Najstarija japanska doktorica preminula u 116. godini

Japanska doktorica Šigeko Kagava živjela je 115 godina, radila do 86. i vjerovala da dugovječnost duguje jednostavnoj navici koju je praktikovala decenijama.

Japanska doktorka Šigeko Kagava provela je gotovo čitav život pomažući drugima, a svojim primerom pokazala je koliko svakodnevno kretanje može biti važno i u dubokoj starosti. Čuvena lekarka, koja je preminula 27. avgusta 2026. godine u 116. godini, verovala je da za njenu izuzetnu vitalnost nije zaslužan nikakav skup preparat ili komplikovan režim, već najjednostavnija fizička aktivnost – hodanje.

Kagava je imala 115 godina i 91 dan kada je preminula, a u tom trenutku bila je najstarija osoba u Japanu. Tokom karijere radila je kao ginekolog-akušer i lekar interne medicine. Pacijente je lečila sve do 86. godine. Japanski TBS objavio je da je, osim dugogodišnjeg lekarskog rada, ostala upamćena i po učešću u štafeti olimpijske baklje.

Pacijente je obilazila peške

Njena svakodnevica decenijama je bila ispunjena kretanjem. U vreme kada automobili nisu bili dostupni kao danas, Kagava je oblačila tradicionalne japanske drvene klompe i prelazila velike udaljenosti kako bi stigla do pacijenata.

“Kada sam bila lekar, nije bilo automobila kao danas. Nosila bih tradicionalne drvene klompe i prelazila ogromne razdaljine peške kako bih pregledala pacijente. Mislim da me je upravo to učinilo snažnom i zdravom”, rekla je u jednom od poslednjih intervjua.

Za nju pešačenje nije predstavljalo poseban trening koji je trebalo uklopiti u dnevni raspored. Ono je bilo sastavni deo života i posla, navika koju je održavala godinama.

Kada su je pitali čemu duguje dug život, njen odgovor bio je jednostavan.

“Moja dugovečnost je ukorenjena u mojoj navici da pešačim toliko mnogo i to dugi niz godina”.

Podijeli tekst sa drugima na:

Susam: Jedna kašika dnevno preporodi cijelo tijelo

Kašika ovog sjemena košta manje od kafe koju popijete usput, a stoji u svakoj boljoj prodavnici. Susam u ishrani je namirnica koja po vrijednosti stoji rame uz rame sa bijelim lukom i kurkumom, a većina vas ga koristi samo kao ukras za pecivo.

Jeftin je, nalazi se svuda, i nema razloga da ga ne uvrstite u svakodnevnu ishranu jer može spriječiti razne bolesti, nekada čak i spasiti život.

Odakle dolazi susam i zašto se toliko hvali

Susam je sjemenka koja potiče iz Azije i Južne Afrike. Riječ je o jednogodišnjoj biljci koja za tri do pet mjeseci naraste i do dva metra. Ukusan je i veoma značajan dodatak ishrani. Sve češće se pominje korist putera od susama kod anemije, a isto važi i za susamovo ulje. Kako god da ga koristite, nećete pogriješiti.

Najveće prednosti koje ima susam u ishrani

Dobar izvor vlakana

  • Može sniziti holesterol i trigliceride
  • Hranljiv izvor biljnih proteina
  • Može pomoći u snižavanju krvnog pritiska
  • Može podržati zdrave kosti

Ono što susam izdvaja nije jedna od ovih stavki, već to koliko lako sve to dobijete bez mijenjanja jelovnika. Ne morate da izbacujete ništa, ne morate da kuvate drugačije, ne morate ni da razmišljate o količinama preko one jedne kašike. Ta lakoća je razlog zašto se susam zadrži u kuhinji duže od većine stvari koje kupite iz zdravstvenih razloga. Ostalo obično završi na dnu ormarića.

Kako da susam u ishrani ubacite u jelo, a da ne mijenjate ništa

Posipajte ga preko jela dok ga spremate, preko salate, ili od njega napravite svoj preliv. Lako se kombinuje i može u bukvalno bilo koje jelo. Po sastavu je uglavnom masnoća, tačnije prevladavaju nezasićene masne kiseline. Sadrži mangan, magnezijum, bakar, vitamin A, B1, B6 i E.

Krem sa susamom koji djeca traže sama

Dvije supene kašike putera i isto toliko kakao praha pomiješajte sa tri kašike meda. Dodajte i dvije velike kašike susamovog putera. Sve sjedinite kašikom. Ovaj krem obožavaju i djeca zato što sadrži susam, pa onda osjećate kao da je hrskavije.

Najbolje ga je uzimati uz nešto bogato vitaminom C, recimo uz limunadu, kako bi se bolje „primilo“ u organizam. Prebacite u staklenu teglu i držite u frižideru, a jedite tri puta dnevno po jednu supenu kašiku, piše Krstarica.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako da provjerite da li je vaša mašina za veš pretrpana?

Više veša u bubnju ne znači nužno i bolje pranje. Kada je mašina za veš pretrpana, odjeća nema dovoljno prostora za kretanje, voda i deterdžent teže prolaze između komada, a rezultat može biti rublje koje i nakon cijelog ciklusa ne djeluje potpuno čisto. Problem je što punai pretrpana mašina na prvi pogled mogu izgledati gotovo jednako.

Srećom, prije nego pritisnete tipku za pokretanje programa možete napraviti vrlo jednostavnu provjeru.

Ostavite dovoljno prostora na vrhu bubnja

Nakon što stavite suv veš u mašinu, pokušajte uvući ruku između vrha rublja i gornjeg dijela bubnja. Kod većine uobičajenih programa rublje ne bi trebalo biti nagurano sve do vrha. Ako između odjeće i bubnja možete bez problema staviti šaku ili dlan, rublje ima dovoljno prostora za pomicanje tijekom pranja.

Ako ruku jedva uspijevate ugurati, nekoliko komada ipak je bolje izvaditi.

Takva provjera posebno je korisna kada perete ručnike, trenerke, hlače ili druge komade koji su teži i nakon upijanja vode zauzimaju još više prostora.

Zašto prepun bubanj lošije pere?

Tijekom pranja rublje se mora slobodno podizati, spuštati i okretati u bubnju. Upravo to kretanje omogućuje vodi i deterdžentu da dopru do cijele površine tkanine.

Ako je bubanj prenatrpan, komadi ostaju stisnuti jedan uz drugi. Na njima mogu ostati tragovi prljavštine, neugodni mirisi, pa čak i ostaci deterdženta koji se nije dobro isprao.

Problem se ponekad primijeti tek nakon vađenja rublja, kada pojedini komadi još imaju mrlje ili ne mirišu onako svježe kako biste očekivali.

Nije svaki program predviđen za puni kapacitet

Broj kilograma naveden na mašini obično označava njezin najveći kapacitet za određene vrste pranja, ali to ne znači da svaki program možete napuniti do istog nivoa.

Programi za osjetljiv veš, sintetiku ili vunu često su namijenjeni znatno manjim količinama od standardnog programa za pamuk.

Zato kod većih količina veša vrijedi provjeriti i upute proizvođača za konkretan model mašine, piše ebord.net.

Bolje dva pranja nego jedan prepun bubanj

Pokušaj da se sve opere odjednom može na kraju značiti ponovno pranje dijela odjeće. Ako veš nakon stavljanja u bubanj izgleda zbijeno i nema dovoljno mjesta za slobodno pomijeranje, izvadite nekoliko komada i ostavite ih za sljedeću turu.

Mašina će lakše odraditi posao, deterdžent će se pravilnije isprati, a šanse da iz bubnja izvadite rublje koje još izgleda prljavo bit će znatno manje.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koliko koraka dnevno je dovoljno za zdrav život?

Ako hodate da biste poboljšali svoje zdravlje, možda nećete morati da idete toliko daleko koliko se do sada mislilo.

Nova studija sugeriše da je hodanje od 7.000 koraka dnevno povezano sa značajno manjim rizikom od stanja poput srčanih bolesti, dijabetesa, demencije i depresije. To je mnogo manje od cilja od 10.000 koraka dnevno ko čemu su ranije govorilo.

“Deset hiljada koraka je uvijek bio proizvoljan broj” kaže viši autor studije, dr Ketrin Oven, sa Univerziteta u Sidneju u Australiji.

“Nastao je u Japanu kao dio marketinške kampanje. Ona je prethodila Olimpijskim igrama u Tokiju. Tu su izabrali 10.000 koraka. Bilo je privlačno i nezaboravno, i zaista se zadržalo.

Šta kaže istraživanje?

Da bi vidjeli da li ljudima zaista treba 10.000 koraka da bi poboljšali svoje zdravlje, dr Oven i njegove kolege su ispitali podatke iz 57 studija. Te studije su obuhvatile više od 160.000 odraslih kako bi procijenili veze između dnevnog broja koraka i širokog spektra zdravstvenih ishoda.

Možda vas interesuje i ovo:

Šetnja i tokom vrućina čuva zdravlje

U poređenju sa 2.000 koraka dnevno, prelazak 7.000 koraka bio je povezan sa 47% manjim rizikom od prerane smrti od svih uzroka, prema nalazima objavljenim u časopisu The Lancet Public Health.

Studija je takođe pronašla nekoliko drugih zdravstvenih koristi od 7.000 koraka dnevno u poređenju sa 2.000 koraka

Koliko je vremena potrebno da se pređe 7.000 koraka dnevno?

Da bi se dobili ovi rezultati, možda je potrebno nešto više od sat vremena hodanja dnevno.

Prosječna osoba pređe oko 100 koraka u minuti. Stoga, hodanje od ukupno samo 70 minuta bi vam obezbijedilo potrebnu količinu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ništa bolje od bakine kuhinje: Penzioneri u Beču peku kolače

Bečki kafić Vollpension pronašao je neobičan način da spoji generacije i pomogne starijim osobama – zapošljava penzionere koji peku domaće kolače, druže se s gostima i pritom dodatno zarađuju, a turisti ih obožavaju.

Nema ništa bolje od bakine kuhinje. Topla variva, domaće supice, sočno pečenje… A tek kolači! Malo koji restoran može konkurisati jelima napravljenim s toliko ljubavi, ali jedno baš takvo mjesto pronaći ćete u uvijek čarobnom Beču.

Upoznajte Vollpension, gastronomski hit čija je glavna misija spojiti starije građane s mlađim generacijama.

Njihove glavne zvijezde su bake i djedovi, Ome i Ope, kako ih zovu na njemačkom jeziku. Ovaj jedinstveni kafić bori se protiv siromaštva i usamljenosti među starijim osobama te unapređuje međugeneracijsku interakciju.

Penzioneri zarade dodatan novac

Danas bake i djedovi u dva Vollpensiona gostima iz čitavog svijeta peku i poslužuju najbolja peciva te kolače.

Iste, naravno, rade po vlastitim, starim porodičnim receptima. Polovinu ovog inspirativnog tima čine stariji građani, koji ovako, uz redovnu penziju, koja je često preniska, zarađuju dodatan novac, a ujedno postaju i vidljiviji te prisutniji u društvu.

Prema podacima Statističkog zavoda Austrije iz 2023., oko 288.000 žena i muškaraca starijih od 65 godina akutno je pogođeno siromaštvom i socijalnom isključenošću.

Nažalost, taj trend nastavlja rasti. Razlika u platama među polovima i dalje je goruće pitanje jer žene u prosjeku dobijaju 1.527 evra bruto, što je čak 39,7 % manje od muškaraca. U toj situaciji, čak i mali dodatni prihod od 450 evra može im napraviti značajnu razliku i poboljšati kvalitet života.

Penzioneri dovoljno zarade

Za sve je bila “kriva” presuva torta

Tim Vollpensiona trenutno broji 115 zaposlenih, a čak 50 % njih ima više od 60 godina. Najmlađem je 20, a najstarijem 84.

U ovom kafiću govori se čak 12 različitih jezika, ali posao, u kojem ne nedostaje ni zabave ni smijeha, funkcioniše besprijekorno.

Penzioneri su uglavnom odgovorni za pečenje kolača i brigu o gostima, dok su mlađe kolege na sebe preuzele uslugu u kafiću, kao i komunikaciju te administraciju.

Ali kako je zapravo sve počelo? Iza Vollpensiona stoje osnivači Moriz Piffl-Percevic, Julia Krenmayr, Hannah Lux, David Haller i Manuel Gruber.

Moriz je, naime, 2012. pojeo komad kolača u čuvenoj bečkoj kafani i razočarao se njegovom suvoćom. Uhvatila ga je nostalgija za puno ukusnijim poslasticama koje je pamtio iz djetinjstva i tako se rodila genijalna ideja: odlučio je u austrijsku prijestonicu vratiti bakine kolače.

Kafić možete pronaći na dvije adrese, a uskoro se širi

Moriz, koji je stvorio Vollpension, nije jedini kojeg kultna Sacher torta nije oduševila. Čak mu je i ona u luksuznom hotelu Sacher s pet zvjezdica, suva i preskupa. Njegovo mišljenje dijelio je i pokojni chef Anthony Bourdain, koji je razvikanu poslasticu kušao u 6. sezoni TV serije ”No Reservations”. I pogađate, nije bio nimalo impresioniran.

Prvi Vollpension otvoren je 2015. u jednom od centralnih naselja Beča, u ulici Schleifmühlgasse. Interes je bio ogroman i isti je vrlo brzo postao neizostavan dio gradske gastronomske scene.

U oktobru 2019. ovaj međugeneracijski kafić predstavljen je i na drugoj lokaciji, u ulici Johannesgasse, u Privatnom univerzitetu za muziku i umjetnost grada Beča, a sad je na vidiku i treća, u Salzburgu ili Gracu, prenosi Pun kufer.

Unutrašnjost kafića u Beču

Fine štrudle, buhtle i kremaste torte peku se čak i u virtuelnim učionicama

Uz sve navedeno, 2020. pokrenuta je i BakAdemy, prva svjetska škola za pečenje. Vode je bake i djedovi, koji svoja profesionalna znanja o pečenju prenose na sve zainteresovane. Škola se može pohađati na licu mjesta, ali i online. Virtuelne učionice bile su apsolutni hit tokom kovid pandemije. Tada su mnogi upravo na daljinu učili peći štrudle od jabuka, klasične buhtle, kremaste torte od banane, veganske brownieje…

A jednom kad uđete u bečki Vollpension, osjećaćete se kao da ste u posjeti baki.

Starinski i namjerno rasparen namještaj šarmiraće vas na prvu. Najveća atrakcija u ovom kafiću je to što u otvorenom prostoru za pečenje možete gledati kako Ome i Ope peku kolače.

Osim svježih poslastica, na jelovniku je i širok izbor doručaka, uključujući i veganske, zatim bruncheva i popodnevnih užina, a u večernjim časovima redovno se organizuju zanimljivi međugeneracijski događaji.

Kafić s misijom

Jedna od baka zaposlenih u Vollpensionu je i Kathrin, bivša medicinska sestra, koja je oduševljena poslastičarskim umijećem koje su pokazali bečki djedovi, prenosi portal Eater.

Tu su i Beata, koja je ’50-ih godina proputovala čitav svijet, Christine, koja je stručnjak za veganske kolače i bivša glumica, Charlotte, majstorica za Sacher tortu…

“Naši Ome i Ope su zvijezde, a sam Vollpension puno je više od mjesta za kafu i međuobrok. Ono starijim osobama nudi smisleno radno mjesto. Na njemu mogu dodatno zaraditi, a pritom im daje osjećaj zajedništva i unosi radost u život”, zaključuje Moriz Piffl-Percevic.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ako telefon neće da se puni, problem može biti bezazlen

Ako telefon odjednom prestane da puni preko USB-C kabla, najlakše je zaključiti da je priključak pokvaren.

Ipak, prije odlaska u servis postoji jedna mnogo banalnija mogućnost: u portu se nakupila prljavština i džepna prašina.

To je dovoljno da konektor na kablu više ne naleže kako treba, pa telefon može da prestane da puni ili da prekida vezu tokom punjenja i prenosa podataka.

Prvo pogledajte unutrašnjost USB-C porta i pažljivo uklonite eventualne naslage. Zatim probajte drugi kabl, drugi punjač i drugu utičnicu. Ako telefon i dalje ne reaguje, a u portu se vide oštećeni ili labavi dijelovi, problem je vjerovatno ozbiljniji.

Kada se zamjena USB-C porta isplati?

Pokvaren port ne znači automatski da morate da ga popravljate. Ako uskoro mijenjate telefon, koristite bežično punjenje i nemate potrebu da prebacujete velike fajlove na računar, moguće je nastaviti sa korišćenjem uređaja i bez funkcionalnog USB-C priključka.

Situacija je drugačija ako vam je brzo punjenje važno. Žično punjenje je kod brojnih telefona značajno brže od bežičnog, pa neispravan port može ozbiljno da promijeni način korišćenja uređaja.

sto važi za prenos podataka. Ako često snimate video i prebacujete velike fajlove na računar ili koristite eksterni SSD, USB-C port je mnogo više od običnog priključka za punjač. Na pojedinim telefonima omogućava i višestruko brži prenos podataka od bežičnih opcija, prenosi Telegraf.rs.

Koliko košta popravka?

Cijena zavisi od telefona, servisa i garancije. Kod pojedinih modela sam rezervni sklop USB-C porta može koštati nekoliko desetina dolara, dok servis dodatno naplaćuje rad.

Možda vas interesuje i ovo:

Koristite mobilni dok je na punjaču: Evo šta kažu stručnjaci

Samostalna zamjena jeste moguća, ali nije naročito jednostavna. Kod modernih telefona često je potrebno skinuti ekran ili zadnji poklopac, izvaditi bateriju i pristupiti donjem dijelu uređaja prije nego što se dođe do sklopa sa USB-C konektorom.

Zbog toga je za većinu korisnika servis sigurnija opcija. Neispravan pokušaj popravke može napraviti mnogo skuplji problem sa ekranom, baterijom ili zaštitom od vode i prašine.

Ako telefon i dalje radi dobro, popravka porta često ima više smisla nego kupovina potpuno novog uređaja. Ali prije nego što platite servis, provjerite da li je problem zaista u portu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koje voće i povrće ima najviše ostataka pesticida?

Pesticidi su važan dio savremene poljoprivredne proizvodnje jer omogućavaju zaštitu biljaka od insekata, gljivica, korova i drugih štetočina.
Međutim, njihova upotreba otvara pitanje koliko ostataka pesticida dospijeva u hranu koju svakodnevno konzumiramo i kakav uticaj takva izloženost može imati na zdravlje ljudi.

Među vrstama voća i povrća kod kojih se relativno često registruju ostaci pesticida posebno se izdvajaju jagode, spanać, grožđe, breskve, nektarine, jabuke, trešnje, kruške i paprika.

Razlog nije nužno u tome što su ove namirnice “opasne” već u činjenici da su određene kulture osjetljivije na štetočine i bolesti, zbog čega se tokom proizvodnje može koristiti veći broj sredstava za zaštitu bilja.

Zašto su jagode posebno izložene?

Jagode su osjetljive na različite gljivične bolesti, insekte i druge štetočine. Istovremeno, njihova površina nema čvrstu koru koja bi se mogla odstraniti prije konzumiranja.

Zbog toga se kod jagoda posebna pažnja posvećuje pravilnoj primjeni pesticida i poštovanju propisanog perioda između posljednjeg tretiranja i berbe.

Lisnato povrće

Spanać i drugo lisnato povrće imaju veliku površinu listova koja može doći u kontakt sa sredstvima za zaštitu bilja.

Budući da se listovi uglavnom konzumiraju u cjelini, pravilno pranje prije upotrebe predstavlja važnu mjeru za smanjenje površinskih ostataka.

Voće koje se jede s korom

Jabuke, kruške i grožđe takođe mogu sadržavati ostatke različitih pesticida. Kod njih je značajna činjenica da se plod često konzumira zajedno s kožicom. Temeljno pranje pod mlazom vode može ukloniti dio površinskih ostataka, dok guljenje može dodatno smanjiti izloženost određenim pesticidima. Ipak, guljenjem se istovremeno gubi dio vlakana i drugih korisnih sastojaka koji se nalaze u kori.

Da li su pesticidi u hrani razlog za zabrinutost?

Prisustvo ostataka pesticida samo po sebi ne znači da je određena namirnica opasna. Za registrovane pesticide postoje maksimalno dozvoljene količine ostataka u hrani, koje se određuju na osnovu toksikoloških podataka i procjene rizika.

Zdravstveni rizik zavisi od vrste pesticida, koncentracije, učestalosti i trajanja izloženosti, kao i individualnih karakteristika potrošača. Posebnu pažnju zahtijeva dugotrajna i ponovljena izloženost, dok su djeca i određene osjetljive grupe predmet posebne procjene rizika.

Takođe, činjenica da je na jednom proizvodu pronađeno više različitih pesticida ne znači automatski da je takav proizvod opasniji od proizvoda na kojem je pronađen samo jedan pesticid.

Za procjenu stvarnog rizika potrebno je znati koje su supstance prisutne, u kojim količinama i kolika je ukupna izloženost.

Kako smanjiti izloženost pesticidima?

Potrošači mogu jednostavnim navikama smanjiti unos ostataka pesticida. Voće i povrće potrebno je temeljno oprati pod mlazom vode, posebno prije konzumiranja u sirovom obliku.

Kod određenih namirnica može pomoći i guljenje kore, iako se na taj način mogu izgubiti i dio vlakana i korisnih sastojaka koji se nalaze u kori.

Važno je kupovati hranu iz pouzdanih i kontrolisanih izvora, ali i imati na umu da oznaka „organsko“ ne znači automatski da proizvod ne sadrži nikakve ostatke sredstava za zaštitu bilja.

Kontrola hrane je ključna

Jagode, spanać, grožđe, breskve, nektarine, jabuke i pojedine druge vrste voća i povrća često privlače pažnju kada je riječ o ostacima pesticida. Ipak, nije ispravno svaku od tih namirnica označiti kao “opasnu”

Mnogo je važnije razlikovati prisustvo ostataka pesticida od stvarnog zdravstvenog rizika. Kontrola hrane, pravilna primjena pesticida i poštovanje maksimalno dozvoljenih nivoa ostataka ključni su za zaštitu potrošača, prenose Nezavisne novine.

Zbog toga strah od pesticida ne bi trebalo da bude razlog za izbjegavanje voća i povrća. Najrazumniji pristup je raznovrsna ishrana, pravilno pranje namirnica i kupovina proizvoda iz pouzdanih izvora.

Podijeli tekst sa drugima na:

Jesenji umor: Zašto ostajemo bez energije u septembru?

Jesenji umor često primjetimo već u septembru, jutra postaju teža, popodne nam se ranije spava, a povratak svakodnevnim obavezama kao da traži više energije nego prije samo nekoliko sedmica.

Promjena godišnjeg doba zaista može uticati na naš ritam, ali nije svaka iscrpljenost nešto što bismo trebali pripisati jeseni.

Septembar ima neobičan efekat, vratimo se s odmora očekujući da ćemo biti odmorni, organizovani i spremni za novi početak, a onda već nakon nekoliko dana alarm počinjemo odgađati, koncentracija pada oko tri popodne i prva pomisao postaje kako smo ponovo toliko umorni?

Jesenji umor nije precizna medicinska dijagnoza, ali osjećaj koji njime opisujemo može imati sasvim realna objašnjenja. Manje dnevne svjetlosti, promjena ritma spavanja, povratak intenzivnijem rasporedu, manje vremena provedenog vani, ali i sezonske alergije kod nekih ljudi mogu zajedno stvoriti osjećaj da nam tijelo još nije uhvatilo korak s kalendarom.

Jesenji umor počinje i s promjenom dnevne svjetlosti

Naš organizam ne prati vrijeme samo gledajući na sat. Svjetlost je jedan od najvažnijih signala prema kojima se podešava cirkadijalni ritam, odnosno unutrašnji sistem koji učestvuje u regulaciji budnosti i sna.

Kako dani postaju kraći, a jutra tamnija, mijenja se i količina prirodne svjetlosti kojoj smo izloženi. Svjetlost, posebno ona koju dobijemo ujutro, pomaže organizmu da razlikuje vrijeme za budnost od vremena za odmor i učestvuje u regulaciji melatonina.Zato izlazak iz kuće dok je dan, makar na kratku šetnju, u septembru može biti korisniji nego što se čini. Ne kao još jedan velnes zadatak koji moramo prekrižiti s liste, već kao jednostavan način da tijelu damo jasniji signal da je dan počeo i savladati jesenji umor.

Zašto se baš u septembru osjećamo iscrpljeno?

Nije sve do vremena, septembar za mnoge znači vrlo nagao prelazak iz sporijeg ljetnog ritma u raspored ispunjen poslom, školom, obavezama, sastancima i ranijim ustajanjem. Čak i ako tokom ljeta nismo imali dugi odmor, dani su često izgledali drugačije.

Kasnije smo lijegali, više vremena provodili vani, vikendi su bili spontaniji, a rutine fleksibilnije. Zatim pokušamo sve promijeniti u nekoliko dana. Tijelu je, međutim, draža dosljednost nego veliki ‘‘reset”.

Posebno se to odnosi na san. Ako vikendom spavamo do podne, a ponedjeljkom ustajemo u šest, unutrašnji sat stalno pokušava sustići raspored. Mnogo više može pomoći približno isto vrijeme odlaska na spavanje i buđenja nego pokušaj da nedostatak sna popravljamo još jednom kafom.Jesenji umor ponekad ima veze i sa sezonskim alergijama

Dok proljetne alergije lako povezujemo s polenom, jesen nam često promakne. Ambrozija, plijesni i drugi sezonski alergeni kod osjetljivih osoba mogu značiti začepljen nos, kihanje, svrbež očiju i lošiji san. A nekoliko noći nekvalitetnog sna vrlo brzo osjetimo tokom dana.

Zato ”magla u glavi” i iscrpljenost ponekad nemaju veze s nedostatkom motivacije, nego s činjenicom da noću zapravo ne spavamo kvalitetno. Ako se umor pojavljuje zajedno s tipičnim simptomima alergije, vrijedi razmotriti i tu mogućnost.

A šta je s vitaminom D?

Ovo je jedna od prvih stvari na koju pomislimo čim dani postanu kraći, ali tu vrijedi biti oprezan. Vitamin D povezan je s brojnim funkcijama u organizmu, a njegov nedostatak kod nekih osoba može biti praćen simptomima poput umora.

Međutim, ne možemo zaključiti da nam nedostaje vitamin D samo zato što smo u septembru pospani. Ni uzimanje visokih doza suplemenata naslijepo nije dobar odgovor na sezonski pad energije. Ako je umor izražen ili traje duže, posebno ako postoje i drugi simptomi, razgovor s ljekarom i eventualne laboratorijske pretrage imaju više smisla od samostalnog postavljanja dijagnoze.Šta možemo uraditi kada nas uhvati septembarski pad energije?

Prije nego što pokušamo potpuno reorganizirati život, vrijedi srediti nekoliko osnovnih stvari. Početi možemo jutarnjim svjetlom. Otvoriti zavjese čim ustanemo, izaći po kafu pješice ili napraviti kratku šetnju prije posla možda djeluje banalno. Malo kretanja i dnevne svjetlosti može dobro doći.

Zatim dolazi san. Umjesto ideje da vikendom možemo nadoknaditi sve, korisnije je pokušati nekoliko sedmica održavati stabilniji raspored. Isto vrijedi za hranu i kofein. Kada smo umorni, vrlo lako završimo u krugu kafa, nešto slatko i kratki nalet energije a to je novi pad.

Redovni obroci s dovoljno proteina, složenih ugljikohidrata i vlakana, uz dovoljno tečnosti, nisu spektakularan velnes trik, ali upravo zato često imaju više smisla. A kretanje ne mora značiti intenzivan trening. Kratka šetnja tokom pauze, posebno dok još ima dnevnog svjetla, može biti sasvim dovoljan početak.

Podijeli tekst sa drugima na:

Recept za ajvar iz 1915. godine krije detalj koji mnoge iznenađuje

Teško je zamisliti jesen i pripremu zimnice bez mirisa pečenih paprika i velikog lonca u kojem se satima krčka domaći ajvar.

Ovaj tradicionalni specijalitet danas se gotovo podrazumjevano vezuje za crvenu papriku, uz dodatak patlidžana u pojedinim receptima, ali nekada nije izgledao baš onako kako ga danas poznajemo.

Recept iz 1915. godine bez crvene paprike

Dokaz za to mogao bi da bude i navodni recept iz ratnog kuvara iz 1915. godine, koji je posljednjih godina privukao veliku pažnju na internetu. Ono što je mnoge iznenadilo jeste činjenica da u njemu nema ni traga od crvene paprike.
Prema receptu koji datira iz 1915. godine, tadašnja priprema ajvara prilično se razlikovala od one koju danas poznajemo.Umjesto crvenih paprika, glavnu ulogu imao je patlidžan.

Kako se ajvar pripremao prije više od 100 godina

Tri veća patlidžana najprije su se pekla na žeravici. Potom su im se dodavale zelene paprike babure, bijeli i crni luk, sirće i ulje. Sve zajedno zatim se dobro gnječilo u drvenoj stupi, dok se ne dobije ujednačena smjesa spremna za posluživanje.

Za razliku od današnjeg ajvara, koji se pravilnom pripremom i čuvanjem može sačuvati mjesecima, ova verzija nije bila namjenjena dugoj zimnici. Mogla je da stoji tek nekoliko dana, pod uslovom da se čuva na hladnom mjestu.

Stari recept pokrenuo raspravu o pravom ajvaru

Upravo je odsustvo crvene paprike najviše iznenadilo ljubitelje ovog specijaliteta. Danas se pod ajvarom gotovo bez izuzetka podrazumijeva namaz od pečenih crvenih paprika. Zbog toga je recept iz 1915. godine otvorio pitanje da li se takvo jelo uopšte može nazvati ajvarom.

Dok jedni smatraju da je riječ o jednoj od starih verzija ovog balkanskog specijaliteta, drugi tvrde da bez karakterističnog ukusa pečene crvene paprike nema ni pravog ajvara, zaključuje Kurir.

Istorija ajvara

Istorija ajvara počinje sa paprikom, koja je stigla u Evropu iz Amerike u 16. vijeku, zajedno sa paradajzom, kukuruzom i drugim povrtnicama koje su oblikovale evropsku kuhinju.

Na Balkanu, paprike su se vrlo brzo prilagodile lokalnoj klimi i postale omiljeno povrće.

Možda vas zanima i ovo:

Kako do savršene gustine ajvara: Ključ je u odnosu sastojaka

Ljudi su ubrzo otkrili da pečene paprike, mljevene i pomješane sa uljem, soli i biijelim lukom, mogu da postanu ukusna zimnica koja dugo traje.

Porijeklo riječi ajvar

Riječ “ajvar” potiče od turske riječi havyar, što znači “kavijar” ili “slani ikra”.

Tokom Osmanskog perioda, recepti za različite vrste namaza širili su se kroz gradove i sela Balkana. Ti recepti su se prilagođavali lokalnim ukusima i dostupnim sastojcima.

Po izvorima iz wikipedije prvi poznati pisani recept za ajvar pojavljuje se u 1877. godini u knjizi “Srpska kuvarica” autorke Katarine Popović Midžine. Knjiga je objavljena u Novom Sadu. Ovaj recept opisuje pripremu ajvara sa paprikama i patlidžanom. To ukazuje na to da je ajvar bio poznat i korišten u domaćinstvima Srbije u 19. vijeku.

Prvobitni ajvar bio je rustičan i jednostavan. Paprika se pekla nad otvorenom vatrom, mljela se ručno i miješala sa malo ulja i soli.

Kasnije su dodavani patlidžan, bijeli luk, i povremeno ljuta paprika, čime je nastajao bogat, aromatičan namaz.

Tradicionalna priprema ajvara u domaćinstvima bila je prava porodična ritualna aktivnost.

Podijeli tekst sa drugima na:

Uz jedan sastojak iz kuhinje paukovi će zaobilaziti vaš dom

Sa prvim hladnijim danima paukovi sve češće traže zaklon u toplim i zatvorenim prostorima. Zbog toga ih možemo primijetiti oko prozora, vrata i u uglovima prostorija.

Umjesto jakih hemijskih sredstava, kao prirodna pomoć često se navode intenzivni mirisi citrusa, eukaliptusa i čajevca, koji paukovima navodno ne prijaju.

Jedan od najjednostavnijih izbora je limun, čiji sok možete pomiješati sa vodom i sipati u bočicu sa raspršivačem.

Mješavinu potom nanesite na okvire prozora, vrata i druga mjesta koja bi paukovima mogla poslužiti kao ulaz u dom.

Kao još jedna mogućnost pominje se sirće, ali njegov miris može biti neprijatan i ljudima.

Važno je znati da ovakvi prirodni sprejevi mogu poslužiti kao sredstvo za odvraćanje, ali nisu garancija da se paukovi neće pojaviti.

Podijeli tekst sa drugima na: