporediti prema visini i vrsti. Više boce treba da su u sredini, ali je prije kupovine potrebno izmjeriti policu kako bi se vrata ormarića ili frižidera mogla nesmetano zatvoriti.

Iskoristite prostor po visini

Treće pravilo jeste korištenje vertikalnog prostora pomoću razdjelnika za daske, plehove, tiganje i poklopce. Zidnim nosačima za šerpe se oslobađaju ormarići i ladice.

Prostor ispod sudopera može se bolje iskoristiti slaganjem kutija za sredstva za čišćenje i kese, te postavljanjem kukica i šipki na koje se mogu okačiti četke i boce sa raspršivačem, navodi House&Garden.

Podijeli tekst sa drugima na:

Krv otkrila tajnu starenja: Značajne promjene se dese tri puta

Istraživači sa Univerziteta Stanford otkrili su da ljudsko tijelo ne stari ravnomjerno. Ono prolazi kroz tri velika biološka “talasa” promjena – oko 34, 60. i 78. godine života.

Analizom krvne plazme više od 4.200 ispitanika starosti od 18 do 95 godina naučnici su uočili nagle promjene u nivou stotina proteina. To ukazuje da proces starenja nije postepen, već se odvija u izraženim fazama.

Svaka faza donosi drugačije promjene

Prema rezultatima istraživanja, oko 34. godine najizraženije su promjene povezane s metabolizmom i funkcijom mišića.  Oko 60. godine dolazi do značajnih promjena u markerima kardiovaskularnog sistema. Oko  78. godine ubrzano mijenjaju proteini povezani s imunitetom i kognitivnim funkcijama.

Možda vas zanima i ovo:

Koliko često treba da kontrolišete krvnu sliku?

Naučnici ističu da upravo zbog ovih naglih bioloških promjena mnogi ljudi imaju osjećaj da su „ostarjeli preko noći“. Ipak, to je proces koji se odvija na molekularnom nivou mnogo prije nego što postane vidljiv.

Novi uvid u biološku starost

Autori studije navode da bi otkrivanje ovih proteinskih obrazaca u budućnosti moglo omogućiti razvoj preciznijih testova za određivanje biološke starosti, ali i ranije otkrivanje rizika od bolesti povezanih sa starenjem, poput kardiovaskularnih oboljenja i neurodegenerativnih poremećaja.

Ipak, naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li promjene načina života ili terapije usporiti ili ublažiti ove nagle faze starenja, navodi “Sociaty”

Podijeli tekst sa drugima na:

Med nema rok trajanja, ali pazite na uslove u kojim ga čuvate

Med je jedna od rijetkih namirnica koja se praktično ne kvari. Nije zato što ne sadrži vodu, jer je sadrži oko osamnaest posto. Razlog je što tu vodu bakterije ne mogu iskoristiti, pa se u medu isuše umjesto da se razmnože.

Da bi se hrana pokvarila, na njoj mora nešto rasti.

To su bakterije, kvasci i plijesni, organizmi koji se hrane onim što je u namirnici i pritom je razgrađuju. Zbog njih meso postane sluzavo, hljeb pobuđa, a mlijeko se ukiseli.

Svima njima treba jedna ista stvar: voda.

Voda koje ima, ali se ne može uzeti

Ovdje je ključ i vrijedi ga objasniti polako.

Kada procjenjujemo hoće li se nešto pokvariti, nije važno koliko vode namirnica sadrži, nego koliko je vode dostupno organizmu koji bi na njoj rastao.

Ta veličina se u struci zove aktivnost vode. Mjeri se na skali od nule do jedan, gdje jedan znači čistu vodu, piše N1.

Većini bakterija treba vrijednost iznad 0,75 da bi se množile. U medu je ta vrijednost između 0,5 i 0,6.

Razlog je u šećerima. Med je oko osamdeset posto šećer, a molekule šećera na sebe vežu molekule vode. Voda je fizički u tegli, ali je zauzeta i bakterija do nje ne dolazi.

Bakterija koja se u medu isuši

Posljedica je suprotna od one koju bismo očekivali.

Ako bakterija dospije u med, ona se ne razmnoži nego strada.

Možda vas interesuje i ovo:

Kašika meda prije spavanja čini čuda

Savjet pčelara: Kako prepoznati lažni med?

Med je toliko koncentrisan da vodu izvlači iz svega što u njega dođe, uključujući i same bakterije. Voda iz bakterije prelazi u med, a bakterija se isuši i ugine.

Isti princip radi i kod drugih namirnica koje dugo traju. Zato se meso soli, voće suši, a slatko kuha sa šećerom. Suština je uvijek ista: ukloniti ili vezati vodu.

Kiselina i dezinfekcijsko sredstvo koje prave pčele

Uz suhoću med ima još dvije prepreke.

Prva je kiselost. Med ima pH vrijednost između 3,4 i 4,5, dakle kiseliji je od kafe, a otprilike kao paradajz. Većina organizama koji kvare hranu u toj sredini slabo napreduje.

Druga je zanimljivija, jer je pčele proizvode same.

Dok pretvaraju nektar u med, pčele u njega dodaju enzim koji se zove glukoza-oksidaza. Taj enzim razgrađuje dio šećera, a kao nusproizvod nastaje vodikov peroksid.

To je ista tvar koja se u apotekama prodaje za dezinfekciju rana. U medu ga ima u vrlo maloj količini, ali se stalno stvara i djeluje kao blago sredstvo protiv bakterija.

Jedina stvar koja med može pokvariti

Sve to vrijedi samo dok je med suh.

Čim mu se doda voda, cijela zaštita popušta. Aktivnost vode poraste, bakterije i kvasci dobiju ono što im je nedostajalo, i med se počne kvariti kao svaka druga namirnica.

Zato med ne treba vaditi mokrom kašikom i teglu treba držati dobro zatvorenu.

Vlagu med povlači i sam iz zraka, jer je higroskopan, dakle upija vlagu iz okoline. Otvorena tegla u vlažnoj prostoriji polako gubi svoju najbolju odbranu.

Kristali ne znače da je pokvaren

Med koji je postao gust i zrnast nije se pokvario.

To se zove kristalizacija i znači samo da su se molekule glukoze složile u sitne kristale. Sastav je isti, med je i dalje ispravan.

Vraća se u tečno stanje blagim zagrijavanjem, najbolje u posudi s toplom vodom. Ne treba ga stavljati u mikrovalnu ni jako zagrijavati, jer visoka temperatura razgrađuje enzime, među njima i onaj koji pravi peroksid.

Brzina kristalizacije zavisi od vrste. Med od uljane repice kristališe za nekoliko sedmica, dok bagremov može ostati tečan godinama.

Jedno upozorenje ipak vrijedi zapamtiti. Med se ne daje djeci mlađoj od godinu dana. U njemu mogu biti spore bakterije koje odrasli bez ikakvih posljedica podnose, ali koje kod beba mogu izazvati ozbiljno oboljenje. To je zvanična preporuka zdravstvenih ustanova i nema veze s kvalitetom meda.

Podijeli tekst sa drugima na:

Spavanje uz ventilator: Stručnjaci otkrili rizike

Ljetne vrućine mnoge primoravaju da tokom noći ostave ventilator uključen kako bi lakše zaspali. Stručnjaci upozoravaju da takva navika može imati i neželjene posljedice po zdravlje.

Iako ventilator snižava osjećaj toplote i poboljšava cirkulaciju vazduha u prostoriji, ljekari ističu da njegovo neprekidno korištenje može izazvati isušivanje sluznice nosa i grla, iritaciju očiju i kože, ali i pogoršati simptome kod osoba koje pate od alergija ili astme.

Mogući problemi sa disanjem i bolovi u mišićima

Doktorka Hana Patel, ljekar britanskog NHS-a i stručnjak za spavanje, navodi da ventilator tokom rada podiže prašinu, polen i druge alergene. Ti alergeni lakše dospijevaju u disajne puteve, zbog čega se mogu javiti kijanje, svrab, grebanje u grlu i otežano disanje.

Sličnog je mišljenja i terapeutkinja za spavanje Natali Penikot-Kolijer. Ona upozorava da stalno strujanje vazduha isušuje sluznicu, pa organizam počinje da proizvodi više sekreta. Zbog čega se mnogi bude sa osjećajem zapušenog nosa.

Ukoliko hladan vazduh neprekidno duva direktno u tijelo, može doći i do ukočenosti mišića, grčeva i pojačanih bolova. Posebno kod osoba koje već imaju probleme sa vratom, ramenima ili leđima.

Kako koristiti ventilator bez većeg rizika

Stručnjaci ipak ne savjetuju potpuno odricanje od ventilatora, već njegovo pravilno korištenje.

Preporučuje se da se prostorija rashladi prije odlaska na spavanje ili da se uključi tajmer kako bi se uređaj automatski isključio nakon sat vremena. Ventilator ne treba da bude usmjeren direktno prema licu ili tijelu, već prema plafonu ili zidu.

Redovno čišćenje lopatica ventilatora, uklanjanje prašine iz sobe i dovoljno unošenje tečnosti tokom dana mogu dodatno smanjiti negativne efekte.

Ljekari dodaju da osobe sa izraženim alergijama, astmom ili hronično suvim očima treba da razmotre alternativne načine rashlađivanja, poput prozračne posteljine, rashladnih naddušeka ili klimatizacije podešene na umjerenu temperaturu, navodi “Metro”.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta obavezno uraditi u bašti tokom avgusta

Avgust je mjesec kada bašta pokazuje rezultate svog rada koji smo u nju uložili od proljeća.

Povrće sazrijeva, beremo plodove, ali istovremeno, vrući dani zahtijevaju posebnu njegu biljaka. U avgustu također počinju pripreme za jesenju sezonu.

Redovna berba održava biljke jakima

Avgust je najprometniji mjesec u vrtu. Paradajz, paprika, krastavci, tikvice i grah sazrijevaju gotovo svaki dan, tako da je redovna berba jedan od najvažnijih zadataka.

Kod tikvica je najbolje brati nešto manje. Ako ih predugo ostavite na biljci, ona će početi ulagati više energije u jedan veliki plod, a manje u nove cvjetove. Isto važi i za krastavce, gdje redovno branje podstiče dalji rast.

Možda vas interesuje i ovo:

Baštovanstvo za početnike: Savjeti kako da uspijete na početku

Kod paradajza, iskusni vrtlari često uklanjaju donje listove koji dodiruju tlo u augustu, jer to poboljšava prozračenost biljke i smanjuje mogućnost razvoja bolesti. Kod visokih sorti mogu ukloniti i vrh biljke kako bi usmjerili energiju u sazrijevanje već formiranih plodova. Kako savjetuje britanska vrtlarska organizacija Royal Horticultural Society, august je dobro vrijeme za redovno uklanjanje nepotrebnog lišća i izdanaka s nekog povrća, jer to poboljšava zrenje i smanjuje probleme s bolestima.

Važna je prava količina vode

Avgust je često najtopliji i najsušniji mjesec u godini, tako da je pravilno zalijevanje jedan od ključnih zadataka u vrtu. Najveća greška je često plitko svakodnevno zalijevanje, koje ostavlja vodu samo na površini tla, prenosi Klix.

Bolja metoda je češće zalijevanje, jer to omogućava vodi da prodre dublje i podstakne korijenje da raste prema dolje. Najbolje vrijeme za zalijevanje je rano ujutro ili navečer, kada je isparavanje manje.

Biljke s velikim listovima i plodovima, poput paradajza, krastavaca, tikvica i paprika, posebno su osjetljive. Nedostatak vode brzo pokazuju kroz uvelo lišće ili ispucale plodove.

Podijeli tekst sa drugima na:

Možete i iz stolice: Četiri vježbe za istezanje kukova

Očuvanje pokretljivosti zglobova u starijem dobu ne mora da bude komplikovano. Jednostavne vježbe koje se izvode sjedeći na stolici mogu pomoći u poboljšanju fleksibilnosti kukova i olakšati svakodnevno kretanje, bez potrebe za spuštanjem na pod ili odlaskom u teretanu.

Jaki i pokretljivi kukovi imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže, stabilnosti i ukupne pokretljivosti tijela. Oni olakšavaju svakodnevne radnje poput hodanja, saginjanja, penjanja uz stepenice i podizanja tereta.

Kako godine prolaze, ukočenost u zglobovima može otežati ove rutinske aktivnosti. Ipak, za poboljšanje fleksibilnosti nisu potrebni ni teretana ni prostirka za jogu. Vježbe na stolici predstavljaju efikasan i bezbjedan način da se opuste zategnuti kukovi i olakša kretanje.

“Dosljednost je važnija od samog intenziteta vježbanja. Starije osobe mogu imati više koristi ako lagane vježbe za pokretljivost kukova izvode većinu dana u sedmici, makar samo pet do deset minuta. Cilj uvijek treba da bude udobno kretanje, a ne forsiranje istezanja”, objašnjava dr Sid Jang, fizioterapeut i specijalista za ortopedsku terapiju u Teksasu.

U nastavku su četiri jednostavne vježbe na stolici koje se mogu uvrstiti u svakodnevnu rutinu.

1. Sjedeći marš

Sjedeći marš pomaže u jačanju fleksora kuka, grupe mišića sa prednje strane zgloba koji učestvuju u podizanju nogu prema tijelu.

Ova vježba poboljšava fleksiju kuka, koja je važna za hodanje, penjanje uz stepenice, ulazak i izlazak iz automobila i obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

Kada se u kukovima pojavi osjećaj zategnutosti, uzrok ponekad može biti slabost samih mišića.

“Navikli smo da mislimo kako zategnute mišiće treba samo istezati. Međutim, kod starijih osoba fleksore kuka zapravo prvo treba ojačati. Sjedeći marš radi upravo to – jača mišiće dok ih pokreće”, ističe dr Roki Feler, specijalista fizikalne terapije u San Dijegu.

Kako se izvodi

Sjedite uspravno na prednjem dijelu čvrste i stabilne stolice, sa oba stopala ravno oslonjena na pod.

Zategnite trbušne mišiće i polako podignite jedno koljeno nekoliko centimetara prema grudima, a zatim ga kontrolisano spustite.

Naizmjenično mijenjajte noge. Za početak je dovoljno uraditi od osam do 12 ponavljanja svakom nogom.

Počnite sa malim podizanjem i ne forsirajte visinu. Trup treba da ostane uspravan, bez naginjanja unazad. Radi bolje stabilnosti, rukama se možete pridržavati za ivice stolice.

2. Istezanje u obliku broja četiri

Kada se veći dio dana provodi sjedeći, kukovi mogu brzo postati ukočeni. Istezanje u obliku broja četiri, u jogi poznato i kao sjedeća poza goluba, može pomoći u oslobađanju pritiska.

“Ovo je moj prvi izbor jer se lako izvodi, a direktno cilja spoljašnje rotatore kuka, prije svega piriformis i duboke mišiće zadnjice, koji su kod starijih osoba često hronično zategnuti”, objašnjava dr Feler.

Kako se izvodi

Sjedite uspravno na čvrstoj stolici. Prekrstite nogu tako da skočni zglob jedne noge položite preko koljena druge noge, formirajući oblik broja četiri.

Blago povucite prste podignute noge prema potkoljenici kako biste zaštitili zglob koljena.

Zategnite trbušne mišiće i lagano se nagnite naprijed iz kuka, vodeći računa da ne savijate donji dio leđa.

Naginjite se dok ne osjetite prijatno istezanje u kuku i mišićima zadnjice. Zadržite položaj od 30 do 60 sekundi, a zatim promijenite stranu.

Istezanje treba da bude blago, a ne bolno. Ako je prekrštanje noge preko koljena previše zahtjevno, skočni zglob možete spustiti na potkoljenicu ili samo otvoriti koljeno u stranu dok stopalo ostaje na podu.

3. Sjedeći “brisači”

Pokreti otvaranja i rotacije kukova spadaju među najefikasnije vježbe za očuvanje zdrave funkcije zglobova. Oni olakšavaju svakodnevne radnje, poput ustajanja sa stolice, oblačenja pantalona ili ulaska u kadu.

“Kuk je zglob kugličastog tipa, što znači da je stvoren za kretanje u svim pravcima. Tokom dana kukove uglavnom pomjeramo samo naprijed-nazad, dok hodamo ili sjedimo. Time gubimo unutrašnju i spoljašnju rotaciju, što može dovesti do bolova i smanjene pokretljivosti”, objašnjava dr Feler.

Kako se izvodi

Sjedite uspravno sa savijenim koljenima i stopalima ravno oslonjenim na pod.

Zadržavajući koljeno savijeno pod pravim uglom, polako pomjerajte jedno stopalo prema spolja, a zatim prema unutra, slično pokretu brisača na vjetrobranskom staklu.

Vodite računa da pokret polazi iz kuka, a ne iz skočnog zgloba.

Ponovite vježbu drugom nogom. Uradite od osam do deset kontrolisanih ponavljanja sa svake strane.

Pokreti treba da budu spori i umjereni. Ne gurajte kuk u položaj u kojem osjećate neprijatno zatezanje, bol ili štipanje.

4. Bočni otklon u sjedećem položaju

Kuk je složena struktura, a dok se većina ljudi fokusira na prednje i zadnje mišiće, bočna grupa mišića, odnosno abduktori kuka, često ostaje zanemarena.

“Skoro niko ne isteže bočnu stranu kuka. To je dio tijela koji je ključan za stabilnost pri hodanju, a većina ljudi ga potpuno preskače”, upozorava dr Endru Gorecki, fizioterapeut i stručnjak za biomehaniku kretanja u Mičigenu.

Kako se izvodi

Sjedite uspravno sa stopalima postavljenim malo šire od širine kukova.

Podignite desnu ruku iznad glave i lagano se nagnite ulijevo. Trebalo bi da osjetite istezanje duž cijele desne strane tijela, od rebara do kuka.

Ako pritisak osjećate samo u leđima, blago prebacite težinu na suprotni kuk kako biste pravilnije usmjerili istezanje.

Zadržite položaj od 20 do 30 sekundi, a zatim ponovite na drugu stranu.

Vodite računa da se tokom otklona tijelo ne naginje naprijed ili nazad. Pokret treba izvoditi isključivo u stranu.

Pravila za bezbjedno i efikasno istezanje

Stručnjaci naglašavaju da je priprema podjednako važna kao i pravilno izvođenje vježbi.

“Vježbe na stolici mogu biti odličan način za povećanje fleksibilnosti kukova, ali ih treba izvoditi planski i redovno kako bi se postigli najbolji rezultati. Vježbanje najmanje tri do pet dana u sedmici daje najbolje rezultate”, savjetuje Keti Zibenhendl, instruktorka joge iz Praga.

Tokom vježbanja treba se pridržavati nekoliko osnovnih pravila:

  • Istezanje treba da izazove blag osjećaj napetosti, ali nikada oštar bol
  • Pravilno i uspravno sjedenje omogućava kukovima da se prirodno kreću i rasterećuje donji dio leđa
  • Sporo i ujednačeno disanje pomaže mišićima da se opuste
  • Obim pokreta treba povećavati postepeno, bez forsiranja
  • Vježbu treba odmah prekinuti ako se pojave bol, vrtoglavica ili neprijatnost

Istezanje na stolici predstavlja pristupačan i praktičan način za očuvanje pokretljivosti u starijem dobu. Ipak, stručnjaci podsjećaju da samo istezanje nije dovoljno i da je važno redovno se kretati tokom cijelog dana, prenosi Blic.

Pored ovih vježbi, preporučuju se češće ustajanje, lagana šetnja i izbjegavanje dugih perioda neprekidnog sjedenja.

Podijeli tekst sa drugima na: