Kategorija: Edukacija

Nekada se živjelo bez deterdženata, omekšivača, antibakterijskih gelova i tečnih sapuna. Nije bilo reklama niti izbora između 18 vrsta praška – a veš je ipak bio čist.

Tajna bijelog veša bila je jednostavna: pepeo. Danas, kada mnogi žele da smanje upotrebu hemikalija, uštede novac i žive održivije, ovaj stari trik ponovo dobija zasluženo mjesto u domaćinstvu.

Šta sve može da se pere pepelom i koliko je efikasno?

Možda vam zvuči kao „bapska priča“, ali pepeo – naročito onaj od tvrdog drveta – prirodni je izvor lužine (kalijum-karbonata), moćnog alkalnog jedinjenja koje razlaže masnoće i prljavštinu, baš kao što to rade sapuni i deterdženti.

1. Pranje veša

Najpoznatija upotreba pepela jeste upravo za pranje odjeće. Naše bake su ga koristile svakodnevno, a današnji ekološki pokreti preporučuju ga kao potpuno prirodan, biorazgradiv i besplatan način da očistite svoj veš. Posebno dobro uklanja masnoće i fleke od znoja, pa je odličan za radnu i sportsku odjeću.

2. Pranje ruku

U nedostatku sapuna, bijeli pepeo iz centra vatre može poslužiti kao blago abrazivno sredstvo za pranje ruku. Iako nije toliko efikasan kao sapun – naročito protiv virusa – ipak je bolji od same vode, jer pomaže u uklanjanju prljavštine i djelimično neutralizuje bakterije zahvaljujući svojoj alkalnosti.

3. Čišćenje kuće

Pomiješan sa malo vode, pepeo može da posluži i za ribanje sudova, čišćenje pločica, pa čak i poliranje srebra. Naravno, nije za sve površine i sve tkanine – svijetla garderoba može posivjeti, a nježne tkanine se mogu oštetiti.

Zašto se pepeo koristio i zašto mu se vraćamo danas

Korišćenje pepela za pranje nije samo nostalgično, već i logično:

Prirodan deterdžent: bez plastike, bez fosfata, bez alergena.

Besplatan: nastaje svakim loženjem vatre.

Lako dostupan: ako imate kamin, peć ili roštilj – imate i sredstvo za čišćenje.

Ekološki: ne zagađuje vodu i prirodu.

Naši preci su znali da pepeo + voda = lužina, koja se vijekovima koristila i za pravljenje domaćeg sapuna. Danas, kada tražimo alternative hemikalijama, ovaj metod postaje aktuelan ne samo u seoskim domaćinstvima, već i u

urbanim sredinama – među onima koji biraju da žive održivo.

Kako napraviti sredstvo za pranje veša od pepela (korak po korak)

Ne treba vam ništa osim pepela, malo vremena i dobre volje. Evo kako da napravite domaću lužinu za pranje veša, po receptu iz off-grid vodiča Permacrafters:

Potrebno:

Zaštitne rukavice
4 šolje prosejanog pepela od tvrdog drveta (hrast, kesten, voćke, bagrem)
9 šolja vode
Veća činija
Cjediljka
Filter za čaj, kafu ili kesica za cijeđenje biljaka
Plastična posuda sa poklopcem (ne staklena!)
Po želji: par kapi eteričnog ulja za miris
Frižider

Priprema:

Stavite rukavice da zaštitite kožu (lužina je jaka baza).

U velikoj posudi sakupite pepeo. VAŽNO: Uvjerite se da je pepeo potpuno hladan – može biti vreo i do 12 sati poslije gašenja vatre.

Prosite pepeo kroz cediljku dok ne dobijete 4 šolje finog pepela.

Sipajte 9 šolja vode i dobro promiješajte.

Ostavite da stoji 24 sata, povremeno promiješajte – lužina se „izvlači“ iz pepela.

Procedite tečnost kroz filter u plastičnu posudu – dobićete blago sapunastu tečnost.

Obilježite posudu i stavite u frižider. Može da stoji nekoliko mjeseci.

Ostatak pepela kompostirajte – priroda će vam biti zahvalna.

Kako se koristi?

Jednostavno: koristite kao i tečni deterdžent. Sipajte 100–150 ml u pregradak za deterdžent, perite na 40–60 stepeni, bez dodatka omekšivača. Ako volite mirisno – dodajte par kapi eteričnog ulja lavande ili limuna.

Ako želite da smanjite upotrebu industrijskih proizvoda, uštedite novac i živite malo bliže prirodi – pranje pepelom je idealna praksa. Naše bake su to radile bez izbora, a mi možemo iz uvjerenja. A veš? Biće čist, mekan, mirisan – i bez ijedne kapi hemije.

Isprobajte. Ne košta ništa, a možda vam baš ova starinska rutina postane omiljeni dio moderne svakodnevice.

(Izvor vijesti: Danas)

Namirnice koje otežavaju mršavljenje: na koje ugljikohidrate treba paziti

Smanjenje unosa ugljikohidrata uobičajena je strategija za mršavljenje. Iako može biti učinkovito, potpuno izbacivanje cijelih skupina namirnica je drastično i teško za dugoročno pridržavanje. Ipak, neke od ovih namirnica možete smanjiti bez štete po zdravlje.

Nije stvar u tome da se jede „dobra“ ili „loša“ hrana kada pokušavate da smršavite, već da jedete više prave hrane. Mnoge namirnice bogate ugljikohidratima sadrže i važne nutrijente – vlakna, vitamine A i C, kalijum i antioksidanse.

Problem nastaje s ugljikohidratima niskog kvaliteta – onima s visokim udjelom dodanog šećera i niskom nutritivnom vrijednošću. Takvi ugljikohidrati uzrokuju nagle skokove i padove šećera u krvi, što dovodi do umora, gladi i pojačane želje za hranom.

Iako nijedna hrana nije strogo zabranjena pri mršavljenju, neke od njih mogu ozbiljno otežati napredak.

Čips

Čips je ukusan mnogima, ali teško ga je jesti umjereno. Bogat je kalorijama, mastima i ugljikohidratima, a siromašan hranjivim tvarima. Povezuje se s povećanjem tjelesne mase.

Zamjena: pečeni slanutak, kokice na vrući zrak, ili orašasti plodovi.

Slatke žitarice za doručak

Iako mogu biti izvor vitamina i minerala, mnoge žitarice sadrže velike količine dodanog šećera i rafiniranog brašna s vrlo malo vlakana.

Zamjena: ovsene pahuljice, domaća granola s orašastim plodovima i voćem.

Bijeli hljeb

Bijeli hljeb je ultraprerađena namirnica koja se brzo probavlja, uzrokuje skokove šećera i brzo vraća osjećaj gladi.

Zamjena: integralni hljeb s više vlakana i sporijom apsorpcijom.

Pomfrit

Pomfrit je pun masti i soli, a sličan je čipsu po kalorijskoj vrijednosti i efektu na tijelo.

Zamjena: pečeni krompir, batat, mrkva ili repa iz rerne s malo maslinovog ulja.

Gazirani sokovi

Zaslađena gazirana pića ne nude nutritivne koristi, a povećavaju unos kalorija, remete apetit i mogu učiniti zdravu hranu manje privlačnom.

Zamjena: voda s limunom, nezaslađeni biljni čaj, gazirana voda bez šećera.

Kolači i peciva

Krofne, rolice s cimetom i ostala peciva bogata su šećerom, mastima i kalorijama – pravi izazov za svakoga ko pokušava da smrša.

Zamjena: chia puding, domaći sladoled od banane, integralne palačinke s voćem.

Voćni jogurt

Jogurt može biti zdrav, ali mnogi voćni jogurti sadrže velike količine dodanog šećera – ponekad i tri kašičice po pakiranju.

Zamjena: običan grčki jogurt sa svježim voćem ili kašičicom meda.

Zaključak

Fokus ne treba biti na potpunom izbacivanju ugljikohidrata, već na biranju onih kvalitetnijih, koji hrane tijelo i daju osjećaj sitosti. Umjerena i svjesna konzumacija pravi je put ka održivom mršavljenju.

(Izvor vijesti: Klix)

U rijeci Savi, u kantonu Posavina u Bosni i Hercegovini, otkrivena je veća količina metalnih poluga za koje se vjeruje da su stare više od 2.000 godina, prenose danas mediji.

Stručnjaci su naveli da su ove poluge bile namijenjene za dalju preradu, a kovanjem bi se od njih pravili alati, oružje, mačevi, koplja. Pronađeno je čak 200 komada poluga, a svaka teži oko dva do dva i po kilograma.

Poluge potiču iz 1. ili 2. vijeka prije nove ere, prenosi sajt Heritidž dejli.

Do sada je u regionu dokumentovan pronalazak samo jedne takve poluge iz ovog perioda, dok su veće količine otkrivene u Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Rumuniji.

Prema riječima direktora Muzeja franjevačkog samostana Tolisa “Vrata Bosne”, Joze Jezerčića, vjeruje se da bi ove poluge mogle biti dio većeg tereta s nekog broda koji ih je prevozio duž rijeke, a potonuo je usljed oluje ili sukoba.

Eksperti sada planiraju da izvrše hemijsku analizu kako bi utvrdili porijeklo metala, što bi moglo dovesti do novih otkrića o drevnim trgovinskim putevima koji su povezivali bosansku Posavinu i centralnu Evropu.

Ako ste ikada ugledali bogomoljku kako se mirno šeta po vašem domu ili dvorištu, znajte da to nije slučajnost.

U mnogim kulturama, pojava ovog insekta simbolizuje nešto više – strpljenje, unutrašnji mir, pa čak i prilike koje ne smijete propustiti. Baš kao što sova nosi poruku mudrosti, a bubamara sreću, bogomoljka je tihi glasnik univerzuma.

Ne ubijajte je, ona donosi prosperitet

Bogomoljka se nikako ne smije povređivati. Prema vjerovanjima, ona je simbol bogatstva, prosperiteta i harmonije u domu. Njena pojava može biti podsjetnik da usporite ritam života, smirite misli i posvetite se onome što volite. U svijetu gdje stres i ubrzan tempo svakodnevno preplavljuju našu pažnju, bogomoljka nas podsjeća da mir i tišina imaju moć transformacije.

Simbolika i poruke

Za bogomoljku se vjeruje da donosi mir, ali i podstiče introspektivno razmišljanje. Ako je vidite češće nego inače, ili se iznenada pojavljuje u vašoj blizini, možda šalje poruku: neka vaši postupci budu promišljeni, neka vaše odluke budu vođene strpljenjem i pažnjom. Njena pojava često označava priliku koju ne bi trebalo zanemariti, bilo da je riječ o ljubavi, poslu ili unutrašnjem razvoju.

Mali vodič kroz svakodnevni život

Njena pojava može biti znak da je vrijeme da oslobodite negativnu energiju, da se okrenete hobijima i ljudima koji vas inspirišu, i da ne žurite kroz život, već da cijenite svaki trenutak.
Ukoliko je ugledate, posmatrajte je sa pažnjom. Ona dolazi da vam pokaže vrijednost strpljenja, unutrašnje ravnoteže i da vas podsjeti da su male stvari u životu često one koje donose najveće promjene.

(Izvor vijesti:Ona.rs)

Toliko smo smanjili odlazak u prirodu da nam je veza sa njom opala više od 60 odsto od 1800. godine. To se ogleda i u književnosti jer su riječi koje imaju veze sa prirodom, kao što su rijeka, mahovina i cvijet, skoro nestale iz knjiga, pokazuju rezultati jedne studije.

Kompjuterski model predviđa da će nivoi povezanosti sa prirodom nastaviti da opadaju ukoliko ne bude došlo do korjenitih promjena u politici i društvu – pri čemu su upoznavanje djece sa prirodom u ranom uzrastu i radikalno ozelenjavanje urbanih sredina najefikasnije intervencije.

Studija Majlsa Ričardsona, profesora Univerziteta u Derbiju, precizno prati postepeni nestanak prirode iz života ljudi tokom 220 godina. U istraživanju se analiziraju podaci o urbanizaciji, povlačenju divljih životinja iz naselja i, što je ključno, roditelji više ne prenose boravak u prirodi na svoju djecu.

U istraživanju objavljenom u časopisu Zemlja (Earth), profesor Ričardson je takođe identifikovao nestanak pojedinih riječi iz knjiga između 1800. i 2020. godine, što je dostiglo vrhunac 1990. godine kada je zabilježen pad od 60,6 odsto.

Roditelji djeci ne prenose želju za prirodom

Modeli predviđaju kontinuirano „izumiranje ovog iskustva“ pri čemu će buduće generacije nastaviti da gube svijest o prirodi jer ona nije prisutna u novim naseljima, dok roditelji više ne prenose na potomke želju za boravkom u prirodi.

Druge studije su otkrile da je povezanost roditelja sa prirodom najjači prediktor da li će dijete imati potrebu da provodi vrijeme u prirodi.

“Povezanost sa prirodom sada se prihvata kao ključni uzrok ekološke krize. Ona je od vitalnog značaja i za naše mentalno zdravlje. Ta povezanost ujedinjuje ljude i dobrobit prirode. Potrebna je korjenita promjena ako želimo da promijenimo odnos društva sa prirodom“, istakao je profesor Ričardson.

Ričardson je rekao da je, kada je testirao različite politike i promjene u urbanoj sredini u modelu, bio iznenađen obimom promjena potrebnih da bi se preokrenuo gubitak veze sa prirodom.

Povremeni odlazak u prirodu nije isto što i povezanost s njom

Povećanje dostupnosti biodiverzitetnih zelenih površina u gradu za 30 odsto može izgledati kao radikalno pozitivan napredak za divlje životinje i ljude, ali Ričardson naglašava da njegova studija sugeriše da grad možda mora biti 10 puta zeleniji da bi mogao da se preokrene pad povezanosti sa prirodom.

Studija je otkrila da mjere za podsticanje ljudi da odu u prirodu nisu bile efikasne kada je u pitanju povezanost sa prirodom. Profesor Ričardson smatra da su takvi programi dobrotvornih organizacija, kao što je akcija #30DaysWild organizacije “Wildlife Trusts”, i dalje važni za jačanje mentalnog zdravlja, ali kompjuterski modeli sugerišu da oni ne mogu da zaustave među-generacijski gubitak veze sa prirodom.

Prema rezultatima studije, efikasnije su mjere koje kod male djece i cijelih porodica podstiču svijest i upućuju na boravak u prirodi. Primjer za takve mjere su takozvani šumski vrtići.

Povezanost sa prirodom mora biti samoodrživa

Dodatna prepreka ponovnom povezivanju sa prirodom jeste to što modeli pokazuju da mjere za transformaciju ranog obrazovanja i urbanih područja moraju biti na snazi u narednih 25 godina kako bi se preokrenuo sunovrat povezanosti sa prirodom. Ako bismo to uspjeli da sprovedemo, povećanje povezanosti sa prirodom postalo bi samoodrživo.

Profesor Ričardson ukazuje na to da obim društvenih promjena potrebnih za ponovno uspostavljanje veze sa prirodom možda nije toliko zastrašujući koliko se činilo jer su osnovne vrijednosti sada tako niske.

Studija je otkrila da stanovnici Šefilda u prosjeku provode samo četiri minuta i 36 sekundi u prirodi svakog dana.

“Povećajte to desetostruko i ljudi će provoditi 40 minuta napolju svakog dana – to bi moglo biti dovoljno. Ključan je rad sa čitavim porodicama i roditeljima kako bi se djeca navikla na život u kojem je priroda sastavni dio”, istakao je Ričardson dodajući da fokus treba da bude na među-generacijskom prenošenju veze sa prirodom.

Djeca su fascinirana prirodnim svijetom

Prema njegovim riječima, već se mnogo pažnje posvećuje povezivanju djece sa prirodom.

“Radije bih rekao – nemojte ih odvajati. Novorođenče je veoma slično djetetu rođenom 1800. godine. Djeca su fascinirana prirodnim svijetom. Održavanje toga kroz djetinjstvo i školovanje je ono što je neophodno, uz urbano ozelenjavanje. Postoje mjere zbog kojih se to već sprovodi, ali moramo razmišljati transformativno – ne 30 odsto, već 1.000 odsto povećanja”, naglasio je Ričardson.

Zanimljivo je da se na polju kulture promjena već dogodila. Ričardson je bio iznenađen kada je otkrio da riječi o prirodi u knjigama zapravo bilježe rast – sa 60,6 odsto smanjenja između 1800. i 1990. godine, danas imamo pad od 52,4 odsto.

Da li je to istinska ekološka svijest? Da li je to samo britanski trend pisanja o prirodi? Da li je to stvarno ili nas podaci zavaravaju?

„Ne znam“, odgovara Ričardson i dodaje da je tokom posljednjih decenija poraslo interesovanje za duhovnost, što bi moglo da se odražava i kroz okretanje ljudi prirodi.

(Izvor vijesti: RTS)

Kada vam nenajavljeni gosti pokucaju na vrata, a vi niste spremni sa desertom, ne brinite.

Ovaj čokoladni kolač je brzinski, ukusan i jednostavan za pripremu, a za samo sedam minuta možete uživati u savršenom desertu koji će oduševiti sve ukućane, a naročito najmlađe.

Najlepši dio ovog recepta je to što ne morate imati posebne veštine u kuhinji da biste napravili savršen kolač. Sastojke koji će vam trebati sigurno već imate u svojoj kuhinji, a rezultat je kolač toliko ukusan da mu niko neće moći odoljeti.

Sastojci:

1 gotova kora (ili piškote)
300 g crne čokolade za kuhanje
500 g maskarpone sira ili bilo koji kremasti neslani sir
200 ml slatke pavlake
Čokoladne mrvice za ukrašavanje

Priprema:

Počnite tako što ćete koru presjeći na dva dijela ili, ako koristite piškote, poredajte ih u dublji pleh obložen papirom za pečenje.

Crnu čokoladu otopite na laganoj temperaturi, vodeći računa da se ne pregreje. Dok se čokolada topi, malo prskajte kore vodom ili mlijekom, ili natopite piškote.

U međuvremenu, hladnu slatku pavlaku umutite mikserom dok ne postane čvrsta. U posebnoj posudi, kremasti sir dobro izmutite žicom, pa dodajte polovinu ohlađene čokolade (pazite da čokolada nije vruća). Dobro sve sjedinite, a zatim dodajte ostatak čokolade i sve izmiješajte do glatke kreme.

Četvrtinu kreme sačuvajte za dekoraciju, dok preostalu količinu pomiješate sa tri četvrtine umućene slatke pavlake. Sve dobro sjedinite.

Kremu sipajte preko kore, ravnomjerno je poravnajte, a zatim kašičicom redajte naizmjenično kremu i pavlaku. Kašičicom lagano spojite slojeve kako bi se svi ukusi sjedinili.

Na kraju, kolač pospite čokoladnim mrvicama za savršen završni dodir. I to je to! Vaš brzinski čokoladni kolač je spreman za posluženje

(Izvor vijesti: Radio Sarajevo)

Tokom ljetnih vrućina, svaki način da prostor učinimo prijatnijim zlata vrijedi. Pored ventilatora i klima, postoji prirodno i dekorativno rješenje – sobne biljke koje svojim “znojenjem” (transpiracijom) oslobađaju vlagu u vazduh, čineći prostor svježijim i manje zagušljivim.

1. Areka palma

Jedna od najboljih biljaka za povećanje vlažnosti vazduha. Brzo ispušta vlagu, ne zahtijeva mnogo svjetla i lako se održava. Osim što pomaže kod rashlađivanja, daje domu tropski, egzotičan izgled.

2. Bostonska paprat

Prava fabrika vlage i prirodni prečišćivač vazduha. Idealna za kupatila i kuhinje gdje je vlažnost veća. Potrebno joj je redovno orošavanje i stabilna vlažna sredina.

3. Aloe vera

Minimalno zalivanje, maksimalna korist. Osim što doprinosi svježini prostora, gel iz njenih listova idealan je za smirivanje opekotina od sunca – zato je savršena biljka za ljeto.

4. Fikus bendžamin

Njegovi sjajni listovi pomažu u održavanju vlažnosti i čine ga upečatljivim dekorativnim elementom. Izuzetno je izdržljiv i lako se prilagođava uslovima u zatvorenom prostoru.

5. Spatifilum (djevojačka sreća)

Poznat po svojim elegantnim bijelim cvjetovima i sposobnosti prečišćavanja vazduha. Ne traži posebnu njegu, a unosi mir i svježinu u svaku prostoriju.