Nesanica nakon 60.: Mora li biti tako?

Gotovo polovina starijih od 65 godina redovno se bori s nesanicom, ali stručnjaci upozoravaju da loš san nije neizbježna posljedica starenja.

Uoči Svjetskog dana spavanja 13. marta, stručnjaci poručuju da poremećaje sna ne treba automatski pripisivati godinama. Iako se struktura sna s vremenom mijenja, kvalitet se može očuvati pravilnim navikama i odgovarajućom terapijom.

Prema podacima British Geriatrics Society, oko 40 odsto osoba starijih od 65 godina redovno pati od nesanice, dok ih do 75 procenata ima neki oblik poremećaja spavanja.

Više činioca rizika nakon šezdesete

Profesor Džejson Elis iz Univerziteta Nortumbria upozorava da se starijim osobama često pogrešno sugeriše kako je loš san “normalan”. ‘U šezdesetima se povećava niz činioca ranjivosti – hronične bolesti, terapije, životni gubici. Ali, to ne znači da je kvalitetan san nedostižan”, ističe.

S godinama raste i rizik od problema s disanjem tokom noći, naročito uz porast tjelesne težine. Kod žena dodatni uticaj ima menopauza jer pad estrogena i progesterona može narušiti stabilnost sna.

Manje melatonina, više buđenja

Nivo melatonina, hormona koji reguliše ciklus spavanja i budnosti, počinje opadati već nakon puberteta. Taj proces postepeno mijenja strukturu sna. Od srednjih dvadesetih smanjuje se udio dubokog sna ključnog za fizički oporavak. U kasnijim godinama san postaje plići i osjetljiviji na buku, svjetlo i druge nadražaje.

Možda vas interesuje i ovo:

Koliko treba da traje popodnevno spavanje

Najbolji “lijek” za nesanicu

“Starije osobe i dalje trebaju sedam do devet sati sna, ali njegov kvalitet može biti drugačiji”, napominje Lisa Artis iz “The Sleep Charity”.

Unutrašnji sat i penzija

S godinama dolazi do pomaka cirkadijalnog ritma pa se mnogi osjećaju pospano ranije naveče i bude se vrlo rano. Taj “fazni pomak” čest je u starosti.

Promjene načina života, naročito odlazak u penziju, dodatno utiču na san. Nestanak dnevne rutine, češće drijemanje, manje kretanja i slabija izloženost dnevnom svjetlu mogu pogoršati noćni odmor.

Terapije bez tableta

Tablete za spavanje danas nisu prvo rješenje. Kod nesanice se često preporučuje kognitivno-bihevioralna terapija, usmjerena na promjenu navika i uvjerenja povezanih sa snom.

Kod apneje, poremećaja kod kojeg tokom noći dolazi do prekida disanja, može pomoći terapija kontinuiranim pozitivnim pritiskom vazduha (CPAP), koja održava disajne puteve otvorenima.

Stručnjaci zaključuju da je ključno prepoznati uzrok problema i prilagoditi terapiju.

Kvalitetan san važan je za tjelesno zdravlje, mentalne sposobnosti i emocionalnu stabilnost u svakoj životnoj dobi, prenosi “Tportal”.

Podijeli tekst sa drugima na:

Stari i nemoćni u Stocu dobijaju pomoć

Projekt kućne njege, zahvaljujući kojem stariji i nemoćni na području Stoca dobivaju njegu koja im je prijeko potrebna, počeo je početkom ove godine.

Dva tima u januaru su na području Stoca obišli 70 korisnika.

“Jako smo zadovoljni prvim mjesecom. Imamo vozilo, kao i opremu koja uključuje tlakomjere i aparat za mjerenje šećera. U svakom timu nalaze se njegovateljica i medicinska sestra. Medicinske sestre kroz svoje usluge rade mjerenje šećera i pritiska, dok njegovateljice pomažu u kućanskim poslovima. Kroz ovaj projekt imali smo i nova zapošljavanja, u vidu zdravstvenih radnika koji će brinuti o najranjivijoj grupi naše zajednice”, kazao je direktor Centra za socijalni rad Stolac Marko Rajič.

Timovi iznenađeni zdravstvenim stanjem korisnika

Riječ je o nastavku projekta “Mobilnost i solidarnost II faza”. Značaj projekta prepoznalo je i Ministarstvo rada, penzionog sistema, porodice i socijalne politike Hrvatske. Oni su izdvojili neophodna sredstva za njegovo pokretanje, saopšteno je iz Grada Stoca.

Iz medicinskog tima ističu da su korisnici zadovoljni, ali i da su timovi iznenađeni zdravstvenim stanjem korisnika. S obziromi da se radi o starima i nemoćnima, ljudima koji su sami.

“Iznenadilo nas je da imaju povećan krvni pritisak i šećer, a najveća blagodat ovog projekta je što imamo nekih desetak korisnika koji uopšte nisu znali da imaju šećer i visoki krvi pritisak, a upravo kroz ovaj program su to otkrili”, dodaju.

Tim u smjeni dnevno obiđe oko 15 ljudi

Više od 60 posto korisnika ima hipertenziju (visok krvni tlak), a oko 40 posto njih ima dijabetes, dok se 70 posto korisnika žali na bolove u kostima i zglobovima, stoji u mjesečnom izvještaju medicinskog tima.

Tim u smjeni dnevno obiđe oko 15 ljudi, a obično se rasporede po selima koja su raštrkana, tako da ne gube previše vremena.

Projekt starijim i nemoćnim osobama, koje nemaju ničiju podršku, pruža mnogo više od zdravstvenih i socijalnih usluga. On pruža osjećaj da nitko u zajednici nije zaboravljen i da ne smije biti prepušten sam sebi.

Možda vas interesuje i ovo:

Gerontodomaćice pomažu stare i nemoćne, obavile 1.439 posjeta

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Njemu su 92, njoj 94 i sada su kupili prvi Porsche (FOTO)

Bračni par iz Velike Britanije obilježio je 70. godišnjicu braka kupovinom svog prvog Porschea. I to ne bilo kakvog.

Dok većina ljudi u devedesetim razmišlja o mirnijem tempu života, Derek Evans razmišlja o sljedećem Porscheu. Njegova priča dokaz je da su godine samo broj i da nikada nije kasno za ostvarenje snova.

Derek (92) i njegova supruga Audrey (94) odlučili su jubilej proslaviti na način koji se rijetko viđa – kupovinom Porsche Macana sa benzinskim motorom. Automobil su preuzeli u Bournemouthu, na jugu Engleske.

Počeli sa 7, završili na 265 KS

Evansovi su svoju vozačku priču započeli u potpuno drugačijoj automobilskoj eri. Njihov prvi automobil bio je Austin 7 sa svega oko sedam konjskih snaga.
Danas voze Macan koji u osnovnoj verziji razvija 265 KS.

U zemlji u kojoj je svako deseto novo prodano vozilo električno, odlučili su se za klasičnu verziju sa motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem, i to u sivoj nijansi Crayon.
„Uvijek smo željeli Porsche pa smo pomislili – zašto ne sada?“, rekao je Derek.

„Postoji posebna atmosfera kada posjedujete Porsche. Kao da ste dio jednog posebnog kluba.“

U Poršeu se iznenadili kada su došli da kupe auto

Nisu „sijedi trkači“, ali…

Iako tvrde da nisu „sijedi boy raceri“, priznaju da uživaju u osjećaju snage i udobnosti.

Derekova kćerka kroz smijeh kaže da njen otac obožava prebacivati režime vožnje na upravljaču.

„U Dorsetu više nema 19-godišnjaka kojeg tata nije ostavio na semaforu“, našalila se, pa dodala: „Ali iskreno, oni nikada nisu živjeli konvencionalnim životom, pa kada su nam rekli da kupuju Porsche, samo smo se nasmijali.“

Pčeli sa sedam konja danas voze mašinu od 265 konjskih snaga

Adrenalin mu nije stran

Derek je u srednjim godinama bio strastveni letač zmajem, a i danas, sa 92 godine, dva puta sedmično ide u teretanu.

Nedavno je od lokalnog zastupnika posudio i Porsche 911, a već razmišlja o sljedećoj kupovini.

„To će opet biti Porsche. Taycan. Predivan automobil. Trebalo mi je malo vremena da izađem iz njega, ali kakva mašina!“, kaže.

Dok mnogi proizvođači sve veći naglasak stavljaju na elektrifikaciju, Evansovi pokazuju da strast prema automobilima nema starosnu granicu – ali i da izbor automobila treba biti stvar želje, a ne trenda, prenosi Index.

Podijeli tekst sa drugima na:

Domovi za stare: Visoke cijene i manjak kapaciteta

Domovi za stare već odavno su puni. Nedostatak kapaciteta i rast cijena smještaja dodatno otežavaju pristup institucionalnoj njezi.

Cijene boravka, zavise o domu i stepenu potrebne njege. Kreću se od oko 900 konvertibilnih maraka u javnim do čak 2.800 maraka u pojedinim privatnim ustanovama. Time pravo na dostojanstvenu starost za mnoge postaje teško dostupno.

Potražnja premašuje kapacitete u Mostaru

Adelisa delić, socijalna radnica Doma za starije u Mostaru kaže da potražnja premašuje kapacitete. Potražnja je za oko 25 do 30 posto veća od kapaciteta.

“Izražen trend starenja stanovništva, sve veći broj osoba s teškim hroničnim oboljenjima, ali i intenzivno iseljavanje radno sposobnog stanovništva, doprinose da mnoge starije osobe ostaju bez porodične njege u vlastitom domu”, istaknula je u izjavi za Fenu Delić.

Posebno naglašava nedostatak kapaciteta na odjelima pojačane njege. Tu je i potreba korisnika najveća.

Kao jedan od ključnih izazova u radu ustanove navodi i inflaciju i visoke cijene energenata. Sve to direktno utječe na troškove poslovanja.

Cijene smještaja, važe od 1. augusta prošle godine, iznose 900 KM za pokretne korisnike u višekrevetnoj sobi, 1.000 KM za pokretne korisnike u jednokrevetnoj sobi. Cijena smještaja za nepokretne korisnike iznosi 1.100 KM. Cijene su utvrđene odlukom Gradskog vijeća Mostara

Dom trenutno zbrinjava oko 70 korisnika na lokaciji Tekija. Približno isti broj se nalazi i u organizacijskoj jedinici u Ulici Franje Miličevića. Finansiranje se većim dijelom ostvaruje kroz uplate korisnika. Grad Mostar učestvuje sa manjim dijelom, iako je osnivač ustanove.

Domovi za stare i proširenje smještaja

U Hercegovini je izražen manjak kapaciteta i u privatnim ustanovama. Dom za stare i nemoćne osobe “Sveta obitelj”, zajedno s podružnicama Betanija u Čapljini i Emaus u Potocima kod Mostara, brine za oko 140 korisnika.

Zbog velike potražnje, pokrenute su aktivnosti adaptacije i rekonstrukcije objekta, čime će se kapacitet povećati s 35 na dodatnih 70 korisnika.

“Trenutna cijena smještaja u ovom domu za nepokretne korisnike iznosi 1.500 KM, nakon povećanja s ranijih 1.330 KM zbog rasta troškova poslovanja”, naglašava Iva Rozić, sekretarka Biskupijske karitativne organizacije.

Ana Pavlović, magistra socijalnog rada i voditeljica podružnice Emaus, ističe da je i kod njih lista čekanja duga.

“Imamo poprilično dugu listu čekanja i, nažalost, ne možemo odgovoriti na sve zahtjeve”, kazala je Pavlović.

Podružnica Emaus raspolaže s 21 ležajem i namijenjena je pokretnim korisnicima prve i druge kategorije.

“Korisnici su svjesni, pokretni i vrlo rado učestvuju u terapijama”, istaknula je.

Cijene u ovoj ustanovi iznose 1.600 KM za dvokrevetne i 1.700 KM za jednokrevetne sobe.

Važnost lokalne zajednice i međugeneracijske solidarnosti

U domovima se poseban naglasak stavlja na saradnju s lokalnom zajednicom, školama i fakultetima. Cilje je jačanje međugeneracijske solidarnosti i smanjenje osjećaja usamljenosti kod starijih osoba.

“Naši korisnici se najviše raduju posjetama, druženjima i zajedničkim aktivnostima”, poručila je Pavlović.

Visoke cijene domova za stare i u drugim dijelovima FBiH

Slična situacija bilježi se i u Srednjoj Bosni i Kantonu Sarajevo, gdje su kapaciteti popunjeni, a cijene se, ovisno o zdravstvenom stanju korisnika i nivou njege, kreću od 1.300 do 2.800 KM mjesečno.

U privatnoj ustanovi “Naš dom” u Travniku cijene se kreću od 1.320 do 1.800 KM, dok palijativna njega iznosi 2.000 KM mjesečno. U domu “Brnjaci” u Kiseljaku cijene dostižu i 2.800 KM, uz česte liste čekanja zbog ograničenog broja mjesta.

Možda vas zanima i ovo:

Znate li koliko košta boravak u staračkom domu?

Podijeli tekst sa drugima na: