Ove stvari nikada nemojte raditi prije spavanja

Legnete u krevet umorni, ali san nikako da dođe? Ili zaspite bez problema, a onda se tokom noći više puta budite? Uzrok ponekad nije samo stres ili naporan dan, već i navike kojima mnogi ne pridaju dovoljno pažnje.
Stručnjaci za spavanje upozoravaju da ono što radimo u satima prije odlaska u krevet može značajno uticati na kvalitet sna.

Kvalitetan san važan je za pamćenje, koncentraciju, raspoloženje i normalno funkcionisanje organizma. Većini odraslih potrebno je najmanje sedam sati sna tokom noći, ali nije važna samo njegova dužina već i to koliko je san neprekidan i okrepljujući.

Iako mnogi vjeruju da je dovoljno samo otići ranije u krevet, određene večernje navike mogu otežati uspavljivanje i narušiti kvalitet odmora.

Evo pet stvari koje bi trebalo izbjegavati prije spavanja.

1. Gledanje u telefon do posljednjeg trenutka

Provjeravanje društvenih mreža, čitanje vijesti ili gledanje kratkih video-snimaka mnogima je postalo neizostavan dio večernje rutine.

Međutim, korišćenje telefona neposredno prije spavanja može otežati uspavljivanje iz više razloga.

Svjetlost ekrana, posebno njen plavi dio spektra, može uticati na lučenje melatonina, hormona koji učestvuje u regulisanju ciklusa spavanja i budnosti.

Osim toga, sadržaj koji gledamo često je mentalno stimulativan. Uzbudljive vijesti, rasprave na društvenim mrežama ili stalno pristizanje poruka mogu nas održavati budnima i onda kada smo fizički umorni.

Šta uraditi? Pokušajte da telefon odložite 30 do 60 minuta prije spavanja. Umjesto toga, čitajte knjigu, slušajte mirnu muziku ili se posvetite nekoj opuštajućoj aktivnosti.

Ako ipak morate koristiti telefon, smanjite osvjetljenje ekrana i izbjegavajte sadržaj koji vas uznemirava.

2. Ispijanje kafe kasno poslijepodne ili uveče

Mnogi mogu popiti kafu nakon večere i tvrditi da bez problema zaspu.

Međutim, to ne znači nužno da kofein ne utiče na kvalitet njihovog sna.

Kofein blokira djelovanje adenozina, supstance koja se tokom dana nakuplja u organizmu i doprinosi osjećaju pospanosti.

Njegovo djelovanje može trajati satima, a brzina kojom ga organizam razgrađuje razlikuje se od osobe do osobe.

Zbog toga kafa popijena kasno poslijepodne kod nekih ljudi može otežati uspavljivanje ili smanjiti kvalitet sna.

Treba imati na umu da kofein ne sadrži samo kafa. Ima ga i u energetskim pićima, pojedinim čajevima, gaziranim napicima i čokoladi.

Šta uraditi? Ako primjećujete da teško zaspite, pokušajte izbjegavati kofein najmanje šest sati prije odlaska u krevet. Osjetljivijim osobama može biti potrebno i duže.

3. Konzumiranje alkohola da biste lakše zaspali

Čaša vina ili neko drugo alkoholno piće pred spavanje može izazvati osjećaj opuštenosti i pospanosti.

Upravo zbog toga pojedini ljudi vjeruju da im alkohol pomaže da bolje spavaju.

Međutim, iako alkohol može ubrzati uspavljivanje, kasnije tokom noći često narušava strukturu sna.

Kako organizam razgrađuje alkohol, san može postati isprekidan, a buđenja učestalija.

Alkohol takođe može pogoršati hrkanje i probleme s disanjem tokom spavanja, posebno kod osoba koje imaju opstruktivnu apneju u snu.

Šta uraditi? Nemojte koristiti alkohol kao sredstvo za uspavljivanje. Ako imate poteškoća sa snom, mnogo je korisnije uspostaviti redovnu večernju rutinu nego se oslanjati na piće.

4. Obilan obrok neposredno prije odlaska u krevet

Kasna večera, posebno ako je obilna i masna, može otežati uspavljivanje i izazvati neprijatnosti tokom noći.

Kada legnete ubrzo nakon jela, povećava se mogućnost vraćanja želudačne kiseline u jednjak, što može izazvati žgaravicu i osjećaj pečenja.

Začinjena hrana kod osjetljivih osoba može dodatno pogoršati ove tegobe.

To, međutim, ne znači da morate ići u krevet gladni. I osjećaj gladi može ometati uspavljivanje.

Šta uraditi? Pokušajte da veći obrok završite dva do tri sata prije spavanja. Ako kasnije ogladnite, odaberite manju, laganu užinu koja vam ne izaziva probavne tegobe.

Preporuke američkog Nacionalnog instituta za srce, pluća i krv (NHLBI) takođe uključuju izbjegavanje obilnih obroka i alkoholnih pića neposredno prije odlaska na spavanje.

5. Gledanje na sat kada ne možete zaspati

Jedna od najčešćih grešaka dešava se upravo onda kada san nikako ne dolazi.

Pogledate na sat i vidite da je prošlo pola sata. Zatim počnete računati koliko vam je vremena ostalo do jutarnjeg alarma.

“Još samo pet sati sna”, pomislite, a onda ponovo pogledate koliko je sati.

Takvo ponašanje može povećati napetost i zabrinutost zbog nespavanja, zbog čega uspavljivanje postaje još teže.

Stručnjaci za liječenje nesanice često preporučuju da se krevet povezuje sa spavanjem i odmorom, a ne s dugotrajnim ležanjem u budnom stanju i frustracijom.

Šta uraditi? Okrenite sat tako da ne vidite vrijeme i pokušajte da ne provjeravate telefon.

Ako ste duže vrijeme budni i osjećate da postajete nervozni, ustanite, pređite u drugu prostoriju i radite nešto mirno pri prigušenom svjetlu.

U krevet se vratite kada ponovo osjetite pospanost.

Šta je najvažnije za dobar san?

Iako izbjegavanje ovih pet navika može pomoći, stručnjaci naglašavaju da je za kvalitetan san važna i dosljednost.

Odlazak u krevet i ustajanje u približno isto vrijeme svakog dana pomažu organizmu da održi stabilan ritam spavanja i budnosti.

Spavaća soba trebalo bi da bude tiha, mračna i prijatno rashlađena, a redovna fizička aktivnost tokom dana može doprinijeti kvalitetnijem odmoru.

Dodatne preporuke o zdravim navikama spavanja dostupne su na stranici američkog Nacionalnog instituta za srce, pluća i krv.

Važno je znati i da povremena neprospavana noć nije isto što i hronična nesanica.

Ako se poteškoće s uspavljivanjem ili česta noćna buđenja ponavljaju i utiču na svakodnevno funkcionisanje, potrebno je potražiti savjet ljekara.

Ponekad za bolji san nije potrebno uvoditi deset novih pravila. Dovoljno je promijeniti nekoliko večernjih navika koje nas, a da toga nismo ni svjesni, održavaju budnima.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako se riješiti moljaca u ormaru?

Moljci u ormaru mogu biti šokantan prizor, naročito kada vam pojedu najdraži komad odjeće. Kako ih otkriti i na koji način ih se možete bezbjedno riješiti, pročitajte u nastavku.

Odakle moljci dolaze i na šta treba obratiti pažnju?

Većinu letećih insekata obično privlači svjetlost, ali moljci koji napadaju odjeću zapravo više vole da se skrivaju u mračnim, neometanim prostorima kao što su ormari, ormarići i kutije.

Oni se takođe zadržavaju u blizini svojih izvora hrane. Odrasli moljci nemaju usta, tako da rupe na odjeći zapravo prave njihove larve.

Znakovi oštećenja na vašoj odjeći upozoriće vas na mjesto polaganja jaja, a pažnju bi trebalo da obratite i na čaure u uglovima ormara.

Kako spriječiti naseljavanje moljaca u vašem ormaru?

Moljce uglavnom privlače ljudski znoj, kosa i masnoća koja ostaje na odjeći.

Posebno su im privlačna prirodna vlakna (vuna, perje, krzno, svila), pa je zato važno oprati odjeću prije nego što je odložite u ormar, naročito ako je sklanjate na duže vrijeme.

Odjeću čuvajte u nepropusnim vrećicama ili plastičnim kutijama, nikako kartonskim, jer njih moljci mogu progristi.

Redovno usisavajte jer moljci polažu jaja i u tepihe, a garderobu držite provjetrenom jer ih privlače topli i vlažni prostori.

Odjeću izrađenu od prirodnih vlakana vješajte na vješalice od kedrovine jer one odbijaju moljce. Dodatne predmete od kedrovine stavite u džepove odjeće ako su oni duboki.

Kako se riješiti najezde moljaca?

Operite svu odjeću koju su napali moljci na visokoj temperaturi ili je stavite u zamrzivač na nekoliko dana kako biste uništili sva jajašca.

Očistite sve ormare i prebrišite ih rastvorom sirćeta i vode. Redovno usisavajte, a možete napraviti i sopstveni prirodni preparat koji će vašem ormaru pružiti prijatan miris.

U malu platnenu vrećicu stavite osušeni ruzmarin, majčinu dušicu, karanfilić, lavandu ili lovorov list, pa je okačite u ormar ili stavite u fioke.

Ulje ovih biljaka, poprskano po zaraženim područjima i odjeći, takođe može odbiti moljce.

Pokušajte da najezdu moljaca suzbijete odgovarajućim pesticidima ili proizvodima za koje ste provjerili da ne sadrže toksične materije, jer oni mogu biti štetni ako dospiju na kožu preko odjeće ili posteljine. Takođe su štetni i za većinu kućnih ljubimaca.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kišni dani i zdravlje penzionera: Na šta treba obratiti pažnju?

Hladno, vlažno i tmurno vrijeme ne utiče samo na raspoloženje, već može donijeti i određene zdravstvene tegobe, posebno kod starijih osoba.

Nedostatak sunčeve svjetlosti može izazvati umor, pospanost, manjak energije i lošije raspoloženje. S druge strane, hladnoća može dovesti do sužavanja krvnih sudova i povećanja krvnog pritiska.

Starije osobe koje imaju problema sa srcem i krvnim sudovima trebalo bi redovno da kontrolišu pritisak i uzimaju propisanu terapiju.

Važno je i da tokom kišnih dana vode računa o kretanju. Mokri trotoari i stepenice povećavaju rizik od padova i povreda.

Ljekari savjetuju da se, kada vremenski uslovi dozvoljavaju, boravi na dnevnom svjetlu, održava umjerena fizička aktivnost i prostorije redovno provjetravaju.

Iako tmurno vrijeme često podstiče na mirovanje, lagano razgibavanje i svakodnevna rutina mogu pomoći očuvanju zdravlja i dobrog raspoloženja.

Podijeli tekst sa drugima na:

Jednostavan recept za omiljeni doručak u bivšoj Jugoslaviji

Starinski peksimeti vraćaju ukus jutara iz bivše Juge, kada je doručak mirisao na vrelo ulje i svježe tijesto. Mekani su, vazdušasti i toliko sočni da se prosto tope u ustima, a najbolje od svega je što tijesto ne mora da čeka ni minut.

Poznati i kao brzi uštipci, peksimeti se prave jednostavno, bez čekanja da tijesto naraste. Zato su idealni kada želite topao, domaći doručak bez mnogo muke.

Nekada su se često nalazili na trpezi vikendom, kada se cijela porodica okupi oko stola, a kućom se širi miris svježe prženog tijesta.

Sastojci za starinske peksimete

  • 600 g brašna
  •  300 ml tečnog jogurta
  •  2 jaja
  •  50 ml toplog mlijeka
  •  1 prašak za pecivo
  •  so
  •  ulje za prženje

Ovdje nema kvasca, pa nema ni čekanja. Jogurt i prašak za pecivo daju tijestu mekoću, a toplo mlijeko ga lijepo sjedinjuje. Zato ovaj recept spašava jutro kada su gosti već na vratima.

Kako da umijesite mekano tijesto

Uzmite veću činiju i u nju stavite brašno, prašak za pecivo i so. Prvo sve dobro izmiješajte, pa tek onda dodajte jaja, jogurt i mlijeko. Umutite smjesu i umijesite tijesto koje se ne lijepi za ruke.

Ovo je trenutak koji odlučuje. Ako se tijesto i dalje lijepi za prste, mijesite ga još malo, sve dok ne postane glatko i podatno. Tada ga je lako razvaljati, a kocke poslije zadržavaju oblik u ulju, piše Krstarica.

Tijesto razvaljajte na kuhinjskom pultu, pa ga isijecite na kocke. Kocke pržite u ulju dok ne dobiju zlatnu boju.

Možda vas interesuje i ovo:

Recept iz stare Jugoslavije: Klepe koje su pravile naše bake

Džem ili kajmak: uz ovo su starinski peksimeti najukusniji

Kada se ulje ocijedi, starinske peksimete poslužite uz domaći džem, paštetu ili kašiku kajmaka. Neko će ih više voljeti u slatkoj, a neko u slanoj varijanti, ali jedno je sigurno teško je zaustaviti se na samo jednom.

Uz njih lijepo ide šolja jogurta ili čaja, a najbolje je što se prave od nekoliko običnih sastojaka koje gotovo uvijek imamo u kući.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ribani kupus: Kako da ostane čvrst i hrskav do proljeća

Hrskavi ribanac pravimo samo jednom godišnje, pa nas zato greška u pripremi posebno zaboli. Nakon dvije sedmice čekanja podignete poklopac, a tamo vas dočeka mekan, sivkast kupus koji se lijepi za viljušku.

Krivac može biti upravo so. Problem nije toliko u njenoj vrsti koliko u količini koju dodajemo odoka, jer smo tako navikli. Kod ribanca je odnos kupusa i soli važan za pravilno kiseljenje, pa je mnogo bolje izmjeriti je nego dodavati „otprilike“.

Računica koja čuva kupus: 400 grama soli na 15 kilograma

Jedan tradicionalni recept za ribanac sa šargarepom i celerom zahtijeva:

  • 15 kg kupusa
  • 400 g soli
  • 1/4 kesice vinobrana

Kada 400 grama soli podijelite na 15 kilograma kupusa, dobijete oko 26–27 grama soli na kilogram. To je mjera koju lako možete preračunati i za manju količinu.

Prema ovom odnosu:

  • Za 1 kg kupusa potrebno je oko 27 g soli.
  • Za 5 kg kupusa potrebno je oko 133 g soli.
  • Za 10 kg kupusa potrebno je oko 267 g soli.

So je najbolje izmjeriti na kuhinjskoj vagi, jer jedna kašika ne sadrži uvijek istu količinu.

Zašto količina soli odlučuje da li će ribanac ostati čvrst?

So je jedan od najvažnijih sastojaka prilikom kiseljenja kupusa. Ako je stavimo premalo, kupus može omekšati, a nepoželjni mikroorganizmi lakše se razvijaju. Ako pretjeramo, fermentacija se može usporiti, a kupus postati preslan.

Zato ne treba ni štedjeti na soli ni dodavati je više nego što je potrebno. Najsigurnije je izmjeriti odgovarajuću količinu i pridržavati se provjerenog odnosa soli i kupusa iz recepta.

Sloj po sloj: Tako će so stići do svakog lista

Kupus očistite od spoljnih listova i korijena, pa ga sitno narendajte. U čistu kacu ili bure stavite sloj kupusa, ravnomjerno ga pospite dijelom soli i dobro pritisnite rukama kako bi pustio sok.

Postupak ponavljajte dok ne potrošite sav kupus i so.

Kod veće količine, izmjerenu so unaprijed podijelite na jednake dijelove. Tako ćete je ravnomjerno rasporediti i izbjeći preslane ili nedovoljno posoljene slojeve.

Na kraju kupus dobro sabijte i opteretite tako da ostane potopljen u sopstvenom soku. Bure pokrijte čistim poklopcem i ostavite da fermentiše.

Kiseljenje traje različito, zavisno od temperature prostorije. Na toplijem mjestu proces je brži, dok na hladnijem traje duže.

Kada se ribanac ukiseli, dodajte vinobran prema uputstvu proizvođača, ako ga koristite, pa bure premjestite na hladno mjesto. Povremeno provjerite površinu i obratite pažnju na eventualne znakove kvarenja.

Hrskavi ribanac i bez podruma, u običnim teglama

Nemate podrum ni mjesta za veliko bure? Ribanac možete ukiseliti i u teglama, samo prilagodite količinu.

Za manju količinu jedan recept predviđa jednu punu supenu kašiku soli na kilogram narendanog kupusa. Ipak, pošto težina kašike zavisi od krupnoće soli i načina na koji je napunite, sigurnije je izmjeriti so kuhinjskom vagom.

Kupus pomiješajte sa solju i ostavite da pusti sok, pa ga čvrsto utisnite u čiste tegle tako da tečnost prekrije sav kupus. Pri vrhu ostavite dovoljno prostora jer tokom fermentacije nastaju gasovi koji mogu podići sadržaj.

Pravili ribanac u buretu ili nekoliko tegli, najvažnije je da so ne dodajete odoka. Izmjerena količina, ravnomjerno raspoređivanje i dobro potopljen kupus sigurniji su put do dobrog domaćeg ribanca.

A kada otvorite bure i zamiriše na pravi domaći kiseli kupus, znaćete da se ovogodišnje mjerenje soli isplatilo.

Koliko soli vi stavljate na kilogram kupusa i da li vam se nekada desilo da ribanac omekša?

Podijeli tekst sa drugima na:

Bole vas “kosti” kad se mijenja vrijeme: Evo šta je pokazala studija

Bake su govorile da „osjete kišu u kostima“. Britanski naučnici provjerili su to uz pomoć aplikacije na telefonu i dobili rezultat koji je djelimično u njihovu korist.

Osobe s hroničnim bolovima imale su oko 20 posto veću vjerovatnoću da osjete bol na vlažne i vjetrovite dane s niskim atmosferskim pritiskom. Sama količina kiše nije imala nikakvu vezu s bolom, a ni temperatura, kada se pogledaju svi učesnici zajedno.

To su rezultati studije „Cloudy with a Chance of Pain“ Univerziteta u Manchesteru, objavljene u časopisu npj Digital Medicine.

Kako je studija rađena?

U istraživanju se prijavilo više od 13.000 ljudi iz Velike Britanije s artritisom, migrenom i drugim hroničnim bolovima. Svaki dan su u aplikaciji na telefonu bilježili jačinu bola, a telefon je bilježio lokaciju, pa su se podaci mogli povezati s vremenom na tom mjestu. U konačnu analizu ušli su podaci 2.658 ljudi koji su bol bilježili većinu dana, u prosjeku oko šest mjeseci, piše N1.

Koliko je to 20 posto?

Autori daju primjer: ako je na prosječan dan vjerovatnoća bola pet prema sto, na vlažan i vjetrovit dan s niskim pritiskom raste na šest prema sto. Povezanost postoji, ali je skromna, a studija ne dokazuje da vrijeme izaziva bol.

“Još od Hipokrata se smatra da vrijeme utiče na simptome kod pacijenata s artritisom”, rekao je voditelj studije, profesor Will Dixon.

Raspoloženje učesnika nije objasnilo vezu između vremena i bola.

Zašto bi vlaga i pritisak mogli boljeti?

Tačan mehanizam nije poznat. Jedna od pretpostavki je da promjene pritiska utiču na tkiva oko zgloba koja su već upaljena. Druga studija, iz SAD-a, na milionima posjeta ljekarima, nije našla vezu između kišnih dana i broja pacijenata s bolovima u zglobovima i leđima, pa se rasprava nastavlja.

Šta pomaže u kišnim danima?

Toplota: topao tuš ili termofor na bolni zglob.

Kretanje u kući: lagano istezanje ili hodanje po stanu, jer mirovanje ukočenost pojačava.

Slojevi odjeće koji zglobove drže na toplom.

Lijekovi protiv bolova prema preporuci ljekara.

Nagli otok, crvenilo ili jak bol u zglobu nisu „od vremena“ i treba ih pokazati ljekaru.

Podijeli tekst sa drugima na:

Poslije 50. šetnja nije dovoljna, vježbama jačajte mišiće i kosti

Svakodnevna šetnja odlična je za srce, cirkulaciju i raspoloženje, ali nakon 50. godine važno je posvetiti pažnju i jačanju mišića i kostiju.

S godinama prirodno dolazi do gubitka mišićne i koštane mase, posebno kod žena tokom i nakon menopauze. Stručnjaci zato preporučuju jednostavne vježbe snage koje se mogu izvoditi kod kuće, bez posebne opreme.

Tri vježbe koje možete raditi kod kuće

1. Ustajanje sa stolice

Sjednite na stabilnu stolicu, stopala postavite na pod, a zatim polako ustanite i ponovo sjednite. Ako možete bezbjedno, pokušajte bez oslanjanja na ruke.

Ova vježba jača mišiće nogu i zadnjice i pomaže u održavanju ravnoteže. Počnite sa osam do deset ponavljanja.

Možda vas interesuje i ovo:

Pet bolesti kojih se treba čuvati nakon 50. godine

2. Sklekovi uz zid

Stanite ispred zida, postavite dlanove u visini ramena i polako savijajte laktove, približavajući tijelo zidu. Potom se vratite u početni položaj.

Vježba jača ruke, ramena i grudne mišiće. Preporučuje se osam do 12 ponavljanja.

3. Podizanje na prste

Stanite iza stabilne stolice i pridržavajte se za naslon. Polako se podignite na prste, kratko zadržite položaj, a zatim spustite pete.

Ova vježba jača listove i poboljšava stabilnost pri hodanju. Ponovite je deset do 15 puta.

Koliko često treba vježbati?

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, odrasli bi trebalo da rade vježbe za jačanje glavnih mišićnih grupa najmanje dva puta sedmično.

Najvažniji su redovnost, pravilno izvođenje i postepeno povećavanje opterećenja. Šetnju ne treba izostavljati, jer se ona odlično dopunjuje sa vježbama snage.

Osobe koje imaju osteoporozu, probleme sa zglobovima ili često padaju trebalo bi da se prije početka vježbanja posavjetuju sa ljekarom ili fizioterapeutom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Tajni sastojak za “dubinsko” pranje veša

Primjena sirćeta u pranju veša mnogo je šira, a za razliku od uobičajenih deterdženata i omekšivača, alkoholno sirće je prirodno sredstvo za čišćenje, a i znatno jeftinije.

Ako se i dalje dvoumite da li da isprobate ovaj trik, dozvolite da vam predstavimo osam razloga zašto bi alkoholno sirćeta trebalo da vam postane glavni saveznik kod pranja odjeće i donjeg veša:

1. Pola šoljice alkoholnog sirćeta sipajte na veš prije nego što ga stavite u veš mašinu. Sirćete će zaštiti boju odjeće, povećati efekat deterdženta i spriječiti da na odjeći nakon pranja ostanu ostaci deterdženta.

2. Koristite alkoholno sirće umjesto omekšivača. Sipajte ga u odjeljak za omekšivač i sirće će posao omekšivača odraditi još bolje jer će veš biti mekši, a životna sredina čistija.

3. Kiselina u alkoholnom sirćetu uspješno će ukloniti mrlje od dezodoransa i tragove znoja s bijele odjeće.

4. Alkoholno sirće neutrališe neprijatne mirise na odjeći, što znači da će bez problema ukloniti i miris dima s nje.

5. S nekih vrsta tkanina vrlo je teško ukloniti životinjske dlake, ali i tu pomaže alkoholno sirće. Jednostavno dodajte sirće u veš mašinu i dlake će nestati.

6. Koristite li alkoholno sirće pri pranju veša, takođe ćete spriječiti statički elektricitet na odjeći.

7. Rublju koje perete na ruke dodajte šest kašika alkoholnog sirćeta i ostavite da odstoji pola sata.

Na ovaj način možete prati i donji veš i kupaće kostime.

8. Alkoholnim sirćetom možete očistiti i samu veš mašinu. Sirće će ukloniti sve nečistoće, kao i tragove kamenca i buđi.

Podijeli tekst sa drugima na:

Imate visok CRP, ove namirnice mogu pomoći da ga snizite

Povišen CRP jedan je od pokazatelja da se u organizmu odvija upalni proces. Njegova vrijednost može porasti zbog infekcija, povreda i različitih zdravstvenih stanja.
Iako ishrana ne može zamijeniti odgovarajuće liječenje, određene namirnice mogu doprinijeti očuvanju zdravlja i povoljno uticati na hronične upalne procese.

Posebno se izdvajaju namirnice bogate omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima i vlaknima. Njihovo redovno uključivanje u jelovnik može pozitivno uticati na zdravlje srca, krvnih sudova i crijeva. Pojedina istraživanja ukazuju i na povezanost određenih obrazaca ishrane sa nižim vrijednostima CRP-a.

Šta je CRP i zašto je važan?

C-reaktivni protein (CRP) proizvodi jetra kao odgovor na upalu, infekciju ili oštećenje tkiva.

Povišene vrijednosti mogu ukazivati na različite zdravstvene probleme, ali sam nalaz nije dovoljan da bi se utvrdio uzrok upale.

Dugotrajno povišene vrijednosti pojedinih pokazatelja upale povezuju se sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 i drugih hroničnih stanja.

Zbog toga se sve više pažnje posvećuje načinu ishrane koji može doprinijeti smanjenju hroničnih upalnih procesa.

Masna riba

Losos, skuša, sardine i haringa bogati su omega-3 masnim kiselinama, koje učestvuju u regulaciji upalnih procesa u organizmu.

Osobama koje ne jedu ribu biljne izvore omega-3 masnih kiselina mogu predstavljati laneno sjeme, čia sjemenke i orasi.

Zeleno lisnato povrće

Spanać, blitva, kelj, brokoli i karfiol sadrže vitamine, minerale, vlakna i antioksidanse koji doprinose očuvanju zdravlja.

Posebno se izdvaja sulforafan, jedinjenje prisutno u pojedinim vrstama kupusnjača koje se istražuje zbog mogućeg uticaja na upalne procese.

Redovno konzumiranje različitih vrsta povrća važan je dio uravnotežene ishrane.

Bobičasto voće

Borovnice, maline, kupine i jagode bogate su antioksidansima, uključujući antocijane, biljne pigmente koji im daju karakterističnu boju.

Ova jedinjenja pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa, a konzumiranje bobičastog voća povezuje se sa povoljnim uticajem na pojedine pokazatelje zdravlja.

Maslinovo ulje

Ekstra djevičansko maslinovo ulje jedna je od osnovnih namirnica mediteranske ishrane.

Sadrži oleokantal, prirodno jedinjenje sa protivupalnim svojstvima, kao i mononezasićene masne kiseline.

Redovna upotreba maslinovog ulja, posebno kao zamjene za masti bogate zasićenim masnim kiselinama, može doprinijeti zdravlju srca i krvnih sudova.

Orašasti plodovi i mahunarke

Bademi, orasi i lješnici, kao i pasulj, sočivo i leblebije, dobri su izvori vlakana, minerala i drugih korisnih hranljivih materija.

Ove namirnice doprinose zdravlju crijevnog mikrobioma, koji ima važnu ulogu u funkcionisanju imunskog sistema i regulaciji upalnih procesa.

Kurkuma i đumbir

Od začina se posebno izdvajaju kurkuma i đumbir.

Kurkuma sadrži kurkumin, dok je đumbir izvor gingerola. Ova jedinjenja proučavaju se zbog mogućeg protivupalnog djelovanja.

Ipak, količine koje se koriste u svakodnevnoj ishrani ne treba poistovjećivati sa dozama ispitivanim u pojedinim kliničkim istraživanjima.

Koju hranu bi trebalo ograničiti?

Pored izbora korisnih namirnica, važno je obratiti pažnju i na hranu koja se konzumira u velikim količinama.

Preporučuje se ograničavanje:

  • Zaslađenih napitaka i namirnica sa mnogo dodatog šećera
  • Industrijski prerađene hrane sa nepovoljnim nutritivnim sastavom
  • Trans-masti
  • Prerađenog mesa
  • Prekomjernih količina rafinisanih ugljenih hidrata
  • Alkohola

Umjesto toga, prednost bi trebalo dati povrću, voću, integralnim žitaricama, ribi, mahunarkama i kvalitetnim biljnim uljima.

Može li ishrana zaista da snizi CRP?

Određeni obrasci ishrane, naročito mediteranska ishrana, u istraživanjima se povezuju sa nižim vrijednostima pojedinih pokazatelja hronične upale.

Međutim, nijedna pojedinačna namirnica ne može pouzdano i brzo da snizi povišen CRP, piše Slobodna Dalmacija.

Ovaj pokazatelj može biti povišen zbog bakterijskih i virusnih infekcija, autoimunih bolesti i drugih stanja koja zahtijevaju medicinsku procjenu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Tragovi korona virusa pronađeni u organizmu i nakon tri godine

Postkovid komplikacije i aktiviranje uspavanih ćelija raka naučnici sa ruskog Univerziteta Sečenov povezali su sa produženim zadržavanjem komponenti virusa SARS-KoV-2 (SARS-CoV-2) u tkivima unutrašnjih organa (kardiovaskularnog i reproduktivnog sistema, pluća i gastrointestinalnog trakta).

Naučnici su detaljnije istražili ovu oblast nakon što su otkrili tragove virusa korona u plućima jednog pacijenta čak 35 mjeseci nakon preležane bolesti.

“Istraživači su otkrili RNK (ribonukleinsku kiselinu) i proteine virusa korona u plućima, gastrointestinalnom traktu, srcu i endometrijumu čak i mjesecima i godinama nakon infekcije”, navodi se u izvještaju koji je prenijela agencija TASS.

Naučnici su ispitali tkivo dobijeno tokom operacija i obdukcija. Koristeći PCR i imunohistohemiju, otkrili su RNK virusa korona, kao i njegov šiljasti protein i nukleokapsidni protein. Ovi nalazi ukazuju na to da produženo zadržavanje virusnih komponenti može da bude jedan od uzroka postkovid sindroma, zajedno sa autoimunim reakcijama.

Virusne komponente otkrivene su u nekoliko tipova ćelija. Poremećaj ovih ćelija doprinosi hroničnoj upali, oštećenju krvnih sudova i neadekvatnom snabdijevanju tkiva krvlju.

Identifikovana oštećenja pluća uključivala su hroničnu opstruktivnu bolest pluća, intersticijalnu pneumoniju i tešku fibrozu. Jedna pacijentkinja razvila je plućnu alveolarnu proteinozu nakon ponovne infekcije, a oporavila se nakon liječenja.Naučnici su takođe proučavali vezu između kovida 19 i napredovanja raka.

Kod pacijenata sa rakom pluća, virusne komponente otkrivene su i u tumorskim i u endotelnim ćelijama. Utvrđeno je da adenokarcinomi pluća kod osoba koje su preležale kovid 19 imaju povećan nivo matičnih ćelija raka, što je povezano sa rizikom od metastaza i otpornošću tumora na hemoterapiju.

“Postoji hipoteza da virus korona podstiče prelazak matičnih ćelija raka iz uspavanog, odnosno stanja mirovanja, u aktivno stanje”, citirana je u izvještaju patološkinja Jelena Ščelokova.

COVID i veza sa tumorom

Istraživači sugerišu da SARS-KoV-2 može da utiče na razvoj tumora mijenjajući ćelijske signalne puteve. Međutim, potrebna su dalja istraživanja da bi se potvrdila ova hipoteza, uključujući poređenje stanja pacijenata oboljelih od raka prije i poslije kovida 19.

Tragovi virusa korona pronađeni su i u ćelijama želuca, crijeva i jetre. U tkivima digestivnog sistema stručnjaci su identifikovali upalne promjene i područja nekroze. Među otkrivenim bolestima bili su steatoza i steatohepatitis jetre, gastritis, erozije i čirevi želuca, hronični limfocitni kolitis i oštećenja pankreasa.

Naučnici navode da je moguće da je infekcija virusom korona doprinijela napredovanju već postojećih gastrointestinalnih bolesti. Kod pacijenata sa adenokarcinomima želuca i debelog crijeva, stručnjaci su primijetili povećanje broja i aktivnosti matičnih ćelija raka, slično promjenama koje se vide kod raka pluća.

Istraživači su takođe otkrili promjene u srčanom tkivu povezane sa virusom korona. Neki pacijenti razvili su miokarditis i srčanu insuficijenciju nakon infekcije. Postkovid miokarditis karakteriše oštećenje vaskularnog endotela. To remeti protok krvi do srčanog mišića, a simptomi mogu da podsjećaju na koronarnu arterijsku bolest.

“Štaviše, miokarditis povezan sa virusom korona ima svoje karakteristike: virus prodire u vaskularni endotel, oštećujući ga i sprečavajući krvne sudove da normalno funkcionišu i snabdijevaju tkiva hranljivim materijama.

Zbog toga kliničke manifestacije postkovid miokarditisa mogu da podsjećaju na koronarnu arterijsku bolest. Stoga je temeljna dijagnostika neophodna za propisivanje terapije”, rekla je Jevgenija Kogan, direktorka Referentnog centra za morfološke i imunohistohemijske metode istraživanja na Univerzitetu Sečenov, navedeno je u saopštenju.

Pacijenti koji su se oporavili od kovida 19 zahtijevaju temeljan pregled prije operacije srca. Ako upala potraje, postoji rizik da se ugrađeni zalistak neće pričvrstiti.

Naučnici predlažu praćenje pacijenata

Istraživači su takođe otkrili da SARS-KoV-2 može dugo da se zadržava u endometrijalnom tkivu – unutrašnjoj sluzokoži materice – i da doprinese razvoju poremećaja koji dovode do neplodnosti kod žena.

“S obzirom na to da značajan dio onih koji su se oporavili od kovida 19 čine mladi ljudi, važno je obratiti pažnju na svoje reproduktivno zdravlje u prvim mjesecima nakon bolesti i na duži rok”, rekla je Tatjana Demura, direktorka Instituta za kliničku morfologiju i digitalnu patologiju na Univerzitetu Sečenov.

Naučnici preporučuju praćenje zdravstvenog stanja čak i nakon blagog oblika infekcije virusom korona. Posebnu pažnju treba obratiti na osobe sa postojećim zdravstvenim problemima. Najteže oštećenje pluća primijećeno je kod pacijenata sa hipertenzijom, koronarnom bolešću srca, gojaznošću i dijabetesom.

Gastroskopija pomaže u otkrivanju upalnih promjena u želucu, a kompjuterizovana tomografija (CT) može da otkrije patološke procese u plućima. Rana dijagnoza i liječenje mogu da spriječe razvoj ozbiljnih komplikacija.

Dalja istraživanja mehanizama kojima komponente SARS-KoV-2 opstaju u organizmu, prema riječima istraživača, pomoći će u razjašnjavanju uzroka postkovid komplikacija i razvoju ciljanih metoda terapije.

Podijeli tekst sa drugima na: