Penzioner iz Srpske penziju prima punih 76 godina

Jedan korisnik Fonda PIO, pravo na penziju ostvario je još davne 1950 godine. To znači da penziju prima 76 godina, i on je ujedno najdugovječniji korisnik Fonda PIO.

Prema njihovoj statistici, prosječna starost korisnika penzija u Srpskoj iznosi 72,53 godine kada je riječ o starosnoj, dok korisnici invalidske penzije imaju prosječno 67,95 godina.

Fond PIO trenutno ima tri korisnika koja imaju 106 godina, dok je broj penzionera starijih od 90 godina znatno veći.

“Na osnovu obrađenih podataka za isplatu penzija za jun, evidentirano je 5.557 korisnika starijih od 90 godina”, navode iz Fonda PIO RS.

Ipak, najupečatljiviji podatak ne odnosi se na godine života, već na dužinu korišćenja prava na penziju. Riječ je o korisniku porodične penzije čije pravo traje duže od svih ostalih u sistemu.

“Korisnik koji najduže koristi pravo je korisnik porodične penzije i ostvaruje pravo od 1950. godine, odnosno 76 godina”, pojašnjavaju iz Fonda PIO RS.

Možda vas zanima i ovo:

Penziju u Srpskoj prima pet penzionera starijih od 100 godina

Kada je riječ o stažu osiguranja, podaci pokazuju da veliki broj korisnika ima ostvaren pun radni vijek.

“Prosječan radni staž korisnika starosne penzije u Republici Srpskoj zaključno sa junskom obradom penzija je 32,85 godina. Pun radni staž sa 40 godina i više godina ima 77.502 korisnika”, navode iz Fonda PIO.

S druge strane, značajan broj korisnika penziju je ostvario sa znatno kraćim stažom osiguranja.

„Manje od 30 godina staža osiguranja ima 75.229 korisnika prava Fonda PIO”, navode oni.

Podijeli tekst sa drugima na:

Tri sestre zajedno imaju 316 godina, ušle u Ginisovu knjigu rekorda

Koja je tajna dugog života? Tri brazilske sestre, koje je Guinness ovog mjeseca proglasio najstarijim živim trojcem braće i sestara na svijetu, mogle bi pomoći istraživačima da to otkriju.

Projekt DNA Longevo studija koju vodi naučnica Mayana Zatz sa Univerziteta u Sao Paulu, ima za cilj istražiti biološke faktore starenja.

Nalazi iz slučaja tri sestre, koje zajedno imaju 316 godina, mogli bi pomoći naučnicima da bolje razumiju zašto neki ljudi ostaju fizički i kognitivno otporni u izuzetno poodmakloj dobi, javlja Reuters, a prenosi N1.

Zaštitni geni

Istraživači će upoređivati ​​devedesetogodišnjake i stogodišnjake s ljudima koji su razvili krhkost, kognitivni pad ili hronične bolesti, tražeći osobine povezane s dugovječnošću.

“Kroz testiranje DNK tražimo zaštitne gene i znamo da ih ima nekoliko”, rekla je Zatz, koja koordinira Centar za istraživanje ljudskog genoma na univerzitetu. “Što više ljudi živi preko 100 godina, posebno porodica s više stogodišnjaka, to će naša istraživanja biti preciznija u njihovoj identifikaciji”.

Naučnici vjeruju da naslijeđeni faktori mogu igrati veću ulogu od utjecaja okoline u očuvanju zdravlja i funkcionalnosti kasnije u životu.

Sestre, Zulina de Deus Nunes (103), Zoraide de Deus Mota (104) i Levita de Deus Nunes (109), koje žive u Rio de Janeiru, identifikovane su putem LongeviQuesta, globalne organizacije koja provjerava rekorde dugovječnosti i sarađuje s Guinnessovom knjigom rekorda.

“Kada sestre dostignu tu dob, očito postoji jaka genetska komponenta”, rekao je Ben Meyers, izvršni direktor LongeviQuesta. “Ali budući da žive blizu jedna drugoj, imaju i mrežu podrške, a porodica im može pomoći kada je potrebno. Definitivno postoji i aspekt zajednice”.

“Dojenje nevjerovatno važno”

Tri sestre svoju dugovječnost pripisuju zdravoj prehrani i aktivnom načinu života.

Zulina se prisjetila djetinjstva provedenog plivajući i pecajući u rijekama. “Sve je bilo svježe. Nismo imali frižider”, rekla je.

“Dojenje je nevjerovatno važno”, dodala je Zoraide.

Sestre su inače vodile prilično obične živote. Levita je radila kao zanatlija, a kasnije na televizijskoj mreži. Zoraide je radila kao medicinska sestra i odgojila petero djece, dok je Zulina odgojila šestero.

Levita se osvrće na svoj život bez žaljenja. “Imala sam dobro djetinjstvo i adolescenciju. Ne mogu se žaliti”.

Istraživači se nadaju da će razumjeti kako genetski faktori, a ne način života, pomažu u zaštiti srca, mišića i kognitivnih funkcija od razaranja starenja.

Cilj studije je, rekao je istraživač Joao Paulo Guilherme, “dostići 500 stogodišnjaka kako bismo mogli izvući definitivnije zaključke o dugovječnosti”.

Podijeli tekst sa drugima na: