Kategorija: Vijesti

Za srbačkog penzionera Dušana Lepira (80), dugogodišnjeg prosvjetnog radnika, nema nepremostivih prepreka jer i u svojim poznim godinama, kada se bliži devetoj deceniji, živi život punim plućima.

“Veliki sam zaljubljenik u prirodu otkad znam za sebe i gotovo svakodnevno odlazim u šumovite predjele Motajice gdje imam nekoliko staza koje redovno prelazim, od šest pa sve do 12 kilometara. Ništa me nije moglo spriječiti da idem u šetnju, čak ni loši vremenski uslovi a kad padne kiša i tada izlazim napolje i prošetam nekoliko krugova na stazi oko porodične kuće” rekao je Dušan.

Iako nikada nije imao problema sa zdravljem, kao grom iz vedra neba prije sedam godina došla je vijest da je obolio od karcinoma.

“Nisam imao apsolutno nikakvih tegoba osim što sam primijetio da sam smršao i da se brže umaram prilikom šetanja, pa sam na nagovor supruge uradio nalaze krvi koji su bili katastrofalni. Na pretragama je ustanovljen karcinom debelog crijeva ali to me nije pokolebalo. Mirno sam rekao hirurzima da urade sve što je potrebno jer je moja želja za životom bila jača od svega. Operacija je prošla uspješno, a svi pregledi koje sam obavio do sada pokazali su da više nema tragova bolesti”,- rekao je Dušan.

Nakon svega nekoliko mjeseci vratio se pješačenju, a fizičku formu je doveo u besprijekorno stanje. Uključio se u planinarske akcije širom Republike Srpske, gdje je u posljednjih nekoliko godina proglašavan za najstarijeg aktivnog planinara, a uspio je preći nekoliko zahtjevnih staza, od kojih je najduža bila upravo na Motajici gdje je za jedan dan prešao 32 kilometra.

(Izvor i foto: Glas Srpske)

Trifko Lakić iz trebinjskog naselja Zasad ima neobičan hobi. Ovaj penzioner sakuplja stare stvari i u svojoj zbirci ima više od 400 raznih eksponata. Prema Trifkovim riječima, voli sakupljati stare stvari i čuvati ih od zaborava.

“S ovim hobijem počeo sam sasvim slučajno, jer sam želio da starim stvarima iz svoje rodne kuće u selu Veličani u Popovom polju dam posebno mjesto u svom sadašnjem domu. Kako je vrijeme odmicalo, sve više sam se zaljubljivao u sakupljanje starina i počeo da tragam za njima i po drugim selima u okolini Trebinja”, prisjeća se Lakić. Dodaje da se s odlaskom u penziju i više posvetio ovom hobiju.

“Sada sakupljam ovakve stvari sa željom da mladi ljudi saznaju kako se nekada živjelo, kako je izgledalo posuđe u kojem su njihove bake kuhale ili oruđe kojim su njihovi djedovi obrađivali zemlju”, priča Trifko. Mladi ljudi danas malo znaju o životu svojih predaka, a kao primjer Trifko navodi burilo u kome se nekada nosila voda.

Kao najdraži eksponat u svojoj zbirci, koja je zaista impozantna, Trifko izdvaja bačvicu iz 1902. godine, zapremine 4,2 litra, koja je služila za skladištenje rakije ili vina, a koja je, s obzirom na ondašnju tehnologiju, napravljena izuzetno lijepo i kvalitetno, a i sada nigdje na propušta tečnost.

(Izvor: Dnevni avaz)

Korisnici bečkog staračkog doma Atzgersdorf, redom osamdesetogodišnjaci, pronašli su svoj recept za ispunjen dan – proizvodnju piva.

Projekt, koji je započet s ciljem poboljšanja motoričkih i kognitivnih sposobnosti, penzionerima donosi zadovoljstvo, ali prije svega dobru zabavu i raspoloženje.

Proizvodnja piva pokrenuta je u podrumskim prostorijama doma prije dvije godine. Štićenici doma uključeni su u čitav proces proizvodnje, od kuhanja piva do etiketiranja boca. Zajedno s kuharom doma drobe slad, pasiraju ga, prate temperaturu, kuhaju ječam, fermentiraju pivo i toče ga u boce.

Otkako su započeli s proizvodnjom, stanovnici doma napunili su 15.000 boca. Nedavnim proširenjem proizvodnje godišnje će se umjesto 6.000 moći proizvoditi 12.000 boca piva.

(Izvor i Foto: Hans Grasser/ KWP)