Penzionisani profesor: Djeca su nekad mnogo više pjevala (VIDEO)

Iako je već dvije decenije u penziji, profesor muzičke kulture Ismet Katardžić (83) i danas s posebnom toplinom govori o godinama provedenim u prosvjeti.

Učionice, učenici i muzika ostali su važan dio njegovog života.

Njegov prosvjetni put počeo je u nekadašnjoj Učiteljskoj školi “Radmilo Stefanović” u Prijedoru. Nakon Gimnazije u Derventi završio je Pedagošku akademiju – muzički odsjek u Sarajevu, a potom se dodatno školovao na Muzičkoj akademiji u Beogradu.

“Prva moja škola bila je upravo Učiteljska škola “Radmilo Stefanović”. Bilo mi je teško kao početniku, ali sam vidio da me učenici prihvataju i da mogu da im dam ono što sam tada znao o muzici. Oni su to lijepo usvajali i to su bili pravi đaci”, prisjeća se Katardžić.

Iz tog vremena pamti i jednu simpatičnu anegdotu. Na prijemnom ispitu učenici su morali nešto otpjevati kako bi se procijenila njihova muzikalnost. Jedna djevojčica nikako nije htjela da zapjeva.

“Kažem joj: “Pa ideš u školu, kiša pada, ti nekad pjevušiš.” Ona kaže: “Ne pjevam ni tada.” Pitam je što, a ona kaže: “Blizu škole mi je kuća.” To mi je ostalo u sjećanju”, priča profesor Katardžić, a piše Kozarski vijesnik.

Djeca prije mnogo više pjevala

Smatra da su djeca tada bila muzikalna, jer se mnogo više pjevalo i u osnovnim školama, pa su učenici naviku i ljubav prema muzici donosili u srednju školu. Nakon ukidanja Učiteljske škole prešao je u Gimnaziju, a radio je i u drugim srednjim školama u Prijedoru. Prije penzionisanja bio je profesor u Muzičkoj školi “Savo Balaban”.

Istovremeno je gotovo tri decenije bio posvećen horskoj muzici. Mješoviti hor SKUD-a „Dr Mladen Stojanović“ vodio je 27 godina, osvajajući brojna republička i savezna priznanja. Sa horom je nastupao i na televizijama Beograd, Sarajevo i Zagreb. Posebno pamti nastup hora u čuvenoj putopisnoj emisiji „Karavan“, autora Milana Kovačevića, novinara, scenariste i reditelja Televizije Beograd.

Katardžić sa sjetom govori o vremenu kada je muzika imala više prostora u obrazovanju. Današnje školstvo često uporedi sa nekadašnjim, u kojem je on radio.

“Nekoliko puta sam rekao da bez Učiteljske škole nema učitelja. Tadašnje obrazovanje budućih učitelja bilo je ozbiljnije i temeljnije”, kaže profesor.

Ipak, najljepše govori o svojim učenicima. Redovan je na susretu bivših učenika nekadašnje Učiteljske škole “Radmilo Stefanović”, a ni ove godine neće izostati. Šesti susret je u subotu, 12. septembra, od 18.00 časova u Ugostiteljsko-ekonomskoj školi u Prijedoru.

“To mi znači mnogo, jer bez druženja, ja bih rekao, nema ni dobrog života. Danas se ljudi sve više razdvajaju, a moji nekadašnji učenici upravo čine ono čime smo mi počeli – zajedništvo. Samo zajedništvom nam svima može biti bolje”, poručuje Katardžić.

Nekadašnjim učenicima želi da nastave njegovati susrete, jer se tako čuvaju uspomene na prošla vremena, ali i gradi pogled prema budućnosti.

Podijeli tekst sa drugima na:

BiH napustila u ratu, sada šef katedre na američkom univerzitetu

Vesna Balać, profesorica radioloških nauka, danas vodi budućnost obrazovanja u zdravstvu kao šefica Katedre za radiološke nauke na Indiana University Northwest (IU Northwest). Put do te pozicije bio je dug, izazovan i inspirativan – od ratom pogođenog Sarajeva početkom devedesetih do akademskog vrha u Sjedinjenim Američkim Državama.

Početkom 1990-ih, Vesna Balać je živjela u Sarajevu, suočena sa ekonomskim kolapsom i rastućim političkim tenzijama. Zbog sukoba, njena porodica je bila prinuđena da napusti dom – prvo su se preselili u Srbiju, a potom u sjeverozapadnu Indijanu.

“Imali smo sve što nam je trebalo, ali okolnosti su nas naterale da krenemo ispočetka”, prisjeća se Balać.

Novi početak i put ka zdravstvu

Po dolasku u SAD, upisala je IU Northwest, vođena željom da pomaže drugima. Iako joj rad u zdravstvu ranije nije bio privlačan, američki zdravstveni sistem ostavio je snažan utisak.
“Oduvijek me je fascinirala mehanika ljudskog tijela. Spoj nauke i pomaganja ljudima učinio je ovu profesiju idealnom za mene”, kaže Balać.

Diplomirala je radiološke nauke radeći dva posla i učeći na engleskom kao drugom jeziku. Paralelno je pohađala predavanja, obavljala kliničku praksu i radila u Community Hospital in Munster, kao i u John’s Pizzeria u Griffithu.

“To je bio izuzetno zahtjevan period, ali naučila sam istrajnost, organizaciju i vjeru u sebe”, ističe ona, prenose Aktuelnosti.us.

Od MRI tehničara do predavača

Nakon diplome zaposlila se kao MRI tehničar, a ubrzo je pozvana da predaje dio kursa na svom bivšem fakultetu. Iako je imala tehničko znanje, ulazak u učionicu bio je izazov.

Kada se otvorilo stalno nastavničko mjesto, nije vjerovala da ima šanse – ali uz podršku kolega, prijavila se i dobila posao.

“Otkrila sam svoju pravu strast – podučavanje”, kaže Balać.

Akademski napredak i liderstvo

Svjesna da kvalitetna nastava zahteva više od stručnog znanja, stekla je master diplomu iz obrazovanja odraslih i doktorat iz instructional systems technology. Godine 2017, nakon penzionisanja prethodnog rukovodioca, imenovana je za šeficu katedre koju je i sama završila.

“To je za mene pun krug – simbol rasta, nasljeđa i inspiracije”, naglašava Balać.

Posvećenost studentima

Tokom karijere bila je član uredničkog odbora časopisa American Society of Radiologic Technologists, govorila na nacionalnim konferencijama i koautor je udžbenika koji se koristi širom SAD i Kanade. Ipak, njen glavni fokus ostaju studenti.

Kao prva generacija studenta i netradicionalni polaznik, razumije izazove sa kojima se suočavaju današnji studenti.

“Moj cilj je da uklonim prepreke i pokažem da je uspjeh moguć, bez obzira na okolnosti”, poručuje Balać.

Njena priča svjedoči da i najteži počeci mogu postati temelj izuzetnog uspjeha – uz istrajnost, obrazovanje i spremnost da se prihvate nove prilike.

 

Podijeli tekst sa drugima na: