Tri sestre zajedno imaju 316 godina, ušle u Ginisovu knjigu rekorda

Koja je tajna dugog života? Tri brazilske sestre, koje je Guinness ovog mjeseca proglasio najstarijim živim trojcem braće i sestara na svijetu, mogle bi pomoći istraživačima da to otkriju.

Projekt DNA Longevo studija koju vodi naučnica Mayana Zatz sa Univerziteta u Sao Paulu, ima za cilj istražiti biološke faktore starenja.

Nalazi iz slučaja tri sestre, koje zajedno imaju 316 godina, mogli bi pomoći naučnicima da bolje razumiju zašto neki ljudi ostaju fizički i kognitivno otporni u izuzetno poodmakloj dobi, javlja Reuters, a prenosi N1.

Zaštitni geni

Istraživači će upoređivati ​​devedesetogodišnjake i stogodišnjake s ljudima koji su razvili krhkost, kognitivni pad ili hronične bolesti, tražeći osobine povezane s dugovječnošću.

“Kroz testiranje DNK tražimo zaštitne gene i znamo da ih ima nekoliko”, rekla je Zatz, koja koordinira Centar za istraživanje ljudskog genoma na univerzitetu. “Što više ljudi živi preko 100 godina, posebno porodica s više stogodišnjaka, to će naša istraživanja biti preciznija u njihovoj identifikaciji”.

Naučnici vjeruju da naslijeđeni faktori mogu igrati veću ulogu od utjecaja okoline u očuvanju zdravlja i funkcionalnosti kasnije u životu.

Sestre, Zulina de Deus Nunes (103), Zoraide de Deus Mota (104) i Levita de Deus Nunes (109), koje žive u Rio de Janeiru, identifikovane su putem LongeviQuesta, globalne organizacije koja provjerava rekorde dugovječnosti i sarađuje s Guinnessovom knjigom rekorda.

“Kada sestre dostignu tu dob, očito postoji jaka genetska komponenta”, rekao je Ben Meyers, izvršni direktor LongeviQuesta. “Ali budući da žive blizu jedna drugoj, imaju i mrežu podrške, a porodica im može pomoći kada je potrebno. Definitivno postoji i aspekt zajednice”.

“Dojenje nevjerovatno važno”

Tri sestre svoju dugovječnost pripisuju zdravoj prehrani i aktivnom načinu života.

Zulina se prisjetila djetinjstva provedenog plivajući i pecajući u rijekama. “Sve je bilo svježe. Nismo imali frižider”, rekla je.

“Dojenje je nevjerovatno važno”, dodala je Zoraide.

Sestre su inače vodile prilično obične živote. Levita je radila kao zanatlija, a kasnije na televizijskoj mreži. Zoraide je radila kao medicinska sestra i odgojila petero djece, dok je Zulina odgojila šestero.

Levita se osvrće na svoj život bez žaljenja. “Imala sam dobro djetinjstvo i adolescenciju. Ne mogu se žaliti”.

Istraživači se nadaju da će razumjeti kako genetski faktori, a ne način života, pomažu u zaštiti srca, mišića i kognitivnih funkcija od razaranja starenja.

Cilj studije je, rekao je istraživač Joao Paulo Guilherme, “dostići 500 stogodišnjaka kako bismo mogli izvući definitivnije zaključke o dugovječnosti”.

Podijeli tekst sa drugima na:

Vještačka inteligecija stigla i na Viber: Pogledajte o čemu se radi

ChatGPT je sada dostupan direktno u aplikaciji Viber, što korisnicima omogućava da koriste vještačku inteligenciju unutar svakodnevnih razgovora. Nova integracija donosi alate za prepravljanje poruka, prevođenje teksta i sažimanje dužih razgovora u četu.

Ovaj potez predstavlja još jedan korak u širenju AI funkcionalnosti u aplikacijama za dopisivanje, gdje vještačka inteligencija postaje dio standardne komunikacije, a ne zaseban alat.

Kako ChatGPT funkcioniše u Viberu

Korisnici mogu da pozovu ChatGPT u razgovoru jednostavnim kucanjem znaka @ i izborom opcije ChatGPT. Nakon toga, AI može da odgovara direktno u grupnom četu, gdje svi učesnici mogu da nastave razgovor na osnovu njegovih odgovora.

Možda vas interesuje i ovo:

Ove informacije nikad ne dijelite sa vještačkom inteligencijom (Chat GPT)

Ovo su zanimanja koja su prva osjetila udar ChatGPT ere

Iz Vibera navode da se ChatGPT može koristiti za preformulisanje poruka radi jasnije komunikacije. Takođe, može prevoditi na druge jezike i sažimati duge i nepregledne razgovore.

U grupnim četovima moguće je i uređivanje fotografija uz pomoć AI alata, kao i uključivanje ChatGPT-a u diskusiju kao dodatnog učesnika.

Privatnost ostaje ključna

Kompanija Rakuten Viber naglašava da se privatnost korisnika ne mijenja uvođenjem ove funkcije. Poruke i pozivi i dalje su zaštićeni end-to-end enkripcijom. To znači da ni sama kompanija ne može da im pristupi.

Kada se ChatGPT pozove u razgovor, dijeli se samo konkretna poruka koja je poslata AI sistemu, bez ostatka sadržaja iz čitavog četa. Korisnici takođe moraju da daju izričitu saglasnost prije prve upotrebe AI funkcija.

Prema riječima izvršnog direktora Vibera Ofira Ejala, cilj ove integracije jeste da svakodnevna komunikacija bude jednostavnija i kreativnija. Vještačka inteligencija sada je dostupna direktno u aplikaciji koju milioni ljudi već svakodnevno koriste, prenosi Telegraf.

Podijeli tekst sa drugima na:

Paradajz ili krastavac: Šta je bolje za ljetne vrućine?

Tokom ljetnjih mjeseci organizam gubi više tečnosti kroz znojenje, pa je važno obratiti pažnju ne samo na to koliko pijete, već i šta jedete. Upravo zbog toga paradajz i krastavac ovih dana završavaju u gotovo svakoj salati.

Malo ljudi zna da i paradajz i krastavac sadrže oko 95 odsto vode. Zbog toga se svrstavaju među najbolje namirnice za održavanje hidratacije tokom toplih dana.

Stručnjaci ističu da hidratacija ne podrazumijeva samo unos tečnosti. Organizmu su potrebni i minerali koji pomažu da se voda pravilno rasporedi kroz ćelije i tkiva. Zbog toga voće i povrće često imaju prednost u odnosu na pojedine napitke, pošto osim vode donose i vrijedne elektrolite.

Zašto je paradajz više od obične salate

Paradajz se često doživljava kao nezaobilazan dodatak ručku, ali njegova nutritivna vrijednost ide mnogo dalje od toga.
Osim visokog sadržaja vode, bogat je kalijumom i magnezijumom, mineralima koji učestvuju u održavanju ravnoteže tečnosti u organizmu. Upravo zbog toga stručnjaci navode da paradajz može da pruži malu prednost kada je riječ o hidrataciji.

Dodatni plus predstavlja činjenica da korisne sastojke možete unijeti i kroz sok od paradajza ili jela pripremljena od kuvanog paradajza.

Krastavac je kralj osvježenja tokom vrućina

Kada pomislite na ljetnje osvježenje, teško da postoji namirnica koja ga bolje opisuje od krastavca.

Hrskav, lagan i osvježavajući, krastavac je gotovo sinonim za lagane ljetnje obroke. Sadrži između 95 i 96 odsto vode, zbog čega je među najhidratantnijim vrstama povrća.

Njegova prednost krije se i u veoma malom broju kalorija. Velika porcija krastavca može da zasiti i osvježi bez opterećenja organizma, što ga čini čestim izborom tokom toplih dana.

Pored toga, sadrži antioksidanse koji pomažu organizmu da se izbori sa oksidativnim stresom.

Ko pobjeđuje u ovoj borbi?

Ako tražite jednostavan odgovor, stručnjaci kažu da pobjednika praktično nema.

I paradajz i krastavac predstavljaju odličan izbor za hidrataciju, pa konačna odluka uglavnom zavisi od ukusa i navika u ishrani.

Možda vas interesuje i ovo:

Salata od paradajza i krastavaca: Stari trik jugoslovenskih domaćica

Ipak, paradajz ima malu prednost zahvaljujući nešto većoj količini kalijuma i magnezijuma. Ovi minerali igraju važnu ulogu u regulisanju tečnosti i radu mišića, posebno tokom ljetnjih dana kada se više znojimo.

Razlika nije toliko velika da biste morali da birate samo jedno.

Najbolje je da ih jedete ovako

Nutricionisti smatraju da je najpametnije iskoristiti prednosti obje namirnice.

Klasična salata od paradajza i krastavca nije bez razloga među najpopularnijim ljetnjim obrocima. Kombinacija visokog sadržaja vode, minerala i antioksidanasa čini je odličnim saveznikom organizma tokom vrućina.

Uz dovoljno vode tokom dana, ovakav obrok može da doprinese boljoj hidrataciji, osjećaju lakoće i većem nivou energije.

Hidratacija ne počinje i ne završava se čašom vode

Mnogi zaboravljaju da hrana učestvuje u ukupnom dnevnom unosu tečnosti. Stručnjaci procjenjuju da značajan dio vode koji unesemo dolazi upravo iz voća i povrća.

Zbog toga se tokom ljeta preporučuje što više svježih sezonskih namirnica. Paradajz i krastavac nalaze se među najboljim izborima, a dobra vijest je da ne morate da birate između njih.

Kada se nađu zajedno na tanjiru, dobijate jednostavan, ukusan i osvježavajući obrok koji pomaže organizmu da lakše podnese visoke temperature, ptrnodi B92.

Podijeli tekst sa drugima na:

Psihologija sijede kose: Neće se svidjeti onima koji farbaju kosu

Psihologija nas uči da svakodnevni izbori često otkrivaju naše dublje vrijednosti. Za mnoge žene, odluka da prestanu farbati sijedu kosu nije znak odustajanja, već svjesna procjena onoga što im je najvažnije. Kada žena odluči da ne skriva svoje sijede, ona ne diže ruke od sebe ona bira autentičnost umjesto društvenog odobravanja.

Decenijama je sijeda kosa nosila snažnu društvenu poruku. Mnoge žene, pa i muškarci, naučeni su da je posmatraju kao nedostatak koji treba sakriti, popraviti ili ukloniti. Čitave industrije izgrađene su na ideji da starenje mora ostati nevidljivo. Ipak, sve veći broj odraslih danas bira drugačiji put. Oni odlažu farbu za kosu i ponosno puštaju svoju prirodnu, sijedu kosu. Nekima to može djelovati iznenađujuće, dok drugi mogu pomisliti da je riječ o nemaru i gubljenju interesa za sopstveni izgled.

Međutim, psihološka istraživanja sugerišu nešto sasvim drugačije. Odluka o prihvatanju sijede kose nema mnogo veze sa lijenošću ili predajom. Ona je, zapravo, odraz duboke promjene prioriteta, preoblikovanja identiteta i istinskog samoprihvatanja.

Rastući trend i teorija samoodređenja

Jedno od najuvjerljivijih objašnjenja ovog fenomena nudi teorija samoodređenja, koju su razvili psiholozi Edvard Desi i Ričard Rajan. Ova teorija polazi od toga da ljudi psihološki napreduju i osjećaju se ispunjeno kada su zadovoljene tri osnovne potrebe:

  • Autonomija
  • Kompetencija
  • Povezanost

Kako ističe Američko psihološko udruženje, autonomija ovdje igra ključnu ulogu.

Autonomija podrazumijeva donošenje odluka na osnovu ličnih vrijednosti, a ne pod uticajem spoljašnjeg pritiska. Za mnoge ljude, odluka da prestanu farbati kosu postaje čin lične slobode. Umjesto pitanja: „Šta će okolina reći?”, oni počinju da se pitaju: „Šta je ispravno za mene?”. Na taj način, težište se pomijera sa društvenih očekivanja na lične želje.

Teorija o samopoimanju i unutrašnji sklad

Drugo objašnjenje nalazimo u teoriji o samopoimanju (samokonceptu) Karla Rodžersa. Ova teorija ukazuje na to da se naše psihološko blagostanje značajno popravlja kada postoji sklad između onoga što zaista jesmo i načina na koji se predstavljamo svijetu. Rodžers je to nazvao kongruencija. Kada spoljašnji izgled odgovara unutrašnjem identitetu, čovjek doživljava duboki osjećaj autentičnosti.

Za mnoge žene, neprestani trud da održe mladalački izgled s vremenom postaje izvor emocionalne iscrpljenosti. Odluka da se prepuste prirodnom procesu starenja i sijedoj kosi postaje način da se ta napetost smanji. Osoba više nema potrebu da balansira između dvije verzije sebe – one vještačke i one stvarne. Ona se jednostavno predstavlja onakvom kakva jeste.

Teorija socioemocionalne selektivnosti

Jedna od najpriznatijih teorija u psihologiji starenja jeste teorija socioemocionalne selektivnosti, koju je postavila psihološkinja Lora Karstensen. Kako prenosi Science Direct, ova teorija objašnjava da ljudi sa godinama prirodno mijenjaju svoje prioritete.

Umjesto da neprestano tragaju za potvrdom iz spoljašnjeg svijeta, oni se okreću emocionalno ispunjavajućim i smislenim iskustvima. Životna energija postaje dragocjenija, a vrijeme sve važnije. Zbog toga mnogi odlučuju da prestanu ulagati resurse u aktivnosti koje im više ne donose lično zadovoljstvo. Kada žena nakon decenija farbanja odjednom odluči da zadrži svoju sijedu kosu, to nije čin pobune. To je zrela preraspodjela životnih prioriteta.

Teorija socijalnog poređenja i uticaj modernog doba

Psiholog Leon Festinger razvio je teoriju socijalnog poređenja, koja objašnjava našu prirodnu tendenciju da se mjerimo sa drugima. Fizički izgled je jedno od najdominantnijih polja na kojima se ova poređenja dešavaju.

Društvene mreže su dodatno pojačale ovaj pritisak. Svakodnevno smo preplavljeni filtriranim i pažljivo odabranim slikama ljepote. Poznate ličnosti, influenseri i retuširane fotografije nameću nerealna očekivanja kada je u pitanju starenje. Ipak, moderni primjeri pozitivne promjene vidljivi su svuda. Sve je više javnih ličnosti koje ponosno nose svoju prirodnu sijedu kosu, čime pomažu u normalizaciji ovog izbora. Ova vidljivost slabi društveni pritisak i ohrabruje druge da donesu odluke u skladu sa sobom. Uprkos tome, zbog duboko ukorijenjenih standarda, ova tranzicija u prirodan izgled za mnoge i dalje predstavlja emotivan izazov.

Možda vas interesuje i ovo:

Može li sijeda kosa ponovo da potamni?

Potraga za autentičnošću

Savremena psihologija sve više pažnje posvećuje istraživanju autentičnosti, odnosno življenju i ponašanju u skladu sa sopstvenim stvarnim vrijednostima i identitetom. Studije kontinuirano povezuju autentičnost sa većim zadovoljstvom životom i stabilnijim emocionalnim zdravljem.

Važno je naglasiti da autentičnost ne znači nužno odbacivanje kozmetičkih rutina i brige o izgledu. Ona samo znači da ti izbori izviru iz lične želje, a ne iz straha od osude ili starenja, prenosi N1.

Neki ljudi istinski uživaju u farbanju kose i igri bojama. Drugi, s jednakim uživanjem, biraju i njeguju svoju prirodnu sijedu kosu. Sa psihološkog stanovišta, oba izbora su potpuno zdrava. Ključna razlika je isključivo u motivaciji. Pravo pitanje koje sebi treba da postavimo glasi: „Da li ovo radim zato što to zaista želim, ili zato što osjećam da moram?”

Podijeli tekst sa drugima na:

Nordijsko hodanje značajno pomaže osobama sa depresijom

Štapovi za hodanje najčešće se povezuju sa planinarskim aktivnostima, ali ovi dodaci su dio veoma efikasne aerobne aktivnosti koja se zove nordijsko hodanje.

Posebno dizajnirani štapovi čine ovo vježbom za cijelo tijelo, koja aktivira do 90 odsto mišića, pretvarajući obično hodanje u intenzivniji trening.

Nordijsko hodanje je nastalo u Finskoj kao ljetni metod treninga za skijaško trčanje, ali je danas popularno i među onima koji nisu skijaši zbog svojih zdravstvenih prednosti, piše Medical Xpress.

Istraživanje pokazalo značajne rezultate kod osoba s depresijom

Istraživači su željeli da vide da li ova vježba takođe poboljšava mentalno zdravlje. Sproveli su nasumično kontrolisano ispitivanje u kojem su učestvovale 64 odrasle osobe koje su se borile sa umjerenom do teškom depresijom. Deset sedmica nadgledanog nordijskog hodanja napravilo je stvarnu razliku u tome kako su se ljudi osjećali, piše Medicalexpress.

Oni koji su učestvovali u sesijama hodanja napredovali su daleko više od onih koji uopšte nisu vježbali. Većina poboljšanja se desila veoma brzo, tokom prvih pet sedmica od početka programa. Nalazi su objavljeni u Journal of Affective Disorders.

Kako depresija utiče na svakodnevni život?

Depresija je najčešći ozbiljan poremećaj mentalnog zdravlja na svijetu, od kojeg pati procijenjenih 5,7 odsto odraslih širom svijeta. To je mnogo više od tuge – depresija može ljudima oduzeti zadovoljstvo i interesovanje za aktivnosti u kojima su nekada uživali. Njeni pipci dopiru do skoro svakog ugla života, od problema sa varenjem i propusta u pamćenju do poteškoća u obavljanju čak i najosnovnijih svakodnevnih zadataka. U svom najtežem obliku, depresija može postati opasna po život, dovodeći do suicidalnih misli i ponašanja.

Možda vas zanima i ovo:

Kako kafa utiče na depresiju?

Studije su pokazale da, pored stručne i farmaceutske pomoći, aktivnosti kao što su brzo hodanje, džogiranje ili vožnja bicikla, kao i joga, pomažu u smanjenju simptoma depresije. Među različitim oblicima vježbanja koji su proučavani u kontekstu depresije, čini se da aerobne vježbe nude blagu prednost.

Kako je sprovedena studija

Iako kliničari odavno znaju da vježbanje može pomoći u ublažavanju simptoma depresije, jedno pitanje ostaje: koliko brzo te koristi počinju da se pojavljuju?

Trenutne smjernice često pretpostavljaju da ljudi moraju da se pridržavaju programa vježbanja nekoliko mjeseci prije nego što vide značajna poboljšanja. Istraživači koji stoje iza ove studije krenuli su da testiraju da li bi nordijsko hodanje moglo pomoći kod depresije i koliko brzo bi se ta poboljšanja mogla primijetiti.

Regrutovali su 64 odrasle osobe koje su imale umjerenu do tešku depresiju, ali samo one koje već nisu redovno vježbale. Učesnici su nasumično podijeljeni u dvije grupe: grupu za nordijsko hodanje (48 osoba) i kontrolnu grupu (16 osoba).

Tokom 10 sedmica, grupa koja je hodala praktikovala je nordijsko hodanje dva puta sedmično po jedan sat, pod vođstvom obučenog instruktora. Instruktor je koristio monitore srčanog ritma kako bi osigurao da svi hodaju umjerenim intenzitetom. Da bi izmjerio napredak, tim je koristio uobičajenu anketu zvanu Bekov inventar depresije-II (BDI-II) kako bi procijenio nivoe depresije prije početka, na polovini i nakon perioda od 10 sedmica.

Ispostavilo se da je nordijsko hodanje zaista imalo antidepresivni efekat. Istraživači su otkrili da je nadgledani desetosedmični program značajno smanjio simptome depresije kod odraslih. Učesnici sa teškom depresijom su napredovali brže i primjetnije tokom prvih pet sedmica nego oni sa umjerenom depresijom.

Više od trećine učesnika dostiglo remisiju

Do kraja studije, između 35 odsto i 53,6 odsto šetača je dostiglo remisiju, što znači da su njihovi simptomi pali ispod praga za kliničku depresiju. Što je još bolje, učesnici su mogli da osjete koristi od ove aktivnosti bez ikakvih povreda ili zdravstvenih problema tokom trajanja programa.

Tim naglašava da ovi nalazi osnažuju argumente za fizičku aktivnost kao jednostavan, pristupačan i široko dostupan tretman za depresiju. Donosioci odluka mogu koristiti ove podatke za finansiranje programa vježbanja u zajednici kao dijela brige o mentalnom zdravlju, umjesto da ih posmatraju isključivo kao projekte za fizičko zdravlje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Psiholozi objasnili zašto se s godinama teže stvaraju prijateljstva

Usamljenost se, kako pokazuju iskustva, može pojaviti u najneočekivanijim trenucima.

Kod jedne pacijentkinje to se dogodilo dok je prolazila pored restorana. Za jednim stolom sjedila je grupa starijih žena koje su se glasno smijale i uživale u druženju.

Taj prizor kod nje je izazvao neprijatan osjećaj vlastite „nepotpunosti“, kao da s njom nešto nije u redu i kao da joj je upravo zbog njene ličnosti takva povezanost nedostižna.

Međutim, objektivno gledano, s njom nije bilo ništa pogrešno. Bila je u ranim tridesetim godinama, iza sebe je imala nekoliko selidbi nakon fakulteta, stabilan i dobro plaćen posao koji je voljela, kao i partnera. Ipak, osjećala se izolovano.

Usamljenost uprkos „svemu“

Vremenomse pokazalo da njeno iskustvo dijele i mnogi drugi ljudi – oni koji su, naizgled, „posložili život“, ali se i dalje osjećaju usamljeno.

Taj osjećaj može se javiti u sasvim običnim situacijama: dok čekaju dijete ispred škole i posmatraju roditelje koji se očigledno dobro poznaju, nakon poslovnog napredovanja kada shvate da nemaju s kim to istinski da proslave ili dok pregledaju društvene mreže i vide bogate društvene živote drugih ljudi.

Životne promjene otežavaju stvaranje prijateljstava

Postoje i vrlo praktični razlozi zbog kojih je kasnije u životu teže stvarati nova prijateljstva.

Životne tranzicije poput preseljenja u drugi grad, novog posla, braka, djece ili razvoda s godinama imaju sve veći uticaj, objašnjava psiholog Džefri Džensen Arnet (Jeffrey Jensen Arnett) sa Univerziteta Klark.

U periodu između 18. i 29. godine broj i intenzitet prijateljstava obično su najveći. Fakultet, prvi poslovi i preseljenja prirodno nas dovode u kontakt sa ljudima sličnih interesovanja, pa se tada lakše grade snažne društvene veze.

„Za mnoge ljude, prijateljstva stečena u školi, na fakultetu ili u ranoj fazi radnog vijeka posljednja su nova prijateljstva koja će ikada sklopiti“, napisao je Robert D. Putnam u knjizi „Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community“.

Prijateljstva su osjetljiva na promjene

Nakon tog perioda često dolazi do suprotnog trenda.

Prijateljstva, za razliku od porodičnih veza, nisu obavezna već dobrovoljna, pa su samim tim osjetljivija na promjene.

Kako se slobodno vrijeme smanjuje, a obaveze povećavaju, ostaje manje prostora za spontana druženja. Neki se sele zbog posla ili porodice, drugi postaju roditelji, dok briga o starijim članovima porodice dodatno opterećuje svakodnevicu.

Sve to može dovesti do toga da ljudi u tridesetim godinama budu hronično umorniji nego ranije, pa im izlazak s prijateljima nakon posla više ne djeluje jednako privlačno.

Kada su obje strane iscrpljene, često izostaje i inicijativa za održavanje kontakta, što dodatno slabi odnose.

Pandemija i društvene mreže dodatno pojačale problem

Ovaj obrazac dodatno je izražen posljednjih godina.

Tokom pandemije COVID-19 društvene navike mnogih ljudi oslabile su, pokazalo je istraživanje Survey Center on American Life.

Direktor centra Danijel Koks (Daniel Cox) naveo je da su ljudi nakon 2020. godine prijavljivali manji broj bliskih prijateljstava, rjeđe kontakte i slabiju emocionalnu podršku među prijateljima.

Rad od kuće dodatno je smanjio svakodnevne socijalne interakcije, dok su društvene mreže pojačale utisak da drugi imaju bogatije i ispunjenije društvene živote.

To često dodatno hrani osjećaj izolacije i takozvani FOMO efekat – strah da propuštamo nešto važno.

Kako graditi i održavati prijateljstva?

Stručnjaci ističu da postoje provjereni načini za jačanje postojećih odnosa i stvaranje novih.

Otvoren razgovor o osjećaju udaljenosti može pomoći jer i drugi ljudi često imaju slične nesigurnosti. Kada se ranjivost podijeli i bude prihvaćena, odnosi se mogu dodatno produbiti.

Važno je i ne čekati da drugi uvijek prvi iniciraju druženja. Vrlo često svi očekuju isto od drugih, pa preuzimanje inicijative može prekinuti taj začarani krug udaljavanja.

Kod novih prijateljstava ne treba očekivati trenutnu bliskost. Ljudi iz svakodnevnog okruženja – kolege, komšije ili poznanici koje redovno srećemo – vremenom mogu postati važan dio našeg društvenog života.

Mali, redovni susreti i kratke interakcije mogu značajno poboljšati osjećaj pripadnosti i opšte blagostanje.

Takvi odnosi nastaju postepeno, kroz učestalost kontakta i međusobno upoznavanje. Socijalni psiholog Robert Zajonc to je opisao kroz „efekat puke izloženosti“ – što smo češće u kontaktu s nekim, veća je vjerovatnoća da će se razviti osjećaj bliskosti, prenosi Dnevno.hr.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šetnja i tokom vrućina čuva zdravlje

Redovna šetnja jedna je od najboljih aktivnosti za očuvanje zdravlja u starijoj životnoj dobi. Pomaže radu srca, poboljšava cirkulaciju, održava pokretljivost zglobova i doprinosi boljem raspoloženju.

I tokom ljetnih vrućina šetnja može biti korisna, ali je važno birati odgovarajući dio dana. Ljekari savjetuju da starije osobe izbjegavaju boravak na otvorenom u periodu od 10 do 17 časova, kada su temperature najviše.

Najpogodnije vrijeme za šetnju je rano ujutro ili uveče, kada je vazduh svježiji i prijatniji. Preporučuje se lagana odjeća svijetlih boja, šešir ili kačket za zaštitu od sunca, kao i dovoljno tečnosti prije i nakon boravka napolju.

Starijim osobama savjetuje se da šetaju u hladovini, parkovima ili uz drvorede, te da prave češće pauze ukoliko osjete umor, vrtoglavicu ili malaksalost.

Uz malo opreza i prilagođavanje vremenskim uslovima, šetnja i tokom ljeta ostaje jednostavan i efikasan način očuvanja zdravlja i vitalnosti.

Podijeli tekst sa drugima na:

Zašto je unos tečnosti važan tokom velikih vrućina?

Tokom ljetnih vrućina našem organizmu potrebno je više tečnosti nego inače. Visoke temperature uzrokuju pojačano znojenje, a samim tim tijelo gubi vodu i važne minerale. Kod starijih osoba osjećaj žeđi često je slabije izražen, pa se može dogoditi da organizam već bude dehidrirao prije nego što osjetimo potrebu za pićem.

Zbog toga je važno redovno unositi tečnost tokom cijelog dana, čak i kada niste žedni. Preporučuje se piti vodu u manjim količinama više puta dnevno. Osim vode, mogu se konzumirati nezaslađeni čajevi, limunada bez puno šećera te supe i voće bogato vodom poput lubenice, dinje i breskve.

Nedovoljan unos tečnosti može dovesti do umora, vrtoglavice, glavobolje, pada krvnog pritiska i opšte slabosti. U težim slučajevima može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme koji zahtijevaju ljekarsku pomoć.

Posebno je važno obratiti pažnju na unos tečnosti ako bolujete od hroničnih bolesti ili uzimate lijekove. U slučaju bilo kakvih nedoumica, posavjetujte se sa svojim porodičnim ljekarom.

Brinite o svom zdravlju tokom vrućih dana – pijte dovoljno tečnosti, boravite u rashlađenim prostorijama i izbjegavajte izlazak na sunce u najtoplijem dijelu dana.

Podijeli tekst sa drugima na:

Uberite ih prije nego što prođe jun: Ove biljke čuvaju kuću od nesreće

Početak ljeta oduvijek je imao posebno mjesto u narodnim vjerovanjima. Vjerovalo se da upravo u junu priroda dostiže vrhunac svoje snage, pa su biljke ubrane u tom periodu smatrane naročito ljekovitim i blagotvornim.

Zaštita od nesreće

Nisu ih koristili samo za čajeve i meleme, već su ih unosili u domove kao zaštitu od nesreće, bolesti i loše energije.

Biljke imaju najveću moć

U narodnoj tradiciji početak juna smatrao se vremenom “prvih ljetnjih trava”, kada biljke imaju najveću moć.

Zato su se ljudi budili prije izlaska sunca i odlazili u polja i livade kako bi ubrali najvrednije ljekovite biljke.

Hajdučka trava

Među njima posebno mjesto zauzimala je hajdučka trava, koju su naši stari smatrali gotovo univerzalnim ljekom.

Vjerovalo se da pomaže kod brojnih tegoba i da čuva zdravlje cijele porodice.

Kamilica

Kamilica je bila simbol smirenosti i koristila se za umirenje tijela i duha, dok je nana bila nezaobilazna tokom ljetnih dana jer osvježava i pomaže kod iscrpljenosti.

Kantarion

Posebno poštovanje pratilo je kantarion, poznat i kao Gospina trava. Smatralo se da nosi sunčevu energiju i da štiti čovjeka od zla, bolesti i nesreće. Grančice kantariona često su se ostavljale pored vrata ili prozora kako bi čuvale dom tokom cijele godine.

Pelin

Pelin je takođe imao važno mjesto u narodnim običajima. Njegova gorčina povezivala se sa pročišćenjem i zaštitom od negativnih uticaja. Vjerovalo se da njegov miris tjera sve što je loše i unosi snagu u domaćinstvo.

Bosiljak

Bosiljak je možda i najpoznatija biljka u srpskoj tradiciji. Smatran je svetom biljkom koja donosi blagoslov, mir i napredak. Zato se često čuvao u kući, sušio i koristio tokom cijele godine u različitim običajima i vjerskim obredima.

Prema narodnim vjerovanjima, ove biljke nisu bile samo dio prirode već i svojevrsni čuvari doma.

Amajlije

Često su se stavljale iza ikona, kačile iznad ulaznih vrata ili čuvale u posebnim kutijama kao amajlije. Vjerovalo se da njihov miris umiruje prostor, tjera nesreću i pomaže da u kući vladaju sloga i blagostanje.

U nekim krajevima Srbije postojalo je i vjerovanje da se prva biljka ubrana početkom ljeta ne koristi odmah, već se čuva tokom cijele godine kao simbol zaštite i sreće za ukućane.

Na taj način biljke nisu predstavljale samo lijek iz prirode, već i važan dio tradicije, vjerovanja i svakodnevnog života. Njihova simbolika sačuvala se do danas, pa mnogi i dalje vjeruju da bosiljak, kantarion, pelin i druge ljetne biljke donose posebnu energiju, zdravlje i mir u dom, piše k1info.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Previše vitamina B dovodi do srčanih bolesti

Vitamin B3, poznat i kao niacin, neophodan je za pravilno funkcionisanje organizma. Ipak, kao i sa svim nutrijentima, ključ je u umjerenosti.

Prekomjeran unos ovog vitamina može doprinijeti razvoju srčanih bolesti. Naučnici su otkrili da visok nivo niacina u organizmu izaziva upalu zidova krvnih sudova. To može dovesti do ateroskleroze, odnosno nakupljanja plaka na zidovima arterija. Ovo stanje povećava rizik od srčanog i moždanog udara, kao i drugih ozbiljnih srčanih problema.

Kada se niacin razgrađuje u tijelu, stvara se nusprodukat koji pokreće zapaljenske procese u kardiovaskularnom sistemu. Jedinjenje nazvano 4PY direktno je povezano sa infarktom i šlogom.

Možda vas interesuje i ovo:

Vitamin koji čini čuda za zdravlje

Iako je niacin nekada preporučivan za snižavanje holesterola, pokazalo se da su statini efikasniji. Pored toga, prekomjeran unos niacina ima suprotan efekat na zdravlje srca i krvnih sudova.

Kardiovaskularne bolesti su 2021. godine odnijele oko 20,5 miliona života širom svijeta. To čini jednu trećinu globalne smrtnosti.

Mnogi uzroci se mogu spriječiti

Određeni faktori rizika, poput pola, porodične anamneze i etničke pripadnosti, ne mogu se promijeniti. Međutim, mnogi uzroci se mogu spriječiti. Gojaznost, visok holesterol, povišen krvni pritisak, pušenje, loša ishrana i sjedalački način života značajno doprinose razvoju ovih bolesti.

Nedavna studija istraživača sa Instituta za klinička istraživanja Lerner u Klivlendu ukazuje na potencijalnu vezu između povišenog nivoa niacina i kardiovaskularnih bolesti. Rad je objavljen u časopisu Nature Medicine.

Dr Stenli Hejzen, vodeći autor studije, objasnio je ciljeve ovog istraživanja. Naučnici su željeli da otkriju nove uzročnike srčanih bolesti, izvan tradicionalnih faktora rizika. Tako su identifikovali jedinjenje 4PY, nusprodukat viška niacina u tijelu.

Inače, niacin pomaže u pretvaranju energije iz hrane. On takođe održava zdravlje kože i nervnog sistema. Može se unijeti hranom ili dodacima, dok se višak izlučuje urinom.

Podijeli tekst sa drugima na: