U najtoplijim danima biljke se često zalijevaju svaki dan, pomalo, i to uglavnom uveče ili u podne. Upravo taj način zalijevanja slabi biljku umjesto da joj pomogne, jer je uči da korijen drži plitko.
Logika na prvi pogled djeluje potpuno ispravno: vruće je, biljke se suše, pa ih onda zalijevamo češće nego inače.
Problem je u količini, ne u učestalosti.
Zašto malo i često ne valja
Kada se zalije površinski, voda natopi samo prvih nekoliko centimetara zemlje.
Korijen ide tamo gdje je voda, pa ostaje plitak, blizu površine.
Taj gornji sloj zemlje se na suncu najbrže suši, i to znači da biljka ostaje bez vode čim propustite jedan dan.
Suprotno tome, rjeđe ali obilno zalijevanje natopi zemlju dublje, pa korijen ide za vodom naniže, gdje je hladnije i vlažnije. Takva biljka lakše podnese i vrućinu i dan bez zalijevanja.
Možda vas interesuje i ovo:
Kada zalijevati
Najbolje je rano ujutro.
Zemlja je tada hladnija, voda stigne do korijena prije nego što je sunce ispari, a listovi se osuše tokom dana.
Večernje zalijevanje je druga opcija, ali nosi rizik, jer list koji ostane mokar preko noći pogoduje razvoju gljivičnih bolesti, naročito kod paradajza, krastavaca i tikvica.
Podnevno zalijevanje je najlošije, jer se dobar dio vode ispari prije nego uopšte uđe u zemlju.
Dvije stvari koje pomažu više od vode
Malč je najjednostavniji potez.
Sloj slame, pokošene trave ili kore oko biljke drži zemlju hladnijom i usporava isparavanje, pa se zalijeva rjeđe.
Druga stvar je zalijevati u korijen, a ne po listu, jer voda po listu na suncu ne pomaže biljci i može ostaviti opekotine.
Ako vam listovi u podne klonu, a uveče se sami podignu, to nije nužno znak žeđi nego uobičajena reakcija na vrućinu. Prije nego dohvatite crijevo, zabodite prst u zemlju: ako je na dubini od pet centimetara još vlažna, biljci voda tog trenutka ne treba, piše N1.
