Pomoć koja mnogo znači: Sa pažnjom i brigom obilaze stare

Kada čovjek doživi duboku starost i ostane sam u svom domu i najmanja pomoć može značiti mnogo. To najbolje zna Veselin Prtija (91) iz Tukova, kojem dolazak gerontodomaćica olakšava svakodnevni život i donosi osjećaj sigurnosti.

“Nemam nikog prečeg od njih dvije. Donesu mi hranu i srede kuću da pristojno mogu da živim. Teže se krećem i drugačije ne mogu”, priča sa suzama u očima Veselin.

Na terenu su dvije gerontodomaćice, Mirsada Kandžić i Sandra Santrač Gvozden, koje svakodnevno obilaze korisnike i u skladu s njihovim potrebama, pružaju podršku kako bi im olakšale svakodnevicu. Pored pomoći u domaćinstvu, korisnicima je obezbijeđen i obrok, piše Kozarski vijesnik.

“Obavljamo kućne poslove koje korisnici ne mogu da urade. Unošenje drva, pospremanje kuće, donošenje hrane, kupovina potrepština i lijekova, davanje određene terapije, po potrebi i odvoženje na ljekarski pregled. Na kraju radnog dana osjećamo se ispunjeno upravo zbog toga što znamo da možemo nekom pomoći. Znači im puno naš dolazak i razgovor koji podijelimo sa njima”, priča Mirsada Kandžić.

Podrška starijima ima širi značaj

Upravo na toj ideji zasniva se pomoć i njega u kući, koju je u Prijedoru pokrenuo “DON”, a koja je vremenom kroz saradnju sa Gradom i Centrom za socijalni rad dobila širi značaj u sistemu socijalne zaštite.

“Sa Centrom za socijalni rad imamo veoma pozitivnu i partnersku saradnju. Mnogo je pozitivnih priča iz domova korisnika koje posjećuju gerontodomaćice. Kojima su otvorili vrata i pitali: “Dobro jutro, kako ste?” To korisnicima mnogo znači. Mislim da smo postigli ogroman pomak u ovoj oblasti i pokrenuli pozitivnu priču u Prijedoru”, ističe Murisa Marić, izvršni direktor Udruženja građana “DON”.

Usluga pomoći i njege u kući može biti besplatna za korisnike koji ispunjavaju zakonom propisane uslove, a odluka o tome donosi se na osnovu njihovih prihoda i drugih okolnosti. U Prijedoru je trenutno 10 korisnika pomoći i njege u kući, ističu u Centru za socijalni rad.

“Pravo na pomoć i njegu u kući regulisano je Zakonom o socijalnoj zaštiti i Pravilnikom o ostvarivanju ovog prava. Praktično znači pružanje neposredne pomoći korisniku u njegovom domu kada zbog starosti, bolesti, invaliditeta ili smanjene funkcionalne sposobnosti nije u mogućnosti da samostalno obavlja određene svakodnevne aktivnosti, a nema dovoljno porodične podrške. Konkretan obim usluga prilagođava se potrebama korisnika”, kaže Dejan Panić, socijalni radnik u Centru.

Cilj je da pomoć stigne do onih kojima je najpotrebnija i da starost, uprkos svim izazovima, što duže provedu u svom domu, uz dostojanstvo, sigurnost i osjećaj da nisu sami.

Podijeli tekst sa drugima na:

U BiH četvrtina stanovnika ima više od 60 godina

Gotovo svaki peti stanovnik Federacije Bosne i Hercegovine stariji je od 65 godina. U BiH je 23,5 posto stanovništva BiH u dobi iznad 60 godina.

Zbog toga je neophodno razvijati održive modele podrške starijim osobama. Neophodno je i širiti mrežu usluga za zdravo i aktivno starenje.

Ovo je poručeno sa konferencije “Zdravo starenje modeli u zajednici: Od dobre prakse do održivog modela u lokalnim zajednicama”.

Konferencija je održana povodom  Međunarodnog dana starijih osoba i 15 godina od otvaranja prvog Centra za zdravo starenje.

Ministrica civilnih poslova BiH Dubravka Bošnjak ocijenila je da je potrebno dodatno unaprijediti sistem podrške starijim osobama. Naglasial je i da se sa istim izazovima suočavaju i druge zemlje svijeta.

Možda vas interesuje i ovo:

BiH postaje zemlja staraca: Za deset godina BiH napustilo 450.000 ljudi

Broj radnika i penzionera skoro izjednačen

Govoreći o Međunarodnom danu starijih osoba, Bošnjak je kazala da bi taj datum trebao biti prilika za promišljanje o tome kakvo društvo želimo graditi i kako ga prilagoditi činjenici da se životni vijek značajno produžio.

“Moramo imati u vidu da je BiH društvo koje je demografski staro”, istaknula je Bošnjak, navodeći da je 23,5 posto stanovništva BiH starije od 60 godina.

Starije osobe treba da dobiju pomoć u svom domu

Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić naglasio je da je gotovo svaki peti stanovnik Federacije BiH stariji od 65 godina. Rekao je i da je važno kontinuirano razvijati politike i usluge namijenjene starijim osobama.

“Želimo da starije osobe potrebnu pomoć dobiju u svom domu, odnosno da im gerontodomaćice budu na usluzi”, kazao je Delić.

Ukazao je i na sve veći broj centara za zdravo starenje, koji se uglavnom otvaraju kroz privatni sektor. Podsjetio je da u FBiH postoji ustanova u Ljubuškom koja brine o starijim i nemoćnim osobama.

Ocijenio je da postoji velika potreba za širenjem takvih kapaciteta. Naglasio je da prioritet ostaje omogućavanje usluga u vlastitom domu, zbog čega je i pokrenut projekat “Gerontodomaćice”.

“Projektom istovremeno rješavamo i neka druga društvena pitanj. Ženama koje su godinama na evidencijama službi za zapošljavanje nakon certificiranja omogućavamo zaposlenje, a one potom pružaju usluge starijim osobama u svojim lokalnim zajednicama”, rekao je Delić.

Podijeli tekst sa drugima na:

Danas Međunarodni dan starijih osoba: Kakva je situacija u BiH

Prvi oktobar širom svijeta obilježava se kao Međunarodni dan starijih osoba.

Dok se na globalnom nivou podsjećamo na važnost dostojanstvenog starenja, u Bosni i Hercegovini ovaj datum uglavnom služi kao podsjetnik na sumornu ekonomsku i socijalnu stvarnost starijih osoba.

Međunarodni dan starijih osoba ustanovljen je 14. decembra 1990. godine odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Zvanično je počeo da se obilježava 1. oktobra 1991. godine.

Osnovni ciljevi obilježavanja ovog dana su:

  • Podizanje svijesti javnosti o izazovima i problemima starijih,
  • Priznanje doprinosa koji stariji ljudi daju društvu, porodici i zajednici,
  • Unaprjeđenje politika socijalne i zdravstvene zaštite.

Kada je riječ o BiH, socijalna nesigurnost i demografska slika BiH postaju sve alarmantniji.

Prema statističkim pokazateljima, skoro petinu ukupnog stanovništva u zemlji čine stariji od 65 godina. Zbog toga se BiH svrstava u red izrazito “starih” društava u Europi.

Možda vas zanima i ovo:

BiH pred demografskim slomom: Stanovništvo sve starije i sve manje ga ima

Indeks starenja konstantno raste, što znači da je broj starijih odavno premašio broj mlađih od 20 godina.

Ipak, umjesto da duboka starost bude period mirnog i bezbrižnog života nakon decenija rada, za većinu penzionera u BiH ona je borba za goli opstanak.

Ključni problemi starijih u BiH:

  • Ekonomska bijeda i niske penzije
  • Rast cijena osnovnih životnih namirnica i lijekova
  • Neadekvatna zdravstvena zaštita
  • Socijalna isključenost i usamljenost

Pored institucionalnog zanemarivanja, u porastu su i slučajevi ekonomskog, psihičkog, pa čak i fizičkog nasilja nad starijim osobama unutar porodica, o čemu se u javnosti i dalje nerado govori.

Podijeli tekst sa drugima na:

Dom za stara lica Lukavac: Dvoje penzionera preminulo nakon požara

Dvije starije osobe koje su teško povrijeđene u požaru koji se dogodio u Domu za starija lica “Ahmedić” u Lukavcu su juče, u srijedu, 23. septembra, preminule.

Kako je potvrđeno, tužilac je izdao naredbu vještaku sudske medicine za obavljanje obdukcije kako bi se utvrdili tačni uzroci smrti kod obje preminle osobe.

Podsjetimo, MUP TK je ranije saopštio da je Policijskoj stanici (PS) Lukavac, 17. septembra, oko 0.30, prijavljeno da je u jednom objektu za smještaj i njegu starijih lica na području Lukavca došlo do požara, a po prijavi je postupila patrola policije PS Lukavac.

Možda vas interesuje i ovo:

Požar u staračkom domu u Lukavcu, dvije osobe teško povrijeđene

“Na mjesto događaja su upućeni pripadnci Vatrogasne jedinice Lukavac, te Službe hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Lukavac. Dva povrijeđena lica su sanitetskim vozilom prevezeni u UKC Tuzla, a ostali štićenici privremeno evakuisani”, naveli su iz MUP-a TK.

Povrijeđeni su hospitalizovani u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, pišu Nezavisne novine.

“Pacijent inicijala O.H., 1948. godište, zadobio je teške opekotine udružene sa inhalatornim opekotinama. Pacijent je intubiran i na mehaničkoj je ventilaciji. Drugi pacijent M.O. zadobio je opekotine lica i tijela. Opšte stanje oba pacijenta je teško”, saopšteno je tada iz UKC-a Tuzla.

Podijeli tekst sa drugima na:

Domovi za stare van nadzora, a država nema evidenciju korisnika

Akumulirano neadekvatno djelovanje u oblasti zbrinjavanja starijih osoba u ustanovama, izostanak sveobuhvatnog i sistemskog pristupa, u skladu sa međunarodnim standardima, uz istovremeni porast potrebe za ovom uslugom, dovodi do kršenja prava ove populacije, ugrožavanja sigurnosti, te u nekim slučajevima zanemarivanja i zlostavljanja’, ukazuju Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

Ombudsmeni posebno ukazuju da se profil korisnika značajno promijenio. Većina korisnika u ustanove dolazi u poodmakloj životnoj dobi i sa složenim zdravstvenim stanjem. To su nepokretnost, demenciju i druga hronična oboljenja. U ustanovama su oko 60-70 posto smještenih nepokretnih i polupokretnih osoba. Prosječna starost smještenih osoba je dobi 80+ i među korisnicima dominiraju žene.

Ograničeni kapaciteti inspekcijskog nazora

Kao ključne izazove identifikovali su normativnu neujednačenost, nedovoljnu ili neusklađenu primjenu propisa o ustanovama. Problem su i registracija i pravni status ustanova. Zatim različita praksa u nadzoru, posebno nad privatnim ustanovama, zaštitu prava korisnika i drugo.

Posebno se pitanje osnivanja ustanova pokazalo kao veoma problematično iz razloga nerazumijevanja pravnog subjektiviteta ustanova. Osnivanje ustanova u BiH je tradicionalno bilo u režimu javnopravne vlasti.

Promjene u pravnom sistemu omogućile su osnivanje ustanova i privatnopravnim osobama. Tome su pogodovali ograničeni kapaciteti i nedovoljna briga za javne ustanove, ali i činjenica da privatne ustanove nisu podložne istom nivou nadzora i kontrole kao javne ustanove.

Nemaju istu organizaciju rada i obavezu prema korisnicima. Javne ustanove ne mogu funkcionisati po pravilima tržišne ekonomije kao privatne ustanove, jer im to sistem ne dozvoljava.

Nema ažurne evidencije o smještaju

Nadležni organi često nemaju potpune i ažurne evidencije o svim ustanovama koje pružaju smještaj starijim osobama. Posebno kada je riječ o privatnim subjektima i oblicima zbrinjavanja koji ostaju na granici ili potpuno izvan formalnog sistema.

Postoje ustanove i objekti koji pružaju usluge smještaja, a da nisu dovoljno vidljivi u sistemu javnog nadzora i evidencija, što predstavlja dodatni razlog za zabrinutost.

Objekti u kojima su smještene ustanove, a samim tim i uslovi u tim objektima su veoma različiti. Javne ustanove su u većini slučajeva smještene u starim objektima, od kojih su neki i namijenjeni za smještaj starijih lica, ali zahtijevaju značajna finansijsko-investiciona ulaganja kako bi zadovoljili standarde.

Objekti rijetko pravljeni namjenski

Privatni objekti rijetko da su namjenski pravljeni za smještaj starijih osoba (sa izuzetkom ustanova u Bihaću i Brčkom) i uglavnom tokom obavljanja djelatnosti otklanjaju nedostatke, a u skladu sa nalazima inspekcije.

Ograničeni kapaciteti inspekcijskog nadzora u značajnoj mjeri doprinose lošem stanju u oblasti socijalne zaštite. Na nivou FBiH nema inspektora socijalne zaštite. Na kantonalnom nivou ili nema inspektora socijalne zaštite ili je samo jedan na nivou kantona. To dodatno otežava blagovremeno i sveobuhvatno provođenje inspekcijskog nadzora.

Ombudsmeni ukazuju da su ovi problemi posebno izraženi u Tuzlanskom kantonu. Na području Tuzlanskog kantona djeluje jedna javna ustanova čiji je osnivač Grad Tuzla i to je Dom penzionera. Pored toga egzistira veći broj privatnih ustanova, od kojih mnoge nisu registrovane, tako da se nalaze izvan bilo kakvog nadzora.

Osnivač Doma penzionera u Tuzli je Grad Tuzla, od 2015. godine. Za objekat koji je izgrađen neposredno pred rat nikada nije pribavljena upotrebna dozvola. Poslije tragedije koja se desila u ovoj ustanovi, preduzimane su određene aktivnosti od strane Ministarstva Tuzlanskog kantona koje nisu rezultirale unapređenjem stanja u ovoj ustanovi.

Dugogodišnja zapuštenost i djelovanje ove ustanove bez ikakvog nadzora, kako od strane osnivača – Grada Tuzle, tako i od strane resornog ministarstva je jednu respektabilnu ustanovu dovelo ne samo u loše već izrazito rizično stanje.

Možda vas zanima i ovo:

Loši uslovi u Domu penzionera Tuzla, direktor tvrdi da je sve u redu

Složena situacija

Imajući u vidu veoma kompleksnu i složenu situaciju u oblasti zbrinjavanja starijih lica, Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine pozivaju nadležne organe da u okviru svojih nadležnosti preduzmu hitne, konkretne i koordinirane mjere usmjerene na otklanjanje utvrđenih slabosti.

Posebno se pozivaju nadležni organi u Tuzlanskom kantonu da ovo pitanje tretiraju prioritetnim, kako bi se osigurao potpuni nadzor nad uspostavljenim ustanovama s fokusom na ustanove koje nisu registrovane, te da se intenzivira saradnja sa Gradom Tuzla kao osnivačem Doma penzionera, u cilju osiguranja nesmetanog funkcionisanja ove ustanove u skladu sa zakonom i propisanim standardima, saopćeno je iz Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Sedam stvari koje stariji i dalje rade, a mladi izbjegavaju

Djeca koja su odrastala šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka uglavnom su odmalena učestvovala u kućnim poslovima i učila praktične vještine.

Danas su mnoge od tih navika znatno rjeđe među mlađim generacijama.

Prema istraživanjima, razlog su promjene u načinu života, tehnologiji i društvenim vrijednostima. Generacija Z češće bira praktičnost, dok starije generacije i dalje cijene samostalnost, štedljivost i dugotrajnost.

U nastavku donosimo sedam stvari koje starije generacije i dalje redovno rade, a mlađi ih sve češće izbjegavaju.

Održavanje dvorišta

Istraživanje kompanije Tractor Supply pokazalo je da starije generacije znatno više ulažu u održavanje dvorišta i travnjaka nego pripadnici generacije Z. Dok stariji uredan travnjak doživljavaju kao razlog za ponos, mnogi mladi smatraju da je njegovo održavanje skupo, naporno i štetno za životnu sredinu, piše YourTango.

Popravka automobila

Pripadnici generacije X često su odrastali učeći kako da popravljaju automobile i obavljaju osnovno održavanje. Mnogi pripadnici generacije Z radije plaćaju servis ili uopšte ne voze automobil, pa takve vještine sve rjeđe usvajaju.

Krpljenje odjeće

Starije generacije odjeću su mnogo češće popravljale nego bacale. Danas su, zbog brze mode i kupovine putem interneta, zamjena odjeće i kupovina novih komada mnogima jednostavniji izbor od šivenja i popravljanja.

Kuvanje kod kuće

Istraživanja pokazuju da mnogi pripadnici generacije Z imaju poteškoća s osnovnim kulinarskim vještinama. Zbog toga češće naručuju hranu ili jedu gotova jela nego što kuvaju kod kuće, prenosi Index.

Peglanje odjeće

Sve manje mladih uopšte posjeduje peglu. Kako uglavnom nose ležerniju odjeću, peglanje za njih više nije svakodnevna obaveza kao što je bilo starijim generacijama.

Praćenje troškova

Generacija X navikla je da redovno prati svoje finansije i vodi evidenciju o troškovima. Mnogi mlađi danas se oslanjaju na bankarske aplikacije i rjeđe sami vode pregled svoje potrošnje.

Čuvanje porodičnog nasljeđa

Starije generacije porodične predmete i uspomene smatraju vrijednim dijelom porodičnog nasljeđa. Mnogi pripadnici generacije Z, zbog manjka prostora ili drugačijih životnih navika, rjeđe ih zadržavaju,.

Podijeli tekst sa drugima na:

U Prijedoru obuka za njegovanje starih i nemoćnih lica

Želja za novim zaposlenjem i usavršavanjem postojećih vještina okupila je 14 polaznica na besplatnoj obuci za osposobljavanje njegovatelja starijih i nemoćnih lica u Prijedoru.

Dok pojedine već imaju iskustvo u ovom poslu, druge tek prave prve korake u zanimanju koje je posljednjih godina sve traženije.

“Odlučila sam se za obuku iz razloga što radim preko Udruženja građana “DON”. Riječ je o pomoći i njezi starijim licima u kući. Svaka dodatna obuka mi dobro dođe”, rekla je Mirsada Kandžić Sivac, polaznica obuke.

Na obuci je i Tanja Babić koja je završila Visoku medicinsku školu, smijer sanitarni inžinjer.

“Ova obuka za mene predstavlja dodatno iskustvo i mogućnost zaposlenja. Drago mi je, jer ću usvojiti nova znanja, koja u budućnosti mogu da primjenim u praksi”, dodala je Babić, polaznica obuke.

Možda vas zanima i ovo:

Penzioneri preferiraju pomoć i njegu u svojoj kući

Besplatnu obuku organizuje Razvojna agencija “PREDA”. Nastavni dio se realizuje u Srednjoškolskom centru Prijedor, koji raspolaže odgovarajućom opremom i uslovima za kvalitetno izvođenje programa. Nastavu izvode četiri profesora.

“Zaista smo zadovoljni kako protiče obuka i onim što škola može da pruži da bi sve proteklo na najbolji mogući način. Obuka je počela 29. juna i obuhvata 500 časova teorijske i praktične nastave. Nadamo se da će biti od koristi polaznicama pri njihovom budućem zaposlenju”, istakla je Bojana Vučenović, direktor Srednjoškolskog centra Prijedor.

Po završetku teorijskog dijela, polaznice očekuje praktična nastava u Domu za starija lica u Prijedoru. Tu će uz stručni nadzor steći iskustvo u radu sa korisnicima.

Podijeli tekst sa drugima na:

Najstariji penzioner u Federaciji BiH ima 103 godine

Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje u svojim evidencijama trenutno ima 33 korisnika penzije starija od 100 godina.

Najstariji korisnik penzije u Federaciji BiH ima 103 godine.

Prema statističkim podacima, 7.998 korisnika penzije ima između 90 i 100 godina života. To svjedoči da značajan broj korisnika pripada generacijama koje su doživjele duboku životnu dob.

Možda vas interesuje i ovo:

Koliko stogodišnjaka živi u BiH?

“Svaki od ovih brojeva predstavlja jedan životni put. Iza svake penzije nalazi se čovjek koji je godinama vrijedno radio, podizao porodice, doprinosio svojoj zajednici i ostavio trag u vremenu. Upravo zato ovi podaci nisu samo statistika, oni su podsjetnik na generacije koje su svojim radom oblikovale našu današnjicu”, saopštili su iz Federalnog zavoda.

Najstariji korisnik Federalnog zavoda za MIO, koji danas ima 103 godine, pripada generaciji rođenoj prije više od jednog vijeka.

Među gotovo 8.000 korisnika u dobi između 90 i 100 godina nalaze se ljudi različitih zanimanja. Tu su učitelji, rudari, ljekari, privrednici, službenici, poljoprivrednici i brojni drugi koji su svojim radom dali doprinos razvoju društva.

Njihove životne priče razlikuju se, ali kao zajedničku vrijednost povezuju ih decenije rada i odgovornosti.

 

Podijeli tekst sa drugima na:

Domovi za stare sve skuplji, a liste čekanja sve duže

Cijene domova za stare u BiH premašuju prosječnu penziju, liste čekanja rastu, a sve je veća potreba za njegom nepokretnih osoba.

Demografske promjene u Bosni i Hercegovini postaju sve vidljivije. Stanovništvo je sve starije, dok odlazak mladih dovodi do manjka onih koji mogu voditi brigu o starijim članovima porodice. Zbog toga raste interes za centre za stare i iznemogle osobe. Liste čekanja su sve duže, a cijene smještaja premašuju iznos prosječne penzije.

Kako izgleda život korisnika u domovima za stare?

Penzionisana profesorica njemačkog jezika Mila Mandurić već četvrtu godinu boravi u mostarskom Centru za stare i iznemogle osobe.

Kaže da je zadovoljna uslugom, dobro se slaže s ostalim korisnicima, a djeca joj redovno dolaze u posjetu.

“Oni mi dolaze veoma često, plate mi dom, ono što nedostaje do 1.000 maraka, odu u prodavnicu i kupe sve što treba”, priča ona za Federalnu.

U dvije jedinice mostarskog centra trenutno boravi oko 120 osoba treće životne dobi. Mnogi među njima nisu u mogućnosti sami finansirati boravak, iako ovaj centar važi za najpovoljniji u ovom dijelu zemlje.

Zašto prosječna penzija više nije dovoljna?

Prosječna penzija u Federaciji BiH iznosi oko 840 KM, dok su cijene smještaja i njege nešto više.

“Prva kategorija je za pokretne korisnike i iznosi 900 KM. Druga je za nepokretne korisnike i iznosi 1.100 KM, dok jednokrevetne sobe koštaju 1.000 KM”, pojasnila je socijalna radnica u Centru za stare i iznemogle osobe Mostar Adelisa Delić.

U drugim centrima cijene su uglavnom više, a u pojedinim ustanovama dosežu i do 2.800 KM, zavisno od stepena pokretljivosti korisnika. Uprkos visokim troškovima, interes za smještaj ne opada.

Zašto su liste čekanja sve duže?

“Definitivno ne možemo udovoljiti svim zahtjevima. Imamo poprilično dugu listu čekanja”, izjavila je voditelja Doma za stare i iznemogle osobe Emaus Ana Pavlović.

Prema riječima Delićeve, najveća potreba je za smještajem nepokretnih osoba.

“Liste čekanja jesu duže, ali zavise od kategorije korisnika. Veća je potražnja za smještajem nepokretnih korisnika i tu je lista čekanja znatno duža, dok za pokretne korisnike taj proces ide brže”, istakla je Delić.

Povećava se i broj korisnika kojima je potrebna palijativna njega.

Hercegovačko-neretvanskom kantonu nedostaje centar namijenjen toj vrsti korisnika. Samo u ovom domu potražnja premašuje postojeće kapacitete za 25 do 30 odsto. Problem predstavlja i nedostatak stručnog kadra u ovom sektoru, dok se očekuje da će pritisak na sistem u narednom periodu dodatno rasti, navodi Federalna.

Podijeli tekst sa drugima na:

Nesanica nakon 60.: Mora li biti tako?

Gotovo polovina starijih od 65 godina redovno se bori s nesanicom, ali stručnjaci upozoravaju da loš san nije neizbježna posljedica starenja.

Uoči Svjetskog dana spavanja 13. marta, stručnjaci poručuju da poremećaje sna ne treba automatski pripisivati godinama. Iako se struktura sna s vremenom mijenja, kvalitet se može očuvati pravilnim navikama i odgovarajućom terapijom.

Prema podacima British Geriatrics Society, oko 40 odsto osoba starijih od 65 godina redovno pati od nesanice, dok ih do 75 procenata ima neki oblik poremećaja spavanja.

Više činioca rizika nakon šezdesete

Profesor Džejson Elis iz Univerziteta Nortumbria upozorava da se starijim osobama često pogrešno sugeriše kako je loš san “normalan”. ‘U šezdesetima se povećava niz činioca ranjivosti – hronične bolesti, terapije, životni gubici. Ali, to ne znači da je kvalitetan san nedostižan”, ističe.

S godinama raste i rizik od problema s disanjem tokom noći, naročito uz porast tjelesne težine. Kod žena dodatni uticaj ima menopauza jer pad estrogena i progesterona može narušiti stabilnost sna.

Manje melatonina, više buđenja

Nivo melatonina, hormona koji reguliše ciklus spavanja i budnosti, počinje opadati već nakon puberteta. Taj proces postepeno mijenja strukturu sna. Od srednjih dvadesetih smanjuje se udio dubokog sna ključnog za fizički oporavak. U kasnijim godinama san postaje plići i osjetljiviji na buku, svjetlo i druge nadražaje.

Možda vas interesuje i ovo:

Koliko treba da traje popodnevno spavanje

Najbolji “lijek” za nesanicu

“Starije osobe i dalje trebaju sedam do devet sati sna, ali njegov kvalitet može biti drugačiji”, napominje Lisa Artis iz “The Sleep Charity”.

Unutrašnji sat i penzija

S godinama dolazi do pomaka cirkadijalnog ritma pa se mnogi osjećaju pospano ranije naveče i bude se vrlo rano. Taj “fazni pomak” čest je u starosti.

Promjene načina života, naročito odlazak u penziju, dodatno utiču na san. Nestanak dnevne rutine, češće drijemanje, manje kretanja i slabija izloženost dnevnom svjetlu mogu pogoršati noćni odmor.

Terapije bez tableta

Tablete za spavanje danas nisu prvo rješenje. Kod nesanice se često preporučuje kognitivno-bihevioralna terapija, usmjerena na promjenu navika i uvjerenja povezanih sa snom.

Kod apneje, poremećaja kod kojeg tokom noći dolazi do prekida disanja, može pomoći terapija kontinuiranim pozitivnim pritiskom vazduha (CPAP), koja održava disajne puteve otvorenima.

Stručnjaci zaključuju da je ključno prepoznati uzrok problema i prilagoditi terapiju.

Kvalitetan san važan je za tjelesno zdravlje, mentalne sposobnosti i emocionalnu stabilnost u svakoj životnoj dobi, prenosi “Tportal”.

Podijeli tekst sa drugima na: