Ovaj mjesec je ključan za baštu: Ko sadi u maju, bere u avgustu

Maj je srce vegetacijske sezone. Zemlja je dovoljno topla, mrazevi su u većini krajeva prošlost, a sunčevi sati rastu iz dana u dan.

Ko propusti maj, propušta pola godine. Za baštovana, ovo je najintenzivniji — i najnagrađujući — period u godini.

Šta se sije i sadi u maju

Direktno u zemlju siju se krastavci, tikve, bundeve, boranija i kukuruz — sve kulture koje zahtijevaju toplije tlo minimalno 14 °C. Rasad paradajza, paprike i patlidžana, koji smo pokrenuli u martu, sada se presađuje na otvoreno, ali tek kada noćne temperature ne padaju ispod 10 °C.

Možda vas interesuje i ovo:

Pogledajte sa kojim biljkama je najbolje posaditi krastavac?

Začinsko bilje — bosiljak, kopar, peršun, matičnjak — može direktno u gredice ili u saksije na terasi. Za ljubitelje cvjetnih vrtova, maj je idealan za sadnju ciklame, dalije i ljetnih jednogodišnjih cvjetova.

Ključni poslovi ovog mjeseca

Navodnjavanje

Redovno, ujutro — smanjuje rizik od gljivičnih bolesti i jačeg isparavanja.

Malčiranje

Sloj organskog malča čuva vlagu, guši korove i poboljšava strukturu tla.

Prihranjivanje

Azotna đubriva za lisnate kulture, kalijum za plodove — tlo koje hrani, rodi.

Zašto je maj toliko važan?

Agronomski gledano, maj određuje kakav će biti jul i avgust. Biljke posađene na vrijeme razvijaju dublji korjenov sistem, otpornije su na sušu i daju obilnije prinose.

Propuštena sadnja znači kraći vegetacijski period — a to se direktno odražava na prinos i kvalitet. Pored toga, maj je idealan za profilaktičnu zaštitu od štetočina: prevencija uvijek košta manje od liječenja. Ukratko — ko zasadi u maju, bere u augustu.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Kada je pravo vrijeme za krečenje unutrašnjosti doma?

Krečenje unutrašnjih zidova jedan je od najjednostavnijih načina da se osvježi prostor, ali stručnjaci ističu da je izbor pravog vremena ključan za kvalitetan rezultat.

Prema preporukama majstora, proljeće i rana jesen smatraju se idealnim periodima za ovaj posao.

Umjerene temperature i niža vlažnost vazduha omogućavaju ravnomjerno sušenje boje i smanjuju rizik od pojave mrlja ili pucanja.

Tokom ljetnih mjeseci krečenje je moguće, ali visoke temperature mogu uzrokovati prebrzo sušenje boje, što otežava njeno pravilno nanošenje.

S druge strane, zimi problem može predstavljati vlaga i slabije provjetravanje, posebno u prostorijama koje se ne zagrijavaju dovoljno.

Možda vas zanima i ovo:

Kako da slavine budu kao nove: Riješite se kamenca za blistav sjaj

Stručnjaci naglašavaju da je optimalna temperatura za krečenje između 10 i 25 stepeni Celzijusa, uz dobru ventilaciju prostora.

Takođe, važno je izbjegavati dane s visokom vlagom, jer ona produžava vrijeme sušenja i može uticati na završni izgled zidova.

Pored godišnjeg doba, važan faktor je i stanje zidova – ako su vlažni ili oštećeni, potrebno ih je prethodno pripremiti i osušiti.

Redovno krečenje, u prosjeku svakih pet do sedam godina, preporučuje se kako bi prostor ostao higijenski ispravan i estetski uredan.

Pravo vrijeme za krečenje nije samo pitanje datuma u kalendaru, već i kombinacija temperature, vlažnosti i pripremljenosti prostora.

Pravilnim izborom trenutka može se postići dugotrajan i kvalitetan rezultat.

Podijeli tekst sa drugima na:

Srčane bolesti sve češće i kod mladih – šta doktori upozoravaju?

Gojaznost, loša ishrana, pušenje i nedostatak kretanja – uz genetiku – sve češće dovode do srčanih problema čak i kod mlađih osoba. Ljekari naglašavaju da je redovan odlazak na kontrole obavezan nakon 40. godine, a posebno ako postoje faktori rizika.

Genetika nije jedini krivac

Dr Bogdan Okiljević, kardiohirurg sa Instituta “Dedinje”, ističe da genetika ima veliku ulogu, ali nije jedini razlog.

„Prekomjerna upotreba cigareta, prekomjerna težina, dijabetes i porodično opterećenje srčanim udarom – sve to doprinosi da se bolest javi ranije.”

Možda vas interesuje i ovo:

Uz brdo ili niz brdo – koja vježba je najbolja za vaše srce

Dr Okiljević je opisao slučaj operacije dvadesetogodišnjaka koji je prvi put operisan već sa godinu dana života. „Teret na našim leđima je značajno veći kada su ovako mladi ljudi u pitanju”, rekao je.

Dijagnostika napredovala, bolesti postale vidljivije

Dr Igor Živković, takođe kardiohirurg sa “Dedinja”, naglašava da srčanih bolesti kod mlađih nije nužno više nego ranije – ali ih medicina danas daleko lakše otkriva.
Posebno zabrinjava što se kod mlađih pacijenata javljaju teži oblici bolesti nego ikad ranije.

Moderni stil života škodi srcu

Dr Živković ukazuje i na opasnost savremenog načina života:

„Manje odmaramo, više vremena provodimo uz ekrane, a manje se krećemo.”

Podsjeća i da su velike epidemije istorijski uvijek bile praćene skokom bolesti krvnih sudova, jer upala u organizmu pospješuje nastanak ateroskleroze – suženja krvnih sudova, piše Telegraf.rs.

Podijeli tekst sa drugima na:

Najbolja marinada za Prvi maj: Trikovi za sočan ukusan roštilj

Prvi maj nezamisliv je bez roštilja, druženja i dobrog raspoloženja. Ipak, ono što pravi razliku između prosječnog i savršenog roštilja jeste – marinada. Ako želite da vaše meso bude sočno, mekano i punog ukusa, dobra marinada je ključ uspjeha.

U nastavku vam donosimo jednostavan recept za najbolju marinadu za Prvi maj i roštilj, koja odgovara gotovo svim vrstama mesa.

Najbolja marinada za roštiljSastojci:

  • 100 ml maslinovog ulja
  • 3 čehna bijelog luka
  • sok od jednog limuna
  • 1 kašika senfa
  • 1 kašičica mljevene paprike
  • 1 kašičica bibera
  • 1 kašičica soli
  • malo suhog začina (po želji)
  • svježi peršun ili ruzmarin

Pročitajte i ovo: Kako da vam roštilj za 1. maj bude idealan?

Priprema:

U posudi pomiješajte sve sastojke dok ne dobijete ujednačenu smjesu. Meso dobro premažite marinadom, pokrijte i ostavite u frižideru najmanje dva sata. Idealno bi bilo da odstoji preko noći, kako bi upilo sve arome.

Savjeti za savršen roštilj:

  • Ne stavljajte meso direktno iz frižidera na roštilj
  • Okrećite ga samo jednom ili dva puta
  • Ne pritiskajte meso tokom pečenja – tako gubi sokove
  • Marinadu možete koristiti i za piletinu, svinjetinu ili junetinu

Uz ovu marinadu, vaš prvomajski roštilj biće pun pogodak. Bez obzira da li spremate ćevape, ražnjiće ili odreske, rezultat će biti sočno i ukusno meso koje će svi pohvaliti.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kada počinje starost: Granica se stalno pomjera

Kada tačno postajemo stari? Novo istraživanje pokušalo je da pruži precizan odgovor – i rezultat bi mogao iznenaditi mnoge, piše Daily Mail.

Prema studiji sprovedenoj na više od 2.000 ljudi u Velikoj Britaniji, većina ispitanika smatra da „starost” počinje sa 69 godina.

Ovaj zaključak pokazuje da se granica starosti pomjera, jer su ranija istraživanja sugerisala da se starost dostiže već oko 60. ili 62. godine, ali današnje generacije imaju drugačiju percepciju.

Zanimljivo je da ljudi imaju tendenciju da pomjeraju tu granicu kako i sami stare. Drugim riječima, što su stariji, to kasnije definišu početak „starosti”.

Stručnjaci objašnjavaju da je razlog za to produžen životni vijek i bolje opšte zdravlje populacije. Ljudi danas duže ostaju aktivni, vitalni i radno sposobni, pa se i osjećaj starosti pomjera unaprijed.

Možda vas zanima i ovo:

Zašto muškarci stare sporije, i šta žene mogu da nauče iz toga

Ipak, naglašava se da percepcija starosti ne znači nužno i stvarno biološko stanje organizma. Drugim riječima, neko može imati 70 godina i biti u odličnoj formi, dok se neko drugi može osjećati „staro” mnogo ranije.

Postoje, takođe, značajne razlike među generacijama: mlađi ljudi često smatraju da starost počinje ranije, dok stariji tu granicu pomjeraju na kasnije.

Na kraju, stručnjaci podsjećaju da, bez obzira na broj godina, način života igra ključnu ulogu. Zdrava ishrana, fizička aktivnost i mentalna stimulacija mogu značajno uticati na kvalitet starenja.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Zbog čega nestaje Wi-Fi signal, možda je do mjesta gdje stoji ruter

Svima nam se barem jednom dogodilo da internet koji skupo plaćamo radi loše, prekida ili je spor kao puž. Prije nego što okrivite operatera, vrijedi provjeriti najjednostavniju stvar — gdje vam stoji ruter. Naime, jedan od najčešćih, ali i najzanemarenijih uzroka lošeg Wi-Fi signala može biti nešto što niko ne bi očekivao: obično ogledalo.

Iako zvuči kao urbana legenda, riječ je o čistoj fizici.

Tanki metalni sloj

Moderno ogledalo nije samo staklo — na zadnjoj strani ima tanki metalni sloj, najčešće od aluminijuma ili srebra. Upravo taj sloj reflektuje svjetlost, ali i Wi-Fi talase, što potvrđuju i tehnološki portali.

Stručnjaci objašnjavaju da ogledala mogu reflektovati i raspršiti bežične signale, stvarajući interferenciju i mrtve zone u stanu. Prema analizi PcHardwarePro, ogledala i metalne površine mogu značajno smanjiti domet i stabilnost Wi-Fi mreže. Što je ogledalo veće i bliže ruteru, to je problem izraženiji, prenosi Slobodna Dalmacija.

Slično navodi i portal MundoBytes, koji ističe da metalna podloga ogledala odbija i apsorbuje dio signala, zbog čega talasi ne putuju ravno prema uređajima, nego se raspršuju i sudaraju, što uzrokuje pad brzine i prekide veze.

Neka istraživanja pokazuju da ogledala mogu smanjiti jačinu signala i do 50 odsto, posebno ako se nalaze između rutera i uređaja koji koristite.

Problem su i akvarijumi

Problem nije ograničen samo na ogledala. Strani izvori navode da i akvarijumi, jer voda snažno apsorbuje Wi-Fi talase, kao i mikrotalasne pećnice, veliki metalni uređaji i debele zidne obloge, mogu biti ozbiljne prepreke.

No, ogledala su posebno nezgodna jer ih često postavljamo upravo na mjesta gdje želimo bolji signal — u hodnike, spavaće sobe ili na ormare.

Stručnjaci savjetuju da ruter uvijek stoji na otvorenom, povišenom mjestu. Idealno je u srediti stana, daleko od ogledala, staklenih površina i metala. Čak i pomjeranje rutera za pola metra može donijeti vidljivo poboljšanje.

Možda vas zanima i ovo:

Koje su funkcije WiFi tehnologije?

Jednostavan test može otkriti koliko ogledalo utiče na signal. Izmjerite brzinu interneta mobilnim telefonom dok stojite ispred ogledala, a zatim se pomjerite dva metra dalje, tako da između vas i rutera nema prepreka. Razlika često bude iznenađujuće velika.

Zaključak je jednostavan. Prije nego što kupite skupe pojačivače signala, možda je dovoljno samo pomjeriti ruter dalje od ogledala i osloboditi put Wi-Fi talasima. Ponekad je najjeftiniji „servis“ upravo onaj koji napravite sami, pomjeranjem rutera na pravo mjesto.

Podijeli tekst sa drugima na:

Koje voće može rasti na balkonu: Dovoljan im je i mali prostor

Sanjate o sopstvenom malom voćnjaku, ali vam prostor djeluje kao prepreka? Dobra vijest je da ne morate da birate između udobnog kutka za uživanje i stabla koje rađa.

Postoje sorte koje zauzimaju znatno manje mjesta, a i dalje donose bogat rod, i to bez komplikovanog održavanja.

U nastavku otkrivamo koje voćke stručnjaci izdvajaju kao idealne za male vrtove, terase ili čak balkone, i kako da izvučete maksimum iz svakog kvadratnog metra.

1. Patuljasta jabuka

Sa visinom do oko 3 metra, patuljaste jabuke savršeno se uklapaju u mala dvorišta ili veće saksije. Berba i orezivanje su jednostavni, a postoje i stubaste sorte koje zauzimaju minimalan prostor, ali daju plodove standardne veličine.

Važna napomena: za dobar rod potrebne su bar dvije različite sorte u blizini.
Uslovi: puno sunca, dobro drenirano i blago kiselo zemljište, redovno zalivanje.

2. Patuljasti dud

Ako tražite gotovo „neuništivu“ voćku, dud je pravi izbor. Brzo raste, samoplodan je i nema agresivan koren. Ipak, vodite računa gdje ga sadite, plodovi mogu biti nezgodni za čišćenje ako padaju na staze ili terase.

Uslovi: sunčano mjesto, dobra drenaža, povremena rezidba.

3. Patuljasta smokva

Savršena za toplije krajeve, smokva je poznata po svojoj otpornosti. Podnosi sušu, rijetko je napadaju štetočine i ne zahtijeva mnogo njege. Postoje sorte koje ostaju kompaktne, ali daju obilje plodova.

Uslovi: puno sunca, propusno zemljište, umjereno zalivanje.

4. Patuljasta šljiva

Osim ukusnih plodova, ova voćka donosi i estetski doživljaj, nježni cvjetovi u proljeće i tople nijanse lišća u jesen. Uspravan rast čini je idealnom za uske prostore.

Uslovi: sunce, redovno zalivanje tokom formiranja plodova, sezonska prihrana.

5. Patuljasta trešnja

Ništa ne priziva ljeto kao trešnje, a patuljaste sorte omogućavaju da ih berete bez merdevina. Niže su i kompaktnije, posebno kiselije sorte koje prirodno rastu sporije.

Uslovi: sunce, dobro drenirano zemljište, zaštita od ptica.

6. Breskva i nektarina

Za razliku od mnogih drugih voćki, ove vrste prirodno ostaju relativno male. Uz pravilnu rezidbu mogu se lako održavati u željenoj visini. Dodatni plus — samoplodne su, pa vam je dovoljno jedno stablo.

Uslovi: sunčano i zaklonjeno mjesto, redovno zalivanje.

7. Patuljasti nar

Jedna od najkompaktnijih voćki – često ne prelazi visinu od 1–2 metra. Idealan je za saksije i urbane prostore, a pored plodova krase ga i jarko crveni cvjetovi.

Uslovi: puno sunca, povremeno zalivanje, toplija klima.

8. Patuljasta kruška

Sa prirodno uspravnim rastom, kruška se lako uklapa u male vrtove. Dobro podnosi i teža zemljišta, što je čini zahvalnom za različite uslove.

Uslovi: sunce, blago kiselo zemljište, redovna vlaga.

9. Limun (Meyer sorta)

Jedan od najpopularnijih izbora za uzgoj u saksijama. Mirisan, dekorativan i produktivan – limun može uspjevati čak i na balkonu. U hladnijim krajevima lako se unosi unutra tokom zime.

Uslovi: puno svjetla, redovno zalivanje, zaštita od mraza.

Bez obzira na to da li imate malo dvorište, terasu ili samo sunčan balkon, postoji voćka koja može pronaći svoje mjesto u vašem prostoru.

Uz pravi izbor i malo pažnje, i najmanji kutak može postati izvor svježih, domaćih plodova, i mjesto za uživanje koje traje tokom cijele godine, prenosi Ona.rs.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Mafine sa tikvicama: Jelo gotovo za samo 17 minuta

Najsočniji mafini sa tikvicama pripremaju se za samo 17 minuta, a za pripremu vam je potrebno samo nekoliko sastojaka.

Ovaj recept odličan je odabir ako ste ljubitelj tikvica, a željeli biste promjenu.

Potrebni sastojci:

  • 300 grama brašna
  • prašak za pecivo
  • pola kašike soli
  • mljeveni crni biber po želji
  • 180 grama rendanog sira
  • 250 grama rendanih tikvica
  • 40 grama sitno sjeckanog luka
  • 220 mililitara mlijeka, dva jajeta

Priprema:

Zagrijte rernu na 200 stepeni. U tom periodu u posudi pomiješajte brašno, prašak za pecivo, so i biber. Nakon toga dodajte sir i promiješajte da se sve sjedini. U drugoj posudi pomiješajte rendane tikvice, luk, mlijeko i jaja. Vlažne sastojke dodajte suhim sastojcima i miješajte dok se sve ne sjedini.

Možda vas interesuje i ovo:

Pet zdravstvenih dobrobiti konzumiranja tikvica

Pohovane tikvice bez brašna i bez jaja: Gotove za 10 minuta

Recept za ukusne ćevape od tikvica

Smjesu raspodijelite u kalupe za mafine pa ih pecite od 13 do 17 minuta. Boja mafina treba biti zlatna sa primjesama braon boje, a čačkalica kojom probodete mafin čista. Mafine zatim izvadite iz rerne i ostavite da se ohlade.

Podijeli tekst sa drugima na:

Biljka koja eliminiše toksine iz tijela, ima je svuda oko nas

Jedna od najcjenjenijih divljih biljaka, koja se vijekovima koristi za podršku tijelu u čišćenju i jačanju. Iako je mnogi smatraju dosadnim korovom, ona krije izuzetnu ljekovitu moć.

Šolja toplog čaja od koprive nije samo običan napitak – to može biti prirodni ritual koji donosi svježinu, energiju i olakšanje od mnogih fizičkih tegoba.

Zašto piti čaj od koprive?

Kura čajem od koprive podržava eliminaciju toksina, stimuliše funkciju bubrega i pročišćava krv. Zbog svojih diuretičkih svojstava, pomaže tijelu da eliminiše višak vode i metabolički otpad koji se nakuplja u mišićima, organima i krvotoku. To znači manje nadutosti, manje oticanja zglobova i lakši način za savladavanje svakodnevnog života.

Zbog svog uticaja na metabolizam i izlučivanje vode, čaj od koprive se često preporučuje kao podrška za mršavljenje i eliminaciju celulita. Redovna konzumacija može poboljšati izgled kože, povećati vitalnost i smanjiti osjećaj umora, prenosi Sensa.

Bogatstvo hranljivih materija u jednoj biljci

Kopriva je prava riznica vitamina i minerala: sadrži vitamine A, B-kompleksa, C, željezo, magnezijum, kalcijum, fosfor, mangan i esencijalne aminokiseline. Takođe je puna antioksidanasa poput beta-karotena, kofeinske kiseline i likopena, koji štite ćelije od slobodnih radikala.

Stoga ne čudi da čaj od koprive takođe podržava imuni sistem, stimuliše cirkulaciju i doprinosi boljem kvalitetu krvi. Zbog visokog sadržaja željeza, često se preporučuje osobama koje pate od anemije.

Kako napraviti čaj od koprive?

Najbolji efekat ćete postići ako listove koprive sakupljate sami – u nezagađenom okruženju i dalje od puteva. Ne zaboravite da nosite rukavice prilikom sakupljanja. Zatim osušite listove i čuvajte ih na suvom mjestu.

Za pripremu:

  • Prokuhajte vodu i sklonite sa vatre.
  • Dodajte kašičicu suvog lišća u šolju vode.
  • Ostavite da odstoji 10–15 minuta.
  • Procijedite čaj i pijte ga nezaslađenog ili po želji dodajte med i sok od limuna.
  • Preporučuje se piti 3 do 4 šolje dnevno, po mogućnosti oko 20 minuta prije obroka.

Nakon što ispijete čaj, boja vašeg urina se u početku može promijeniti – to je normalan znak izlučivanja metaboličkih supstanci. Vremenom postaje bistriji, što ukazuje na to da se tijelo čisti.

Kada treba biti oprezan s pijenjem čaja od koprive ili ga treba izbjegavati?
Iako je prirodni lijek, čaj od koprive ima i svoja ograničenja.

Ne preporučuje se za:

  • trudnice (može izazvati kontrakcije),
  • osobe sa srčanim ili bubrežnim problemima,
  • dijabetičare,
  • osobe koje uzimaju antikoagulanse, diuretike ili lijekove za snižavanje krvnog pritiska.

Previše pijenja može uzrokovati i probavne probleme, stoga slušajte svoje tijelo i pridržavajte se preporučene količine. Budući da kopriva iscrpljuje kalijum iz tijela, ima smisla konzumirati hranu koja ga sadrži – poput lisnatog povrća, krompira i banana.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako uspon i pad civilizacija utiče na veličinu životinja

Kada su francuski arheozoolog Thomas Cucchi i njegov tim prošle godine završili analizu više od četvrt miliona životinjskih ostataka, njihova otkrića potvrdila su ono na šta je ukazala još čuvena studija A. B. Jensena iz 2003. godine – ljudska civilizacija ostavlja tragove duboko u samoj biologiji divljih vrsta.

Te dvije značajne studije, koje prate promjene u veličini tijela životinja kroz milenijume, otkrivaju iznenađujuću činjenicu: uspon i pad Rimskog carstva direktno su uticali na evolucioni tempo evropske faune. Obično mislimo da su politički slomovi isključivo „ljudska stvar“, ali ova istraživanja pokazuju da su se sa padom Rimskog carstva životinje počele fizički smanjivati – doslovno.

Da bismo razumjeli ovaj fenomen, potrebno je vratiti se u 19. vijek, kada su paleontolozi primijetili neobičan trend: drevne životinje su kroz geološka razdoblja postajale sve veće. Konji, koji su nekada bili veličine psa, evoluirali su do današnjih dimenzija, dok su dinosauri i morski gmizavci mezozoika dostizali ogromne proporcije. Ovaj trend nazvan je „Koupovo pravilo“, po američkom paleontologu Edvardu Drinkeru Koupu.

Dramatičan preokret

Ipak, u posljednjih nekoliko hiljada godina došlo je do preokreta. Umjesto rasta, u mnogim dijelovima svijeta zabilježen je trend smanjivanja divljih životinja. Prva velika prekretnica dogodila se krajem posljednjeg ledenog doba, prije oko 12.000 godina, kada su ogromne vrste poput mamuta nestale, a zamijenile su ih manje životinje.

Razlog se djelimično krije u klimatskim promjenama. U hladnim uslovima veća tijela bolje zadržavaju toplotu, dok toplije klime pogoduju manjim organizmima. Kako su šume zamijenile tundru, staništa su postala razuđenija, a hrana manje dostupna. To je pogodovalo manjim i prilagodljivijim vrstama, dnevno.hr

Uz klimatske promjene, i ljudi su počeli sve više da utiču na prirodu. Prelaskom na poljoprivredu i stočarstvo, počelo je pripitomljavanje životinja, što je iz temelja promijenilo njihovu biologiju. Domaće životinje su kroz selektivni uzgoj postajale sve veće i robusnije. S druge strane divlje vrste istovremeno počele su da se smanjuju.

Opšti trend

Istraživanja sprovedena u zapadnom Mediteranu pokazala su četiri faze promjena u veličini životinja tokom posljednjih 8000 godina. U neolitu je zabilježen opšti trend smanjivanja, uprkos porastu broja domaćih životinja.

Prava promjena nastupila je tokom bronzanog i gvozdenog doba, kada su domaće životinje počele da rastu, a divlje su privremeno zaustavile smanjivanje. To je bio period razvoja trgovine, povećanja stanovništva i naprednijeg uzgoja.

Kriza civilizacije

Međutim, od 3. do 10. vijeka dolazi do naglog pada veličine svih životinja, što se poklapa sa slabljenjem i padom Rimskog carstva. Velika poljoprivredna imanja nestaju, a zamjenjuju ih mala sela sa ograničenim resursima.

Istovremeno, klimatske promjene i erozija tla dodatno su pogoršale uslove za život. Manjak hrane i prostora doveo je do smanjenja životinja, dok su bolesti, koje su se širile trgovinom, dodatno pogodile i ljude i životinje.

Odvojeni putevi

U posljednjih hiljadu godina domaće i divlje životinje krenule su različitim putevima. Domaće su nastavile da rastu zahvaljujući selektivnom uzgoju, dok su divlje nastavile da se smanjuju zbog gubitka staništa, klimatskih promjena i intenzivnog lova.

Jedini izuzetak predstavljaju kunići, čija je veličina ostala stabilna zbog djelimične domestikacije.

Zaključak je jasan – istorija ljudskih civilizacija ne utiče samo na društvo, već i na prirodu. Dok se ljudska društva razvijaju i propadaju, divlji svijet se prilagođava. To se često dešava na način koji pokazuje koliko je dubok naš uticaj na planetu.

Podijeli tekst sa drugima na: