Kategorija: Edukacija

Konji mogu čulom mirisa da osjete strah kod ljudi i postaju uznemireniji i oprezniji prema ljudima koji su uplašeni, pokazali su rezultati novog istraživanja.
Istraživači su prikupili uzorke mirisnih jedinjenja nakupljenih ispod pazuha učesnika studije, a zatim su posmatrali kako su se konji ponašali kada su bili izloženi različitim mirisima tokom standardizovanih testova, prema istraživanju objavljenom u u časopisu “PLOS One”.

Kako su vršena testiranja?

Prethodna istraživanja su već ustanovila da konji mogu da prepoznaju ljudske emocije kroz govor i izraze lica, ideja da mogu da omirišu naš strah ostala je samo teorija zbog teškoća u proučavanju mirisa, navodi vodeća autorka studije Plotin Žarda, istraživačica u Francuskom institutu za konje i jahanje (IFCE).

“Kao ljudi, nismo zaista svjesni svih mirisa koji su oko nas u poređenju sa onim što druge životinje očigledno percipiraju, tako da to nije tako lako proučavati”, rekla je Žarda za CNN.

Da bi prevazišli ovaj problem, istraživači su razvili novu metodu tako što su učesnicima studije postavili pamučne jastučiće ispod pazuha, gdje znojne žlijezde oslobađaju mirisna jedinjenja.

Učesnici studije nosili su jastučiće dok su gledali zastrašujući ili radostan video-snimak, a kontrolna grupa nerutralan.

Prikupljeni su jastučići od ljudi dok su gledali zastrašujući i radostan video, kao i neutralan uzorak. Jastučići su kasnije pričvešćeni malim mrežama na nozdrve 43 kobile.

Istraživači su pažljivo spriječili kontaminaciju drugim jedinjenjima mirisa tako što su osigurali da jastučićima rukuje samo osoba koja je dala uzorak, a jedinjenja su sačuvana tako što su jastučići zamrznuti, napominje autorka studije.

Bili izloženi nizu testova

Konji su zatim bili izloženi nizu testova koje su sproveli eksperimentatori poznati životinjama – na primjer, da li bi slobodno prišli čovjeku u svom boksu ili bi se trgnuli pri iznenadnom otvaranju kišobrana.

Istraživači su posmatrali ponašanje konja, kao i prikupljali podatke o otkucajima srca i nivou kortizola u njihovoj pljuvački, ključnom biomarkeru stresa.
Analiza je pokazala da su i ponašanje i fiziologija konja bili različiti u zavisnosti od mirisnih jedinjenja.

Istraživači su primijetili da su konji izloženi mirisnim jedinjenjima koje proizvode dobrovoljci koji su gledali zastrašujuće snimke bili plašljiviji i manje spremni da prilaze ljudima ili istražuju nepoznate predmete u svojoj blizini.

“Mirisi ljudi koji su bili uplašeni pojačavaju reakcije konja. Značaj je u tome što konji mogu da osjete kako se osjećamo, čak i ako nas ne čuju ili ne vide”, napominje Žarda.

Koautorka studije Lea Lansad, direktorka istraživanja u Francuskom nacionalnom istraživačkom institutu za poljoprivredu, hranu i životnu sredinu (INRAE), rekla je da studija pruža dokaze o svojevrsnoj “emocionalnoj zarazi”.

“Postoje i praktične implikacije za one koji jašu ili upravljaju konjima, uključujući priznavanje važnosti emocionalnog stanja upravljača i njegovog potencijalnog prenosa putem hemosignala tokom interakcija između ljudi i konja”, navodi se u radu.

U planu i druga istraživanja

Iako kao ljudi ne možemo da kontrolišemo emocionalne mirise koje emitujemo, Lansadova je u izjavi za CNN posavjetovala jahače da nastoje da budu opušteni, “kako bi mogli da jašu mirno i bez straha”.

Zatim, istraživači planiraju da prouče da li su ljudi osjetljivi na mirisna jedinjenja koja proizvode konji kada doživljavaju određene emocije i da istraže hemijska jedinjenja koja su u to uključena.

Takođe planiraju da istraže da li je hemijska komunikacija između čovjeka i konja specifična za strah ili se javlja i kod drugih emocija.

“Počeli smo sa strahom jer je to emocija koju zaista očekujemo da i druge životinje doživljavaju, jer strah omogućava da se otkrije opasnost i da se ona izbjegne”, dodaje Žarda.

Ona je najavila da je u planu da se istraže i tuga i gađenje.

“Čak i ako konji ne osjećaju ove emocije precizno, mogli bi da osjete razlike u odnosu na ljude koji osjećaju ove emocije, i to bi moglo nešto da znači za njih”, kaže Žarda.

Čulima određuju nivo prijetnje

Džema Pirson, specijalistkinja za veterinarsku bihejvioralnu medicinu (konji) na Kraljevskom koledžu veterinarskih hirurga (RCVS) i predavač na Kraljevskoj školi veterinarskih studija u Škotskoj, koja nije bila uključena u studiju, pohvalila je istraživanje.

“Ovo je lijepa studija koja se nadovezuje na prethodni rad ove grupe i predstavlja tipičan standard dokaza za istraživanje ponašanja konja”, rekla je za CNN.

Ova grupa je pažljivo kontrolisala zbunjujuće varijable u ovoj studiji koje bi mogle dovesti do pogrešnog rezultata.

Pirsonova je takođe naglasila da konji koriste čulo mirisa u kombinaciji sa drugim senzornim dražima.

“Konji su plijen, tako da je sasvim logično da koriste bilo koju informaciju iz okruženja da bi ih upozorili na potencijalne prijetnje. Važno je zapamtiti da se konji ne oslanjaju na ‘miris’ straha ljudi, već u stvarnom svijetu koriste sva svoja čula da donose odluke o nivou prijetnje”, zaključuje Pirsonova, prenosi RTS.

Da li vam dom uvijek djeluje neuredno? Ako je tako, niste sami — sasvim je normalno da se nered s vremena na vrijeme nagomila.
Možda vas skoro uopšte nije bilo kod kuće cijele sedmice ili ste zatrpani rokovima. A možda živite sa mnogo cimera ili imate djecu koja za nekoliko sekundi naprave haos. Kakva god da je vaša situacija, nered se dešava i najboljima od nas.

Međutim, kako se nered povećava, tako može da trpi i vaše mentalno zdravlje. To važi čak i ako ste se istrenirali da ignorišete nered. Neuredan prostor takođe može otežati da se osjećate opušteno u sopstvenom domu, što je posljednje što želite.

Stručnjaci su objasnili kako nered utiče na vaše mentalno i emocionalno zdravlje, kao i da podelije praktične savjete za raščišćavanje prostora.

Nauka iza nereda

Zašto uopšte dolazi do nereda? Prema stručnjacima za mentalno zdravlje, razlozi su različiti i složeni, i često ukazuju na nešto dublje.

“Naši prostori postaju neuredni u skladu sa količinom prostora i energije koju u tom trenutku imamo“, kaže terapeutkinja Džesika Ronjak, LMHC, LPCC za Real Simple.

Ona dodaje da naše okruženje često odražava kako se osjećamo ili s čim se trenutno nosimo.

“Za mnoge od nas je manje vjerovatno da ćemo brinuti o organizaciji kada je naša energija usmjerena na nešto drugo — poput stresa, tuge ili preopterećenosti. Nered može biti znak da je vaša pažnja usmjerena negdje drugdje”, kaže ona.

U drugim slučajevima, nered odražava teškoću oslobađanja od stvari. “Stvari se gomilaju jer svaka od njih ima neko važno značenje za nas, kojeg se osjećamo nesposobnim da se odreknemo“, objašnjava Ronjakova.

Ali jedno je sigurno: to nema veze sa lenjošću ili nedostatkom motivacije, ističe terapeutkinja Stefani Stil-Ren, PsyD, HSPP.

“Češće je riječ o tome da zahtjevi života nadmašuju naš mentalni kapacitet, pa naši životni prostori počinju da djeluju zapostavljeno“, kaže ona, dodajući da nered vidi kao znak mentalnog preopterećenja, a ne kao manu ličnosti.

Kako nered utiče na mentalno zdravlje?

Povećava kognitivno opterećenje

Nered može povećati kognitivno opterećenje, odnosno količinu napora koji je vašem mozgu potreban da obavlja zadatke. Tačnije, kada ste okruženi neredom, vaš mozak mora stalno da obrađuje (i reaguje na) svaki predmet koji vidi, kaže Stil-Renova.

To može dovesti do „stalnog i nenamjernog naprezanja koje ometa koncentraciju i nivo energije“. Preopterećenje se može odraziti i na manje ispunjavajući posao i odnose, a možete primijetiti i da se brže iznervirate.

Izaziva nepotrebni stid

“Nered može izazvati stid ili samokritiku“, kaže Ronjakova.

Navodi primjer: Nered doživljavamo kao nešto ‘loše’ ili sramotno, pa ga internalizujemo kao lični neuspjeh, umjesto kao posljedicu okolnosti.

“Ovakvo prosuđivanje može otežati da se osjećate sigurno u sopstvenom prostoru i povećati vjerovatnoću da ćete ga i dalje izbjegavati”, napominje ona.

Remeti regulaciju nervnog sistema

Kako ističe Stil-Renova, nered može poremetiti vaš nervni sistem. To je naročito vjerovatno ako ste osjetljiviji ili imate neurodivergentna iskustva.

“Nered stvara senzornu haotičnost koja znatno otežava odmor, prelazak sa jednog zadatka na drugi i pronalaženje mira kod kuće”, kaže ona.

Pogoršava stres

“Kako se nered povećava, tako rastu i stres i anksioznost“, objašnjava Stil-Renova.

Ističe da to može dovesti do povišenog nivoa kortizola (hormona stresa), kao i do osjećaja preopterećenosti, što potencijalno utiče i na druge oblasti života.

“Povećan stres može dovesti do razdražljivosti, lošijeg sna, zategnutih ili napetih odnosa. može dovesti i do  smanjene sposobnosti da se nosimo sa životnim zahtjevima, problema sa depresijom, pa čak i do fizičkih tegoba i većeg rizika od bolesti”, kaže ona.

Može narušiti odnose

Kako nered utiče na raspoloženje, tako može negativno da se odrazi i na odnose.

Na primjer, možete se osjećati neprijatno da primate goste ili krivo što izlazite umjesto da čistite, što može voditi ka izolaciji.

Ako živite sa drugima, ova osjećanja mogu biti još izraženija i dodatno opteretiti odnose. Čak i ako nered nije vaš, on može izazvati negativne emocije poput bjesa i ogorčenosti.

Savjeti za smanjenje nereda

Idealno bi bilo da nered zaustavite prije nego što uopšte uđe u kuću. Ali ako ste već zatrpani sitnicama, odjećom i kuhinjskim stvarima koje nikada ne koristite — odakle početi. To može djelovati veoma preplavljujuće, ali stručnjaci nude nekoliko savjeta.

Prije svega, razložite posao na manje zadatke koje vaš mozak može da obradi, predlaže Stil-Renova.

“Počnite sa samo jednom površinom — poput noćnog stočića ili dijela kupatilskog pulta — i proslavite te male pobjede“, kaže ona.

“Umjesto da težite potpunom sređivanju, postavite kratke vremenske okvire, na primjer da raščišćavate samo deset minuta, pa napravite pauzu. Takođe pomaže da zadatak spojite sa nečim prijatnim ili opuštajućim, poput slušanja muzike ili zanimljivog podkasta”, laže ona.

Ako vam posao djeluje prevelik, razmislite o pomoći. Profesionalni organizator može pomoći da se prostor raščisti i da se uspostavi sistem koji vama odgovara, što vam može dati osjećaj novog početka. Druga opcija je da zamolite pouzdanog prijatelja ili člana porodice da vam pomogne. Ako možete, učinite to zabavnim — uz veselu muziku i ukusne grickalice!

Bez obzira na to gdje se nalazite na svom putu raščišćavanja, važno je znati da cilj nije savršeno uredan prostor.

“Savršeno sređen dom nije neophodan za dobro mentalno zdravlje. Najvažnije je imati prostor koji vas umiruje, a ne stresira”, kaže Stil-Renova.

Možda vas zanima i ovo:

Sa ovim prirodnim sredstvima uspješno ćete očistiti vaše kupatilo

Kako starite, vaše tijelo se suočava sa promjenama kao što su gubitak mišićne mase i mineralne gustine kostiju, smanjena želudačna kiselina i smanjen apetit, a sve to utiče na nutritivne potrebe.

Zbog smanjenog unosa hrane i oštećene apsorpcije, ljudima starijim od 50 godina mogu biti potrebne veće količine proteina, kalcijuma i vitamina D i B12.

Proteini

Proteini su neophodni za održavanje mišićne mase, koja opada za 3 do 5 procenata po deceniji nakon 30. godine. Konzumiranje oko 1 do 1,3 grama proteina po kilogramu tjelesne težine dnevno može pomoći u ublažavanju ovog gubitka, posebno kada se kombinuje sa vježbanjem. S druge strane, nedovoljan unos proteina može ubrzati gubitak mišićne mase i povećati rizik od padova i smanjene pokretljivosti.

Kalcijum

Adekvatan unos kalcijuma je neophodan za zdrave zube i kosti, a takođe jača funkciju mišića, aktivira određene faktore koagulacije krvi, podržava zdravlje nerava i krvnih sudova. Kako tijelo stari, sve mu je teže da apsorbuje ovaj mineral, što može da zahtijeva povećanje unosa. Održavanje adekvatnog nivoa kalcijuma pomaže u smanjenju rizika od osteoporoze, preloma i dijabetesa. Muškarcima starijim od 51 godine se preporučuje da unose 1.000 miligrama kalcijuma dnevno, a ženama 1.200 miligrama.

Vitamin D

Vitamin D pomaže u održavanju zdravih kostiju i mišića, jača imuni sistem, podstiče zdravlje nerava, uravnotežuje šećer u krvi i smanjuje upale. Međutim, mnoge starije osobe ga ne unose dovoljno – 61 odsto, prema podacima iz SAD. Nova istraživanja sugerišu da uzimanje vitamina D može da uspori starenje. Iako je sunčeva svjetlost primarni prirodni izvor, vitamin D može da se unese i hranom obogaćenom ovim vitaminom ili suplementima. Preporučuje se da razgovarate sa svojim ljekarom o pravoj dozi i najboljim načinima da ga dobijete.

Možda vas zanima i ovo:

Idealna ishrana za penzionere: ovo je hrana koja održava vašu vitalnost i zdravlje

Vitamin B12

Vitamin B12, koji se nalazi u jajima, ribi i mesu. Pomaže tijelu da stvara nova krvna zrnca i podržava nervni sistem. Kako starimo, naša tijela mogu manje efikasno da apsorbuju ovaj hranljivi sastojak. To može dovesti do njegovog nedostatka, a određeni ljekovi takođe mogu da utiču na apsorpciju. Nedostatak vitamina B12 može negativno da se odrazi na zdravlje kostiju, srca i mozga. Neke studije su pokazale da nedovoljan unos može da pogorša kognitivni pad i doprinese demenciji. Važno je da razgovarate sa svojim ljekarom o količini vitamina B12 koja vam je potrebna.

Ostali hranljivi sastojci koje treba uzeti u obzir

Nutritivne potrebe svake osobe su različite, pa je važno da razgovarate sa svojim ljekarom o vašim individualnim. Nedostatak gvožđa može da se javi i sa starenjem, što dovodi do anemije, pa ako se često osjećate umorno, trebalo bi da posjetite doktora.

Nedostatak magnezijuma je takođe čest i može da utiče na kvalitet sna i funkciju mozga, a nivoi mogu da se provjere analizom krvi. Unos dovoljno kalijuma, koji se nalazi u bananama, spanaću i slatkom krompiru, može da pomogne u snižavanju krvnog pritiska i sprečavanju osteoporoze. Pošto je zatvor čest problem kod starijih osoba, dobra je ideja da pratite unos vlakana ili da razgovarate sa svojim ljekarom o suplementima, objavio je Health.com, a B92.

Jeste li ikada poželjeli da živite daleko od svega, u malom, uređenom društvu u kojem svako svakoga poznaje? U kojem nema kriminala, djeca bezbrižno trče kud god žele, hrana se ne uvozi, a signala za mobilni telefon gotovo da i nema?

Ova, u današnje vrijeme pomalo utopijska zajednica zaista postoji i broji nešto manje od 300 stanovnika.

Tačkica usred Atlantskog okeana, aktivni vulkan koji je stvorio ostrvo Tristan da Cunha, danas je najizoliranije i od civilizacije najudaljenije nastanjeno mjesto na svijetu.

Glavni i jedini grad na ostrvu zove se Edinburgh of the Seven Seas i po mnogo čemu je zaista jedinstveno mjesto.

Do prvog naseljenog mjesta 2.800 kilometara

Edinburgh of the Seven Seas, u prevodu Edinburg od Sedam Mora jedna je od britanskih prekomorskih teritorija, iako je od matične zemlje udaljena gotovo 10.000 kilometara.

Najbliži grad je Kejptaun u Južnoj Africi. Od njega je udaljen oko 2.800 kilometara i povezan je s njim brodskom linijom koja saobraća jednom sedmično.

Vožnja traje šest dana i jedini je način na koji se može stići do ostrva, s obzirom na to da Tristan da Cunha nema aerodrom ni avionsku pistu.

Stanovnici ne zaključavaju kuće

Malobrojni stanovnici, a njih je, prema posljednjim podacima, oko 275, žive mirnim seoskim životom.

Svi se međusobno poznaju i ne zaključavaju vrata svojih domova, jer kriminal ne postoji.

Možda vas zanima i ovo:

Najsigurnije zemlje za putovanje u 2026. godini (FOTO)

Svi evakuisani zbog erupcije vulkana

Aktivni vulkan na ostrvu posljednji put je eruptirao 1961. godine. Tada je britanska vlada hitno evakuisala sve stanovnike i preselila ih u Englesku, prenosi putnikofer.hr.

Dvije godine kasnije, kada se stanje smirilo, vratili su se na ostrvo i obnovili naselje. Sa njima je tada došla i nekolicina novih stanovnika koje su starosjedioci zainteresovali pričom o svom mirnom i izolovanom domu.

Naselje Edinburgh of the Seven Seas osnovao je 1816. godine narednik William Glass, nakon što je Velika Britanija anektirala teritoriju ostrva Tristan da Cunha.

Na ovom i nekoliko okolnih ostrva Britanija je držala vojni garnizon, koji je tu ostao sve do kraja Drugog svjetskog rata. Mjesto je ime dobilo po princu Alfredu, vojvodi od Edinburga, u čast njegove posjete ostrvu 1867. godine.

Turisti budu kod lokalnih porodica

Kako danas izgleda život na najudaljenijem i najizolovanijem ostrvu svijeta? Na ostrvu se nalaze mala luka, crkva, škola i pošta.

Imaju jedan put koji povezuje mjesto sa poljima krompira. Na ostrvu je malo automobila, gotovo se uopšte ne koriste, a ljude po potrebi prevozi minibus nazvan “Potato Patches Flier”.

Glavna grana privrede je lov, uzgoj i izvoz rakova, poznatih kao tristanski jastog. Svaka od osamdesetak porodica ima zemlju koju obrađuje, uzgajaju se različite kulture, a najviše krompir.

Zanimljivo je da ostrvo ne uvozi hranu, već stanovnici jedu samo ono što je lokalno ulovljeno i uzgojeno. Danas se sve više okreću i turizmu, ali pod vrlo jasno određenim pravilima.

Na ostrvu, naime, nema hotela, restorana ni turističke infrastrukture. Oni koji požele da dođu, moraju se najaviti administraciji ostrva, mjesecima, a nekad i godinu dana ranije.

Oni im zatim daju odobrenje i nalaze smještaj u jednoj od lokalnih porodica na udaljenom ostrvu. Sve su opcije naveli na službenoj stranici, na kojoj je naveden i e-mail na koji se potrebno unaprijed najaviti.

Nema signala, internet spor

Na ostrvu se, ako uspijete doći na njega zbog ovih strogih pravila, krećete pješke, jer je sve blizu i nema potrebe za nikakvim prevozom.

“Albatross Bar” je jedini kafić, odnosno pab na ostrvu, ali ima veoma fleksibilno radno vrijeme i teško se pouzdati u njegove usluge, pišu ljudi na internetu.

Zato većina posjetilaca jede u kućama domaćina kod kojih su odsjeli.

Zaboravite na mobilne telefone

Signala nema, ali u pošti postoji telefonska govornica. Internet signal postoji i moguće je koristiti internet na računaru, ali on koristi satelitsku vezu i prenos podataka je veoma spor.

Tako da je odmor na ovom neobičnom ostrvu zaista odmor od civilizacije, tehnologije i užurbanosti koja nas okružuje.

Makaze koristimo gotovo svakog dana, ali rijetko razmišljamo o tome koliko su zapravo oštre.

Ma koliko ih često ili rijetko koristimo one, baš kao i noževi, vremenom otupe. Dobra vijest? Ne morate odmah da kupujete nove niti da trčite kod majstora – oštrenje možete da obavite sami, i to uz pomoć stvari koje već imate u kući.

U nastavku otkrivamo četiri jednostavna i brza načina da makazama vratite staru oštrinu, bez posebnih alata i komplikovanih postupaka, piše Telegraf.

Aluminijumska folija

Jedan od najlakših trikova za oštrenje tupih makaza jeste aluminijumska folija. Odsijecite komad dužine oko 20 centimetara i presavijte ga po dužini nekoliko puta, dok ne dobijete deblju traku. Zatim počnite da siječete foliju, vodeći računa da koristite cijelu dužinu obe oštrice. Trenje između metala pomaže da se ivice ponovo izoštre. Kada završite, prebrišite sječiva vlažnom kuhinjskom krpom kako biste uklonili sitne ostatke folije.

Šmirgla

Ako imate šmirglu, iskoristite je za brzo osvježavanje oštrine. Najbolje je da izaberete šmirglu sa finijim granulama. Kao i kod folije, nekoliko puta sijecite šmirglu, koristeći cijelu dužinu sečiva. Zatim okrenite makaze i ponovite postupak kako biste obradili i drugu stranu. Na kraju, obavezno prebrišite sječiva vlažnom krpom.

Staklena tegla

Nemate ni foliju ni šmirglu? Poslužiće i staklena tegla od kiselih krastavaca, džema ili sosa. Raširite makaze i postavite sječiva oko ivice tegle, koliko god možete. Jednom rukom držite makaze, a drugom teglu, čvrsto da ne klizi. Zatim lagano “sijecite” staklo, uz blag pritisak. Kada osjetite da su sječiva glađa, prebrišite ih vlažnom krpom. Preporuka je da koristite staru teglu, jer makaze mogu ostaviti sitne tragove na staklu.

Porcelanska šolja

Ovo nije idealan način, ali može da posluži kada nemate ništa drugo pri ruci. Uzmite porcelansku šolju i okrenite je naopako. Većina šolja ima neglaziranu ivicu na dnu. Raširite makaze i povlačite sječiva preko te ivice, pod blagim uglom. Ponovite nekoliko puta za svaku stranu, a zatim ih očistite vlažnom krpom.

Kada je vrijeme za profesionalno oštrenje makaza

Svi ovi trikovi mogu solidno da izoštre makaze i produže im vijek trajanja. Ipak, ako želite savršenu, “žiletsku” oštrinu, najbolji izbor je kamen za oštrenje. Ova metoda zahtijeva malo više vježbe i strpljenja, ali kada je savladate, moći ćete da naoštrite gotovo sve u domaćinstvu.

Djeca sedamdesetih i osamdesetih godina odrastala su u svijetu u kome su bicikli vozili bez kaciga, igrali se napolju dok se ne upale ulične lampe i vraćali kući bez poruke “gdje si”.

Bio je to potpuno drugačiji univerzum – bez “utješnih nagrada”, bez aplikacija, bez odgovora dostupnih na klik.

Danas se sve češće govori da je upravo to okruženje oblikovalo generaciju sa specifičnim mentalnim snagama, koje su u savremenom društvu sve rjeđe.

1. Naučili su pravu samostalnost

Djeca su u prodavnicu išla sama, sa papirnom ceduljom i gotovinom. Bez telefona, bez navigacije, bez mogućnosti da pozovu pomoć ako pogriješe.

Greške nisu bile katastrofa – bile su lekcija. Ako se izgube, pitaju za put. Ako zaborave novac, snalaze se. Upravo kroz te male svakodnevne situacije učili su da vjeruju sebi i sopstvenim odlukama.

2. Ovladali su strpljenjem

Sve je zahtijevalo čekanje – nova muzika, informacije, odgovori. Znanje se tražilo u bibliotekama, a želje su se ostvarivale polako.

Zbog toga su razvili sposobnost odlaganja zadovoljstva, jednu od ključnih osobina za uspjeh u životu. Naučili su da nije sve trenutno, ali da je vrednije kada se čeka.

3. Gradili su stvarne odnose

Dogovori su se poštovali jer nije bilo poruka za posljednji čas. Kada se sa nekim provodi vrijeme – pažnja je bila potpuna.

Razgovori su bili bez prekida, bez notifikacija, bez paralelnih svjetova na ekranu. Odnosi su se gradili pogledom, glasom i prisustvom.

4. Ojačali su kroz realnost bez filtera

Neuspjeh se osjećao direktno. Kritika se nije ublažavala. Nisu svi dobijali nagrade.

Ali su upravo kroz to naučili da poraz nije kraj, već iskustvo. Razvili su otpornost, sposobnost da pad ne dožive kao lični slom, već kao dio puta.

5. Razvili su sposobnost duboke koncentracije

Učenje je značilo knjigu, svesku i tišinu. Fokus se gradio prirodno, jer distrakcije nisu bile svuda oko njih.

Zato su mogli satima da čitaju, razmišljaju, grade, stvaraju. Ta vještina danas se smatra gotovo rijetkom.

6. Naučili su da rješavaju probleme

Bez tutorijala i aplikacija, morali su da razmišljaju. Rješenja su se nalazila pokušajima i greškama.

Kreativnost, upornost i snalažljivost bile su nužnost, ne izbor.

7. Razvili su stabilan identitet

Bez lajkova i virtuelnih potvrda, učili su da vrednuju sebe kroz stvarne reakcije ljudi.

Slike nisu imale filtere, a savršenstvo nije bilo standard. Naučili su da prihvate nesavršenost kao deo života.

8. Naučili su vrijednost novca

Novac se štedio, ne “provlačio”. Ako ga nema – nema. Kupovine su se planirale.

Razlika između potrebe i želje bila je jasna i opipljiva.

Ova generacija nije razvila ove osobine zahvaljujući nekoj posebnoj filozofiji vaspitanja, već zbog ograničenja vremena u kojem je odrastala.

Strpljenje, otpornost, samostalnost i fokus bili su posljedica okolnosti.

Danas, kada je svijet brži, lakši i dostupniji, ove osobine više ne nastaju same od sebe. Zato se sve češće postavlja pitanje, ne kako da se vratimo unazad, već kako da te vrijednosti sačuvamo i prenesemo dalje, prenosi Ona.rs.