Naučnici otkrili vezu između lošeg braka i demencije

Nesrećni brakovi i nezadovoljavajući bliski odnosi mogu da povećaju rizik od demencije. Oni doprinose hroničnoj usamljenosti, koja kod osoba starijih od 65 godina povećava vjerovatnoću razvoja te bolesti za 38 odsto.

To je pokazala nova studija objavljena u časopisu “Starenje i mentalno zdravlje”.

Istraživači su utvrdili da gotovo trećina najusamljenijih osoba nije živjela sama. Uglavnom je dijelila dom sa ljudima sa kojima nije imala smislene ili ispunjavajuće odnose.

“To pokazuje da ova ranjivost može da proistekne i iz nezadovoljavajućih odnosa, opterećenja brigom o drugima ili nedostatka značajnih aktivnosti”, rekla je glavna autorka studije Ivana Simon sa Univerziteta u Bordou.

Istraživanje je obuhvatilo podatke 3.777 starijih osoba koje su praćene od 1988. do 2018. godine.

Učesnici su podijeljeni u tri grupe. Oni koji nikada nisu osjećali usamljenost. Zatim oni koji su je povremeno doživljavali i oni sa hroničnom usamljenošću, prenosi Tanjug.

Tokom narednih 20 godina, demencija se razvila kod 49 odsto osoba iz grupe sa hroničnom usamljenošću. To u poređenju sa 33 odsto onih koji nikada nisu bili usamljeni i 34 odsto onih koji su povremeno osjećali usamljenost.

Viša istraživačica Centra za zdravlje stanovništva u Bordou Karin Peres istakla je da povremena usamljenost nije pokazala isti štetan uticaj kao hronična i dugotrajna usamljenost.

Prema njenim riječima, hronična usamljenost može da izazove dugotrajni proces zbog produžene aktivacije mehanizama stresa i imunoloških reakcija. Povezana je i sa fizičkom neaktivnošću, lošom ishranom, kardiovaskularnim bolestima i dijabetesom, koji su faktori rizika za demenciju.

Istraživači su pozvali ljekare da kod starijih osoba procjenjuju i osjećaj usamljenosti, a ne samo njihove životne okolnosti, kao i da im preporučuju društvene aktivnosti.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ljekari otkrili koje je najgore vrijeme za odlazak na spavanje

Iako se često govori o tome koliko sati sna trebamo, puno se manje pažnje posvećuje tome kada odlazimo na spavanje.

Stručnjaci upozoravaju da vrijeme odlaska u krevet može uticati na cirkadijalni ritam, kvalitet sna i raspored pojedinih faza spavanja.

Ne postoji jedno idealno vrijeme koje vrijedi za sve, ali ljekari za spavanje koje citira “EatingWell” slažu se da redovan odlazak na spavanje nakon ponoći može biti nepovoljan, posebno ako je takav raspored u neskladu sa prirodnim ritmom tijela.Cirkadijalni ritam je naš unutrašnji 24-časovni sat koji reguliše periode budnosti i pospanosti, ali i brojne druge procese poput lučenja hormona, metabolizma, rada imunološkog sistema i obnove ćelija.

Sa čim treba uskladiti san?

Na cirkadijalni ritam posebno snažno utiču svjetlost i tama. Zato problem nije nužno u jednom kasnom odlasku na spavanje, nego u tome kada se takav raspored ponavlja i ne podudara sa prirodnim ritmom tijela.

“Vrijeme spavanja trebalo bi da bude što usklađenije sa vašim cirkadijalnim ritmom”, objašnjava stručnjakinja za spavanje Čelsi Roršajb.Melatonin i kortizol među važnijim su hormonima povezanima s ciklusom spavanja i budnosti.

Melatonin tijelu signalizira da je vrijeme za spavanje, a njegov se nivo povećava tokom večeri i potom postepeno smanjuje kroz noć.

Kortizol, s druge strane, počinje rasti u ranim jutarnjim satima i pomaže tijelu da se pripremi za buđenje.

Ljekar Aleks Dimitriju upozorava da odlazak na spavanje nakon ponoći može značiti da pokušavamo da zaspemo upravo u trenutku kada nivo melatonina već počinje da opada, dok se približavanjem jutra nivo kortizola počinje povećavati.

Šta znači kasni odlazak na spavanje?

Duboki san, odnosno sporovalni san, smatra se jednom od najvažnijih faza za fizički oporavak.

Tokom njega tijelo obnavlja tkiva, obrađuje uspomene i provodi niz procesa važnih za mozak. Najveći dio dubokog sna događa se u prvoj polovini noći.Dimitriju zato upozorava da jako kasno lijeganje može smanjiti količinu dubokog sna.

Osobe koje ga dugoročno ne dobijaju dovoljno mogu se buditi neodmorene čak i ako su provele dovoljan broj sati u krevetu.

To je problem jer istraživanja hroničnu neusklađenost cirkadijalnog ritma povezuju sa većim rizikom od niza zdravstvenih problema.

Roršajb navodi da ljudi koji redovno spavaju ili ostaju budni u vrijeme koje nije usklađeno s njihovim prirodnim ritmom mogu imati veći rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, pretilosti, depresije i drugih hroničnih stanja.

Redovno kasno lijeganje može povećati vjerojatnost problema sa spavanjem, uključujući nesanicu.

Kako poboljšati kvalitet sna?

Ljekari savjetuju prije svega održavanje što stabilnijeg rasporeda spavanja i buđenja, uključujući vikende.

Koristan je i boravak na prirodnom svjetlu ujutro, jer ono pomaže “namjestiti” unutrašnji sat.

Naveče se preporučuje prigušiti svjetla i smanjiti korišćenje ekrana jedan do dva sata prije odlaska u krevet.

Savjetuje se i izbjegavanje kofeina u kasnim poslijepodnevnim satima te alkohola kao sredstva za lakše uspavljivanje.

Iako alkohol može ubrzati uspavljivanje, tokom noći može pogoršati kvalitetu sna.

Ljekari napominju i da spavaća soba ne bi trebala biti pretopla. Niža temperatura pogoduje prirodnom padu tjelesne temperature koji prethodi snu.

Nije svima potreban isti raspored

Najvažnije je ipak naglasiti da ne postoji jedno univerzalno “najgore” ili “najbolje” vrijeme za odlazak na spavanje.

Neki ljudi prirodno su skloniji ranijem, a drugi kasnijem ritmu, prenosi Indeks.

Veći problem nastaje kada osoba redovno odlazi spavati jako kasno, a istovremeno se mora rano buditi ili kada je raspored dugotrajno u neskladu sa njenim prirodnim ritmom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Zašto nam se čini da godine prolaze sve brže što smo stariji?

Sjećate li se vremena kada je ljetni raspust izgledao kao vječnost, a čekanje rođendana trajalo beskonačno?

Danas se mnogima čini da mjeseci prolaze za tren i da nova godina stiže gotovo odmah nakon prethodne.

Osjećaj da vrijeme ubrzava kako starimo poznat je psiholozima, a naučna istraživanja pokazuju da bi mogao biti povezan s načinom na koji pamtimo događaje, svakodnevnom rutinom, emocijama i životnim iskustvima.

Vrijeme, naravno, ne prolazi brže kako starimo. Jedan sat uvijek traje 60 minuta, ali način na koji ga doživljavamo može se značajno mijenjati.

Psiholozi razlikuju osjećaj prolaska vremena dok se nešto događa od načina na koji naknadno procjenjujemo koliko je neki period trajao.

Upravo je ta razlika važna za razumijevanje zašto nam pojedine godine ostaju u sjećanju kao izuzetno duge, dok druge kao da su prošle u trenu.

Šta kažu istraživanja?

U istraživanju objavljenom 2005. godine psiholozi Marc Wittmann i Sandra Lehnhoff ispitali su 499 osoba u dobi od 14 do 94 godine.

Rezultati su pokazali povezanost životne dobi i subjektivnog osjećaja prolaska vremena. Međutim, utvrđeni efekti bili su mali do umjereni, što znači da godine same po sebi ne mogu objasniti čitav fenomen.

Drugo istraživanje, koje su 2010. godine objavili William Friedman i Steve Janssen, obuhvatilo je 1.865 odraslih osoba iz dvije zemlje.

Ispitanici gotovo svih životnih dobi navodili su da vrijeme prolazi brzo. Razlike između mlađih i starijih bile su uglavnom male, osim kada su procjenjivali koliko im je brzo prošlo prethodnih deset godina.

Ovi rezultati pokazuju da osjećaj ubrzavanja vremena nije jednostavna niti neizbježna posljedica starenja.

Zašto je djetinjstvo trajalo duže?

Jedno od mogućih objašnjenja povezano je s načinom na koji pamtimo nova iskustva.

Tokom djetinjstva i mladosti susrećemo se s brojnim situacijama koje do tada nismo doživjeli: prvi dan škole, nova prijateljstva, putovanja i druga važna iskustva.

Takvi događaji mogu ostaviti upečatljiva sjećanja.

U odrasloj dobi svakodnevica često postaje predvidljivija. Posao, obaveze, kupovina i povratak kući ponavljaju se iz sedmice u sedmicu.

Kada se naknadno osvrnemo na takav period, možda ćemo se sjećati manjeg broja događaja koji se jasno izdvajaju.

Zbog toga nam se može učiniti da je proteklo manje vremena nego što zaista jeste.

Ipak, naučnici upozoravaju da ovo nije jedino moguće objašnjenje.

Mozak grupiše uspomene

Istraživanje objavljeno 2018. godine u naučnom časopisu Self and Identity bavilo se načinom na koji ljudi organizuju vlastita sjećanja.

Umjesto da pamtimo svaki pojedinačni događaj, često cijele periode života grupišemo u šire kategorije, poput posla, porodice ili svakodnevnih obaveza.

Autori istraživanja, među kojima je psiholog Mark Landau, proveli su tri studije s ukupno 324 učesnika.

Rezultati su pokazali da su osobe koje su bile podstaknute da događaje iz prethodne godine grupišu u šire cjeline taj period naknadno doživljavale kao kraći.

Drugim riječima, način na koji organizujemo uspomene može uticati na naš osjećaj koliko je brzo prošlo određeno razdoblje.

Nije sve u rutini

U naučnom pregledu objavljenom 26. januara 2026. godine u časopisu Frontiers in Psychology, istraživači Mark Landau i Young-Ju Ryu analizirali su različita objašnjenja subjektivnog prolaska vremena.

Njihov rad pokazuje da je riječ o složenom fenomenu na koji mogu uticati pamćenje, emocije, pažnja i način na koji procjenjujemo vlastiti život.

Posebno je zanimljivo da se i periodi ispunjeni važnim iskustvima mogu naknadno doživljavati kao veoma kratki.

Osjećaj da je godina proletjela zato ne mora značiti da je bila dosadna ili jednolična.

Način na koji procjenjujemo proteklo vrijeme može biti povezan i s time koliko smo određeni period doživjeli kao ispunjen, značajan ili usklađen s vlastitim ciljevima.

Možemo li usporiti osjećaj vremena?

Iako ne postoji naučno potvrđen recept kojim možemo zaustaviti subjektivno ubrzavanje godina, istraživanja nude nekoliko mogućih smjernica.

Uvođenje novih aktivnosti, učenje novih vještina i povremeno mijenjanje svakodnevne rutine mogu stvoriti više prepoznatljivih iskustava i uspomena.

Međutim, to ne znači da će takve promjene automatski učiniti da nam vrijeme prolazi sporije.

Važno je razlikovati doživljaj vremena u određenom trenutku od naknadnog prisjećanja. Aktivnost u kojoj uživamo može nam brzo proći, ali istovremeno ostaviti bogata i dugotrajna sjećanja.

Naučnici zato još nemaju jedinstven odgovor na pitanje zašto nam se čini da godine prolaze sve brže, piše N1.

Ono što istraživanja sugerišu jeste da naš osjećaj vremena ne zavisi samo od broja godina koje imamo, nego i od toga kako živimo, šta pamtimo i kakvo značenje pridajemo vlastitim iskustvima.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ljudi koji na pitanje “kako si”, kažu “dobro”, kriju nešto posebno u sebi

Ljudi koji na pitanje „kako si“ odgovaraju samo „dobro“ često čuvaju svoju privatnost i ne žele da druge opterećuju svojim brigama.

Ovakav odgovor može da znači samostalnost i kontrolu emocija. Može da otkrije i naviku da probleme rješavaju sami.

Obično se otvaraju tek pred ljudima kojima vjeruju i uz koje se osjećaju sigurno.

Iza jedne riječi krije se više

Pitanje „Kako si?“ djeluje jednostavno, a često dobija još jednostavniji odgovor: „Dobro“.

Dok neki bez mnogo razmišljanja kreću u dugu priču o svom danu, drugi stanu na jednoj riječi, čak i kada prolaze kroz težak period.

Iza takvog odgovora ne mora da se krije ravnodušnost ili manjak povjerenja. Ponekad je to način na koji osoba čuva privatnost, drži emocije pod kontrolom i bira kome će otkriti ono što zaista osjeća.

„Dobro“ – znak samostalnosti

Oni koji često kažu „dobro“ mogu biti veoma samostalni i navikli da se sa svojim problemima nose sami. Ne žele da druge opterećuju brigama.

Ne osjećaju potrebu da svaku emociju pretvore u razgovor. Možda jednostavno ne vole površna pitanja na koja se očekuje iskren odgovor.

Kod nekih je to naučeni obrazac ponašanja, jer su odrasli uz uvjerenje da teškoće treba da rješavaju sami, prenosi Krstarica.

Ipak, zaključak ne treba donositi samo na osnovu jedne riječi. Nekada „dobro“ zaista znači da je sve u redu. Nekada je to samo najkraći način da se razgovor nastavi bez otvaranja ličnih tema.

Kad se otvore, to je znak povjerenja

Još jedna osobina ide uz ovakav odgovor. A to jeste potreba da sami biraju kada će i sa kim pričati o svojim osjećanjima. Takvi ljudi pažljivo procjenjuju sagovornike i ne otvaraju se svakome, jer im je važnije da imaju nekoliko iskrenih odnosa nego da misli dijele sa svima.

To ne znači da su hladni ili zatvoreni, već da bliskost za njih podrazumijeva povjerenje i osjećaj sigurnosti.

Kada nekome konačno kažu da im nije dobro, to često znači da tu osobu vide kao nekoga pred kim ne moraju da glume da je sve u redu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako da produžite rok trajanja vinu koje ste već otvorili

Postoje trenuci kada ćete htjeti popiti tek čašu ili dvije vina, ali šta onda s otvorenom flašom?

Nemojte odmah prosuti višak u sudoper, postoje načini na koje možete otvoreno vino neko vrijeme održati ‘svježim’.

Prvenstveno moramo znati zašto se vino uopšte kvari. Sve se svodi na nivo kiseonika koji dolazi u kontakt sa samim vinom, kaže Kristofer Hoel, somelije i vrhunski stručnjak za vina.

Vino zahtijeva osjetljivu ravnotežu izloženosti kiseoniku. Kiseonik je presudan u procesu fermentacije i može pojačati okuse i arome vina koje se jednom otvori, ali prevelika izloženost pretvoriće vaše vino u ocat, piše “Realsimple”.

“Stoga se gotovo svaki savjet za očuvanje vina koji ćete naći temelji na smanjenju izloženosti vina kiseoniku”, dodao je Hoel.

Kako produžiti “život” otvorenom vinu

1. Zatvarajte flašu odmah nakon upotrebe

Prva linija odbrane vina je i najjednostavnija. Pazite da vino zatvarate odmah nakon što ste istočili dio.

Možete misliti da je u redu držati vino otvorenim dok ispijate jednu čašu, ali što više ograničite pristup kiseonika vinu, to će ono duže ostati dobro.

2. Držite vino uspravno

Ako držite vino u uspravnom položaju, smanjujete površinu koja može doći u dodir s kiseonikom i tako se usporava proces oksidacije.

3. Nabavite neke manje flaše

Ukoliko niste uspjeli da popijete cijelo vino do kraja, možete ga presuti u manju flašu te na taj način smanjiti količinu kiseonika pohranjenu s vašim vinom.

4. Držite vino na hladnom i tamnom mjestu

Kiseonik nije jedini neprijatelj vina, štete mu i svjetlost te visoke temperature.

“Pokušajte svoju otvorenu flašu držati na tamnom i hladnom mjestu. Frižider je obično dobro mjesto i u njemu vino može dugo ostati dobro. To usporava i proces oksidacije jer se molekuli kreću jako sporo na hladnom”, rekao je Hoel i dodao da to vrijedi samo za otvorene flaše, a zatvorene nije dobro čuvati u frižideru.

5. Uložite u sistem za očuvanje vina

Postoje dva uobičajena sistema, vakuumska pumpica, koja vadi višak vazduha iz otvorene boce te tako možete dodati nekoliko dana života svom otvorenom vinu, a nešto ozbiljniji metod je onaj sa gasovima, azotom i argonom.

Metoda sa gasom funkcioniše tako da u otvorenu flašu nasprejate malo gasa koji će tada stisnuti kiseonik te vam tako vino duže održati svježim.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kompot od dunja vraća u djetinjstvo

Nekada se redovno kuhao u domaćinstvima naših baka, a danas je kompot od dunja pomalo zaboravljena poslastica koja zaslužuje veliki povratak.

Mirisne dunje, nježni sirup i topli začini daju savršen spoj ukusa. Jednako je ukusan topao i dobro ohlađen, a priprema je toliko jednostavna da uspijeva svakome.

Sastojci za kompot od dunja kakav pamtite

  • Dunje – 1 kg
  • Voda – 1,5 l
  • Šećer – 150 g
  • Limun – 1 komad
  • Cimet – 1 štapić
  • Karanfilić – 5 komada
  • Vanilin šećer – 1 kesica

Kako pripremiti dunje da ostanu cijele u sirupu

Dunje dobro operite, ogulite, očistite od sjemenki i isijecite na kriške ili krupnije kocke. Odmah ih poprskajte sokom od pola limuna da ne potamne.

Možda vas interesuje i ovo:

Miris dunja nije jedini razlog zašto su ih naše bake čuvale

U šerpu sipajte vodu, dodajte šećer, cimet, karanfilić, vanilin šećer i ostatak limuna isječen na kolutove, pa sve zagrijte dok ne proključa, piše Krstarica.

Ubacite dunje i kuhajte ih na tihoj vatri oko 25 minuta, dok ne omekšaju, ali zadrže oblik. Sklonite šerpu s vatre i ostavite kompot da se prohladi kako bi voće upilo miris začina.

Poslužite ga mlakog ili ohlađenog, zajedno s mirisnim sirupom.

Podijeli tekst sa drugima na:

Stavite malo cimeta u saksiju, može pomoći biljkama

Cimet nije samo omiljeni začin za kolače i tople napitke već može biti koristan i u njezi sobnih biljaka. Zahvaljujući jedinjenjima sa antimikrobnim svojstvima, može pomoći kod pojave površinske plijesni, ali i nakon orezivanja biljaka.

Dovoljno je da malu količinu mljevenog cimeta ravnomjerno pospete po površini zemlje u saksiji. Važno je da sloj bude veoma tanak, jer previše cimeta može otežati prodiranje vode i zadržavati vlagu.

Cimet se može nanijeti i na svjež rez nakon orezivanja biljke, čime se potencijalno smanjuje mogućnost razvoja gljivica.

Možda vas interesuje i ovo:

Ne čekajte mraz: Evo kad biljke treba unijeti u zatvoren prostor

Njegov intenzivan miris može privremeno odbiti pojedine insekte, ali nije pouzdano sredstvo protiv štetočina.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da cimet nije zamjena za pravilnu njegu. Ako se u saksiji pojavljuju plijesan ili sitne mušice, najprije treba provjeriti vlažnost zemlje, drenažu i učestalost zalivanja.

Najvažnije pravilo je umjerenost, tanak sloj cimeta može biti koristan kao pomoćna mjera, dok pretjerivanje može stvoriti dodatne probleme.

Podijeli tekst sa drugima na:

Domaći melem protiv kašlja od četiri sastojka

Limun, lovorov list, voda i med sastojci su tradicionalnog napitka koji može pomoći u ublažavanju nadraženog grla i kašlja.

Priprema je jednostavna i traje svega desetak minuta.

Sastojci:

  • 250 ml vode
  • 6 listova lovora
  • Sok od jednog limuna
  • 6 kašika meda

Priprema:

U šerpu sipajte vodu, dodajte lovorov list i kuvajte sedam do deset minuta. Potom procijedite tečnost, dodajte limunov sok i ostavite da se malo prohladi.

Možda vas interesuje i ovo:

Recept sa narandžom koji prekida i najuporniji kašalj

Umiješajte med dok se potpuno ne rastvori, a zatim napitak sipajte u čistu staklenu teglu. Čuvajte ga u frižideru najduže pet dana.

Prema tradicionalnom receptu, uzima se tri puta dnevno, ali efikasnost ove kombinacije nije naučno potvrđena.

Važno:

Med se ne smije davati djeci mlađoj od godinu dana. Domaći napitak nije zamjena za liječenje, a ako kašalj traje duže od tri sedmice ili ga prate otežano disanje i bol u grudima, potrebno je obratiti se ljekaru.

Podijeli tekst sa drugima na:

Ove namirnice možete slobodno kupovati konzervirane

Konzervirana hrana često se automatski proglašava nezdravom, ali presudan je njen sastav, a ne ambalaža. Pasulj, sočivo i sardine mogu biti hranljiv i praktičan izbor, pod uslovom da na deklaraciji nema previše soli, šećera i nepotrebnih dodataka.

Konzervisanje može da smanji količinu pojedinih vitamina i minerala, ali mnoge namirnice i dalje zadržavaju značajan dio proteina, vlakana i drugih korisnih sastojaka. Dug rok trajanja i brza priprema dodatne su prednosti kada nemate vremena za kuvanje.

Ovih šest namirnica vrijedi imati u ostavi.

1. Pasulj

Konzervirani pasulj obezbjeđuje biljne proteine, vlakna, gvožđe, magnezijum, kalijum, cink i folate. Može da se doda salatama, varivima i čorbama bez prethodnog potapanja i višesatnog kuvanja.

Najveća mana obično je količina soli. Ocjeđivanje i ispiranje pasulja pod mlazom vode može da smanji sadržaj natrijuma za približno 30 do 40 odsto. Ako postoji izbor, kupite proizvod bez dodatka soli ili sa smanjenim sadržajem natrijuma.

2. Sočivo

Pola šolje konzerviranog sočiva sadrži približno osam grama proteina i sedam grama vlakana. Ono obezbjeđuje i gvožđe, cink i folate, a može da bude osnova brzog i zasitnog obroka.

Dodajte ga salati, supi, sosu za tjesteninu ili ga pomiješajte sa integralnom rižom. Kao i pasulj, prije upotrebe ga treba dobro ocijediti i isprati.

3. Sardine

Jedna konzerva sardina od oko 92 grama može da sadrži približno 23 grama proteina. Sardine su bogate omega-3 masnim kiselinama, selenom, vitaminom D i kalcijumom, naročito kada se jedu sa sitnim kostima.

Imaju i manje žive od pojedinih većih vrsta ribe. Ako želite da smanjite unos kalorija, birajte sardine u vodi, dok osobe koje ograničavaju so treba pažljivo da uporede deklaracije različitih proizvoda.

4. Bundeva

Šolja konzervirane bundeve sadrži oko sedam grama vlakana, malo kalorija i dosta beta-karotena, koji organizam pretvara u vitamin A. Sadrži i kalijum, magnezijum, gvožđe i vitamin E.

Važno je da kupite čistu bundevu, a ne gotovu zaslađenu smjesu za kolače. Možete je dodati potažu, ovsenoj kaši, tijestu za palačinke ili smutiju.

Možda vas interesuje i ovo:

Najzdravija hrana koju možete da pojedete iz konzerve

5. Ananas

Konzervirani ananas može da bude dobar izvor vitamina C, ali samo ako pažljivo pročitate deklaraciju. Najbolje je birati plod u vodi ili sopstvenom soku, bez dodatog šećera.

Izbjegavajte ananas u gustom sirupu, jer takav proizvod može da sadrži znatno više šećera. Pošto ananas može brzo da podigne glukozu u krvi, korisno ga je kombinovati sa jogurtom ili drugim izvorom proteina.

6. Artičoke

Konzervirane artičoke dostupne su tokom čitave godine i mogu da obezbijede vlakna, folate, kalijum i magnezijum. Sadrže i inulin, vrstu prebiotičkog vlakna kojim se hrane korisne bakterije u crijevima.

Birajte artičoke u vodi ili salamuri sa manje soli. Proizvodi u ulju mogu biti ukusni, ali obično imaju više kalorija, prenosi Ona.rs

Šta obavezno provjeriti prije kupovine?

Prvo pogledajte sadržaj natrijuma, dodatog šećera i spisak sastojaka. Kraća i razumljivija lista uglavnom je bolji izbor, a kod voća tražite oznake “bez dodatog šećera” ili “u sopstvenom soku”.

Ne kupujte konzerve koje su naduvene, cure, zarđale su ili imaju duboka udubljenja, naročito uz spojeve i poklopac. Takva ambalaža može da ukaže na oštećenje i mogući rizik od mikrobiološke kontaminacije.

Nakon otvaranja ostatak hrane prebacite u čistu staklenu ili plastičnu posudu, poklopite i čuvajte u frižideru. Nemojte ga ostavljati u otvorenoj metalnoj konzervi.

Podijeli tekst sa drugima na:

Naučinici izdvojili najjače bolove koje čovjek može doživiti

Kada se govori o najjačim bolovima koje čovjek može da doživi, mnogi prvo pomisle na porođaj ili bubrežni kamenac.

Međutim, jedno naučno istraživanje pokazalo je da postoji zdravstveno stanje koje su ispitanici ocijenili znatno bolnijim, a čak 72 odsto njih dalo mu je najveću moguću ocjenu.

Riječ je o klaster glavobolji, jednom od najintenzivnijih oblika glavobolje, koja može izazvati gotovo nepodnošljive napade bola.

Istraživanje su sproveli američki neurolog Mark Buriš (Mark Burish) i njegovi saradnici, a rezultati su objavljeni krajem 2020. godine u naučnom časopisu “Headache”.

U međunarodnom istraživanju učestvovale su 1.604 osobe koje pate od klaster glavobolje.

Ispitanici su na skali od nula do deset ocjenjivali jačinu bola tokom napada, ali i druga bolna stanja koja su ranije iskusili.

Čak 1.157 učesnika, odnosno 72,1 odsto, klaster glavobolju ocijenilo je maksimalnom ocjenom deset.

Koji su najjači bolovi prema istraživanju?

Prema prosječnim ocjenama ispitanika, pet najintenzivnijih bolnih stanja su:

1. Klaster glavobolja: 9,7 od 10

Klaster glavobolja izaziva izuzetno snažan bol na jednoj strani glave, najčešće u predjelu oka.

Napadi se mogu pojaviti iznenada, trajati od 15 minuta do tri sata i ponavljati se nekoliko puta dnevno.

Bol je često praćen suzenjem oka, curenjem ili začepljenošću nosa i izraženim nemirom.

Zbog ovih simptoma klaster glavobolja ponekad se pogrešno dijagnostikuje kao upala sinusa.

Napadi se javljaju u određenim periodima, koji mogu trajati sedmicama.

2. Porođajni bolovi: 7,2 od 10

Porođaj se našao na drugom mjestu, s prosječnom ocjenom 7,2.

Ovu vrstu bola ocjenjivalo je 308 žena koje su imale iskustvo porođaja, a istovremeno boluju od klaster glavobolje.

Važno je naglasiti da se intenzitet porođajnih bolova značajno razlikuje od žene do žene, kao i u zavisnosti od toka porođaja i primijenjenih metoda ublažavanja bola.

3. Akutna upala pankreasa: 7,0 od 10

Akutni pankreatitis, odnosno iznenadna upala pankreasa, dobio je prosječnu ocjenu sedam, piše Danas.

Ovo stanje može izazvati snažan bol u gornjem dijelu stomaka, koji se često širi prema leđima.

Bol može biti praćen mučninom, povraćanjem i povišenom tjelesnom temperaturom.

Akutni pankreatitis može biti ozbiljno zdravstveno stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku procjenu.

Možda vas interesuje i ovo:

Prosječna osoba od 80 godina ima manje bolova od osobe od 50 godina

4. Bubrežni kamenci: 6,9 od 10

Bubrežni kamenci mogu izazvati izuzetno snažan bol kada se pokrenu i počnu prolaziti kroz mokraćne puteve.

Takav bol naziva se bubrežna kolika.

Najčešće se javlja u predjelu leđa ili boka, a može se širiti prema donjem dijelu stomaka i preponama.

Napadi bola često dolaze u talasima, a mogu ih pratiti mučnina, povraćanje i pojava krvi u mokraći.

5. Žučni kamenci: 6,3 od 10

Žučni kamenci zauzeli su peto mjesto, s prosječnom ocjenom 6,3.

Bol se najčešće javlja u gornjem desnom dijelu stomaka ili ispod grudne kosti, a može se širiti prema leđima i desnom ramenu.

Napadi mogu trajati od nekoliko minuta do više sati.

Ako su praćeni temperaturom, žuticom ili upornim povraćanjem, potrebno je hitno potražiti medicinsku pomoć.

Koji su još bolovi među najintenzivnijim?

Iza ovih pet stanja u istraživanju su se našli bol izazvan prostrelnom ranom, s prosječnom ocjenom šest, kao i bol povezan s diskus hernijom.

Klaster glavobolja, koja je dobila najvišu ocjenu, može se liječiti različitim metodama.

Među njima su terapija čistim kiseonikom, određeni lijekovi za prekid i prevenciju napada, a kod pojedinih pacijenata i metode stimulacije nerava.

Izbor terapije zavisi od zdravstvenog stanja pacijenta i procjene neurologa.

Da li je ovo konačna lista najjačih bolova?

Autori istraživanja naglasili su da rezultate treba tumačiti s oprezom.

Naime, učesnici su bol ocjenjivali naknadno, na osnovu sjećanja, što znači da njihove procjene ne moraju u potpunosti odgovarati intenzitetu bola u trenutku kada su ga doživljavali.

Osim toga, svi ispitanici bolovali su od klaster glavobolje, dok su druge vrste bola ocjenjivali samo oni koji su ih ranije iskusili.

Zbog toga rezultati ne predstavljaju univerzalnu medicinsku ljestvicu najjačih bolova, već poređenje subjektivnih iskustava određene grupe pacijenata.

Stručnjaci podsjećaju da je bol individualan doživljaj i da njegov intenzitet zavisi od brojnih faktora, uključujući uzrok, trajanje i zdravstveno stanje osobe.

Podijeli tekst sa drugima na: