Uvrstite ove sastojke u svoj jutarnji napitak i ojačajte imunitet

Uz dolazak sezone prehlada i gripe, niz je načina kako možete ojačati imunitet, a jedna navika se posebno izdvaja.

Jutarnji napitak za imunitet:

  • Kurkuma i đumbir izdvajaju se kao ključni sastojci jutarnjeg napitka.
  • U napitak se mogu dodati i limun, jabukovo sirće i biber.
  • Kurkuma sadrži kurkumin, spoj poznat po antioksidativnim i protivupalnim svojstvima.
  • Đumbir se tradicionalno koristi zbog svojstava koja se povezuju sa probavom i zaštitom organizma.
  • Nutricionistkinja Marissa Perrotta istakla je da za snažan imunitet nikada ne preskače svoj jutarnji zdravi napitak.

Kurkuma i đumbir kao jutarnji sastojci

“Sastojci koje uvijek tražim u jutarnjem shotu su kurkuma i đumbir. Oba ova sastojka jačaju imunitet. Ponekad sama pripremam ovaj napitak, kombinujući jabukovo sirće, korijen đumbira, kurkumu, limun i biber, a zatim to razrijedim s vodom. Nekima bi moglo biti pomalo žestoko, ali meni odlično dođe za početak dana”, rekla je ona.

Kurkuma i đumbir imaju antioksidativna i protivupalna svojstva

Dodala je da su kurkuma i đumbir ključni sastojci mnogim wellness napitaka, a ujedno ova dva sastojka su učinkovita u jačanju imuniteta.

“Kurkumin u kurkumi je jedan od biološki najaktivnijih spojeva. Poznat je po svojim antioksidativnim i protivupalnim svojstvima. Osim toga, đumbir se hiljadama godina koristi kao prirodni lijek. Ima niz antivirusnih i antibakterijskih djelovanja, a ujedno je koristan i za probavu”, kazala je ona, prenosi Klix.

Informacije objavljene na ovom portalu namijenjene su isključivo za informativne svrhe te ne predstavljaju zamjenu za stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Za sva pitanja u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem obratite se ljekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku.

Podijeli tekst sa drugima na:

Štapići za uši: Za šta ih sve možemo iskoristiti

Kutijica sa štapićima za uši obično stoji negdje u kupatilu, a većina ljudi ih koristi za popravljanje šminke ili sitne poslove lične higijene. Međutim, ovaj jednostavan predmet može biti veoma koristan i prilikom čišćenja i održavanja doma.

Zahvaljujući malom vrhu, štapići mogu da dopru do uskih otvora, uglova i drugih teško dostupnih mjesta do kojih krpa ili prsti ne mogu lako da stignu.

Od čišćenja tastature i automobila do popravke sitnih oštećenja na zidu – evo osam načina na koje možete da ih iskoristite.

1.Uzimanje kreme iz teglice

Svaki put kada prstima uzimate kremu iz teglice, u nju možete unijeti nečistoće i mikroorganizme.

Umjesto prstima, manju količinu kreme možete zahvatiti čistim štapićem za uši. Na taj način smanjujete direktan kontakt ruku sa ostatkom sadržaja.

Naravno, isti štapić koristite samo jednom.

2. Čišćenje tastature i teško dostupnih dijelova tehnike

Na tastaturi, telefonu i drugim uređajima vremenom se nakupljaju prašina i prljavština, naročito u sitnim otvorima i prostorima između tastera.

Štapić za uši može pomoći pri čišćenju:

  • prostora između tastera na tastaturi,
  • ivica i spojeva uređaja,
  • sitnih udubljenja,
  • drugih teško dostupnih površina.

Kod elektronskih uređaja potreban je oprez. Uređaj treba isključiti, a tečnost nikada ne treba nanositi direktno na njega niti dozvoliti da prodre u otvore.

3. Uklanjanje prašine u automobilu

Unutrašnjost automobila puna je malih otvora i spojeva koje je teško očistiti običnom krpom.

Štapićima za uši možete pažljivo očistiti:

  • prostor oko dugmadi,
  • otvore za ventilaciju,
  • dijelove oko ručice mjenjača,
  • spojeve na kontrolnoj tabli,
  • sitna udubljenja na vratima.

Posebno su praktični za mjesta na kojima se prašina dugo zadržava, a usisivač ili krpa ne mogu lako da dopru.

4. Čišćenje fena za kosu

Na zadnjem dijelu fena vremenom se mogu nakupiti prašina, dlačice i druga prljavština, što može da ometa normalan protok vazduha.

Štapić za uši može poslužiti za pažljivo uklanjanje prašine sa dostupnih dijelova otvora i rešetke.

Važno je da fen prije čišćenja obavezno isključite iz struje i sačekate da se potpuno ohladi.

Ne treba gurati štapić duboko u unutrašnjost uređaja.

5. Popravljanje sitnih oštećenja na zidu

Mala ogrebotina na zidu ili sitan dio sa kojeg je otpala boja ne zahtijevaju uvijek četku i valjak.

Ako imate sačuvanu istu boju kojom je zid okrečen, štapić za uši može poslužiti kao mala četkica.

Vrh štapića umočite u veoma malu količinu boje i pažljivo pređite preko oštećenog mjesta. Ovaj trik najbolje funkcioniše kod zaista sitnih ogrebotina i oštećenja.

6. Pomoć kod zaglavljenog rajsferšlusa

Zaglavljen rajsferšlus na jakni ili torbi može biti prilično nezgodan, posebno kada ste u žurbi.

Štapićem možete nanijeti veoma malu količinu odgovarajućeg sredstva za podmazivanje na problematični dio rajsferšlusa.

Pri tome treba paziti da sredstvo ne dođe na tkaninu jer može ostaviti masnu mrlju.

Takođe, prije podmazivanja provjerite da li je rajsferšlus zaglavljen zato što je zahvatio dio tkanine. U tom slučaju ne treba ga povlačiti na silu.

7. Čišćenje nakita

Prstenje, minđuše i privjesci vremenom mogu izgubiti sjaj zbog prljavštine koja se skuplja u sitnim udubljenjima.

Štapić za uši može biti praktičan za čišćenje takvih mjesta. Na njega nanesite malu količinu sredstva koje je bezbjedno za konkretnu vrstu nakita i pažljivo očistite teško dostupne dijelove.

Ipak, nisu sva sredstva pogodna za sve metale i drago kamenje, pa prije čišćenja treba provjeriti preporuke za konkretan komad nakita.

8. Uređivanje natpisa na tabli

Ako kod kuće imate tablu za pisanje kredom, štapići za uši mogu biti odlični za sitne ispravke.

Njima možete precizno ukloniti:

  • razmazane linije,
  • sitne mrlje,
  • višak krede,
  • greške oko slova i crteža.

Zbog male površine vrha mnogo su precizniji od krpe kada želite da popravite samo jedan dio natpisa.

Mali predmet koji može biti koristan u cijeloj kući

Štapići za uši, dakle, ne moraju da budu rezervisani samo za kupatilo. Mogu poslužiti za sitne popravke, čišćenje teško dostupnih mjesta, održavanje nakita ili uklanjanje prašine u automobilu.

Važno je samo koristiti ih pažljivo, naročito u blizini električnih uređaja, i ne gurati ih u otvore u kojima bi dio pamuka mogao da ostane zaglavljen.

Podijeli tekst sa drugima na:

Poslije čišćenja stan izgleda neuredno: Obratite pažnju na detalje

Koliko vam se puta desilo da poslije čišćenja stana, prostor opet izgleda neuredno. Stvar je sitnicama. U nastavku teksta donosimo gdje su najčešći problemi.

1. Sto koji je postao odlagalište

Daljinski upravljači, punjači, pošta i šolje lako zauzmu cijeli stolić u dnevnoj sobi. Sklonite ono što tu ne koristite, a sitnicama koje su vam potrebne odredite jedno mjesto. Poslužavnik ili kutija koju već imate mogu pomoći da ih držite na okupu.

2. Kuhinjska ploča bez slobodnog prostora

Ako na radnoj ploči stoje svi aparati, začini i posuđe, ostaje malo mjesta za pripremu hrane. Pri ruci zadržite ono što koristite svakodnevno, a ostalo pospremite prema učestalosti upotrebe. Grupisanje sitnica u posude i korištenje zatvorenih ormarića praktični su načini da površina djeluje preglednije.

3. Stolica prekrivena odjećom

Gotovo svako ima stolicu na kojoj završavaju jakne, majice i pantalone. Razvrstajte ih: prljavo u korpu za veš, čisto u ormar, a komad koji namjeravate ponovo obući na određenu vješalicu. Tako stolica ponovo može služiti svojoj svrsi.

4. Police pune svega pomalo

Fotografije, ukrasi, knjige i suveniri daju domu lični pečat. Ipak, ne morate sve izložiti istovremeno. Odaberite nekoliko dragih predmeta, a ostale pospremite ili povremeno zamijenite. I u savjetima za uređenje spavaće sobe preporučuje se da na vidljivim površinama ostanu odabrani predmeti, dok se ostalo odloži.

5. Sitnice koje nemaju svoje mjesto

Ako ključeve svaki dan ostavite negdje drugo, a račune premještate s jednog stola na drugi, pokušajte im odrediti stalno mjesto blizu tačke na kojoj ih koristite. Posudica kraj ulaza i fascikla za dokumente mogu biti sasvim dovoljne.

Za početak odaberite samo jednu površinu. Raščistite sto ili kuhinjsku ploču, pa procijenite koliko je prostor pregledniji. Ne morate cijeli stan dovesti u red u jednom danu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Nesanica povećava rizik od moždanog udara

Novo veliko istraživanje povezalo je nesanicu sa 26 odsto većim rizikom od moždanog udara i 28 odsto većim rizikom od hospitalizacije iz bilo kog razloga.

Pregled ukazuje i na povezanost nesanice sa demencijom, depresijom i suicidalnim ponašanjem. Glavni autor Luka Vinjateli ističe da nesanicu treba posmatrati kao mogući znak narušenog zdravlja mozga i mentalnog zdravlja.

Dr Karin Džonson, profesorka neurologije koja nije učestvovala u istraživanju, navodi da zdrav san pomaže mozgu da uklanja otpadne materije i ima važnu ulogu u njegovoj zaštiti, prenosi Everydayhelth.com, Zdravlje.Kurir.rs.

Nesanica povezana sa moždanim udarom

Nesanica podrazumijeva teškoće sa uspavljivanjem ili održavanjem sna, uz posljedice po funkcionisanje tokom dana, čak i kada osoba ima dovoljno vremena i uslova za spavanje. To je najčešći poremećaj spavanja kod odraslih i procjenjuje se da pogađa oko jednu od pet osoba.

Za novi pregled istraživači su analizirali dve velike medicinske baze podataka do avgusta 2025. godine. Obuhvatili su postojeća istraživanja o povezanosti nesanice sa sedam zdravstvenih ishoda, među kojima su demencija, moždani udar, depresija, samoubistvo i hospitalizacija.

Devet studija sa više od 1,3 miliona ljudi ispunilo je kriterijume za analizu moždanog udara, dok je hospitalizacija procenjivana u pet studija.

Među glavnim nalazima bili su:

  • rizik od demencije bio je povećan u većini analiziranih studija, mada rezultati nisu bili potpuno ujednačeni;
  • povezanost je bila najizraženija i najdoslijdnija kod Alchajmerove bolesti;
  • rizik od depresije bio je više nego utrostručen kod osoba sa nesanicom;
  • smrt od samoubistva, pokušaji samoubistva i suicidalne misli bili su češći kod osoba sa nesanicom;
  • nije utvrđena povezanost nesanice sa smrću od bilo kog uzroka.

Zašto je nesanica povezana sa moždanim udarom?

Istraživači još ne razumiju u potpunosti ovu vezu, ali Vinjateli navodi nekoliko mogućih objašnjenja.

Dugotrajni problemi sa spavanjem mogu održavati tijelo u stanju stalnog stresa i aktivirati sisteme povezane sa reakcijom „bori se ili beži“. To može uticati na krvni pritisak, rad srca i krvne sudove.

Povišen nivo hormona stresa kortizola može dodatno doprinijeti povećanju krvnog pritiska, upalnim procesima i poremećajima u regulaciji šećera i masti. Vremenom bi takve promjene mogle doprinijeti stvaranju naslaga u arterijama.

Upala takođe može povećati mogućnost pucanja postojećih naslaga i stvaranja krvnih ugrušaka, dok oštećenje krvnih sudova može dodatno narušiti njihovu funkciju.

Nesanica može uticati i na hormone koji regulišu apetit, povećati rizik od dobijanja na težini i otežati regulaciju šećera i masti u organizmu.

San ima važnu ulogu u zaštiti mozga

San ima direktnu ulogu u očuvanju zdravlja mozga, navodi dr Karin Džonson, profesorka neurologije na Medicinskom fakultetu UMASS. Tokom zdravog sna mozak uklanja otpadne materije kroz proces poznat kao glimfatički sistem, koji se smatra važnim za zaštitu od Alchajmerove bolesti i drugih neurodegenerativnih bolesti.Krvni pritisak tokom zdravog sna obično pada. Međutim, kod pojedinih poremećaja spavanja, poput opstruktivne apneje, može se povećati, što vremenom može dodatno opteretiti krvne sudove.

Kako zaštititi san i zdravlje mozga?

Američko udruženje za srce (AHA) uvrstilo je kvalitetan san među osam ključnih faktora kardiovaskularnog zdravlja. Preporuka za odrasle je uglavnom sedam do devet sati sna tokom noći.

Neke od preporuka su:

  • Vodite računa o svjetlosti – uveče prigušite osvjetljenje i smanjite izloženost ekranima.
  • Držite se rasporeda – pokušajte da svakog dana odlazite na spavanje i budite se u približno isto vrijeme.
  • Uvedite rutinu pred spavanje – posljednjih 20 do 30 minuta provedite u mirnoj aktivnosti bez ekrana, poput čitanja ili opuštanja.
  • Utišajte telefon – uključite režim „Ne uznemiravaj“ kako vas obavještenja ne bi budila tokom noći.
Podijeli tekst sa drugima na:

Čvrsti ili tečni: Koji je sapun bolji za svakodnevnu higijenu

Ah, skromni komad sapuna: jednostavan je, uglavnom jeftin i lako ga je držati pored lavaboa.

Ali kada nekoliko ljudi koristi isti komad, opravdano je zapitati se da li se klice mogu nakupiti na njegovoj površini – i da li je tečni sapun higijenskiji izbor.

Agencije za javno zdravlje smatraju da su i čvrsti i tečni sapun djelotvorni za rutinsko pranje ruku. Ipak, ova dva formata mogu se kontaminirati na različite načine.

Da li je čvrsti sapun higijenski ispravan?

Da. Za rutinsko pranje ruku u domaćinstvu, čvrsti sapun se smatra higijenskom i djelotvornom opcijom.

„The Centers for Disease Control and Prevention“ navodi da se i čvrsti i tečni sapun mogu koristiti za pranje ruku i da su podjednako efikasni u uklanjanju klica. „The FDA“ takođe preporučuje pranje običnim sapunom i vodom i ne ističe nijedan format kao poželjniji.

Ali postoje nijanse. Korišćeni čvrsti sapun može imati prepoznatljive bakterije na svojoj površini. U jednoj manjoj studiji iz 1984. godine, istraživači su ispitali dva čvrsta i dva tečni sapuna na pet lokacija tokom jedne nedjelje.

Otkrili su da je 92 do 96 procenata uzoraka uzetih sa čvrstih sapuna sadržalo detektabilne bakterije, u poređenju sa 8 procenata uzoraka iz tečnih sapuna.

Međutim, bakterije na sapunu ne znače nužno da će se prenijeti na vaše ruke ili vas razboljeti. „Bakterije na površini komada sapuna ne znače automatski da se te bakterije prenose na osobu koja ga koristi“, kaže dr Džanis Kosma-Kovi, magistar farmacije za pripremu ljekova i formulator za njegu kože za sajt Martha Stewart.

Kako dr Kosma-Kovi objašnjava: „U jednoj studiji, istraživači su namjerno kontaminirali komade sapuna visokim nivoom bakterija E. coli i Pseudomonas aeruginosa.

Nakon što je 16 učesnika opralo ruke kontaminiranim sapunima, istraživači nisu otkrili nijednu od testiranih bakterija na njihovim rukama.“

Studija je bila mala i koristila je određenu vrstu sapuna, ali njeni nalazi pomažu da se napravi razlika između bakterijske kontaminacije komada sapuna i stvarnog prenosa bakterija tokom pranja.

Najhigijenskiji način čuvanja čvrstog sapuna

Postavite čvrsti sapun negdje gdje može da se ocedi i osuši između korišćenja. Ovo sprječava da sapun postane mek ili da stoji u stajaćoj vodi i može da ograniči nakuplanje bakterija na njegovoj površini.

Vlažni uslovi mogu podstaći opstanak bakterija na površini sapuna.

„Stajaća vlažnost je ono što omogućava organizmima da prežive“, kaže dr Goldberg. Da biste to suzbili, izaberite posudu za sapun sa drenažnim otvorima ili prorezima koji omogućavaju da višak vode otekne i vazduh cirkuliše (umjesto da sapun ostane u stalnoj barici).

Mjesto na koje stavljate sapun takođe je važno. Držite komad sapuna negdje gdje ga voda iz slavine ili tuša neće neprekidno prskati. Ako sapun poslije svakog pranja stoji u barici, premjestite ga na suvlje mjesto ili redovno praznite posudu.

Stručnjaci takođe preporučuju ispiranje nakupljenog sapuna iz posude i njeno redovno čišćenje kako ne bi dolazilo do taloženja. Ako primijetite bilo kakvu prljavštinu na samom sapunu, isperite je pod vodom prije nego što ga vratite u posudu.

Često, da. U poređenju sa tečnim sapunom, čvrsti sapun je koncentrisaniji, lakši za transport i obično dolazi u papiru ili kartonu umjesto u plastičnoj boci sa pumpicom.

Tečni sapun može biti izbor sa manje otpada kada se kupuje u pakovanju za dopunjavanje i koristi sa istim dozatorom tokom vremena. Koju god vrstu da izaberete, koristite samo onoliko koliko je potrebno i izbjegavajte nepotrebno vruću vodu, što može povećati uticaj pranja ruku na životnu sredinu.

Kada tečni sapun može biti praktičniji

Tečni sapun može biti praktičniji u kupatilu koje se intenzivno koristi, posebno za djecu, goste ili bilo koga ko ima poteškoća sa držanjem mokrog komada sapuna. Javni objekti takođe obično obezbjeđuju tečni sapun jer se lakše dozira i dijeli.

„Bilo koji oblik može dobro da funkcioniše kada se koristi pravilno“, objašnjava dr Kosma-Kovi. „Često preferiram tečni ili pjenušavi sapun u kupatilu koje dijeli više ljudi jednostavno zato što se proizvod dozira bez toga da svi uzastopno diraju isti komad sapuna, a praktičan je i za djecu i često pranje ruku.“

Ali tečni sapun nije imun na kontaminaciju. „The CDC“ upozorava na „dopunjavanje“ djelimično napunjenog dozatora jer ta praksa može dovesti do bakterijske kontaminacije.

Ostavite da se dozator isprazni, zatim ga očistite, osušite i napunite u skladu sa uputstvima proizvođača.

Dozatori u obliku zatvorenih kertridža dodatno smanjuju mogućnosti za kontaminaciju, dodaje dr Goldberg. Ljudi sa specifičnim uputstvima za prevenciju infekcija zbog zdravstvenog stanja treba da prate preporuke svog ljekara, kaže dr Kosma-Kovi.

Šta je najvažnije

Koji god format da izaberete, zapamtite da je tehnika važnija od pakovanja.

Navlažite ruke čistom, tekućom vodom i nanesite sapun. Sapunjajte dlanove i nadlanica, između prstiju i ispod noktiju. Trljajte najmanje 20 sekundi, isperite pod čistom tekućom vodom i osušite čistim peškirom ili sušačem za ruke. „The CDC“ sugeriše da se dvaput otpjevuši pjesma „Happy Birthday“ kao mjerica za vrijeme, prenosi Najžena.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako od kupovnih kora da napravite domaće: Probajte sa ova tri sastojka

Domaća pita ima svoje mjesto na stolu, bilo da je pripremamo za doručak, porodični ručak ili one večeri kada nam se jede nešto toplo, a ne želimo da provedemo sate u kuhinji. Ipak, razvlačenje kora traži vrijeme, strpljenje i malo vještine. Zbog toga najčešće posežemo za gotovim, uz nadu da se tokom pečenja neće osušiti i postati tvrde.

Da bi pita od kupovnih kora bila mekana iznutra, a spolja dobila zlatnu, hrskavu koricu, može da pomogne jednostavan premaz od tri sastojka. Priprema se za minut, a važno je da ga nanosite u tankom sloju. To iz razloga kako bi kore ostale sočne, bez previše tečnosti koja bi ih učinila gnjecavim.

Šta vam je potrebno za premaz?

U činiji pomiješajte dvije kašike jogurta ili kisele pavlake, pet kašika ulja i tri do četiri kašike mineralne vode. Umjesto ulja možete koristiti rastopljeni puter ili mast.Za bogatiji ukus možete spojiti ulje sa malo putera, tako da ukupna količina masnoće ostane ista.

Sve dobro promiješajte, dok ne dobijete ujednačenu, tečnu smjesu koja se lako razmazuje po korama. Jogurt ili pavlaka doprinose mekoći i punijem ukusu. Masnoća pomaže da se slojevi lijepo razdvoje tokom pečenja, dok mineralna voda razređuje premaz i olakšava njegovo ravnomjerno nanošenje.

Kako da premažete kore i složite pitu?

Za jednu rolnu uzmite četiri kore, pa prvu lagano premažite pripremljenom smjesom, preko nje stavite drugu i ponovite postupak, a zatim isto uradite sa trećom. Na četvrtu rasporedite nadjev po želji, od sira, špinata, mesa ili povrća.

Obratite pažnju na ivice, jer se one najlakše suše, ali nemojte natapati kore. Tanak, ravnomjeran sloj premaza sasvim je dovoljan.

Kore pažljivo urolajte i složite u pleh, pa preko njih rasporedite ostatak smjese, ponovo vodeći računa da ne preterate sa količinom. Pecite u prethodno zagrijanoj rerni na 180 stepeni, dok pita ne dobije zlatnu boju i dok nadjev ne bude pečen. Vrijeme pečenja zavisi od vrste nadjeva i debljine rolni.

Premaz možete prilagoditi nadjevu

Ako pripremate pitu sa sirom, količinu soli prilagodite njegovom ukusu, naročito ako koristite slaniji sir. Uz masniji nadjev budite umjereniji sa dodatnom masnoćom, kako pita ne bi bila preteška, piše Ona.rs.

Za slatke pite sa jabukama, višnjama ili bundevom, rastopljeni puter može da bude dobar izbor. On daje prijatan miris i puniji ukus. Ipak, obratite pažnju na sok koji voće pušta, pošto previše vlažan nadjev može da ostavi donje slojeve mekanim i nedovoljno pečenim.

Najčešća greška je previše premaza

Želja da pita bude što sočnija lako nas navede da svaku koru obilno natopimo, ali upravo tako slojevi mogu da postanu teški i gnjecavi. Bolje je da premaz nanosite štedljivo, nadjev rasporedite ravnomjerno i pripremljenu pitu stavite u već zagrijanu rernu.

Kupovne kore neće postati ručno razvijene, ali uz ovaj mali dodatak mogu da daju pitu sa mekom sredinom i lijepom koricom, onu koja se siječe još topla i zbog koje se za stolom gotovo uvek traži još jedno parče.

Podijeli tekst sa drugima na:

Priprema kuće za zimu: Ove stvari nemojte zaboraviti

Dolaskom jeseni vrijeme je za pripremu doma za hladnije mjesece, snijeg i led, a stručnjaci upozoravaju vlasnike kuća da nekoliko jednostavnih poslova obavljenih na vrijeme može spriječiti probleme tokom zime.

Šta prvo treba provjeriti?

Među najvažnijim poslovima su čišćenje oluka od lišća, provjera detektora dima i ugljen-monoksida. Zatim treba pregledati prilaze i eventualna oštećenja. Ono što je osnovno je da se provjeri i sistem grijanja. Po potrebi treba uraditi i servis grijanja koji može smanjiti troškove tokom hladnih mjeseci.

Kako zaštititi kuću od hladnoće?

Preporučuje se zaštita i izolovanje vodovodnih cijevi koje prolaze kroz negrijane prostorije kako ne bi došlo do smrzavanja, dok bi dimnjak trebalo očistiti prije prvog korištenja tokom sezone grijanja.

Šta treba pripremiti prije prvog snijega?

Fox navodi da se vlasnicima kuća savjetuje da na vrijeme nabave so ili sredstva za topljenje leda i lopate za snijeg. Zatim da sklone baštenski namještaj i druge predmete osjetljive na zimske vremenske uslove. Treba provjeriti i rezervne generatore i napraviti plan za slučaj vanredne situacije.

Kako izabrati pouzdanog majstora?

Ukoliko je za neki posao potreban profesionalac, preporučuje se da vlasnici istraže izvođača, zatraže preporuke, pregledaju njegove ranije radove i iskustva drugih klijenata te pribave nekoliko ponuda prije nego što odluče kome će povjeriti posao.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako prepoznati lažova: Psiholog otkriva jednostavan trik

Kada pokušavate da smislite kako prepoznati lažova, vjerovatno radite isto što i 30.000 ljudi koji su jednom zvali Bi-Bi-Si (BBC): gledate ga pravo u oči i čekate da pogled odluta.

Upravo ta navika, tvrdi britanski profesor psihologije Ričard Vajzmen, lažovu najviše olakšava posao.

Zvuči suprotno od svega što smo naučili iz filmova. Ipak, jedan televizijski eksperiment pokazao je da sa lažovom pred očima pogađamo loše, a da se rezultat preokreće jednim jednostavnim potezom.

Novinar, omiljeni film i 30.000 pogrešnih procjena

Prvobitna zamisao bila je smela. Bi-Bi-Si je htio da intervjuiše političare, pa da publika pogađa ko govori istinu, a ko laže. Nijedan političar nije pristao.

Ulogu je zato preuzeo novinar. Dva puta je sjedio pred kamerom i odgovarao na isto pitanje, o svom omiljenom filmu. Jednom iskreno, drugi put ne. Gledaoci su pozivali i glasali.

Rezultat je bio mršav. Prema Vajzmenovim riječima, javnost je na televiziji prošla isto kao ispitanici u laboratoriji: niko nije umio pouzdano da kaže kada novinar laže.

Kada je slika nestala, laži su počele da se vide

Istraživači su onda uradili nešto sasvim jednostavno. Uklonili su sliku i publici dali samo radio-snimak i transkript, bez lica. Uspješnost u otkrivanju laži naglo je skočila.

Objašnjenje je logičnije nego što djeluje. Osmijeh, ruke i pogled držimo pod kontrolom, jer znamo da nas neko posmatra. Na izbor riječi i tok priče pazimo mnogo manje. Vajzmen to sažima kratko: vizuelni znaci su veoma kontrolisani.

Slične zaključke nudi i velika analiza objavljena u časopisu „Personality and Social Psychology Review“, gdje pregled stotina istraživanja o tačnosti procjene laži pokazuje da ljudi pogađaju tek malo bolje od bacanja novčića, i da laž lakše uočavaju kada je čuju nego kada je samo gledaju.

Skrenut pogled vam ne govori ono što mislite

Najveći problem nije to što lažovi dobro glume. Problem je što mi tražimo pogrešne tragove. Pogled u stranu skreću stidljivi ljudi, pa nervozni, pa svako ko pokušava da se sjeti imena restorana od prošlog petka.

Zato znaci da neko laže rijetko stanu u jedan pokret očiju. Oni se kriju u rečenici koja se gradi u hodu, piše Krstarica.

Kako prepoznati lažova po onome što čujete

Laganje troši mnogo više misaonog napora od istine. Onaj ko izmišlja mora da pamti šta je maločas rekao, šta vi već znate i kako sve da poveže bez rupe. Taj napor se čuje u ritmu i boji glasa.

Obratite pažnju ako sagovornik:

  • oklijeva i pred sasvim jednostavnim pitanjem
  • ostavlja dijelove razgovora za kasnije ili duže pauze prije odgovora
  • škrtari na detaljima koje biste očekivali
  • usred razgovora mijenja način govora
  • zastajkuje dok slaže priču

Oprez, ipak. Nijedan od ovih znakova sam za sebe nije dokaz. Neko zastane jer mu riječ ne pada na pamet, a neko jer je jednostavno umoran.

Ali kada vam nešto u priči škripi, probajte da na trenutak skrenete pogled sa lica i samo slušate. Pažljivo slušanje otkriva ono što oči propuste, i to je savjet koji vrijedi zapamtiti prije sljedećeg ozbiljnog razgovora.

Podijeli tekst sa drugima na:

Šta promijeniti u njezi kože nakon što počne grijanje

Početak sezone grijanja često se prvo primijeti upravo na koži. Zatezanje poslije umivanja, perutanje, svrab i ispucale usne mogu se pojaviti čak i kod ljudi koji tokom ljeta nemaju problema sa suvom kožom.

Razlog nije samo hladniji vazduh napolju. Zagrijavanje prostorija smanjuje vlažnost vazduha, a koža tada lakše gubi vlagu.

Američka akademija za dermatologiju (AAD) navodi da grijanje u zatvorenim prostorima tokom hladnijih mjeseci može doprinijeti isušivanju i pucanju kože.

To znači da rutina koja je odgovarala koži tokom ljeta možda više nije dovoljna.

Šta prvo promijeniti?

Jedna od najjednostavnijih promjena je hidratantnu kremu nanositi neposredno poslije umivanja ili tuširanja, dok je koža još blago vlažna.

Na taj način proizvod pomaže da se voda zadrži u koži, pišu Nezavisne.

Ako lagani losion više nije dovoljan, dermatolozi preporučuju bogatije kreme ili masti, koje bolje zadržavaju vlagu.

Istovremeno, duga i veoma vruća tuširanja mogu dodatno pogoršati suvoću. Bolji izbor je mlaka voda i kraće tuširanje.

Više proizvoda nije nužno bolje

Kada koža počne da zateže i peruta se, česta reakcija je dodavanje sve većeg broja proizvoda. To može imati suprotan efekat, posebno ako su u pitanju agresivni pilinzi, jaki preparati za čišćenje ili proizvodi s mirisima.

Kod suve i osjetljive kože dermatolozi savjetuju blage proizvode bez mirisa.

Ako je vazduh u stanu veoma suv, od pomoći može biti i ovlaživač vazduha.

A ako se, uprkos promjenama u njezi, pojave uporno crvenilo, jak svrab, bolne pukotine ili druge promjene koje ne prolaze, potrebno je obratiti se dermatologu.

Podijeli tekst sa drugima na:

Kako njegovati biljke u jesen i kada ih sa balkona unijeti u kuću

S dolaskom hladnijih dana vrijeme je za pripremu sobnih biljaka za jesen i zimu, a one koje su toplije mjesece provele na balkonu trebalo bi unijeti u kuću prije nego što noćne temperature padnu ispod 10 stepeni.

Biljke koje su proljeće i ljeto provele na otvorenom, poput fikusa, šeflera, citrusnih stabala, hibiskusa i različitih vrsta palmi, potrebno je unijeti u zatvoreni prostor prije nego što noćne temperature padnu ispod 10 stepeni Celzijusa.

Osjetljivije tropske vrste mogu reagovati već na prve znakove hladnog vazduha, što može dovesti do žućenja i opadanja listova.

Prije unošenja u kuću ili stan biljke bi trebalo detaljno pregledati. Potrebno je očistiti listove od prašine i provjeriti da li na stabljikama, listovima ili u zemlji ima štetočina, kako se ne bi prenijele na druge sobne biljke.

Biljkama je poželjno obezbijediti dovoljno svijetlo mjesto, ali ih treba držati dalje od direktnih izvora toplote, poput radijatora i peći.

Kako zalijevati biljke tokom jeseni?

Jedna od čestih grešaka tokom jeseni jeste nastavak ljetnog režima zalijevanja.

Zbog manje sunčeve svjetlosti mnoge biljke usporavaju rast, pa im je potrebno i manje vode.

Kod sobnih biljaka poput zamije, sansevijere, monstere i različitih sukulenata zalijevanje bi zato trebalo prilagoditi uslovima i potrebama konkretne vrste. Prije novog zalijevanja dobro je provjeriti koliko se zemlja osušila.

Višak vode u saksiji tokom hladnijeg perioda može dovesti do truljenja korijena i propadanja biljke, prenosi Pobjeda.

Treba li nastaviti s prihranom?

Pored smanjenja zalijevanja, tokom perioda usporenog rasta treba smanjiti ili privremeno obustaviti prihranu.

Biljke tada imaju manje potrebe za dodatnim hranjivim materijama nego tokom proljeća i ljeta, kada intenzivnije rastu.

Važno je obratiti pažnju i na mjesto na kojem će prezimiti. Osim dovoljno svjetlosti, treba ih zaštititi od promaje, ali i od suvog i previše toplog vazduha koji nastaje zbog grijanja.

Uz prilagođeno zalijevanje, dovoljno svjetlosti i odgovarajuću temperaturu, biljke će lakše prebroditi hladnije mjesece i dočekati novu vegetacijsku sezonu.

Podijeli tekst sa drugima na: