Koje voće može rasti na balkonu: Dovoljan im je i mali prostor

Sanjate o sopstvenom malom voćnjaku, ali vam prostor djeluje kao prepreka? Dobra vijest je da ne morate da birate između udobnog kutka za uživanje i stabla koje rađa.

Postoje sorte koje zauzimaju znatno manje mjesta, a i dalje donose bogat rod, i to bez komplikovanog održavanja.

U nastavku otkrivamo koje voćke stručnjaci izdvajaju kao idealne za male vrtove, terase ili čak balkone, i kako da izvučete maksimum iz svakog kvadratnog metra.

1. Patuljasta jabuka

Sa visinom do oko 3 metra, patuljaste jabuke savršeno se uklapaju u mala dvorišta ili veće saksije. Berba i orezivanje su jednostavni, a postoje i stubaste sorte koje zauzimaju minimalan prostor, ali daju plodove standardne veličine.

Važna napomena: za dobar rod potrebne su bar dvije različite sorte u blizini.
Uslovi: puno sunca, dobro drenirano i blago kiselo zemljište, redovno zalivanje.

2. Patuljasti dud

Ako tražite gotovo „neuništivu“ voćku, dud je pravi izbor. Brzo raste, samoplodan je i nema agresivan koren. Ipak, vodite računa gdje ga sadite, plodovi mogu biti nezgodni za čišćenje ako padaju na staze ili terase.

Uslovi: sunčano mjesto, dobra drenaža, povremena rezidba.

3. Patuljasta smokva

Savršena za toplije krajeve, smokva je poznata po svojoj otpornosti. Podnosi sušu, rijetko je napadaju štetočine i ne zahtijeva mnogo njege. Postoje sorte koje ostaju kompaktne, ali daju obilje plodova.

Uslovi: puno sunca, propusno zemljište, umjereno zalivanje.

4. Patuljasta šljiva

Osim ukusnih plodova, ova voćka donosi i estetski doživljaj, nježni cvjetovi u proljeće i tople nijanse lišća u jesen. Uspravan rast čini je idealnom za uske prostore.

Uslovi: sunce, redovno zalivanje tokom formiranja plodova, sezonska prihrana.

5. Patuljasta trešnja

Ništa ne priziva ljeto kao trešnje, a patuljaste sorte omogućavaju da ih berete bez merdevina. Niže su i kompaktnije, posebno kiselije sorte koje prirodno rastu sporije.

Uslovi: sunce, dobro drenirano zemljište, zaštita od ptica.

6. Breskva i nektarina

Za razliku od mnogih drugih voćki, ove vrste prirodno ostaju relativno male. Uz pravilnu rezidbu mogu se lako održavati u željenoj visini. Dodatni plus — samoplodne su, pa vam je dovoljno jedno stablo.

Uslovi: sunčano i zaklonjeno mjesto, redovno zalivanje.

7. Patuljasti nar

Jedna od najkompaktnijih voćki – često ne prelazi visinu od 1–2 metra. Idealan je za saksije i urbane prostore, a pored plodova krase ga i jarko crveni cvjetovi.

Uslovi: puno sunca, povremeno zalivanje, toplija klima.

8. Patuljasta kruška

Sa prirodno uspravnim rastom, kruška se lako uklapa u male vrtove. Dobro podnosi i teža zemljišta, što je čini zahvalnom za različite uslove.

Uslovi: sunce, blago kiselo zemljište, redovna vlaga.

9. Limun (Meyer sorta)

Jedan od najpopularnijih izbora za uzgoj u saksijama. Mirisan, dekorativan i produktivan – limun može uspjevati čak i na balkonu. U hladnijim krajevima lako se unosi unutra tokom zime.

Uslovi: puno svjetla, redovno zalivanje, zaštita od mraza.

Bez obzira na to da li imate malo dvorište, terasu ili samo sunčan balkon, postoji voćka koja može pronaći svoje mjesto u vašem prostoru.

Uz pravi izbor i malo pažnje, i najmanji kutak može postati izvor svježih, domaćih plodova, i mjesto za uživanje koje traje tokom cijele godine, prenosi Ona.rs.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Mafine sa tikvicama: Jelo gotovo za samo 17 minuta

Najsočniji mafini sa tikvicama pripremaju se za samo 17 minuta, a za pripremu vam je potrebno samo nekoliko sastojaka.

Ovaj recept odličan je odabir ako ste ljubitelj tikvica, a željeli biste promjenu.

Potrebni sastojci:

  • 300 grama brašna
  • prašak za pecivo
  • pola kašike soli
  • mljeveni crni biber po želji
  • 180 grama rendanog sira
  • 250 grama rendanih tikvica
  • 40 grama sitno sjeckanog luka
  • 220 mililitara mlijeka, dva jajeta

Priprema:

Zagrijte rernu na 200 stepeni. U tom periodu u posudi pomiješajte brašno, prašak za pecivo, so i biber. Nakon toga dodajte sir i promiješajte da se sve sjedini. U drugoj posudi pomiješajte rendane tikvice, luk, mlijeko i jaja. Vlažne sastojke dodajte suhim sastojcima i miješajte dok se sve ne sjedini.

Možda vas interesuje i ovo:

Pet zdravstvenih dobrobiti konzumiranja tikvica

Pohovane tikvice bez brašna i bez jaja: Gotove za 10 minuta

Recept za ukusne ćevape od tikvica

Smjesu raspodijelite u kalupe za mafine pa ih pecite od 13 do 17 minuta. Boja mafina treba biti zlatna sa primjesama braon boje, a čačkalica kojom probodete mafin čista. Mafine zatim izvadite iz rerne i ostavite da se ohlade.

Podijeli tekst sa drugima na:

Biljka koja eliminiše toksine iz tijela, ima je svuda oko nas

Jedna od najcjenjenijih divljih biljaka, koja se vijekovima koristi za podršku tijelu u čišćenju i jačanju. Iako je mnogi smatraju dosadnim korovom, ona krije izuzetnu ljekovitu moć.

Šolja toplog čaja od koprive nije samo običan napitak – to može biti prirodni ritual koji donosi svježinu, energiju i olakšanje od mnogih fizičkih tegoba.

Zašto piti čaj od koprive?

Kura čajem od koprive podržava eliminaciju toksina, stimuliše funkciju bubrega i pročišćava krv. Zbog svojih diuretičkih svojstava, pomaže tijelu da eliminiše višak vode i metabolički otpad koji se nakuplja u mišićima, organima i krvotoku. To znači manje nadutosti, manje oticanja zglobova i lakši način za savladavanje svakodnevnog života.

Zbog svog uticaja na metabolizam i izlučivanje vode, čaj od koprive se često preporučuje kao podrška za mršavljenje i eliminaciju celulita. Redovna konzumacija može poboljšati izgled kože, povećati vitalnost i smanjiti osjećaj umora, prenosi Sensa.

Bogatstvo hranljivih materija u jednoj biljci

Kopriva je prava riznica vitamina i minerala: sadrži vitamine A, B-kompleksa, C, željezo, magnezijum, kalcijum, fosfor, mangan i esencijalne aminokiseline. Takođe je puna antioksidanasa poput beta-karotena, kofeinske kiseline i likopena, koji štite ćelije od slobodnih radikala.

Stoga ne čudi da čaj od koprive takođe podržava imuni sistem, stimuliše cirkulaciju i doprinosi boljem kvalitetu krvi. Zbog visokog sadržaja željeza, često se preporučuje osobama koje pate od anemije.

Kako napraviti čaj od koprive?

Najbolji efekat ćete postići ako listove koprive sakupljate sami – u nezagađenom okruženju i dalje od puteva. Ne zaboravite da nosite rukavice prilikom sakupljanja. Zatim osušite listove i čuvajte ih na suvom mjestu.

Za pripremu:

  • Prokuhajte vodu i sklonite sa vatre.
  • Dodajte kašičicu suvog lišća u šolju vode.
  • Ostavite da odstoji 10–15 minuta.
  • Procijedite čaj i pijte ga nezaslađenog ili po želji dodajte med i sok od limuna.
  • Preporučuje se piti 3 do 4 šolje dnevno, po mogućnosti oko 20 minuta prije obroka.

Nakon što ispijete čaj, boja vašeg urina se u početku može promijeniti – to je normalan znak izlučivanja metaboličkih supstanci. Vremenom postaje bistriji, što ukazuje na to da se tijelo čisti.

Kada treba biti oprezan s pijenjem čaja od koprive ili ga treba izbjegavati?
Iako je prirodni lijek, čaj od koprive ima i svoja ograničenja.

Ne preporučuje se za:

  • trudnice (može izazvati kontrakcije),
  • osobe sa srčanim ili bubrežnim problemima,
  • dijabetičare,
  • osobe koje uzimaju antikoagulanse, diuretike ili lijekove za snižavanje krvnog pritiska.

Previše pijenja može uzrokovati i probavne probleme, stoga slušajte svoje tijelo i pridržavajte se preporučene količine. Budući da kopriva iscrpljuje kalijum iz tijela, ima smisla konzumirati hranu koja ga sadrži – poput lisnatog povrća, krompira i banana.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako uspon i pad civilizacija utiče na veličinu životinja

Kada su francuski arheozoolog Thomas Cucchi i njegov tim prošle godine završili analizu više od četvrt miliona životinjskih ostataka, njihova otkrića potvrdila su ono na šta je ukazala još čuvena studija A. B. Jensena iz 2003. godine – ljudska civilizacija ostavlja tragove duboko u samoj biologiji divljih vrsta.

Te dvije značajne studije, koje prate promjene u veličini tijela životinja kroz milenijume, otkrivaju iznenađujuću činjenicu: uspon i pad Rimskog carstva direktno su uticali na evolucioni tempo evropske faune. Obično mislimo da su politički slomovi isključivo „ljudska stvar“, ali ova istraživanja pokazuju da su se sa padom Rimskog carstva životinje počele fizički smanjivati – doslovno.

Da bismo razumjeli ovaj fenomen, potrebno je vratiti se u 19. vijek, kada su paleontolozi primijetili neobičan trend: drevne životinje su kroz geološka razdoblja postajale sve veće. Konji, koji su nekada bili veličine psa, evoluirali su do današnjih dimenzija, dok su dinosauri i morski gmizavci mezozoika dostizali ogromne proporcije. Ovaj trend nazvan je „Koupovo pravilo“, po američkom paleontologu Edvardu Drinkeru Koupu.

Dramatičan preokret

Ipak, u posljednjih nekoliko hiljada godina došlo je do preokreta. Umjesto rasta, u mnogim dijelovima svijeta zabilježen je trend smanjivanja divljih životinja. Prva velika prekretnica dogodila se krajem posljednjeg ledenog doba, prije oko 12.000 godina, kada su ogromne vrste poput mamuta nestale, a zamijenile su ih manje životinje.

Razlog se djelimično krije u klimatskim promjenama. U hladnim uslovima veća tijela bolje zadržavaju toplotu, dok toplije klime pogoduju manjim organizmima. Kako su šume zamijenile tundru, staništa su postala razuđenija, a hrana manje dostupna. To je pogodovalo manjim i prilagodljivijim vrstama, dnevno.hr

Uz klimatske promjene, i ljudi su počeli sve više da utiču na prirodu. Prelaskom na poljoprivredu i stočarstvo, počelo je pripitomljavanje životinja, što je iz temelja promijenilo njihovu biologiju. Domaće životinje su kroz selektivni uzgoj postajale sve veće i robusnije. S druge strane divlje vrste istovremeno počele su da se smanjuju.

Opšti trend

Istraživanja sprovedena u zapadnom Mediteranu pokazala su četiri faze promjena u veličini životinja tokom posljednjih 8000 godina. U neolitu je zabilježen opšti trend smanjivanja, uprkos porastu broja domaćih životinja.

Prava promjena nastupila je tokom bronzanog i gvozdenog doba, kada su domaće životinje počele da rastu, a divlje su privremeno zaustavile smanjivanje. To je bio period razvoja trgovine, povećanja stanovništva i naprednijeg uzgoja.

Kriza civilizacije

Međutim, od 3. do 10. vijeka dolazi do naglog pada veličine svih životinja, što se poklapa sa slabljenjem i padom Rimskog carstva. Velika poljoprivredna imanja nestaju, a zamjenjuju ih mala sela sa ograničenim resursima.

Istovremeno, klimatske promjene i erozija tla dodatno su pogoršale uslove za život. Manjak hrane i prostora doveo je do smanjenja životinja, dok su bolesti, koje su se širile trgovinom, dodatno pogodile i ljude i životinje.

Odvojeni putevi

U posljednjih hiljadu godina domaće i divlje životinje krenule su različitim putevima. Domaće su nastavile da rastu zahvaljujući selektivnom uzgoju, dok su divlje nastavile da se smanjuju zbog gubitka staništa, klimatskih promjena i intenzivnog lova.

Jedini izuzetak predstavljaju kunići, čija je veličina ostala stabilna zbog djelimične domestikacije.

Zaključak je jasan – istorija ljudskih civilizacija ne utiče samo na društvo, već i na prirodu. Dok se ljudska društva razvijaju i propadaju, divlji svijet se prilagođava. To se često dešava na način koji pokazuje koliko je dubok naš uticaj na planetu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kore banane: Od kuhinjskog otpada do vrhunskog biođubriva

Svaki put kada bacite koru banane, zapravo bacate dragocjeno prirodno đubrivo koje dokazano podstiče rast usjeva. Prema studiji objavljenoj u časopisu Agriculture, banane su jedna od vodećih svjetskih kultura s prinosom od 116 miliona tona, a pošto kora čini četvrtinu mase ploda, ogromne količine hranljivih materija nepotrebno završavaju na deponijama.

Moć makronutrijenata

Istraživanje koje je predvodila Nokuthula Khanyile sa Univerziteta Mpumalanga, obuhvatilo je 126 studija o efektima kore banane na tlo. Analize su potvrdile da su ove kore bogate ključnim elementima koje poljoprivrednici inače skupo plaćaju u komercijalnim smjesama:

  • Kalijum (u visokim koncentracijama)
  • Azot
  • Fosfor
  • Kalcijum i magnezijum

Biljke tretirane ovim biođubrivom brže klijaju, imaju veću lisnu površinu i snažniji korijen u poređenju sa biljkama u netretiranom zemljištu.

Metode pripreme: Od praha do tečnog ekstrakta

Istraživači su identifikovali nekoliko efikasnih načina za transformaciju otpada u hranu za biljke:

Sušenje i mljevenje: Kore osušene na suncu i samljevene u prah miješaju se direktno sa zemljom. Posebno efikasnom se pokazala mješavina sušenih kora banane i narandže.

Tečni koncentrat: Svježe kore se usitne u kašu, zagriju sa vodom i profiltriraju. Ovakav ekstrakt biljke brže apsorbuju kroz korijen.

Možda vas interesuje i ovo:

Sadite ali mislite unaprijed, poslije može biti kasno

Fermentacija: Kombinovanjem kora sa talogom kafe ili drugim biljnim otpadom dobija se đubrivo koje značajno ubrzava rast lisnatog povrća.

Zanimljivost iz eksperimenta: Kod uzgoja graška, najbolje rezultate su pokazale kore koje su se u zemlji razgrađivale tačno dva mjeseca. Preduga razgradnja može oslabiti biljku.

Ekološki i ekonomski značaj

Moderna poljoprivreda se oslanja na sintetička NPK đubriva čija proizvodnja troši fosilna goriva i uzrokuje 2% ukupne svjetske emisije stakleničkih gasova. Prekomjerna upotreba sintetike dovodi do zagađenja voda i pojave smoga.

  • Upotreba kora banane nudi održivo rješenje jer:
  • Sporo otpuštaju nutrijente, smanjujući rizik od ispiranja u podzemne vode.
  • Smanjuju pritisak na deponije i emisiju štetnih gasova iz trule hrane.
  • Pojeftinjuju proizvodnju za male farmere i baštovane.

Savjet za budućnost

Iako istraživanja obećavaju, naučnici napominju da efekat zavisi od sorte banane i klime. Ipak, osnovna poruka za kućne vrtlare je jasna: vaši kuhinjski ostaci su resurs, a ne smeće. Umjesto kupovnih preparata, rješenje za zdraviji vrt možda se već nalazi u vašoj kanti za kompost.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako otjerati zmije iz dvorišta sadnjom biljaka?

Zmije su često nepoželjni gosti na našim imanjima, a uređenje samog terena, odnosno staništa je relativno jednostavan način da se smanji mogućnost nastanjenja u vašoj bašti.

Neven, limunska trava i pelin

Možda bi bilo dobro i da razmislite o sadnji biljaka koje odbijaju zmije koje pružaju prirodno sredstvo odvraćanja. Neki uobičajeni primjeri uključuju neven, limunsku travu i pelin.

Šta biraju zmije

Većina zmija bira hladna, vlažna i mračna staništa, kao što su gomila, drva, daske ili gusti grmovi ili visoka trava. Naime, ista ova mjesta rado biraju miševi i glodari.
Kako bi smanjili mogućnost pojave zmija otklonite potencijalna skrovišta i za grabljivicu i za lovinu.

Redovno kosite travnjak i kratite živu ogradu pogotovu onu koja raste blizu tla.

Naslažite kamenje i drvo za ogrijev dalje od bašte i kuće, a još idealnije bi bilo na policama.

Takođe, hranu za ljubimce držite u zatvorenim kontejnerima.

Ako je vaše dvorište ili bašta sklono zmijama, razmislite o izmjenama koje će ih odvratiti od ulaska.

Redovno se bavite baštom kako biste uklonili sve što privlači zmije kao što su ostaci, rupe i rast.

Skratite travu

Skratite travu da biste eliminisali skrovišta za zmije. Razmislite o postavljanju ograde otporne na zmije od čelične mreže, plastične folije ili mreže za hvatanje. Ako instalirate ogradu, uvjerite se da je u ravni sa zemljom i pod uglom ka spolja i da je visoka najmanje 100-ak cm i duboka oko 120 cm, piše Espreso.

Koristite materijale koji zmijama otežavaju klizanje po njima, poput listova božikovine, šišarki, ljuske jajeta i šljunka.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako prepoznati da li je maslinovo ulje zaista maslinovo?

Boja i cijena često mogu da vas zavaraju, evo kako možete prepoznati pravo, kvalitetno maslinovo ulje na prvi miris i ukus.

Tržište je danas preplavljeno proizvodima različitog kvaliteta, a često i onima koji se predstavljaju kao čisti, iako to nisu.

Za prosječnog kupca, izbor između desetina boca na polici je svakako zbunjujući. Odluka se često donosi na osnovu površnih kriterijuma kao što su pakovanje ili cijena.

Prava vrijednost maslinovog ulja leži u karakteristikama koje treba da prepoznate.

Boja može da vas obmane

Boja ulja je jedna od najčešćih zabluda. Mnogi će posegnuti za uljem sa izraženom zelenom bojom, vjerujući da ova nijansa garantuje vrhunski kvalitet. Međutim, boja može da varira u zavisnosti od sorte masline, stepena zrelosti ploda i načina obrade, pa čak i mješavine različitih biljnih ulja mogu postići sličnu nijansu. Zbog toga, oslanjanje isključivo na izgled može lako dovesti do pogrešnog zaključka.

Miris je prvi pokazatelj

Miris je prvi i jedan od najvažnijih kriterijuma pri procjeni maslinovog ulja. Kvalitetno maslinovo ulje zrači svježinom i prirodnošću. Njegove arome podsjećaju na svježe pokošenu travu, zelenu jabuku, badem ili list paradajza. Takav miris je rezultat svježeg, pravilno obrađenog voća i očuvanih aromatičnih jedinjenja.

Možda vas interesuje i ovo:

Zašto bi trebalo maslinovo ulje da koristite svakog dana?

Ulje koje gotovo nema miris ili u kome se osjećaju teže, blago ustajale note, ukazuje na niži kvalitet ili prisustvo drugih ulja. Mirisi koji podsjećaju na vosak, vlagu ili blagu kiselost su posebno sumnjivi, jer mogu ukazivati na oksidaciju ili nepravilno skladištenje.

Ukus i jednostavan test

Ukus zatim potvrđuje ono što smo naslutili mirisom – pravo maslinovo ulje nikada nije potpuno neutralno. Naprotiv, ima izražen karakter koji uključuje blagu gorčinu i začinjenost. Ljutina, koja se osjeća kao blago peckanje ili grebanje u grlu, znak je prisustva prirodnih antioksidanata i polifenola.

Takav ukus se ne može lako imitirati, pa je jedan od važnih pokazatelja autentičnosti. Ako ulje nema poseban utisak i završnu oštrinu, vrlo je vjerovatno da se ne radi o vrhunskom proizvodu.

Kvalitet se može provjeriti i jednostavnom metodom koju svako može primijeniti kod kuće. Sipajte malu količinu ulja u staklenu šolju, pokrijte je dlanom i blago zagrijte toplinom ruke. Poslije kratkog vremena oslobađaju se arome i tada se jasno mogu osjetiti. Ako se pojave svježe, voćne i biljne note, to je dobar znak. Ako miris ostane slab ili podsjeća na vino, sirće ili čak sir, moguće je da ulje nije čisto ili je izgubilo svoja svojstva.

Visokokvalitetno maslinovo ulje ostavlja slojevit ukus koji se razvija na nepcu i traje čak i nakon gutanja. Njegova svježina i blaga gorčina nisu mana, već poželjna karakteristika koja dokazuje prirodnost i pravilnu obradu, prenosi Krstarica.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako da vam roštilj za 1. maj bude idealan?

Otkrijte kako obična mineralna voda pravi najbolji roštilj za 1. maj koji ste ikada probali. Saveti srpskih majstora roštilja.

Svi smo bar jednom poslužili roštilj koji je, uprkos trudu, ispao suv i bezukusan.

Nema veće neprijatnosti nego kad goste ponudite prepečenim „đonom“ dok se vi pravdate da je vatra bila previše jaka.

Srećom, vrhunski majstori imaju trik koji ne košta ništa, a pretvara svaki roštilj za 1. maj u kafanski specijalitet koji se topi u ustima.

Rešenje nije u skupim začinima, već u jednoj flaši iz vašeg frižidera koju obično čuvate za špricer.

Mala tajna iz kuhinje

Postoji jedna obična stvar koju verovatno već imate kod kuće, a koja pravi neverovatnu razliku u tome kako će meso reagovati na vatri.

Domaćice često brinu da li će sve ispasti kako treba, ali uz ovaj savet, meso će bukvalno kliziti sa tanjira.

Zašto meso gubi sočnost?

Problem sa suvim mesom nastaje jer visoka temperatura žara prebrzo izvuče vlagu pre nego što se masnoća otopi i pruži mu onu čuvenu sočnost.

Većina nas pravi grešku i soli meso prerano, što dodatno „zaključa“ vlakna i izbaci sokove pre nego što pečenje uopšte počne.

Da bi vaš roštilj za 1. maj bio onaj o kojem se priča mesecima, ključna je mekoća koju postižemo pre nego što meso uopšte dodirne rešetku.

Uloga mineralne vode u omekšavanju

Stari majstori su uvek imali keca u rukavu – način da se vlakna opuste potpuno prirodno, bez teške hemije.

Vjerovali ili ne, tajni saveznik svake sočne pljeskavice ili vrata je obična gazirana voda.

Mehurići i ugljen-dioksid iz mineralne vode deluju kao prirodni omekšivač koji polako razbija čvrstinu u mišićnim vlaknima.

Pravilna priprema prije pečenja

Dovoljno je da meso potopite u mineralnu vodu na samo 30 do 60 minuta pre nego što planirate da potpalite vatru.

Kada ga stavite na žar, videćete kako ono zadržava svoju veličinu i mekoću, dok se spolja stvara ona savršena, rumena korica.

Naravno, sočno meso traži i dostojnu pratnju, pa ne zaboravite da osvežite trpezu uz naše omiljene najbolje salate uz roštilj koje se spremaju za deset minuta.

Trikovi za kafansku teksturu

Izvadite ga ranije i pustite ga da „odmori“ na sobnoj temperaturi bar 20 minuta kako bi se peklo ravnomerno.

Ako spremate mleveno meso, dodajte jednu kašičicu sode bikarbone na kilogram mase za onu vazdušastost koju imaju vrhunski ćevapi.

Imajte strpljenja i ne okrećite komade svaki čas – pustite da žar uradi svoje, a sokovi ostanu tamo gde im je mesto.

Rukovanje mesom na žaru

Zaboravite na viljuške kojima bockate meso; koristite isključivo hvataljku kako ne biste probušili površinu i dozvolili sokovima da iscuru.

Kada završite sa poslom, rešetku sredite brzo i bez muke uz trikove koje smo izdvojili za lako čišćenje roštilja bez upotrebe agresivne hemije.

Kada skinete meso sa vatre, dajte mu još par minuta u poklopljenoj činiji da se svi mirisi i sokovi konačno slegnu, prenosi Krstarica.

SAVJET:

Ako želite da dodatno pojačate ukus, u gaziranu vodu dodajte kašičicu senfa i par kapi jabukovog sirćeta. Senf prirodno omekšava meso svojim enzimima, dok kiselina pomaže da obrok bude lakši za varenje nakon bogatog ručka.

Kada je najbolje posoliti meso za roštilj?

Najbolje je to uraditi neposredno pre pečenja ili meso držati u tečnoj marinadi koja već sadrži začine par sati ranije.

Koje meso je najbolje za roštilj za 1. maj?

Uvek birajte komade koji su bar malo „prošarani“ masnoćom, poput svinjskog vrata, jer upravo to čuva sočnost na jakoj vatri.

Koliko dugo meso treba da stoji u mineralnoj vodi?

Pola sata je sasvim dovoljno za tanje komade, dok bi deblje krmenadle mogle da ostanu i do 2 sata.

Možda vas zanima i ovo:

Kako najlakše odlediti mljeveno meso

Kako prepoznati svježe mljeveno meso: najpouzdaniji znakovi

Podijeli tekst sa drugima na:

Od Trebinja do svjetskih laboratorija: Elena Pešut ostvarila snove

Od Trebinja do Amerike, Italije i Portugala – njena priča je dokaz da se hrabrost, rad i radoznalost uvijek isplate.

Riječ je o Eleni Pešut, mladoj naučnici iz Trebinja koja kroz program Work and Travel, studije u inostranstvu i praksu u prestižnoj naučnoj instituciji gradi put koji inspiriše mnoge.

“Osnovnu i srednju školu završila sam u Trebinju, gdje sam pohađala Gimnaziju ‘Jovan Dučić’ i završila je sa odličnim uspjehom. Nakon toga sam odlučila da nastavim obrazovanje na Univerzitetu u Beogradu, na Biološkom fakultetu, smjer Molekularna biologija i fiziologija”, počinje Elena razgovor za “Radio Trebinje”.

Objasnila je zašto se prijavila za program Work and Travel i kakvo je to iskustvo bilo.

“Na četvrtoj godini studija zainteresovala sam se za Work and Travel program, koji studentima omogućava da provedu nekoliko mjeseci radeći i živeći u Sjedinjenim Američkim Državama. Preporuke kolega i prijatelja su bile presudne, a danas mogu reći da mi je to bila jedna od najboljih odluka u životu. Provela sam tri ljeta u Americi i stekla prijateljstva širom svijeta – od Dominikanske Republike do Mongolije”, priča Elena.

Od restorana do Aljaske

“Prva dva ljeta radila sam na Cape Cod, poznatoj turističkoj destinaciji blizu Bostona. Uglavnom sam radila u restoranu u okviru hotela, ali i dodatne poslove u manjim lokalima. Treće ljeto odlučila sam se za potpuno drugačije iskustvo – otišla sam na Aljasku”, rekla je Elena.

Amerikanci su, akako kaže, veoma ljubazni i profesionalni, naročito u uslužnim djelatnostima.

“Međutim, iznenadila me negativna strana njihovog sistema – posebno socijalna i zdravstvena politika, zbog koje postoji veliki broj beskućnika”, iznenađena je ona.

Upitana je i koji su joj najljepši trenuci iz tog perioda.

“Bilo ih je mnogo – od druženja i žurki sa studentima iz cijelog svijeta, do odlaska na koncerte i jedne posebne uspomene – poziva na američku svadbu. Na Aljasci bih izdvojila rad u turističkom vozu kroz netaknutu prirodu, gdje sam imala priliku da vidim glečere, divlje životinje i Denali, najviši vrh Amerike. Poseban doživljaj bilo je i kupanje u glečerskom jezeru Spencer”, istakla je Elena.

Zarada u SAD omogućila master u Italiji

Imala je i priliku da putuje po Americi, a zatim da upiše master studije u Italiji.

“Nakon završetka sezone putovala sam i posjetila gradove poput New York-a, Los Angeles-a, Las Vegas-a i San Francisca, kao i prirodne ljepote poput Velikog Kanjona. Zahvaljujući zaradi iz Amerike odlučila sam da nastavim školovanje i upišem master studije u Padovi, na Univerzitetu u Padovi. To je jedan od najstarijih univerziteta u Evropi, gdje je predavao i Galileo Galilei. Dobila sam i stipendiju koja mi je značajno olakšala studiranje”, kazala je Elena.

Otkrila je kako izgleda život studenta u međunarodnom okruženju.

“Tokom boravka u Italiji upoznala sam ljude iz cijelog svijeta – od Indije do Čilea. To iskustvo me je dodatno obogatilo. Posebno bih izdvojila druženje sa cimerima iz Irana, kroz koje sam upoznala njihovu kulturu i običaje, poput praznika Novruz”, ispričala je ona i dodala:

“Trenutno sam u Lisabonu, gdje radim praksu u prestižnoj istraživačkoj instituciji ITQB NOVA – Instituto de Tecnologia Química e Biológica António Xavier. Ova praksa predstavlja važan dio mog završnog master projekta i pruža mi priliku da dodatno unaprijedim svoja znanja i istraživačke vještine”.

Rado se vraća u Trebinje

Upitana je da li planira povratak u rodni kraj.

“Uvijek se rado vraćam u Trebinje. To je moj dom, tamo su moja porodica i prijatelji, i uvijek ga s ponosom preporučujem svima”, rekla je ona.

Mladima je poručila da budu hrabri, da putuju i istražuju svijet.

“Materijalne prepreke se mogu prevazići uz trud i rad. Ja sam svojim primjerom pokazala da je moguće ostvariti snove ako vjerujete u sebe i ne odustajete”, rekla je Elena.

Ovo ljeto ponovo ide na Aljasku, a nakon toga je očekuje završetak master studija i donošenje novih životnih odluka.

Podijeli tekst sa drugima na:

Sadrži više vitamina C od narandže: Koliko kivija treba dnevno jesti?

Ovo malo „čupavo“ voće, često u sjenci jabuka i banana, sve je više u centru pažnje zbog svojih nevjerovatnih zdravstvenih prednosti. Od probave do boljeg raspoloženja, kivi nudi mnogo više od osnovne ishrane, a stručnjaci sada otkrivaju i da li je bezbjedno jesti njegovu koru.

Bilo da je narezan u voćnim salatama, smiksan u smoothie ili se jede kašikom direktno iz svoje čupave kore, kivi je postao osnovna namirnica u mnogim domaćinstvima. Ipak, zbog svog pomalo neobičnog, dlakavog izgleda često je bio u sjenci popularnijih opcija poput jabuka ili banana. Posljednjih godina, međutim, kivi je stekao veliku popularnost u krugovima posvećenim zdravlju i sve se više promoviše kao nutritivno bogat izbor s iznenađujućim nizom zdravstvenih koristi — na primjer, sadrži više vitamina C od narandže.

Za razliku od slađeg voća, uspostavlja savršenu ravnotežu između kiselosti i prirodnih šećera, a prepun je vlakana i antioksidanasa, što ga čini istinski funkcionalnim i prepoznatljivim dodatkom ishrani.

“Kivi je nepriznati junak zdjele s voćem”, kaže dijetetičarka Nichola Ludlam-Raine.

“Često govorim svojim klijentima da ciljaju na jedan do dva kivija dnevno, jer su prepuni vlakana, vitamina C i jedinjenja pogodnih za crijeva koji podržavaju redovnost probave i cjelokupno zdravlje.”

Nutricionistički gledano, kivi je izvrstan svestrani saveznik zdravlja. Kao prvo, neće značajno uticati na vaš kalorijski unos, jer jedan plod srednje veličine ima otprilike 40 do 50 kalorija. To je svega oko dva odsto od preporučenog dnevnog unosa za odrasle. Prirodno je siromašan mastima, s manje od jednog grama po plodu. Uprkos svojoj maloj veličini, svaki plod sadrži oko dva do tri grama vlakana. To znači da s dva kivija dnevno ostvarujete značajan doprinos preporučenom dnevnom unosu od 30 grama.

Kivi bogat raznim vitaminima

“Jedan kivi dnevno doprinosi s oko 10 odsto preporuke za unos vlakana, a istovremeno ostaje niskokaloričan izbor”, dodaje Ludlam-Raine.

Uz to, kivi je posebno bogat vitaminom K, vitaminom E, kalijumom i antioksidansima, piše Večernji list.

Jedan kivi može osigurati značajnu količinu vitamina C, koja, u zavisnosti od samog ploda, može čak i premašiti cjelokupne dnevne potrebe — ili ono što biste dobili da pojedete mnogo veću narandžu. Vitamin C ključan je za funkciju imuniteta. Pomaže tijelu da apsorbuje željezo i igra važnu ulogu u proizvodnji kolagena za kožu, zglobove i tkiva.

Njegova efikasnost za probavu toliko je dokazana da je i Evropska komisija odobrila zdravstvenu tvrdnju da “konzumacija zelenog kivija doprinosi normalnoj funkciji crijeva povećanjem učestalosti pražnjenja crijeva”, prema pisanju Daily Maila.

Možda vas interesuje i ovo:

Sedam znakova da vam nedostaje vitamina C

Kako kivi pomaže kod zatvora i zdravlja crijeva?

Ovo je područje gdje kivi zaista dolazi do izražaja. Voće je poznato po tome što podržava probavu, uglavnom zbog svojih vlakana i prirodnog enzima zvanog aktinidin. Ovaj enzim vješt je u razgradnji proteina — poput onih koji se nalaze u jogurtu, siru, ribi i sirovim jajima — čineći probavni proces efikasnijim. Stoga, ako pojedete kivi kao desert nakon obroka bogatog proteinima, možete olakšati probavu.

Studije su pokazale da jedenje jednog do dva kivija dnevno može pomoći u ublažavanju zatvora i poboljšanju redovnosti stolice. Nove prehrambene smjernice stručnjaka s King’s Collegea u Londonu istakle su kivi kao prirodan način borbe protiv zatvora. Prema njihovoj analizi, konzumacija dva do tri kivija dnevno tokom najmanje četiri sedmice dovela je do mjerljivih poboljšanja u učestalosti pražnjenja crijeva.

Zeleni ili zlatni kivi — u čemu je razlika?

Sve u svemu, manje se radi o tome koji je „bolji“, a više o ličnim preferencijama i onome što tražite u nutritivnom smislu. Zeleni kivi je češća sorta, kiselijeg je ukusa, ima veći udio vlakana i nešto niži nivo šećera. Zlatni kivi, s druge strane, slađi je, manje kiseo i ima glađu, tanju koru.

Nutricionistički, obje vrste sadrže visoke nivoe vitamina C, ali zlatni kivi često ga sadrži u većim količinama po porciji. Zeleni kivi obično je prvi izbor za probavu zbog većeg udjela vlakana i specifičnog enzima.

Neočekivane koristi: Bolji san i pomoć pri mršavljenju

Postoje dokazi iz jedne manje studije koji sugerišu da bi kivi mogao podržati bolji san, uglavnom zbog sadržaja serotonina i antioksidativnog profila. Serotonin igra ulogu u regulaciji naših ciklusa spavanja, što bi moglo objasniti taj učinak.

“Jedenje dva kivija prije spavanja povezano je s poboljšanim kvalitetom sna u malim studijama, iako je potrebno još istraživanja”, kaže Ludlam-Raine.

Iako nije čudotvorni lijek za nesanicu, vrijedi pokušati. Kada je riječ o mršavljenju, kivi nije „sagorjevač masti“. Ali može indirektno podržati taj proces. Zbog visokog udjela vlakana prilično zasiti. Njegova prirodna slatkoća može držati pod kontrolom želju za šećerom bez pretjeranog unosa kalorija.

S čim kombinovati kivi i postoje li rizici?

Možda najsnažnija kombinacija kivija je s hranom bogatom željezom. Zbog visokog udjela vitamina C, kivi poboljšava apsorpciju željeza, pa su slanutak, leća, sjemenke bundeve i zobene pahuljice idealni partneri.

“Kombinovanje kivija s biljnim izvorima željeza poput zobi, orašastih plodova ili špinata može poboljšati apsorpciju željeza”, kaže Ludlam-Raine, dodajući da je njena preporuka za pacijente koji se bore sa zatvorom uvijek jedan do dva kivija s čašom jogurta ili kefira i kašikom lanenih sjemenki.

Iako je uopšteno bezbjedan, vitamin K u kiviju može stupiti u interakciju s lijekovima za razrjeđivanje krvi poput varfarina, pa je potreban oprez. Takođe, osobe alergične na lateks mogle bi imati reakciju na kivi. Proteini u njemu imaju sličnu strukturu, što je poznato kao sindrom lateks-voće.

Podijeli tekst sa drugima na: